Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679
- 1 - Revd 1587/2023-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u postupku sklapanja predstečajne nagodbe pokrenutom po prijedlogu dužnika G. d.d. Z., OIB: … , odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije vjerovnika S. G., Polska, OIB: … , kojeg zastupa punomoćnik H. G., odvjetnik u Odvjetničkom društvu A. & G. d.o.o. u Z., izjavljenom protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-3371/2022-2 od 29. srpnja 2022., kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj St-489/20-41 od 7. lipnja 2022., na sjednici održanoj 7. lipnja 2023.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za podnošenje revizije odbacuje se.
Obrazloženje
1. Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3371/2022-2 od 29. srpnja 2022., kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj St-489/20-41 od 7. lipnja 2022. u točki I. izreke, a kojim je rješenjem dopunjeno prvostupanjsko rješenje o utvrđenim i osporenim tražbinama, poslovni broj St-489/20-29 od 9. veljače 2021.
2. Vjerovnik S. 2 je podnio prijedlog za dopuštenost revizije postavljajući više pravnih pitanja, a koja se svode u suštini na pitanje može li sud rješenjem o ispravku odlučiti suprotno odluci sadržanoj u rješenju koje se ispravlja. Kao razlog važnosti navedenog pitanja navodi postojanje različite prakse nižestupanjskih sudova o tome.
3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
4. Prijedlog nije dopušten.
5. Prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., dalje: ZPP) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije. Stranke mogu podnijeti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije (čl. 400. st. 1. ZPP).
6. U smislu odredbe čl. 19. st. 8. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 1/15. i 104/17., dalje: SZ) u predstečajnom i stečajnom postupku revizija se može izjaviti samo ako odluka drugostupanjskog suda ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Pritom treba reći da se na temelju čl. 10. SZ na odgovarajući način primjenjuju pravila parničnog postupka (s tim da je u izmijenjenoj odredbi čl. 19. st. 8. SZ izričito rečeno da se revizija može izjaviti odgovarajućom primjenom pravila o reviziji u parničnom postupku - Zakon o izmjenama i dopunama Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 36/22.)
7. U predstečajnom i stečajnom postupku odluke se donose u obliku rješenja i zaključka (čl. 18. st. 1. ZPP). Dakle, ne odlučuje se presudom pa se postavlja pitanje treba li na odgovarajući način primijeniti pravila o parničnom postupku o reviziji protiv drugostupanjske presude ili ona o reviziji protiv rješenja, a kada je u pitanju rješenje o ispravku. Imajući na umu sadržaj odredbi čl. 342. ZPP jasno je da se rješenjem o ispravljanju presude (pogreške u imenima i brojevima i druge očite pogreške u pisanju i računanju i slično) postupak pravomoćno ne završava u smislu čl. 400. ZPP. Naravno, ne bi bilo dopušteno rješenjem o ispravljanju presude odlučiti različito od onoga što je odlučeno presudom (primjerice presudu kojom je tuženiku naloženo da plati tužitelju 10.000, eura ispraviti tako da se tužbeni zahtjev odbija – tada bi se radilo o rješenju kojim se postupak pravomoćno završava).
8. U konkretnom slučaju zaista je rješenjem suda prvog stupnja posl. broj: 48 St-489/20-29 od 9. veljače 2021. utvrđena tražbina vjerovnika u iznosu od 2.129.962,48 kn, a rješenjem od 7. lipnja 2022. o ispravljanju ta je njegova tražbina uvrštena u osporene tražbine (s napomenom da rok od 8 dana o upućivanju na parnicu je za ovog vjerovnika počeo teći od dana primitka drugostupanjskog rješenja). Unatoč tome, kada je u pitanju predstečajni i stečajni postupak, nije riječ o rješenju kojim se postupak pravomoćno završava u smislu čl. 400. ZPP. Budući da se odluke u predstečajnom i stečajnom postupku donose u obliku rješenja (zaključkom sud izdaje naloge službenoj osobi ili tijelu stečajnoga postupka za obavljanje pojedinih radnji i odlučuje o upravljanju postupkom, a protiv zaključka nije dopušten pravni lijek – čl. 19. st. 7. SZ), ta rješenja treba svrstati u dvije grupe, tj. rješenja na koja se u pogledu revizije na odgovarajući način primjenjuju pravila parničnog postupka o reviziji protiv drugostupanjske presude i rješenja na koja se primjenjuju pravila parničnog postupka o reviziji protiv rješenja. Prema pravnom shvaćanju ovog suda rješenje kojim stečajni sud ispravlja rješenje o utvrđenim i osporenim tražbinama na način da tražbinu koja je utvrđena uvrsti u osporene tražbine spada u ovu drugu grupu i treba na odgovarajući način primijeniti pravila o reviziji protiv rješenja (čl. 400. ZPP).
9. Nije u konkretnom slučaju dakle riječ o rješenju kojim se postupak pravomoćno završava u smislu čl. 400. st. 1. ZPP pa se protiv njega revizija ne može podnijeti, jer u ovom slučaju nije pravomoćno završen postupak utvrđivanja tražbina koje su osporene, a rješenjem o ispravku vjerovnikova tražbina je uvrštena u osporene tražbine. Prema čl. 48. st. 1. SZ ako je dužnik osporio tražbinu, sud će vjerovnika osporene tražbine uputiti na parnicu protiv dužnika radi utvrđivanja osporene tražbine. Dakle, rješenjem kojim se konstatira činjenica da je tražbina osporena sud ne utvrđuje da tražbina postoji niti utvrđuje da tražbina ne postoji. To će se utvrditi u parničnom postupku na koji je vjerovnik upućen. Time je utvrđivanje postojanja ili nepostojanja tražbine odgođeno do okončanja parničnog postupka ako vjerovnik pokrene parnicu na koju je upućen, odnosno predloži nastavak parničnog postupka ako ga je već pokrenuo prije otvaranja predstečajnog postupka.
10. Zbog navedenih razloga riješeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 387. st. 1. ZPP u vezi odredbe čl. 400. st. 1. ZPP.
Đuro Sessa, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.