- 1 -              Revd 1970/2023-2

Broj: Revd 1970/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. Č. OIB ... iz D., kojeg zastupa punomoćnik T. B., odvjetnik u O. protiv tuženika E. & S. b. d.d.,  OIB ..., R., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva M., K. & P., odvjetnici u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-4110/2020-6 od 1. veljače 2022. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-438/2017-35 od 8. listopada 2020. u sjednici održanoj 7. lipnja 2023.,

r i j e š i o   j e

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv točke I. i III. presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-4110/2020-6 od 1. veljače 2022. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-438/2017-35 od 8. listopada 2020.

1.1. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio pravna pitanja slijedećeg sadržaja:

„1. Čini li drugostupanjski sud apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a uz istovremenu povredu prava tuženika na pravično suđenje iz čl. 29.st.1. Ustava RH i čl. 6.1. Konvencije kada u smislu odredbe čl.81. stavka 1. ZZP (NN 96/2003) utvrđuje ništetnost odnosno nepoštenost odredbe ugovora o kreditu koja se odnosi na naplatu naknade u slučaju prijevremene otplate kredita dok ujedno utvrđuje da takva naknada nikada nije naplaćena?

2. Obzirom da korisniku kredita naknada za prijevremenu otplatu kredita nije nikada naplaćena, a u postupku je pravomoćno utvrđeno da je dopuštena odredba članka 12. Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi: “Za sve što ovim ugovorom nije predviđeno primjenjivati će se ….opći akti banke“, a dio kojih općih akata je metodologija naplate naknade za prijevremeni povrat kredita, može li se smatrati da bi odredba članka 10. stavka 2. ugovora o kreditu uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača?

3. Može li se smatrati da je nastupila značajna neravnoteža u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača u smislu odredbe čl.81.st.1. ZZP (NN 96/2003) u situaciji kada je potrošač platio neznatno veći iznos ugovorenih kamata po povišenoj kamatnoj stopi, nego što bi platio po početno ugovorenoj kamatnoj stopi, a uzimajući u obzir kretanje kamatne stope u ugovornom odnosu i omjer utvrđene razlike preplaćenih kamata i iznosa podignutog kredita?

4. Ima li se stranka ugovora o kreditu koja je neki iznos stekla bez osnove (tuženik), u slučaju utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi Ugovora o kreditu, smatrati poštenim/savjesnim ili nepoštenim/nesavjesnim stjecateljem tih iznosa i to sve u smislu odredbe članka 1115. (ranije članak 214.) ZOO-a?“.

2. Polazeći od odredbe članka 385. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), a postupajući sukladno odredbi članka 385.a i članka 387. ZPP-a revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

3. Pitanja koja tuženik postavlja u prijedlogu nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, obzirom da prvim i drugim postavljenim pitanjima predlagatelj izražava nezadovoljstvo pobijanom presudom kroz bitne povrede odredaba parničnog postupka, a i polazi od drugačijih pretpostavki u odnosu na zaključak drugostupanjskog suda o tome da u okolnostima konkretnog slučaja, primjenom pravila o teretu dokazivanja, tužitelj nije dokazao da je predmetnu naknadu za prijevremenu otplatu kredita zaista i platio te iz tih razloga nije prihvatio zahtjev za isplatu utuženog iznosa koji se odnosi na naknadu za prijevremenu otplatu kredita, dok zahtjev za utvrđenju ništetnim odredbi ugovora o kreditu koja odredba se odnosi na naplatu jednokratne naknade nalazi osnovanim. Treće pitanje se odnosi na postojanje značajne neravnoteže i smislu čl. 81. stavka 1. ZZP/03 u pravima i obvezama ugovornih strana u situaciji kada je potrošač platio neznatno veći iznos ugovorenih kamata po povišenoj kamatnoj stopi nego što bi platio po početno ugovorenoj kamatnoj stopi ako se uzme u obzir kretanje kamatne stope u ugovornom odnosu i omjer utvrđene razlike preplaćenih kamata i iznosa ugovorenog kredita. Navedeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (tako i Revd-3910/2022-2 od 19. listopada 2022.). Četvrto pitanje iz prijedloga za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, obzirom na to da pobijana odluka ne odstupa od odluka revizijskog suda poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. i Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019., a nije riječ o pitanju u pogledu kojeg bi trebalo preispitivati sudsku praksu.

4. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz članka 387. stavka 3. ZPP-a pa je na temelju odredbe članka 392. stavka 1. i 6. ZPP-a riješeno kao u izreci.

Zagreb, 7. lipnja 2023.

      Predsjednik vijeća:

                                                                                  Đuro Sessa, v.r.