6 Gž-478/2023-2

1

U   I M E   R E P U B L I K E     H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

              Županijski sud u Zadru, po sucu Igoru Delinu, u pravnoj stvari tužitelja S. O. d.o.o. Z., …, OIB: …, koga zastupa punomoćnica Z. P., odvjetnica u Z., …, protiv tuženice U. R.-G. iz Z., …, OIB: …, koju zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Z. odvjetničkom uredu B. & B. u Z., …, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženice protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-4381/2020-21 od 7. ožujka 2023., 7. lipnja 2023.,

r i j e š i o    j e

I Odbija se žalba tužitelja S. O. d.o.o. Z. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-4381/2020-21 od 7. ožujka 2023. u dijelu pod toč. II izreke.

II Uvažava se žalba tuženice U. R.-G. i preinačuje isto prvostupanjsko rješenje u dijelu pod toč. III izreke, na način da se rješava:

Nalaže se tužitelju S. O. d.o.o. Z. naknaditi tuženici U. R.-G. trošak parničnog postupka u iznosu od 207,38 eura (1.562,50 kn), u roku od 15 dana.

III Nalaže se tužitelju S. O. d.o.o. Z. naknaditi tuženici U. R.-G. trošak žalbenog postupka u iznosu od 31,10 eura (234,37 kn), u roku od 15 dana.

IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja S. O. d.o.o. Z. za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

              1. Uvodno označenim rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je:

" I.              Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika G. B. H. iz Z. poslovni broj Ovrv-24/2020 od 19. listopada 2020. godine, kojim se nalaže tuženiku U. R.-G. platiti tužitelju S. o. d.o.o. 2.992,39 eur/22.546,20 kn s zateznim kamatama na pojedinačne svote i dospjelošću, kako je navedeno u platnom nalogu, te je tužba povučena u tom dijelu.

I.              Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika G. B. H. iz Z. poslovni broj Ovrv-24/2020 od 19. listopada 2020. godine, kojim se nalaže tuženiku U. R.- G. platiti tužitelju S. o. d.o.o.nastali trošak ovršnog postupka od 267,15 eur/2.012,83 kn s zateznim kamatama od 19. listopada 2020. godine do isplate i predvidive troškove ovršnog postupka od 129,51 eur/975,83 kn s zateznim kamatama od dana pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi do isplate.

III              Nalaže se tuženiku U. R.-G. naknaditi tužitelju S. o. d.o.o. trošak parničnog postupka u svoti od 248,86 eur /1.875,00 kn s zateznim kamatama od 7. ožujka 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena u roku 15 dana."

2.              Protiv navedenog rješenja u dijelu pod toč. III izreke žalbu je izjavila tuženica, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se rješenje u pobijanom dijelu preinači na način da se tužitelju naloži da tuženici naknadi troškove parničnog i žalbenog postupka. U žalbi ističe kako tužitelj nema pravo na naknadu troškova ovršnog i parničnog postupka, jer je upravitelj zastupnik suvlasnika, a ne stranka u postupku. U konkretnom slučaju podnesen je prijedlog za ovrhu u kojem je kao ovrhovoditelj naveden upravitelj, ovdje tužitelj, kao da se radi o ugovoru o komisionu, a ne o ugovoru o zastupanju, za što upravitelj nije legitimiran i što je protivno ugovoru o upravljanju stambenom zgradom. Upravitelj stambene zgrade nema položaj stranke sui generis jer nije državni odvjetnik niti državno tijelo, a niti je zakonom izrijekom propisano da je ovlašten pokrenuti postupak u svoje ime. Osim toga, od 1. srpnja 2020. tužitelj više nije upravitelj predmetne stambene zgrade pa nema pravo potraživati da mu se plate nastali ovršni i parnični troškovi. Poziva se na odredbu čl. 158. st. 1. Zakona o parničnom postupku temeljem kojeg je sud trebao naložiti tužitelju plaćanje troškova tuženici te navodi kako je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i na isto pogrešno primijenio odredbe čl. 154. st. 1 i čl. 158. st. 2. Zakona o parničnom postupku, čime je počinjena relativno bitna povreda odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. istog Zakona, a također i apsolutno bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. toga Zakona jer rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati iz razloga, i to iz razloga što u izreci rješenja nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, razlozi su nejasni ili proturječni te iz razloga što o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika i samih tih isprava ili zapisnika. Potražuje trošak žalbenog postupka.

3.              U odgovoru na žalbu tuženice tužitelj u cijelosti osporava žalbene navode. Ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti, pa se stoga presuda ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Neosnovan je navod tuženice da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku jer činjenica da prvostupanjski sud, uzimajući u obzir svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, nije poklonio vjeru navodima tuženice, ne čini rješenje nezakonitim. Prvostupanjski sud je pravilno analizirao i ocijenio sve provedene dokaze i pritom iznio jasne i određene razloge u pogledu odlučnih činjenica. Obzirom da je prvostupanjski sud usvojio tužbeni zahtjev, isti je pravilno primijenio i materijalno pravo, odredbe čl. 154., čl. 155. i čl. 158. Zakona o parničnom postupku kada je naložio tuženici isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka. Tuženica tijekom postupka nije osporila činjenicu da je podmirila glavnicu i zakonske zatezne kamate tek nakon pokretanja ovršnog postupka, dakle nakon što je suvlasnicima predmetne stambene zgrade nastao ovršni i parnični trošak, iz čega slijedi da je dala povod za pokretanje ovršnog i parničnog postupka, te je pravilnom primjenom odredbe čl. 158. st. 2. Zakona o parničnom postupku tužitelju dosuđen parnični trošak, te se poziva na rješenje Županijskog suda u Zadru posl. broj Gž-41/2022 od 4. veljače 2022. Tužitelj je kao upravitelj ovlašten samostalno pokretati sudske postupke u ime i za račun suvlasnika zgrade, radi naplate zajedničke pričuve od suvlasnika koji tu pričuvu plaćaju. U prilog navedenom ističe se odluka Ustavnog suda RH U-III/3974/2004. U konkretnom slučaju nije sporno da je ovršni postupak pokrenuo S. O. d.o.o., kao upravitelj predmetne stambene zgrade, dok je tijekom postupka došlo do promjene upravitelja stambene zgrade, te da novoizabranom upravitelju H. P. C.–S. P. G. d.o.o. prvostupanjski sud nije dozvolio da umjesto prvotnog upravitelja stupi u parnicu, pa je tužitelj nastavio voditi predmetni postupak. Predlaže odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu te potražuje trošak sastava odgovora na žalbu.

4.              Protiv navedenog rješenja u dijelu pod toč. II i III izreke žalbu je izjavio tužitelj, zbog svih žalbenih razloga, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u toč. III. izreke preinači sukladno žalbenim navodima i tuženici naloži naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka. U žalbi ističe kako prvostupanjski sud tužitelju nije priznao trošak sastava podnesaka od 5. veljače 2021. i 2. prosinca 2021. te žalbe od 29. srpnja 2022., temeljeći takvu odluku na činjenici da podnositelj tih podnesaka H. P. C.–S. P. G. d.o.o. nije stranka u postupku. Trošak predmetnih podnesaka je bio opravdan te je prvostupanjski sud nepravilno primijenio Tbr. 8/3 Odvjetničke tarife kada je odbio preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadom parničnog troška. Rješenjem od 1. srpnja 2022. sud je odbio da u parnicu umjesto S. O. d.o.o. kao tužitelj stupi novo izabrani upravitelj predmetne zgrade, koja je odluka u cijelosti neosnovana, osobito kada se uzme u obzir da je takvu odluku sud temeljio na tumačenju odredbe čl. 192. st. 3. Zakona o parničnom postupku, na način da bi promjena upravitelja zgrade dok je u tijeku postupak značila subjektivnu preinaku tužbe, iz razloga što je on po samoj svojoj funkciji upravitelja ovlašten ex lege i na temelju ugovora zastupati suvlasnike zgrade za naplatu pričuve, pa i naplate one pričuve koja nije naplaćena za vrijeme trajanja ugovora s ranijim upraviteljem i zato se u situaciji kada tijekom postupka dođe do promjene upravitelja zgrade ne radi o promjeni na strani tužitelja, već samo o promjeni osobe koja je ovlaštena poduzimati radnje u postupku, konkretno zastupnika. Stoga je prvostupanjski sud zauzimanjem takvog stava pogrešno primijenio materijalno pravo i odredbe parničnog postupka, a što je bilo od utjecaja na donošenje pobijanog rješenja, čime je počinio bitnu povredu parničnog postupka. Obzirom da je neosnovano odbio pristupanje u parnicu novo izabranog upravitelja, sud je pri donošenju pobijanog rješenja pogrešno odlučio kada tužitelju nije priznao trošak podnesaka od 5. veljače 2021. i od 2 prosinca 2021. te žalbe od 29. srpnja 2022. Također, prvostupanjski sud nije odlučio o trošku zastupanja na ročištu održanom 6. prosinca 2021. na kojem je punomoćnica upravitelja H. P. C.–S. P. G. d.o.o. povukla tužbu u odnosu na glavnicu i zatezne kamate.

5.              Na žalbu nije odgovoreno.

6.              Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženice osnovana.

7.              Iz spisa predmeta slijedi da je ovrhovoditelj, ovdje tužitelj 30. lipnja 2020. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave te je javni bilježnik G. B. H. iz Z. 19. listopada 2020. donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim je određena ovrha općenito na imovini ovršenice, ovdje tuženice radi naplate tražbine u iznosu od 22.546,20 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, nastalim troškovima (2.012,83 kn) i predvidivim troškovima (975,00 kn). Po prigovoru ovršenice prvostupanjski je sud rješenjem posl. broj Povrv-4381/2020-2 od 23. prosinca 2020. stavio izvan snage javnobilježničko rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene radnje i odredio da se postupak nastavlja kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.             

7.1.              Podneskom od 15. siječnja 2021. tužitelj je obavijestio sud da više nije upravitelj stambene zgrade na adresi Palmotićeva 27 u Zagrebu i da je novi upravitelj H. P. C. – S. P. G. d.o.o. Z..

7.2.              H. P. C. – S. P. G. d.o.o. Z. je podneskom od 2. prosinca 2021. obavijestio prvostupanjski sud da je tuženica uplatama od 13. travnja 2021. podmirila glavnicu (22.546,00 kn) i zateznu kamatu (2.128,68 kn), slijedom čega predlaže da se tuženici naloži tužitelju naknaditi trošak ovršnog postupka u iznosu od 2.012,83 kn i trošak parničnog postupka, sa zakonskim zateznim kamatama. Na pripremnom ročištu održanom 6. prosinca 2021. H. P. C. – S. P. G. d.o.o.je povukao tužbu u odnosu na glavnicu i zatezne kamate te ostao kod tužbenog zahtjeva radi naknade troškova ovršnog i parničnog postupka. Tuženica se nije protivila povlačenju tužbe, a u odnosu na specificirani tužbeni zahtjev istakla je da ostaje kod prigovora nedostatka aktivne legitimacije kojeg je iznijela u prigovoru protiv rješenja o ovrsi.

7.3.              Rješenjem posl. broj Povrv-4381/2020-14 od 1. srpnja 2022. prvostupanjski sud je riješio da se ne dopušta preinaka tužbe stupanjem H. P. C. – s. p. g. d.o.o,. kao novog tužitelja umjesto S. O. d.o.o., a po žalbi tužitelja Županijski sud u Velikoj Gorici je rješenjem posl. broj Gž-814/2022-2 od 10. listopada 2022. potvrdio pobijano prvostupanjsko rješenje, utvrdivši kako promjena upravitelja odnosno tužitelja tijekom postupka predstavlja subjektivnu preinaku tužbe u smislu odredbi čl. 192. st. 3. Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13.,  89/14. i 70/19. - u daljnjem tekstu: ZPP) koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 80/22.), za koju je potreban pristanak tuženice, a kako ista nije pristala da se daljnje raspravljanje o predmetu spora nastavi s novim tužiteljem, preinaka tužbe pravilno nije dopuštena.

8.              Prvostupanjski sud je u nepobijanom dijelu rješenja ukinuo platni nalog sadržan u javnobilježničkom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim se nalaže tuženici nalaže platiti tužitelju iznos od 2.992,39 eura (22.546,20 kn) sa zateznim kamatama te utvrdio da je tužba povučena u tom dijelu (toč. I izreke), dok je u pobijanom dijelu rješenja ukinuo platni nalog kojim se tuženici nalaže platiti tužitelju nastali trošak ovršnog postupka od 267,15 eura (2.012,83 kn) i predvidivi trošak ovršnog postupka od 129,51 eura (975,83 kn) sa zateznim kamatama (toč. II. izreke), te tuženici naložio naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 248,86 eura (1.875,00 kn) sa zateznim kamatama od 7. ožujka 2023.

9.              Odredbom čl. 158. st. 1. ZPP propisano je da je tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan tuženiku naknaditi troškove postupka, dok je st. 2. istoga članka određeno da je iznimno od st. 1., ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik.

10.              Iz spisa predmeta slijedi da je tužba povučena nakon proteka gotovo 20 mjeseci od kada je tuženica udovoljila tužbenom zahtjevu podmirivši glavnicu i zakonsku zateznu kamatu. Naime, tuženica je 12. travnja 2021. u cijelosti podmirila utuženo dugovanje, a tužitelj je tek podneskom od 5. prosinca 2022. povukao tužbu i zatražio ovršni i parnični trošak, a H. P. C. – S. P. G. d.o.o., kojem nije dozvoljeno stupanje u postupak, to je učinio 8 mjeseci nakon podmirenja duga, na pripremnom ročištu 6. prosinca 2021..

11.              Po ocjeni ovog suda, budući da tužitelj nije odmah nakon podmirenja duga od strane tuženice reagirao povlačenjem tužbe, već je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, nema pravo od tuženice potraživati trošak postupka, te tuženica u smislu odredbe čl. 158. st. 1. ZPP osnovano zahtijeva da joj tužitelj naknadi troškove postupka.

12.              Stoga je tuženici pravilnom primjenom materijalnog prava, čl. 154. st. 1. ZPP i Tbr. 11/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. – u daljnjem tekstu: Tarifa) trebalo dosuditi trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 1.000,00 kn te trošak zastupanja na ročištu od 6. prosinca 2021. (Tbr. 9/2 Tarife) u zatraženom iznosu od 250,00 kn, što prema vrijednosti boda od 10,00 kn i uvećano za pripadajući PDV, iznosi ukupno 207,38 eura (1.562,50 kn).

13.              Žalbeni navodi tužitelja svode se na osporavanje odluke prvostupanjskog suda kojim je odbijena preinaka tužbe stupanjem novog upravitelja u parnicu umjesto tužitelja, pri čemu detaljno obrazlaže iz kojih je razloga novom upravitelju trebalo dozvoliti da stupi u parnicu, međutim, te navode ovaj sud nije uzeo u razmatranje iz razloga što se radi o pravomoćnoj sudskoj odluci potvrđenoj rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici. Obzirom da nije dozvoljena preinaka tužbe stupanjem novog tužitelja u parnicu, to pravilno prvostupanjski sud tužitelju nije priznao trošak sastava podnesaka i žalbe jer ih je podnio H. P. C. – S. P. G. d.o.o., koji nije stranka u ovom postupku. 

14.              Slijedom navedenog, trebalo na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu tj. odlučiti kao pod toč. I izreke ovog drugostupanjskog rješenja, te sukladno čl. 380. toč. 3. ZPP uvažiti žalbu tuženice i preinačiti prvostupanjsko rješenje u dijelu pod toč. III izreke, te odlučiti kao pod toč. II izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

15.              Kako je tuženica uspjela sa žalbom, valjalo joj je dosuditi i trošak na ime sastava žalbe po Tbr 10/5 Tarife, što prema vrijednosti boda od 15,00 kn, s obzirom na izmjenu Tarife ("Narodne novine"; broj 126/22) i uvećano za pripadajući PDV, iznosi 31,10 eura (234,37 kn).

16.              Tuženici nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka (čl. 155. st. 1. ZPP).

17.              U nepobijanom dijelu u toč. I izreke, prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.

Zadar, 7. lipnja 2023.