1

Poslovni broj Gž-1859/2021-11

Poslovni broj Gž-437/2023-5

 

Poslovni broj Gž-1859/2021-11

Poslovni broj Gž-437/2023-5

 

R E P U B L I K A    H R V A T S K A

            R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Dubravke Butković Brljačić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. L. iz K., OIB: …, zastupanog po punomoćniku K. S., odvjetniku u V., protiv tuženika R. A. d.d. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva G. & G. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 70 P-4035/16-35 od 29. lipnja   2021. i dopunske presude istog suda poslovni broj 70 P-4035/16-42 od 31. siječnja 2023., u sjednici vijeća 7. lipnja 2023.

 

r i j e š i o  j e

              I Uvaženjem žalbe tuženika ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 70 P-4035/16-35 od 29. lipnja 2021. i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

 

              II Odbacuje se žalba tuženika protiv dopunske presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 70 P-4035/16-42 od 31. siječnja 2023.

 

 

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđena je ništetnom i bez pravnog  učinka odredba članka 2 Ugovora o kreditu broj: 538-50-3974172 sklopljenog 16. ožujka 2007. i potvrđenog 19. ožujka 2007. po javnom bilježniku B. A.-M. iz P., pod poslovnim brojem Ov-2316/2007, između tužitelja kao korisnika kredita i davatelja osiguranja te D. L. kao sudužnika te tuženika kao kreditora u dijelu u kojem je ugovoreno da je redovna godišnja kamatna stopa promjenjiva u skladu s kamatnim stopama kreditora (tuženika) te je tuženiku naloženo da tužitelju isplati ukupan iznos od 18.114,36 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose, pobliže navedeno točkom I izreke citirane presude.

2. Utvrđena je ništetnom i bez pravnog učinka odredba članka 7.a Ugovora o kreditu: 538-50-3974172 sklopljenog 16. ožujka 2007. i potvrđenog 19. ožujka 2007. po javnom bilježniku B. A.-M. iz P., pod poslovnim brojem Ov-2316/2007, između tužitelja kao korisnika kredita i davatelja osiguranja te D. L. kao sudužnika te tuženika kao kreditora u dijelu u kojem je ugovoreno da se dio glavnice kredita u iznosu od 28.424,25 CHF otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećim na dan dospijeća, te odredba članka 7.b istog Ugovora o kreditu, u dijelu u kojem je ugovoreno da se preostali dio glavnice kredita u iznosu od 9.050,00 CHF plaća u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora (tuženika) za CHF važećem na dan dospijeća te je tuženiku naloženo da tužitelju isplati ukupan iznos od 51.083,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose, pobliže navedeno točkom II izreke citirane presude.

 

3. Točkom III izreke tuženik je obvezan naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 16.100,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. lipnja 2021. do isplate.

 

4. Dopunskom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj 70 P-4035/16-42 od 31. siječnja 2023. odbijen je dio tužbenog zahtjeva tužitelja za platež iznosa od 3.200,48 kn (isplata na ime stjecanja bez osnove zbog pretplaćenih anuiteta nastalih zbog promjenjive kamatne stope te iznosa od 12.310,34 kn (isplata na ime stjecanja bez osnove zbog valutne klauzule).

 

5. Protiv presude poslovni broj 70 P-4035/16-35 od 29. lipnja 2021. žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje ZPP) predlažući da se presuda preinači na način da se tužbeni zahtjevi tužitelja odbiju, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja  na ponovno suđenje, uz obvezu tužitelja na naknadu parničnog troška.

 

6. Dopunsku presudu istog suda poslovni broj 70 P-4035/16-42 od 31.  siječnja 2023. tuženik pobija tvrdnjom da sud nije odlučio o zahtjevu tuženika za naknadom troška postupka razmjerno uspjehu u sporu, iz kojih razloga predlaže donošenje dopunskog rješenja o troškovima postupka.

 

7. Odgovor na žalbe nije podnesen.

 

8. Žalba tuženika protiv prvostupanjske presude poslovni 70 P-4035/16-35 od 29. lipnja 2021. je osnovana, dok žalba protiv dopunske presude poslovni broj 70 P-4035/16-42 od 31. siječnja 2023. nije dopuštena.

 

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti dijela odredbe čl. 2 Ugovora o kreditu zbog ugovaranja promjenjive kamatne stope te utvrđenje ništetnosti dijela odredbe čl. 7a Ugovora o kreditu zbog tečajne razlike te isplata na ime stjecanja bez osnove zbog preplaćenih anuiteta nastalih zbog promjenjive kamatne stope i valutne klauzule.

10. Među strankama nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita 16. ožujka 2007. sklopili Ugovor o kreditu broj 538-50-3974172, kojim ugovorom se tuženik obvezao staviti na raspolaganje tužitelju iznos od 37.474,25 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja na način da je ugovorena redovna kamata 5,20%, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora te valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF). Nije sporno ni to da je tuženik tijekom trajanja ugovora o kreditu mijenjao kamatnu stopu.

 

11. Sporno je da li su predmetne ugovorne odredbe iz Ugovora o kreditu koji je tuženik sklopio sa tužiteljem kao korisnikom kredita - potrošačem, u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak, nepoštene i ništetne, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, sve u smislu odredbi čl. 81. i čl. 82. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), tj. odredbi čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 79/07, 125/07, 79/09, 89/09 i 133/09) te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 45/21 dalje ZOO), je li posljedično navedenom tužitelj postupanjem tuženika pretrpio štetu te tužiteljevo pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi bio dužan platiti da se od početka do otplate za cijelo vrijeme primjenjivala otplata bez valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.

 

12. Imajući u vidu da je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vođen postupak radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača u kojem je donesena pravomoćna presuda poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., kao i presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., kojima je pravomoćno utvrđena ništetnost valutne klauzule i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, zaključuje da su navedene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne.

 

13. Zbog istih  razloga prihvaća osnovanim tužbeni zahtjev utvrđujući na temelju nalaza i mišljenja  vještaka knjigovodstvene struke, kojem tuženik u pogledu pravilnosti matematičkog obračuna nije prigovorio, da je tuženik dužan isplatiti tužitelju zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iznos od 18.114,36 kn te po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 51.083,50 kn sa zateznim kamatama na pojedine iznose.

 

14. Tuženikov prigovor zastare ocjenjuje neosnovanim utvrđenjem da je podnošenjem kolektivne tužbe pred Trgovačkim sudom u Zagrebu sukladno odredbi čl. 241. ZOO-a došlo do prekida zastare koja je ponovno počela teći pravomoćnošću odluke u tom postupku tj. 13. lipnja 2014. u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu, a u odnosu na valutnu klauzulu  od 14. lipnja 2018., to cijeneći da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 21. lipnja 2016. (očitom greškom navodi se 24. lipnja 2016., budući da je tužba dostavljena preporučenom poštom 21. lipnja 2016.) zaključuje da zastara nije nastupila.

 

15. Nisu osnovani žalbeni navodi o postojanju relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 190. ZPP-a, budući da su se u konkretnom slučaju ostvarile pretpostavke za primjenu odredbe čl. 190. st. 2. ZPP-a; naime, iznimno od odredbe st. 1. čl. 190. ZPP-a, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, što je konkretan slučaj, te je tužitelj tužbeni zahtjev postavio odmah nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja podneskom od 6. ožujka 2020.

 

16. Neosnovano tuženik upire i na pogrešnu primjenu odredbe čl. 502.c ZPP-a, kojom odredbom je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 57/11-dalje ZID ZPP/11) propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, odnosno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojem će se ta osoba na njih pozvati.

 

17. Citirana odredba čl. 502.c. ZPP-a dodana je u tekst ZPP-a odredbom čl. 49. ZID ZPP/11, a stupila na snagu danom prijema Republike Hrvatske u Europsku uniju, 1. srpnja 2013., te se primjenjuje u ovom postupku u kojem je tužba podnesena 21. lipnja 2016. Člankom 107. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 70/19) u čl. 502.c iza riječi "naknadu štete" dodane su riječi "ili isplatu".

 

18. S tim u vezi, a s obzirom na sadržaj tužbenog zahtjeva glede ništetnosti ugovornih odredbi predmetnog ugovora o kreditu, da ništetnost kao posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe nastaje ugovaranjem takve odredbe te je ona ništetna od svog početka (ex tunc), da pravilo o navedenim učincima utvrđenja ništetnosti nepoštene ugovorne odredbe ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se on nalazio da navedene odredbe nije bilo, ocjena je ovoga suda da ovakvi pravni učinci ništetnosti sadržajno odgovaraju pojmu "naknade štete" koji koristi citirana odredba čl. 502.c. ZPP-a, propisujući pravo fizičkih i pravnih osoba da se u posebnim parnicama za naknadu štete pozivaju na pravna utvrđenja iz presude kojom je prihvaćena tužba za zaštitu kolektivnih prava i interesa. Naime, pojam naknade štete koji ima u vidu ova zakonska odredba ne može se svesti na pojam naknade štete u smislu propisa obveznog prava o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, već, po prirodi stvari, podrazumijeva uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da nije bilo povrede njegovih prava i interesa.

 

19. Stoga se prvostupanjski sud pravilno pozvao na utvrđenje iz kolektivnih presuda pozivom i na odredbu čl. 502.c. ZPP-a bez obzira što se u konkretnom slučaju ne radi o parnici radi naknade štete, jer se sadržajno radi o ostvarivanju prava u vezi sa povredama propisa o zaštiti potrošača, a koje odredbe valja tumačiti u skladu sa njihovom svrhom i ciljem. Zato nisu prihvatljivi žalbeni navodi kojima se upire na retroaktivnu primjenu citirane odredbe ZPP-a.

 

20.  Međutim, ocjena je ovoga suda da je činjenično stanje za sada pogrešno i nepotpuno utvrđeno, zbog čega nije moguće ispitati pravilnost primjene materijalnog prava.

 

21. Naime, iz stanja u spisu proizlazi da je tuženik prije zaključenja prethodnog postupka, u podnesku zaprimljenom 20. studenoga 2018. i na ročištu održanom 4. veljače 2019. predlagao provođenje dokaza saslušanjem tuženikove djelatnice V. T., na adresi tuženika, u svojstvu svjedoka, kao i saslušanje javnog bilježnika B. A.-M. iz P., koja je izvršila solemnizaciju predmetnog ugovora. Pri tome, imajući u vidu da je Ustavni sud Republike Hrvatske svojom odlukom broj U-III/5458/2021 od 30. lipnja 2022. prihvatio argumentaciju banaka da je odbijanje dokaznih prijedloga radi saslušanja zaposlenika banke koji su sudjelovali u obradi kredita ostvarena povreda načela jednakosti oružja, te zaključio da unatoč učinku presuda donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava propisanih odredbom čl. 502.c ZPP-a u sporovima o individualnim reistitucijskim zahtjevima treba omogućiti banci dokazivanje da bi određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dala odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, a o čemu nije pravomoćno odlučeno u kolektivnom sporu, osnovani su žalbeni navodi tuženika da je trebalo provesti dokaz saslušanjem predložene svjedokinje V. T..

 

22. Međutim, prema shvaćanju ovoga suda, saslušanjem javnoga bilježnika ne može se dokazivati činjenica obaviještenosti potrošača, budući da javni bilježnik prema postojećim zakonskim propisima nije imao ovlasti, odnosno dužnost upozoriti potrošača na rizike fluktuacije tečaja CHF ili pak objasniti parametre promjene kamatne stope (citirana odluka Ustavnog suda, kao o odluka istog suda broj U-III-42223/2021 od 1. prosinca 2021.)

 

23. Stoga je odbijanjem dokaznog prijedloga za saslušanjem djelatnice tuženika koja je sudjelovala u obradi kredita, činjenično stanje za sada ostalo nepotpuno utvrđeno, zbog čega se ne može prihvatiti kao pravilan zaključak prvostupanjskog suda da se radi o nepoštenim ugovornim odredbama o kojima se u konkretnom slučaju nije pregovaralo.

 

24. Prilikom ponovnog odlučivanja o tužbenom zahtjevu prvostupanjski sud će imati u vidu citirane odredbe Zakona o zaštiti potrošača, odredbu čl. 502 c. ZPP-a o učincima presude donesene u kolektivnom sporu, kao i odredbe ZOO-a o stjecanju bez osnove i zastari tražbine.

 

25. Pri tome je za navesti da se u pogledu istaknutog prigovora zastare prvostupanjski sud pravilno pozvao na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednici 30. siječnja 2020. Doneseno je i Objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a, odnosno čl. 104. st. 1. Zakon o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 197/95., 71/96., 91/96., 112/99. i 88/01.).

 

26. Slijedom navedenog, pokretanjem parničnih postupaka za  zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, u ovom slučaju 13. lipnja 2014. u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu, odnosno 14. lipnja 2018. za valutu. Na takav zaključak upućuje i već citirana odredba čl. 502.c ZPP-a o proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presude, jer u protivnom zbog relativno kratkih zastarnih rokova restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora, vođenje postupka kolektivne zaštite ne bi imalo smisla.

 

27. Međutim, s obzirom da je tužitelj u konkretnom slučaju tužbu podnio 21. lipnja 2016., a preinačio ju 6. ožujka 2020., to je u nastavku postupka potrebno voditi računa o žalbenim navodima tuženika kojima ističe prigovor zastare u odnosu na tijek kamata na pojedine iznose zatražene restitucijskim zahtjevom po promjenjivoj kamatnoj stopi.

 

28. Iz ovih je razloga presuda suda prvog stupnja ukinuta i na temelju odredbe iz čl. 370. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

29. Žalba tuženika protiv dopunske presude prvostupanjskog suda poslovni broj 70 P-4035/16-42 od 31. siječnja 2023. nije dopuštena, jer se radi o odluci koja nije na štetu tuženika, iz kojih razloga je na temelju čl. 367. st. 1. u vezi čl. 358. st. 3. ZPP-a ista odbačena kao nedopuštena. Što se pak tiče troška ove parnice, na čemu se inzistira u toj žalbi, prvostupanjski sud odlučit će u konačnoj odluci, kao i o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka, iz kojih razloga je odlučeno na temelju odredbe iz čl. 166. st. 3. ZPP-a.

 

 

                                                        U Rijeci, 7. lipnja 2023.

 

 

Predsjednik vijeća

Duško Abramović