1

Poslovni broj: Gž-4172/2020-3

Poslovni broj: Gž-4172/2020-3

                                  U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

                P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Helene Vlahov Kozomara predsjednice vijeća, te Milene-Vukelić Margan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. R., R., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva K. i p. iz R., protiv tuženika S. S. iz R., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku A. R., odvjetniku iz R., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-2684/2016-18 od 18. lipnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 7. lipnja 2023.,

   p r e s u d i o  j e

              I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2684/2016-18 od 18. lipnja 2020.

              II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je utvrđeno da je G. R. vlasnik nekretnine označene kao kč. br. 1262/2 upisane u zk. ul. 76 k.o. Z. pa je tužitelj ovlašten izvršiti upis prava vlasništva u svoju korist u zemljišnim knjigama te je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 18.212,50 kn, u roku od 15 dana.

2. Protiv presude je žalbu podnio tuženik osobno i putem punomoćnika, pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 80/22, 114/22 dalje ZPP).

3. Bitnu povredu odredaba parničnog postupka nalazi u tome što je izreka presude nejasna i nerazumljiva. Tako da je utvrđeno kako je u katastru izvršena prenumeracija brojeva čestica, tj. zamjena čestica 1262/2 i 1262/1, a potom je utvrđeno da je tužitelj vlasnik kč. br. 1262/2, na koju je tuženik upisan kao vlasnik u zemljišnim knjigama. Na taj način da žalitelj ostaje bez vlasništva svoje čestice, a tužitelj da postaje vlasnik obiju čestica. Tvrdi da je u izreci presude trebalo prije svega utvrditi da je došlo do zamjene brojeva čestica, a nakon toga da je tužitelj vlasnik kč. br. 1262/2, a tuženik vlasnik kč. br. 1262/1, budući da se moralo utvrditi i vlasništvo žalitelja. Smatra da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a razlozi koji su izneseni da su u suprotnosti s izvedenim dokazima. Smatra odlučnim utvrditi je li uopće izvršena prenumeracija i je li ona izvršena u zemljišnim knjigama. Ističe da jedna kopija katastarskog plana na kojoj je crvenom bojom prekriženo ranije stanje ne može biti dokaz da je stvarno izvršena zamjena, budući da je tome trebalo prethoditi odgovarajuće rješenje katastra. Tvrdi da o tome nije sačinjen prijavni list, a da u predmetu Z-1810/72 nema rješenja niti prijavnog lista, što da upućuje na grešku ili samovoljno postupanje. Ukazuje da taj predmet nikada nije proveden ni u katastru niti u zemljišnim knjigama, što da proizlazi i iz nalaza vještaka koji je naveo da se u zemljišnim knjigama nisu mijenjali ni oblici niti površine tih nekretnina, a da se građevinska i uporabna dozvola J. I. odnosi na gradnju na nekretnini kč. br. 1262/1, iz čega zaključuje da je u tom upravnom postupku izvršena identifikacija čestica te da upravno tijelo ne bi izdalo dozvolu da je postojala greška u brojevima čestica. Glede načela povjerenja u zemljišne knjige iz čl. 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 - dalje: ZV) navodi da je pogrešno stajalište suda prvog stupnja da se ne bi mogao pozivati na to načelo, budući da je predmetnu česticu kupio 2008. od vlasnika, a nije ju stekao pretvorbom društvenog vlasništva. Pored toga da je tijekom postupka isticao i prigovor zastare smatrajući da se ne može nakon proteka razdoblja od 50 godina vršiti promjena vlasništva zbog navodne greške u katastru.

4. Predlaže preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje, sve uz nadoknadu troška prvostupanjskog i žalbenog postupka.

5. Tužitelj u odgovoru na žalbu ističe da sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku pa da stoga nije mogao prihvatiti zahtjev kojeg tuženik nije postavio. Smatra da je tuženik u tom slučaju bio dužan podnijeti protutužbu kako bi ishodio odluku u svoju korist. Navodi da se načelo povjerenja u zemljišne knjige primjenjuje na sve slučajeve, da iz svih isprava proizlazi da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti, da je i stvarno stanje na terenu u skladu s priloženim ispravama, da su prijašnji vlasnici znali tko je vlasnik prijepora, da je M. G.. primio naknadu u upravnom postupku za nekretninu kč. br. 1262/2 te da je tužitelj na temelju stanja na terenu mogao utvrditi da prodavatelj G. P. nije stvari vlasnik prijepora. Naglašava da i sam tuženik očito ne zna što je kupio, budući da iz njegovog iskaza proizlazi da je smatrao da mu pripada pravo vlasništva na nekretnini na kojoj je izgrađen objekt te da sam kupoprodajni ugovor koji je sklopljen između G. P. i tuženika ukazuje da su stranke tog ugovora znale ili morale znati da ne mogu raspolagati pravom vlasništva  prijeporne nekretnine.

6. Predlaže stoga žalbu odbiti i prvostupanjsku presudu potvrditi, uz nalog tuženiku da mu nadoknadi trošak sastava tog podneska.

7. Žalba tuženika nije osnovana.

8. Sud prvog stupnja je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja. Pritom nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti povreda na koju ukazuje tuženik u žalbi, jer je izreka presude razumljiva, jednako kao i razlozi o odlučnim činjenicama, koji su potpuni i u skladu s provedenim dokazima.

9. Na temelju provedenih dokaza su utvrđene sljedeće činjenice:

- da je na temelju prijavnog lista od 11. prosinca 1946. provedeno cijepanje nekretnine kč. br. 1262 na kč. br. 1262/1 u površini od 1256 m2 i k.č.br.1262/2 u površini od 814 m2, te da je u zemljišnim knjigama kao vlasnik obiju nekretnina bio upisan M. G.,

- da je između M. G. kao prodavatelja i J. I. kao kupca 3. srpnja 1947. sklopljen kupoprodajni ugovor, predmetom kojeg je bila nekretnina kč. br. 1262/1 upisana u zk. ul. 76 k.o. Z.,

- da je na temelju istog ugovora izvršen upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama u korist J. I. te je kč. br. 1262/1 otpisana iz zk ul. 76 k.o. Z. i prenesena u zk. ul. 1228 k.o. Z., a potom je 1960. u zemljišnim knjigama na nekretnini upisano društveno vlasništvo,

- da je na temelju prijavnog lista od 21. svibnja 1970. izvršeno cijepanje kč. br. 1262/1 na dvije parcele i kč. br. 1262/1 i 1262/3, a na temelju prijavnog lista od 9. travnja 1972. je cijepana kč. br. 1262/1 na kč. br. 1262/1, 1262/7, 1262/8 i 1262/9,

- da je na temelju prijavnog lista od 18. svibnja 1972. poništena parcelacija na način da je čestica 1262/6 spojena s kč. br. 1262/1, a čestice 1262/4 i 1262/5 su spojene sa kč. br. 1262/2 te je istovremeno izvršena parcelacija  kč. br. 1262/1 na čestice 1262/1, 1262/4 i 1262/5, a čestica 1262/2 je cijepana na kč. br. 1262/2 i 1262/6,

- da je istim prijavnim listom izvršena prenumeracija na način da je čestica 1262/1 postala 1262/2, a čestica 1262/2 je postala 1262/1,

- da su parcelacije tijekom 1971. i 1972. provedene zbog potrebe izgradnje objekata te izgradnje ulice P. J. te pristupnih cesta do objekata u gradnji,

- da je 5. studenog 1974. u upravnom postupku, u Službi za imovinsko- pravne poslove tadašnje O. R., u postupku određivanja naknade za nacionalizirano građevinsko zemljište prijašnjeg vlasnika M. G. sklopljena nagodba kojom se O. R. obvezala isplatiti M. G. naknadu za nekretnine kč. br. 1262/2, 1262/8, 1262/9 i 1263/1,

- da je rješenjem S. O. R. od 9. srpnja 1974. naloženo korisniku J. I. predati u posjed O. R. nekretnine kč. br. 1262/1, 1262/9, 1262/8 i 1262/4 upisane u zk. ul. 1228. k.o. Z. radi privođenja svrsi zemljišta u naselju Z. Z.,

              - da je 1964. na nekretninama iz zk. ul. 76 k.o. Z. izvršen upis društvenog vlasništva te je kao korisnik upisan M. G., zatim 1985. na temelju rješenja o nasljeđivanja je kao korisnik upisana I. G., a 1989. R. P.,

              - da je rješenjem Odsjeka za komunalne poslove Narodnog odbora O. Z. od 5. rujna 1956. izdana građevinska dozvola za izgradnju stambene kuće na kč. br. 1262/1 J. I., a 24. studenog 1960. je isto upravno tijelo donijelo uporabnu dozvolu za uporabu objekta investitora J. I.,

              - da je 10. studenog 2005., u zk. ul. 1228 k.o. Z. izvršeno brisanje društvenog vlasništva i upisano pravo vlasništva u korist nasljednica J. I. na temelju čl. 365. ZV-a,

              - da je tuženik na terenu kao jednu od nekretnina u svojem vlasništvu pokazao kč. br. 1262/1 k.o. Z., na kojoj nekretnini je još 60-ih godina prošlog stoljeća izgrađena kuća u vlasništvu J. I., dok prijeporna nekretnina kč. br. 1262/2  u naravi predstavlja cestu i pristup kućama u ulici P. J. 5 i 7, s tim što se  u odnosu na kč. br. 1262/1, prijeporna nekretnina nalazi jugozapadno na nižoj razini, tako da je kuća u vlasništvu obitelji I. smještana iznad ceste P. J., dok se prijeporna nekretnina nalazi ispod ceste te predstavlja prilaz izgrađenim objektima P. J. broj 5 i 7,

              - da se obitelji J. I. uselila u kuću sagrađenu na kč br. 1262/1, za koju je ishođena građevinska i uporabna dozvola, a 1972. kada je započeta izgradnja cesta od koje je jedan krak presijecao njihovu nekretninu, u upravnom postupku je J. I. dobio naknadu za nekretninu kč. br. 1262/5 koja je nastala cijepanjem kč. br. 1262/1 te je naknadno ustanovljeno da je na ovoj potonjoj čestici u zemljišnim knjigama upisan G. R., zbog čega je proveden postupak u kojemu je utvrđeno da je došlo do pogrešne oznake nekretnina iz zk. ul. 76 k.o. Z., tako da su čestice koje se nalaze ispod ulice P. J. bile upisane kao vlasništvo J. I., a trebale su biti upisane kao vlasništvo M. G..              

10. Glede prenumeracije, odnosno promjene oznake prijeporne nekretnine i kč. br. 1262/1, sud prvog stupnja utvrđuje da je i u zemljišnim knjigama provedena promjena u postupku pod brojem Z-1810/72 na način da su u zk. ul. 1228 k.o. Z. upisane čestice broj 1262/1, 1262/4 i 1262/5, dok su u zk. ul. 76 k.o. Z. upisane čestice kč. br. 1262/2 i 1262/6, pri čemu nisu mijenjani ni oblik ni površine istih nekretnina.

11. Na temelju takvih činjeničnih utvrđenja, sud prvog stupnja zauzima stajalište da prijeporna nekretnina nije bila predmetom kupoprodaje između  M. G. i J. I., već je riječ o nekretnini koja je ostala u vlasništvu M. G. i za koju je on primio naknadu u upravnom postupku pa da se tuženik ne može s uspjehom pozivati na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige, u smislu odredbe čl. 388. st. 5. ZV-a uz tvrdnju da je pravo vlasništva stekao u dobroj vjeri. Stoga je prihvaćen tužbeni zahtjev te je tuženik obvezan nadoknaditi tužitelju parnični trošak primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, pri čemu je tužitelju  priznat trošak zastupanja odvjetnika, u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 dalje - Tarifa) te trošak vještačenja i sudskih pristojbi, u ukupnom iznosu od 18.212,50 kn.

12. Pravilno je pravno stajalište suda prvog stupnja da prijeporna kč. br. 1262/2 nije bila predmetom kupoprodajnog ugovora između M. G. i J. I., već da je predmetom tog ugovora bila nekretnina 1262/1 (prema oznakama iz vremena sklapanja ugovora i današnjim oznakama) na kojoj je J. I. izgradio kuću na temelju pravomoćne građevinske i uporabne dozvole, i u kojoj obitelj I. živi od trenutka izgradnje.

13. Iz svih priloženih isprava bi se dalo zaključiti da je doista u nekim od isprava, prije svega isprava katastra došlo do pogrešne oznake nekretnina, i u opisnom i u grafičkom dijelu, tako da se u nekim katastarskim planovima nekretnina kč. br. 1262/1 prikazivala kao nekretnina koja se nalazi smještena ispod ulice P. J., a prijeporna nekretnina iznad iste ulice, što ne odgovara stvarnom stanju, niti podacima iz upravnog postupka u vezi ishođenja građevinske i uporabne dozvole za objekt izgrađen na kč. br. 1262/1. Očigledno je da je problem pogrešne oznake tih nekretnina nastao početkom 70-ih godina kada je došlo do parcelacije velikog broja parcela na području Z., radi izgradnje stambenih objekata te s tim u svezi pristupnih cesta. U svakom slučaju, iz priloženih isprava nedvojbeno proizlazi da je u svrhu izgradnje ceste P. J. te pristupne ceste objektima P. J. broj 5 i 7 došlo do parcelacije nekretnine u vlasništvu J. I. od koje je dio oduzet za cestu P. J. te za koji dio je J. I. isplaćena naknada, a također je došlo i do parcelacije prijeporne kč. br. 1262/2 te su nastale parcele koje su dijelom ušle u sastav nove ceste, a dijelom predstavljaju prilaznu cestu za izgrađene objekte ispod ceste P. J..

14. Stoga je pravilan zaključak suda prvog stupnja da je prijeporna nekretnina bila predmetom upravnog postupka te postupka određivanja naknade za nacionalizirano građevinsko zemljište u prijašnjem vlasništvu M. G., nakon što je pravomoćnim rješenjem tadašnje skupštine O. R. dodijeljeno O. R. zemljište upisano u zk. ul. 76 k.o. Z., u kojem postupku je sklopljena nagodba te je O. R. preuzela obvezu isplatiti naknadu M. G.. Kako narečena nagodba u upravnom postupku očigledno nije provedena u zemljišnim knjigama, prijeporna nekretnina je bila predmetom nasljeđivanja M. G. te je u konačnici nasljednik G. P. s tuženikom sklopio kupoprodajni ugovor 12. kolovoza 2008. kojim je tuženiku prodao nekretnine iz zk. ul. 76 k.o. Z., pa tako i prijepornu kč. br. 1262/2.

15. Glede tvrdnje tuženika da je vlasništvo stekao povjerenjem u zemljišne knjige u smislu odredbe čl. 122 ZV-a, treba ukazati da je člankom 122. st. 2. ZV-a propisano da je stjecatelj bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kada je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju. Tuženik je prijepornu nekretninu kupio 2008., a kako je već ranije obrazloženo, od početka 70-ih godina prošlog stoljeća je stanje na terenu takvo da je na nekretnini kč. br. 1262/1 izgrađena kuća obitelji I.,  dok prijeporna nekretnina predstavlja asfaltiranu pristupnu cestu do objekata P. J. 5 i 7, a takvo stanje na terenu je postojalo više od trideset godina prije sklapanja narečenog kupoprodajnog ugovora. Pored toga, pogreška u numeraciji narečenih dviju nekretnina je ispravljena još 1972., dakle 36 godina prije sklapanja kupoprodajnog ugovora između G. P. i tuženika pa se tuženik ne može s uspjehom pozivati ni na tu činjenicu. Pravilno je stoga stajalište suda prvog stupnja da je tuženik kupio od nevlasnika, da u trenutku sklapanja pravnog posla nije bio u dobroj vjeri, budući da je morao znati da vlasništvo prijepora ne pripada otuđivatelju pa se ne može s uspjehom pozivati na načelo povjerenja u zemljišne knjige.

16. Na žalbene navode tuženika kojima sugerira da je presudom trebalo odlučiti i o vlasništvu tuženika na kč.br. 1262/1, treba odgovoriti da prema odredbi čl. 2. ZPP-a sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku pa u nedostatku protutužbenog zahtjeva kojemu bi predmet bila nekretnina kč. br. 1262/1, o tome sud nije bio ovlašten odlučivati. Tvrdnja tuženika da o promjenama brojeva čestica nije sačinjen prijavni list je suprotna ispravama u spisu, jednako kao i tvrdnja da ta promjena nije provedena u zemljišnim knjigama, budući da je pod brojem Z-1810/72 izvršen upis u zemljišne knjige i u zk. ul. 72 i u zk. ul. 1228 k.o. Z..

17. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i obvezao tuženika nadoknaditi mu parnični trošak primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, s tim što je trošak pravilno obračunat, primjenom važeće Tarife.

18. Zbog izloženog je valjalo žalbu tuženika odbiti i presudu suda prvog stupnja na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi.

19. Tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu, jer je ocijenjeno da ta radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice, u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a.

U Rijeci 7. lipnja 2023.

Predsjednica vijeća

Helena Vlahov- Kozomara, v.r.