Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

              Broj: Ppž-6326/2022

                            

 

           REPUBLIKA HRVATSKA

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

 

                          Zagreb

 

 

 

 

 

              Broj: Ppž-6326/2022

 

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić kao predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Anđe Ćorluka kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. P.M., zbog prekršaja iz članka 286. stavka 9. i 10. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 108/2017., 70/2019. i 42/2020.), odlučujući o prigovoru okr. P.M., podnesenim protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave varaždinske, Postaje prometne policije Varaždin od 19. siječnja 2022., broj: 211-07/22-3/83, u sjednici vijeća održanoj 7. lipnja 2023.,

 

p r e s u d i o    j e:

 

I.              U povodu prigovora okr. P.M., a po službenoj dužnosti, preinačuje

se pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci djela prekršaja i odluci o kazni te se izriče da je okr. P.M. radnjama za koje je pobijanim prekršajnim nalogom proglašen  krivim u točki 1) i 2) izreke pobijanog prekršajnog naloga, počinio samo prekršaj iz članka 286. stavak 10. i 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020., 85/2022. i 114/2022.) pa se na temelju tog zakonskog propisa, okr. P.M. izriče novčana kazna u iznosu od 1.320,00 (tisuću tristo dvadeset)[1] eura / 9.945,54 (devet tisuća devetstočetrdesetpet kuna i pedeset četiri lipe) kuna, koju je dužan platiti u roku od 15 dana od primitka ove presude, a ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

 

III.              Odbija se prigovor okr. P.M. kao neosnovan te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijani prekršajni nalog.

 

IV.              Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okr. P.M. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 15,00 (petnaest) eura /113,02 kuna (sto trinaest kuna i dvije lipe) u roku 15 dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanim prekršajnim nalogom, okr. P.M. proglašen je krivim da je na način činjenično opisan u točki 1.) izreke, počinio prekršaj iz članka 286. stavka 9. i 10. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je, utvrđena novčana kazna od 10.000,00 kuna te da je na način činjenično opisan u točki 2.) izreke, počinio prekršaj iz članka 216. stavak 1. i 3. istog Zakona, za koji mu je, utvrđena novčana kazna od 10.000,00 kuna, pa mu je na temelju članka 39. stavak 1. točke 2. Prekršajnog zakona, izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 20.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 8 dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 500,00 kuna.

 

1.1.              Istim prekršajnim nalogom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju 9 (devet) mjeseci.

 

2.              Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. P.M. osobno je pravodobno podnio prigovor, ne naznačujući žalbenu osnovu, dok iz sadržaja prigovora proizlazi da je isti  podnesen zbog izrečene prekršajnopravne sankcije i to samo u odnosu na odluku o novčanoj kazni. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

 

3.              S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove članka 237. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona,  Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

 

4.              Prigovor nije osnovan.             

 

5.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog  materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona.

 

5.1.              Tako je ispitivanjem po službenoj dužnosti utvrđeno da je prvostupanjsko tijelo, u smislu odredbe članka 196. točke 4. Prekršajnog zakona, na štetu okrivljenika, povrijedio materijalno prekršajno pravo time što je radnju okrivljenika opisanu u točki 2) izreke prekršajnog naloga, pravno ocijenio kao samostalno djelo prekršaja te okr. P.M. proglasio krivim i za prekršaj iz članka 286. stavka 9. i 10. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i za prekršaj iz članka 216. stavka 1. i 3. istog Zakona, umjesto samo za prekršaj iz članka 286. stavka 9. i 10. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

 

5.2.              Naime, radnja okrivljenika činjenično opisana u točki 2) izreke prekršajnog naloga (upravljao osobnim automobilom prije stjecanja prava na upravljanje) ne predstavlja samostalan prekršaj u prometnoj situaciji kada vozač upravlja motornim vozilom nakon što mu je pravomoćnim i izvršnim rješenjem vozačka dozvola oduzeta na rok od 2 godine, odnosno kao što to proizlazi iz točke 1. izreke pobijanog prekršajnog naloga, odnosno na vrijeme od 8. srpnja 2020. do 8. srpnja 2022.

 

5.3.              Ukazuje se na odredbu članka 286. stavak 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kojom je propisano;

              „(9) Osoba iz stavka 3. do 6. ovoga članka može ponovno polagati vozački ispit istekom roka od dvije godine od dana izvršnosti rješenja iz stavaka 3. do 6. ovoga članka, nakon provedenog postupka osposobljavanja kandidata za vozače.“.

 

5.4.              Dakle, imajući u vidu odredbu naprijed citiranu zakonsku odredbu  jasno je da osoba kojoj je vozačka dozvola oduzeta može polagati vozački ispite tek po proteku dvije godine od izvršnosti rješenja kojim je vozačka dozvola, pa je u situaciji, kada  osoba koja upravlja motornim vozilom nakon izvršnosti rješenja, u vremenskom razdoblju od dvije godine (članak 286. stavak 10. Zakona o sigurnosti prometa na cestama), nužno,  kao prateće djelo prekršaja, u sebi sadrži i prekršaj iz članka 216. stavak 2. i 3. istog Zakona (vozač koji upravlja vozilom prije stjecanja prava na upravljanje), pa je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti načelo konsumpcije, pri čemu prekršaj iz članka 286. stavak 10. Zakona o sigurnosti prometa na cestama u sebi sadrži nekažnjivo prateće djelo, odnosno prekršaj iz članka 216. stavak 3. i 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

 

5.5.              U konkretnom slučaju, ne uspoređuju se zakonski opisi prekršaja, nego se ocjenjuje konkretna situacija u jednom vrijednosnom smislu, tj. stvarno značenje i smisao ostvarenih prekršaja.

 

5.6.              Kako se, dakle, radi o prividnom stjecaju prekršaja, to nije bilo mjesta primjeni odredaba o realnom stjecaju dva prekršaja, već je okrivljenika trebalo proglasiti krivim samo za prekršaj iz članka 286. stavak 9. i 10. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

 

5.7.              Slijedom navedenog, pobijanim prekršajnim nalogom je glede prekršaja činjenično opisanog u točki 2) izreke prekršajnog naloga, primijenjen propis koji se ne može primijeniti, čime je na štetu okrivljenika počinjena povreda materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 4. Prekršajnog zakona, pa je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci djela prekršaja, kako je to navedeno u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

 

6.              Žaleći se zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni okrivljenik ističe da je bio prisiljen sjesti za volan jer je njegova žena hitno morala dati jesti njihovom djetetu (još uvijek doji) jer je jako plakala pa je ona prvo stala sa strane na cesti pa je on sjeo za volan da ne bi kraj ceste ugrozili sebe i druge sudionike u prometu te se na prvom parkiralištu zaustavio, a tada je naišla policija. Izražava svijest o počinjenom prekršaju te žaljenje zbog počinjenja istog. Ističe da nije u mogućnosti platiti kaznu jer i on i žena imaju kredite, a obećaje da se isto više neće ponoviti. 

 

6.1.              Odluka o izrečenoj novčanoj kazni razmatrana je uslijed preinake iz točke I. ove drugostupanjske odluke te uslijed preinake u pravnoj oznaci djela (budući da je sukladno tome promijenjen i temelj za izricanje kazne), kao i uslijed podnesenog prigovora.

 

6.2.              Prije svega ističe se, da je u povodu prigovora, a ispitivanjem po službenoj dužnosti utvrđeno da je pobijanim prekršajnim nalogom, postupanje okrivljenika, činjenično opisano u točki 1.) izreke pobijanog prekršajnog naloga, pravno označeno kao prekršaj iz članka 286. stavka 9. i 10. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 108/2017., 70/2019. i 42/2020.).

 

6.3.               Međutim, nakon donošenja nepravomoćnog prekršajnog naloga, stupio je na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 114/2022.), koji je u konkretnom slučaju u odnosu na prekršaj činjenično opisan u točki 1.) izreke pobijanog prekršajnog naloga blaži za počinitelja, budući da za predmetni prekršaj propisuje nižu novčanu kaznu.

 

6.4.              Naime, prema članku 207. tog Zakona o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama, postupanje za koje je okrivljenik proglašen krivim u točki 1.) izreke, predstavlja ostvarenje prekršaja iz članka 286. stavak 10. i 12. Zakona, za koji je propisana novčana kazna od 1.320,00 do 2.650,00 eura, a što je protuvrijednost / od 9.945,54 do 19.966,43 kuna, dok je za prekršaj koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja i za koji je okrivljenik proglašen krivim propisana novčana kazna od 10.000,00 do 20.000,00 kuna.

 

6.5.               Prema odredbi članka 3. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja propis jedanput ili više puta izmijeni, obavezno će se primijeniti propis koji je blaži za počinitelja.

 

6.5.1.              Budući da je prekršaj za koji je okr. P.M. proglašen krivim, počinjen 15. siječnja 2022., kada je bio na snazi „stari“ Zakon o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 108/2017., 70/2019. i 42/2020.). te budući da je danom uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (1. siječnja 2023.) stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je u odnosu na predmetni prekršaj blaži za počinitelja, to ga je ovaj drugostupanjski sud, na temelju članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona, dužan primijeniti. 

 

6.5.2. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela prekršaja iz izreke pobijane presude, kako je to navedeno u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

 

6.6.              Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je izrečena novčana kazna od 1.320,00 eura primjerena stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

 

6.7.              Naime, za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana, pa izrečena novčana kazna predstavlja novčanu kaznu izrečenu u zakonom propisanom minimalnom iznosu za predmetni prekršaj.

 

6.8.              Po ocjeni ovog suda, imajući na umu da u konkretnom slučaju ne postoje posebno izražene olakotne okolnosti, kao i da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, to se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi se mogla postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru.

 

6.9.              Potrebno je istaknuti da okrivljenik okolnosti koje navodi u prigovoru zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni nije ničim dokumentirao, a što je bio dužan učiniti sukladno članku 237. stavku 2. Prekršajnog zakona, radi čega nije bilo osnove za prihvaćanje prigovora okrivljenika.

 

7.              Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eur-a ) pa iznos od 15 eur-a predstavlja gotovo  minimalno mogući iznos paušalne svote, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenice kao ni osoba koje je ista eventualno dužna uzdržavati.

 

8.              Slijedom navedenog, na temelju članka 238. stavak 11. u vezi sa člankom 207. Prekršajnog zakona (točka I. izreke) i članka 205. Prekršajnog zakona (točka II. izreke) odlučeno je kao u izreci ove presude.

             

                                U Zagrebu, 7. lipnja 2023.

 

Zapisničarka:                                                                                                Predsjednica vijeća: 

 

Emina Bašić, v.r.                                                                                         Kristina Gašparac Orlić, v.r.

 

              Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi varaždinskoj, Postaji prometne policije Varaždin u 3 otpravka: za spis i okrivljenika.

 

 


[1] Fiksni tečaj konverzije 7,53450

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu