1               Poslovni broj: Usž-4205/2022-3

Poslovni broj: Usž-4205/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i Mire Kovačić, članica vijeća te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice N. B. iz Z., zastupane po opunomoćenici I. B., odvjetnici u Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi priznavanja prava iz mirovinskog osiguranja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-2048/2021-10 od 7. listopada 2022., na sjednici vijeća održanoj 7. lipnja 2023.

p r e s u d i o   j e

1. Odbija se žalba tužiteljice te potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu,

poslovni broj: Us l-2048/2021-10 od 7. listopada 2022.

2. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1.               Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II 141-06/21-01/03419700106, URBROJ: 341-99-05/3-21-250 od 5. svibnja 2021. i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

2.               Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z., KLASA: UP/I 141-06/20-01/03419700106, URBROJ: 341-25-05/3-20-94875 od 14. prosinca 2020. kojim je tužiteljici priznato svojstvo osiguranika, osobe s invaliditetom, od 1. siječnja 2019.

3.               Tužiteljica žalbom pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Prvostupanjski sud i tuženik pogrešno tumače Zakon o stažu osiguranja s povećanim trajanjem i povećani staž osiguranja priznaju joj od 1. siječnja 2019. kada je na snagu stupio zakon kojim je njena bolest uvrštena na listu bolesti koje zakon priznaje kao osnovu za povećani staž osiguranja. Intencija zakonodavca nije bila da se u zakonu pobrojana tjelesna oštećenja i bolesti utvrđuju s danom stupanja na snagu zakona, već s danom nastanka bolesti. Bolest joj je dijagnosticirana 27. lipnja 1997. te nije bilo osnove da joj se pravo prizna s danom 1. siječnja 2019. Prvostupanjski sud je propustio obrazložiti razloge zbog kojih navode tužiteljice nije uzeo u obzir. Neprihvatljivo je da se iz istih činjeničnih osnova različito reguliraju pravni statusi osiguranika, a kako to proizlazi iz prakse drugih područnih ureda tuženika koju je dostavila u spis. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova sastava žalbe.

4.               Tuženik navode žalbe smatra neosnovanim i predlaže žalbu odbiti. 

5.                Žalba nije osnovana.

6.               Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim  sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog  suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), Sud nije utvrdio osnovanim razloge zbog kojih tužiteljica pobija presudu, a ne postoje niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

7.               Prema podacima spisa, u upravnom postupku povodom zahtjeva tužiteljice za utvrđivanje svojstva osiguranika, osobe s invaliditetom, radi računanja staža osiguranja s povećanim trajanjem od 14. srpnja 2020. pribavljen je nalaz i mišljenje vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 4. siječnja 2021. kojim je utvrđeno da kod tužiteljice zbog bolesti zdravstveno stanje uzrokuje trajne posljedice za život i rad od 1. siječnja 2019. Povodom žalbe tužiteljice na prvostupanjsko rješenje pribavljen je nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba invaliditetom od 27. travnja 2021. kojim je potvrđena ocjena prvostupanjskog tijela vještačenja.  Tuženik je odluku o odbijanju žalbe temeljio na nalazu i mišljenju od 27. travnja 2021.

8.               U prvostupanjskom upravnom sporu sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju rezultata medicinskog vještačenja provedenog u upravnom postupku. Nalaze i mišljenja stručnih tijela medicinskog vještačenja u prvostupanjskom i drugostupanjskom upravnom postupku prvostupanjski sud nalazi potpunima, jasnima i dovoljno obrazloženima.

9.               Tužiteljica nije tijekom upravnog postupka argumentirano osporila nalaze i mišljenja tijela vještačenja, što pravilno obrazlaže prvostupanjski sud, a u upravnom sporu nije predlagala izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem po neovisnom sudskom vještaku čiji bi nalaz i mišljenje eventualno doveo u sumnju pravilnost utvrđenja iz nalaza vijeća viših vještaka.

10.               Prvostupanjski sud je prilikom odlučivanja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, članak 26. Zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjem („Narodne novine,“ 115/18.; dalje: Zakon).

11.               Člankom 26. stavkom 1. Zakona propisano je da se staž osiguranja s povećanim trajanjem računa osiguranicima, osobama s invaliditetom i to osobama oboljelim od distrofije i srodnih mišićnih i neuromišićnih bolesti, oboljelima od paraplegije, cerebralne i dječje paralize, multiple skleroze i srodnih bolesti, slijepim osobama, gluhim osobama, gluhoslijepim osobama, osobama oboljelim od reumatoidnog artritisa i drugih sustavnih upalnih bolesti zglobova i vezivnog tkiva (ankilozantni spondilitis, psorijatični artritis, seronegativni artritis, sistemski eritemski lupus, sklerodermija i polimiozitis/dermatomiozitis), osobama kod kojih postoje funkcionalni poremećaji zbog kojih se ne mogu samostalno kretati bez uporabe invalidskih kolica te osobama s Downovim sindromom.

12.               Prema stavku 2. članka 26. Zakona svojstvo osiguranika, osobe s invaliditetom, utvrđuje se osobama iz stavka 1. toga članka  ako im zdravstveno stanje uzrokuje trajne posljedice za život i rad, rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje na temelju nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom prema odredbama općeg propisa o mirovinskom osiguranju na zahtjev osiguranika, osobe s invaliditetom.

13.               Iz suglasnih ocjena vijeća vještaka oba stupnja Zavoda za vještačenje  profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom proizlazi da je bolest

sistemski lupus eritematozus tužiteljici dijagnosticirana 27. lipnja 1997. te da bolest  ima trajne posljedice na život i rad prema propisima iz mirovinskog osiguranja iz čega proizlazi da tužiteljica ispunjava uvjete iz članka 26. stavaka 1. i 2.  Zakona.

14.               Prema ocjeni ovog Suda pogrešno smatra tužiteljica da joj je traženo pravo

trebalo priznati od datuma dijagnosticiranja i nastanka bolesti. Naime, materijalni  propis kojim je tužiteljičina bolest uvrštena u krug bolesti na temelju kojih se  osiguranicima staž osiguranja može računati s povećanim trajanjem stupio je na  snagu 1. siječnja 2019. te je stoga to najraniji datum od kojega se tužiteljici svojstvo  osiguranika, osobe s invaliditetom, na temelju te bolesti može priznati. Učinci tog  materijalnog propisa ne mogu se protegnuti i na razdoblje prije njegovoga stupanja

na snagu.

15.               Pravilno ukazuje prvostupanjski sud da bi postupanje na način kako to zahtjeva tužiteljica bilo suprotno načelu zakonitosti iz članka 5. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21.) kojim je propisano da javnopravno tijelo rješava upravnu stvar na temelju zakona i drugih propisa te općih akata donesenih na temelju zakonom utvrđenih javnih ovlasti.

16.               U vezi s navodom žalbe da su neke područne službe tuženika u istim ili sličnim činjeničnim okolnostima drugačije primijenili materijalni propis, ovaj Sud navodi kako možebitni propusti ili pogrešno tumačenje propisa u drugim predmetima ne mogu opravdati nepravilno tumačenje odnosno primjenu propisa u predmetu tužiteljice. Tuženik i sud prvoga stupnja su, prema ocjeni ovog Suda, u ovom predmetu pravilno interpretirali materijalni propis i njegovo vremensko važenje pa u takvoj situaciji naprijed navedeni žalbeni razlozi ne mogu dovesti do drukčijeg ishoda ovog postupka.             

17.               Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.

18.               Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda (točka I. izreke presude).

19.               Sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a,  s obzirom na to da je žalba tužiteljice odbijena, odbijen je i njezin zahtjev za naknadu troška sastava žalbe ( točka II. izreke presude).

U Zagrebu, 7. lipnja 2023.

Predsjednica vijeća

dr. sc. Sanja Otočan, v.r.