1

Poslovni broj: Gž-4204/2020-3

Poslovni broj: Gž-4204/2020-3

                                  U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

                P R E S U D A

              Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeće, Ivanke Maričić-Orešković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. K. B. iz Z., OIB: ..., 2. N. R. iz V. G., OIB: ..., oboje zastupani po punomoćniku A. B. odvjetniku iz B., protiv tuženika E. F. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. K. odvjetniku iz Odvjetničkog ureda M. K., Z., radi naknade štete, rješavajući žalbu  i dopunu žalbe tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu, poslovni broj Pn-174/2015 od 11. kolovoza 2020., u sjednici vijeća održanoj 7. lipnja 2023.,

    p r e s u d i o   j e

              I Odbija se žalba i dopuna žalbe tužitelja kao neosnovana  i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu Pn-174/2015 od 11. kolovoza 2020. u točki II njene izreke.

              II Uvaženjem žalbe tužitelja preinačuje se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu poslovni broj Pn-174/15 od 11. kolovoza 2020. u točki III izreke i sudi:

              Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.090,38 eur[1]/15.750,00 kn.

              Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljima daljnji parnični trošak u iznosu od 28,67 eur/216,00 kn u roku od 15 dana.

              III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke nalaže se tuženiku da tužiteljima isplati iznos od 932,90 eur/7.028,97 kn s zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate kao i da im naknadi parnični trošak u iznosu od 307,32 eur/2.315,50 kn u roku od 15 dana.

2. U točki II izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 8.357,69 eur/62.971,03 kn dok je u točki III izreke naloženo tužiteljima da naknade tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.090,38 eur/15.750,00 kn, u roku od 15 dana.

3. Protiv citirane presude u točki II i III izreke žalbu i dopunu žalbe izjavljuju tužitelji pozivajući se na sve žalbene razloge iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 80/22, 114/22 dalje ZPP) te predlažu da se žalba usvoji i presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio osnovanost žalbenih navoda s prijedlogom da se potvrdi presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu uz naknadu troška odgovora na žalbu.

5. Žalba i dopuna žalbe su djelomično osnovane u dijelu odluke o parničnom trošku.

6. Iz zapisnika o inspekcijskom pregledu Uprave za inspekcijske poslove Sektor građevinske inspekcije Područna jedinica Z. od 11.02.2014.g. utvrđuje se da je tuženik imao potrebne dokumente za izvođenja građevinskih radova na svojoj nekretnini i to rješenje o uvjetima građenja od 04.10.2012.g. i od 06.12.2011.g., rješenje Ministarstva od 28.11.2012.g., i 29.11.2012.g., rješenje Općinskog suda u Zadru od 13.05.2011.g., elaborat etažno knjiženje od veljače 2012.g., idejni projekt za ishođenje rješenja o uvjetima građenja od travanja 2010.g., glavni projekt rekonstrukcije i dogradnje stamene zgrade tuženika od veljače 2013.g., ugovor o građenju od 28.12.2013.g. za gradnju kuće tuženika na kat.čest. 1888 i 1886 obje k.o. P., rješenje o imenovanju nadzornog inženjera za gradnju na obje nekretnine u k.o. P. tuženika, dakle izvršeni radovi su sukladno zakonskim propisima.

7. Sud je proveo dokaz uviđajem na licu mjesta na nekretnini kat.čest. 1886, 1888 i 1887, sve k.o. P. uz nazočnost stalnog sudskog vještaka građevinske struke V. T., prema čijem nalazu i mišljenju od 29.07.2015.g. sa fotografijama prisutna su oštećenja zgrade tužitelja, nosivi zid između tužitelja i tuženika nije zajednički nosivi zid, već isti pripada kući tužitelja, vidljivo iz fotografije br.4 spoja zgrada stranaka te je vidljivo po načinu veza kamena da je isti konstruktivno sastavni dio kuće tuženika a ne kuće tužitelja. Tuženik je umjesto rekonstrukcije prvog kata i da nadogradi drugi kat u potpunosti uklonio prvi kat svoje kuće te izgradio novi, čime je direktno promijenio postojeće stanje kojim je kuća tužitelja bila konstruktivno spojena sa kućom tuženika, kuća tužitelja ima tri vanjska nosiva zida, dok zid između kuće tužitelja i tuženika pripada tuženiku, na kojeg je u manjem dijelu bila oslonjena prva nosiva točka a.b. ploča tužitelja i to samo u manjem dijelu, radi se o manjem dijelu prve ploče koja je kao posljedica odvajanja od kuće tuženika ostala visjeti u zraku, te ostali dio ploče statički nije ugrožen, oštećenje na žbuci i zidovima kuće tužitelja su mogla nastati radovima na rekonstrukciji kuće tuženika, nastale su kao posljedica građevinskih radova na susjednim građevinama. Tim radovima je ugrožena statička stabilnost manjeg dijela kuće tužitelja i to prve a.b. ploče, što se može sanirati na način da se vrati u prvobitno stanje, odnosno da se taj dio ploče osloni na nosivi zid tuženika kako je bio i oslonjen prije radova na rekonstrukciji kuće tuženika, a ostala oštećenja koja ne predstavljaju statičku ugrozu kuće potrebno je sanirati sukladno pravilima struke, na koje su tužitelji imali primjedbe. Vještak se očitovao podneskom od 10.02.2017.g. te ostao u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja, da nije utvrdio visinu i opseg obezvrijeđenost nekretnine tužitelja, jer to ne može prema prikupljenim podacima i prema prvom i drugom očevidu u ovom spisu, dok navodi da je za popravke kojima bi se saniralo pukotine i ličenje potrebno oko 10.000,00 kn + PDV. Ovaj nalaz i mišljenje sud nije prihvatio budući su tužitelji predlagali novo građevinsko vještačenje, što je i prihvaćeno.

8. Iz nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke A. V. od 8. siječnja 2020. sa fotografijama sud prvog stupnja utvrđuje da nije ugrožena konstrukcija statički te je nije potrebno konstruktivno sanirati, dok bi troškovi radova sanacije koja obuhvaća radove zbog ostalih utvrđenih oštećenja iznosili 7.028,97 kn, a što se tiče smanjene vrijednosti nekretnine tužitelja uslijed nastanka štete, jeste onoliko koliko je visina sanacije.

9. S obzirom na provedeni dokazni postupak, utvrđenje je suda prvog stupnja da je prilikom izvođenja građevinskih radova tuženika na rekonstrukciji njegove kuće koja graniči s kućom tužitelja na kući tužitelja počinjena šteta, da su oštećenja utvrđena građevinskim vještačenjem. Visina šteta iznosi 7.028,97 kn a opseg smanjenja vrijednosti nekretnine tužitelja da je u istom iznosu koliko je i utvrđena šteta. Nadalje sud nije utvrdio da li je ugrožena statika kuće tužitelja vještačenjem po vještaku za statiku već je to utvrdio na temelju građevinskog vještačenja vještaka A. V. čiji nalaz je prihvatio kao stručan, potpun i objektivan te utvrdio da je za počinjenu štetu na kući tužitelja odgovoran tuženik, da se ne može uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala pa stoga smatra da je tuženik u obvezi naknadi tužiteljima štetu u iznosu od 7.028,97 kn te pozivom na odredbu čl. 1085 st. 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 45/21 dalje ZOO) odlučuje kao u točki I i II izreke pobijane presude.

10. Odluku o parničnom trošku sud prvog stupnja temelji na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, a smatrajući da su stranke djelomično uspjele u parnici.

11. Suprotno žalbenim navodima tužitelja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a budući presuda nema nedostataka, sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama te ju je u svemu moguće ispitati.

12. Ispitujući po službenoj dužnosti postojanje neke od drugih bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila ostvarena neka od tih procesnih povreda.

13. Isto tako, neosnovano tužitelji žalbom i dopunom žalbe ukazuju na ostvarenje bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a budući tužitelji nisu nezakonitim postupanjem onemogućeni u raspravljanju pred sudom. Naime, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tijekom postupka provedeno vještačenje po vještaku građevinske struke dip. ing. V. T., na koji nalaz i mišljenje su tužitelji istakli primjedbe pa je stoga zatraženo novo vještačenje za koje je određen vještak dip. ing. građevine A. H. koji nikada nije izradio nalaz i mišljenje te mu je stoga izrečena novčana kazna rješenjem suda prvog stupnja od 19. ožujka 2018., 12. lipnja 2018. i 27. studenog 2018. Nakon toga je angažiran treći vještak dipl.ing. A. V.. Upravo ovaj vještak je decidirano odgovorio na sva postavljena pitanja u svom nalazu i mišljenju od 14. siječnja 2020., a povodom primjedbi tužitelja na isti, isti je dostavio očitovanje dana 24. travnja 2020. Istim se vještak očitovao na primjedbe tužitelja iz podneska od 23. ožujka 2020. ostajući u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja te obrazlažući na koji je način došao do novčanog iznosa namijenjenog načinu sanacije koji da sadrži i potreban materijal i rad i da isti odgovara prosjeku tržne vrijednosti s obzirom da se radi o sanaciji površine zida veličine 14 m2. Tužitelji nisu prihvatili ni ovakav nalaz i mišljenje vještaka pa su predlagali vještačenje po novom vještaku građevinske struke ali su od istoga odustali.

14. Upravo iz navedenih razloga nije ostvarena navedena bitna procesna povreda te je pravilno sud prvog stupnja prihvatio nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke dip.ing. A. V. kao stručan, potpun i objektivan te pravilno primjenom odredbe čl. 1085. st. 1. i 3. ZOO-a djelomično prihvatio a djelomično odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

15. Osnovano tužitelji  žalbom ukazuju na pogrešnu primjenu materijalnog prava prilikom odlučivanja o naknadi parničnog troška tužiteljima. U konkretnom slučaju s obzirom na prijelazne i završne odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku čl. 117. st. 3. ZID ZPP/19 propisano je da postupci pokrenuti prije stupanja na snagu ovog Zakona dovršit će se primjenom odredbi Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14) stoga odredbom čl. 28. ZID ZPP/19 je izmijenjena odredba čl. 154. st. 2. ZPP-a. Prema čl. 154. st. 2. ZPP-a ako su stranke djelomično uspjele u parnici sud će najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovora postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

16. S obzirom na izmijenjenu odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a kada se utvrdi postotak uspjeha tužitelja u parnici proizlazi da su oni u pogledu osnove uspjeli u cijelosti a u visini 10% znači da je uspjeh tužitelja 55%, dok tuženik u pogledu osnove nije uspio s visinom je uspio 90% pa je njegov uspjeh 45%, dakle proizlazi da je uspjeh tužitelja u parnici 10%. Stoga od pravilno utvrđenog parničnog troška tužiteljima po sudu prvog stupnja a koji obuhvaća troškove zastupanja po punomoćniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 dalje - Tarifa), troškove građevinskog vještačenja, troškove, pristojbe tužiteljima bi pripadala naknada parničnog troška od 25.315,00 kn od čega je 10% 2.531,50 kn. Kako je već presudom tužiteljima priznat iznos parničnog troška od 2.315,50 kn valjalo im je priznati daljnji trošak od 216,00 kn/28,67 eur a istovremeno je valjalo odbiti zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

17. Slijedom obrazloženog valjalo je preinačiti pobijanu presudu u točki III izreke, odbiti zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.090,38 eur/15.750,00 kn a istovremeno tužiteljima priznati daljnji parnični trošak sve pozivom na odredbu čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

18. Slijedom svega obrazloženog pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u točki I i II izreke ove presude.

19. Tuženiku nije priznat trošak odgovora na žalbu jer je ocjenjeno da isti nije bio potreban za vođenje postupka u smislu odredbe čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a.

20. Presuda suda prvog stupnja u točki I izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 7. lipnja 2023.

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić, v.r.