1

Poslovni broj: Gž Ovr-202/2021-2

Poslovni broj: Gž Ovr-202/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

              Županijski sud u Rijeci po sutkinji Mileni Vukelić Margan, u ovršnom predmetu  ovrhovoditelja M. B. iz Z., OIB:…, zastupane po punomoćnici Z. Z.-B. odvjetnici iz Z., protiv ovršenika C. d.o.o. iz Z., OIB: … zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Ž. & partneri d.o.o. iz Z., odlučujući o žalbi ovršenika podnesenoj protiv rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-687/2020 od 10. prosinca 2020., 7. lipnja 2023.,

r i j e š i o  j e

              I   Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-687/2020 od 10. prosinca 2020. u odluci o glavnoj stvari i u odluci o troškovima ovršnog postupka za iznos od 788,77 eura/5.943,00 kune[1] (slovima: sedamstoosamdesetosameura i sedamdesetsedamcenti / pettisućadevetstočetrdesettrikune).

              II   Djelomičnim uvaženjem žalbe ovršenika preinačuje se isto rješenje u odluci o troškovima ovršnog postupka na način da se odbija zahtjev ovrhovoditelja za nadoknadu troška u iznosu od 414,76 eura/3.125,00 kuna (slovima: četiristočetrnaesteura i sedamdesetšestcenti / tritisućestodvadesetpetkuna).

              III   Odbija se kao neosnovan zahtjev ovršenika za nadoknadu troška žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja je određena ovrha na svim računima i oročenim novčanim sredstvima kod svih banaka kod kojih ovršenik ima račune, radi naplate novčane tražbine u iznosu od 26.900,52 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju H. n. b. na dan uplate sa zakonskom zateznom kamatom na iznose koji su navedeni u točki I izreke, od dospijeća do isplate, te je ovrhovoditelju priznat trošak u iznosu od 9.068,00 kn.

2. Protiv rješenja je žalbu podnio ovršenik pozivajući se na žalbene razloge propisane čl. 50. st. 1. toč. 7. i 8. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 – dalje: OZ).

3. U žalbi navodi da ovrhovoditelji nisu ovlašteni tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, javnobilježničkog akta te da nije ispunjen uvjet koji je određen ovršnom ispravom jer ne postoji dug ovršenika prema ugovoru o zakupu. Priznaje da je kao zakupnik sklopio Ugovor o zakupu s ovrhovoditeljem kao zakupodavcem 1. kolovoza 2016., međutim, ističe da je prije početka obavljanja namjeravane djelatnosti u poslovnom prostoru u suvlasništvu ovrhovoditelja, morao izvršiti adaptaciju prostora, da je ishodio potrebne dozvole, potvrdu glavnog projekta te suglasnost svih suvlasnika zgrade u kojoj se nalazi prostor, ali da je naknadno G. z. z. z. s.i k. i p. donio rješenje o zabrani radova, koje rješenje je poništeno rješenjem Ministarstva kulture od 28. rujna 2018. Ukazuje na odredbu čl. 11. Ugovora, prema kojoj je kao sredstvo osiguranja trebao izdati bjanko zadužnice, što da je i učinio, kao i na odredbu čl. 6. toč. 1. toč. 4. Ugovora prema kojem su se zakupodavci obvezali dati sve potrebne suglasnosti za uređenje poslovnog prostora te su izjavili da svojim postupanjem neće zakupnika dovesti u situaciju da nije u mogućnosti realizirati uređenje prostora za obavljanje predviđene djelatnosti. Nadalje navodi da je 26. siječnja 2018. izvršen inspekcijski nadzor te je utvrđeno da u odnosu na poslovni prostor postoje materijalno pravni nedostaci koji se tiču nepostojanja dokumentacije o legalnosti građevinskih intervencija u prostoru, zbog čega je gradilište zatvoreno, s tim što prilikom sklapanja ugovora o zakupu zakupodavci nisu obavijestili žalitelja o navedenim pravnim nedostacima. Nadalje ističe da je kompletirao zatraženu dokumentaciju te je građevinski inspektor 11. ožujka 2018. donio rješenje o obustavi inspekcijskog postupka i otvaranju gradilišta, a da ovrhovoditelj nije izvršio obveze preuzete ugovorom o zakupu. Stoga da je žalitelju nastupila velika materijalna šteta zbog odgađanja početka obavljanja predviđene djelatnosti, plaćanja skladištenja opreme koja je trebala biti ugrađena, te da zbog narečenih nedostataka nije bio u mogućnosti koristiti predmet zakupa.

4. Ukazuje na odredbu čl. 521. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 45/21 dalje ZOO) kojom je propisano da je zakupodavac dužan predati zakupniku zakupljenu stvar u ispravnom stanju te na odredbu čl. 527. istog Zakona prema kojoj zakupodavac odgovara za sve nedostatke zakupljene stvari ako je tvrdio da ona nema nedostataka. Stoga da je zatražio umanjenje zakupnine za visinu štete koju je pretrpio, no da su se zakupodavci na to sve oglušili. Štoviše, da su aktivirali sredstva osiguranja-bjanko zadužnice i naplatili i dospjele i nedospjele tražbine te potom poslali pisanu obavijest o otkazu ugovora o zakupu ne navodeći stvaran razlog. Tvrdi da u trenutku iskazivanja klauzule ovršnosti javnobilježničkog akta nije bilo dospjelih tražbina na ime zakupnine, već je klauzula izdana zbog pokretanja ovrhe radi ispražnjenja predmetnog poslovnog prostora. Ističe da je ugovor o zakupu raskinut od strane ovrhovoditelja 4. srpnja 2018. pa da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu za razdoblje nakon raskida, pri čemu ukazuje na odredbu  čl. 16. st. 6. Ugovora o zakupu prema kojoj se ovrha može pokrenuti radi naplate dospjelih tražbina iz Ugovora. Stoga smatra da ovrhovoditelj nije ovlašten ostvarivati naplatu tražbine budući da Ugovor o zakupu nije na snazi. Osporava i odluku o troškovima, budući da  ovrhovoditelj nije postavio zahtjev sukladno odredbi čl. 164. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 80/22, 114/22 dalje ZPP), te je zahtijevao nagradu odvjetnika za sastav prijedloga u iznosu od 5.000,00 kn te porez na dodanu vrijednost(PDV), iako prema visini tražbine (oko 201.000,00 kn), za svaku radnju odvjetniku pripada nagrada od 2.500,00 kn uz PDV.

5. Predlaže stoga rješenje o ovrsi ukinuti i prijedlog za ovrhu odbaciti i obvezati ovrhovoditelja na nadoknadu troška, uključujući i trošak žalbenog postupka.

6. Žalba ovršenika glede odluke o glavnoj stvari nije osnovana, dok je djelomično osnovana glede odluke o trošku.

7. U donošenju pobijanog rješenja o ovrsi nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti je ostvaren neki od razloga za žalbu propisanih čl. 50. st. 5. OZ-a, na koje sud također pazi po službenoj dužnosti.

8. Naime, Ugovor o zakupu poslovnog prostora kojeg je solemnizirao javni bilježnik, predstavlja ovršnu ispravu i to ovršnu javnobilježničku ispravu, koja je kao ovršna isprava propisana odredbom čl. 23. st. 1. toč. 5. OZ-a. Prema odredbi čl. 54. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" broj 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09, 120/16), javnobilježnički akt je ovršna isprava ako je u njemu utvrđena određena obveza na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi i ako sadrži izjavu obveznika o tome da se na temelju tog akta može radi ostvarenja dužne činidbe, nakon dospjelosti obveze neposredno provesti prisilnu ovrhu (stavak 1.). Isti učinak kao i isprava iz stavka 1. ima i privatna isprava koju je javni bilježnik potvrdio- solemnizirao (stavak 6.).

9. U nazočnom slučaju je između stranaka 1. kolovoza 2016.  sklopljen Ugovor o zakupu poslovnog prostora, kojim je ovršenik kao zakupnik dao suglasnost da zakupodavci temeljem te isprave provedu neposrednu prisilnu ovrhu radi predaje zakupljenog poslovnog prosta u posjed zakupodavcima te da radi naplate dospjelih tražbina iz Ugovora, posebice dospjele i neplaćene zakupnine, neposredno pokrenu ovrhu na cjelokupnoj pokretnoj i nepokretnoj imovini zakupnika, ovdje ovršenika. Taj Ugovor je potvrdio (solemnizirao) javni bilježnik A. G. iz Z. 8. kolovoza 2016. pod brojem OV-12024/16.

10. Glede dospjelosti tražbine, ovršenik se suglasio da radi naplate dospjelih tražbina iz Ugovora o zakupu zakupodavci mogu tražiti od javnog bilježnika potvrdu ovršnosti, nakon što javnom bilježniku predoče izvod iz poslovnih knjiga kojim je utvrđen točan iznos duga. Ovrhovoditelj je uz prijedlog za ovrhu priložio i Izvod otvorenih stavki na dan 26. rujna 2019. o stanju duga ovršenika te potvrdu ovršnosti javnog bilježnika s danom 10. rujna 2018.

11. Treba još istaći da ovršenik nije ničim dokazao da bi ovršna isprava za prijeporno razdoblje bila stavljena izvan snage ili da bi bila bez učinka, a ne radi se o tražbini za koju je zakonom propisan rok u kojemu se može tražiti ovrha (čl. 50. st. 1. toč. 5. OZ-a).

12. Ovršenik u žalbi ukazuje na pojedine odredbe Zakona o obveznim odnosima kojim su regulirana prava i obveze stranaka iz ugovora o zakupu, međutim, kako se radi o zakupu poslovnog prostora, u nazočnom slučaju   poseban zakon (lex specialis) kojeg treba primijeniti je Zakon o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora ("Narodne novine" broj 125/11, 64/15, 112/18 – dalje ZZPP) kojim su propisane, između ostalog, obveze i prava ugovornih strana.

13. U svakom slučaju, ovrhovoditelj je priložio ovršnu ispravu s klauzulom ovršnosti, koja je pribavljena na način koji je stipuliran u Ugovoru o zakupu, čime je potvrđena dospjelost tražbine ovrhovoditelja pa ovršenik bez osnove osporava zakonitost pobijanog rješenja o ovrsi. Žalbeni navodi ovršenika o tome da krivnjom ovrhovoditelja nije mogao započeti s obavljanjem djelatnosti u ugovoreno vrijeme te da je pretrpio štetu, ne mogu biti predmetnom raspravljanja u ovršnom postupku, već eventualno u parničnom postupku ukoliko takav postupak bude pokrenut.

14. S osnovom, međutim, ovršenik ukazuje da je trošak ovršnog postupka pogrešno obračunat. Naime, ovrha je određena radi naplate iznosa od 26.900,52 eura u kunskoj protuvrijednosti (202.681,97 kuna) pa odvjetniku za sastav prijedloga za ovrhu pripada pravo na nagradu u iznosu od 331,81 eur/2.500,00 kuna prema Tbr. 11. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 - dalje Tarifa), iznos poreza na dodanu vrijednost od 82,95 eura/625,00 kuna prema Tbr. 42. Tarife, kao i iznos sudskih pristojbi na prijedlog i rješenje od 374,01 eura/2.818,00 kuna prema Tbr. 1. Tarife sudskih pristojbi koja je sastavni dio Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19, 92/21), odnosno zbrojeno iznos od 788,77 eura/5.943,00 kune. Stoga je ovrhovoditelju neosnovano priznat trošak u iznosu od 414,76 eura/3.125,00 kuna, kako to s osnovom ističe ovršenik u žalbi.

              15. Zbog izloženog je valjalo žalbu ovršenika odbiti i rješenje o ovrsi suda prvog stupnja glede glavne stvari i dijela troška potvrditi, primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a, odnosno žalbu protiv odluke o trošku djelomično uvažiti i rješenje suda prvog stupnja preinačiti primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a.

              16. Ovršeniku nije priznat trošak žalbenog postupka jer sa žalbom u odnosu na glavnu stvar nije uspio.

U Rijeci 7. lipnja 2023.

 

     Sutkinja

       Milena Vukelić-Margan, v.r.