Poslovni broj 14 Gž-52/2023-2

 

 

 

 

 

             

 

                       Poslovni broj 14 Gž-52/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

i

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Vesne Težak-Škrbina, člana vijeća i suca izvjestitelja te Jasminke Pavković, člana vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice   L. K., OIB …, iz Ž., zastupane po punomoćniku H. J., odvjetniku u V., protiv tuženika udruga „F.“, OIB …, P. P., zastupanog po punomoćniku K. G., odvjetniku u Ž., radi naknade štete, odlučujući o žalbama parničnih stranaka protiv presude i rješenja Općinskog suda u Vinkovcima Stalne službe u Županji poslovni broj Pn-215/2019-52 od 16. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 7. lipnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Odbijaju se žalba tužiteljice L. K. kao djelomično neosnovana i žalba tuženika udruge „F“ kao neosnovana, te potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima Stalna služba u Županji poslovni broj Pn-215/2019-52 od 16. studenog 2022. u dijelu pod točkom I. izreke i u dijelu pod točkom II. izreke u odnosu na troškove parničnog postupka.

 

II. Preinačuje se navedena presuda u dijelu pod točkom II. izreke u odnosu na glavnicu i zatezne kamate na način da se sudi:

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji se odnosi na neimovinsku štetu preko dosuđenog iznosa od 1.075,05 eur/ 8.100,00 kn[1] do zahtijevanog iznosa od 1.433,41 eur/ 10.800,00 kn sa zateznom kamatom te u odnosu na imovinsku štetu preko dosuđenog iznosa od 183,16 eur/1.380,00 kn do zahtijevanog iznosa od 212,36 eur/ 1.600,00 kn sa zateznom kamatom.

 

 

                                          r i j e š i o   j e

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika udruge „F“ i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Vinkovcima Stalne službe u Županji poslovni broj Pn-215/2019-52 od 16. studenog 2022.

 

II.  Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi tužiteljice L. K. i tuženika udruge „F“ za naknadu troška sastava žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku udruzi "F.“ P. P. (dalje: tuženik) da tužiteljici L. K. (dalje: tužiteljica) isplati neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje u iznosu od 8.100,00 kn/ 1.075,05 eura sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 3. ožujka 2015. do isplate, te imovinsku štetu na ime tuđe pomoći i njege, troškova liječenja i uništene odjeće u iznosu od 1.380,00 kn/ 183,16 eura sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 16. studenoga 2022. do isplate, kao i da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 11.021,65 kn / 1.462,82 eura sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 16. studenoga 2022. do isplate (točka I. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu: - preko dosuđenog iznosa od 7.920,00 kn do zatraženog iznosa od 11.400,00 kn s osnova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje s kamatom, - preko dosuđenog iznosa od 600,00 kn (šestokuna) do zatraženog iznosa od 1.000,00 kn (tisućukuna), s osnova imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege s kamatom, - preko dosuđenog iznosa od 780,00 kn (sedamstoosamdesetkuna) do zatraženog iznosa od 1.600,00 kn (tisućušestokuna), s osnova troškova liječenja i uništene odjeće s kamatom, - preko dosuđenih troškova parničnog postupka do zatraženog iznosa do 22.562,50 kn (točka II. izreke).

 

2. Protiv ove presude žalbu su podnijele obje parnične stranke.

 

3. Tužiteljica žalbom pobija navedenu presudu u dijelu pod točkom II. izreke kojim je djelomično odbijen tužbeni zahtjev. Ističe žalbene razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te zahtijeva naknadu troška sastava žalbe specificiranog u žalbi.

 

4. Tuženik žalbom pobija navedenu presudu u dijelu pod točkom I. izreke kojim je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev. Ističe iste žalbene razloge kao i tužiteljica te predlaže preinačiti presudu u navedenom dijelu u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška sastava žalbe.

 

5. Prvostupanjskim rješenjem je dopuštena preinaka tužbe (točka I. izreke) te je utvrđeno da se povučeni dio tužbenog zahtjeva kojim se potraživao iznos od 1.250,00 kn na ime sastava zahtjeva za naknadu štete smatra da nije podnesen (točka II. izreke).

 

6. Protiv tog rješenja žalbu je podnio tuženik i to sadržajno zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka. Ne iznosi u žalbi prijedlog drugostupanjskog rješenja.

 

7. Tužiteljica u odgovoru na žalbu tuženika osporava sve žalbene navode te predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu, a presudu u navedenom pobijanom dijelu i pobijano  rješenje potvrditi.

 

8. Žalba tužiteljice protiv presude je djelomično osnovana.

 

9. Žalba tuženika protiv presude i rješenja nije osnovana.

 

10. Predmet spora je zahtjev tužiteljice protiv tuženika za isplatom iznosa od 11.400,00 kn/1513,04 eura na ime naknade neimovinske i imovinske štete. Tužiteljica u tužbi navodi da je 21. prosinca 2014., na državnoj cesti u P. P., upravljajući osobnim vozilom na kolniku ceste naletjela na divlju svinju   koja živi u lovištu tuženika. U toj nesreći da je zadobila tjelesne ozljede.

 

U odnosu na drugostupanjsku presudu

 

11. Između stranaka, u ovoj drugostupanjskoj fazi postupka nije sporan štetni događaj, dok je sporna pasivna legitimacija i odgovornost tuženika kao i osnovanost visine tužbenog zahtjeva.

 

12. Suprotno žalbenim navodima tuženika kojima on ukazuje da je sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio bitnu povredu odredbe čl. 354. st 2. toč. 11.   Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 – dalje: ZPP), pobijana presuda u dijelu pod točkom I. izreke ne sadrži takvih nejasnoća odnosno proturječnosti uslijed kojih ne bi bilo moguće ispitati njezinu zakonitost. Presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama te je sastavljena u skladu s odredbom čl. 338. st. 3-4. ZPP. Stoga istaknuti žalbeni razlog nije ostvaren.

 

13. Također, donošenjem pobijane presude nisu se ostvarile niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje drugostupanjski sud mora paziti po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

 

14. Suprotno paušalno iznesenim žalbenim prigovorima stranaka, prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom postupku i na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, sukladno odredbi čl. 8. ZPP, valjano je utvrdio činjenično stanje.

 

15. Tako je utvrđeno:

- da je prema službenoj bilješci od 25. prosinca 2014. sastavljenoj po policijskim službenicima Policijske uprave (dalje: PU) Vukovarsko-srijemske 21. prosinca 2014. oko 16,55 sati na 15 km + 200 metara državne ceste D-214 (P. P. – B.) došlo do oštećenja osobnog automobila marke „Citroen“ registarske oznake … kojim je upravljala ovdje tužiteljica, a uslijed udara u divlju svinju,

- da je prema navedenoj službenoj bilješci do kontakta divlje svinje koja je pretrčavala kolnik sa zapadne na istočnu stranu došlo prednjim dijelom vozila, a nakon sudara divljač se udaljila u smjeru istoka (šume), dok se navedeni osobni automobil zaustavio na istočnoj prometnoj traci te da se kao putnik na prednjem desnom sjedištu u navedenom osobnom automobilu nalazio D. K. (suprug tužiteljice),

- da je prema službenoj bilješci i medicinskoj dokumentaciji tužiteljica u toj prometnoj nesreći zadobila tjelesne ozljede,

- da je prema podacima u navedenoj službenoj bilješci prometni tehničar fotografirao mjesto događaja i oštećenja na navedenom osobnom automobilu, te je konstatirano da je u vrijeme događaja bila noć, vidljivost dobra, kolnik suh, izgrađen od asfaltne mase i u dobrom stanju, promet slabog intenziteta, kao i to da je na ovom dijelu prometnice ograničena brzina na 60 km/h,

- da prema dopisu tvrtke "C." d.o.o. O. od 19. siječnja 2016. upućenom punomoćniku tužiteljice po podnesenom zahtjevu za dostavom podataka, proizlazi da na državnoj cesti D-214 iz smjera P. P. u smjeru B. odnosno od mjestopisne table na izlasku iz P. P. do mjesta prometne nesreće nema evidentiranog prometnog znaka ograničenja brzine i da u vrijeme sporne prometne nesreće tvrtka "C." d.o.o. nije izvodila radove na kritičnoj dionici zbog koje bi bili postavljeni prometni znakovi privremene regulacije prometa,

- da je tužiteljica prije podnošenja predmetne tužbe podnijela zahtjev za naknadu štete u ukupnom iznosu od 13.500,00 kn,

- da se prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka prometne struke dipl. ing. D. K., prometna nesreća dogodila u noćnim uvjetima vožnje na 15 km + 200 m D214 uslijed naleta navedenog osobnog vozila na divlju svinju,

- da je prema nalazu navedenog vještaka tužiteljica poduzela radnju kočenja tek nakon naleta na divljač, da je brzina navedenog osobnog automobila u trenutku naleta na divljač i prije poduzetog kočenja iznosila 84 km/h, da budući je dio ceste na kojem se dogodila nesreća bio obilježen prometnim znakom opasnosti "divljač na cesti", pojava divljači je za tužiteljicu bila predvidljiva opasnost, da je tužiteljica obzirom da je neposredno prije naleta na divljač vozila pod kratkim svjetlima za osvjetljavanje ceste zbog mimoilaženja sa vozilom iz suprotnog smjera mogla  uočiti divljač najviše na 1,5 metar lijevo u odnosu na lijevo putno svjetlo na udaljenosti od oko 26 metara ispred vozila, da prilagođena brzina kratkim svjetlima za osvjetljavanje ceste iznosi 50 km/h, a sigurnosna brzina na kojoj vozač može u noćnim uvjetima i neosvijetljenoj zapreci uočiti i reagirati na opasnost te kočenjem izbjeći kontakt do 44 km/h, da pod pretpostavkom da je tužiteljica vozila općenito prilagođenom brzinom dometu kratkih svjetala (50 km/h), ne bi uspjela zaustaviti osobni automobil prije naleta na divljač, ali bi naletna brzina bila bitno smanjena, da se prometna nesreća dogodila na posebno opasnom mjestu na kojem divljač često prelazi preko ceste i da nije utvrđeno da su bile poduzete bilo koje mjere za zaštitu prometa od divljači, da osoba vezana sigurnosnim pojasom može zadobiti kontuzijske ozljede na dijelovima tijela preko kojih prelazi pojas pri sudarnim brzinama većim od 70 km/h, kao i hiperfleksijsku ozljedu vratne kralježnice ako je ostvarena trenutna promjena brzine od minimalno 10 km/h,

- da je prema nalazu i mišljenju vještaka medicinske struke dr. Š. Š. tužiteljica zadobila lake tjelesne ozljede u vidu naboja vrata, prsnog koša i trbuha te trzajne ozljede vrata, zbog čega je trpjela bolove jakog intenziteta u trajanju od 1 dan, srednje jakog intenziteta u trajanju 10 dana te slabog intenziteta narednih 45 dana, da je primarni strah trpjela 10 minuta, sekundarni strah jakog stupnja 4 dana i lakog stupnja 30 dana,

- da prema dopisu PU Vukovarsko Srijemske, Postaje granične policije Vrbanja, tragovi dlake s divljači nisu izuzimani, jer divljač nije pronađena ali da su tragovi dlake vidljivi na fotografijama i na CD-u koji je dostavljen u spis tog suda poslovni broj Pn-120/19,

- da je prema rezultatima provedenog dokaznog postupka navedena divljač istrčala iz lovišta kojim gospodari tuženik (s slijeve strane kolnika gledano iz smjera kretanja vozila kojim je upravljala tužiteljica), a ne iz lovišta koje se nalazi s druge strane ceste kojim gospodari drugi lovoovlaštenik,

- da je u ovoj pravnoj stvari određeno provođenje dokaza forenzičkim vještačenjem na okolnost da li navedeni fotografirani tragovi predstavljaju dlake divlje svinje,

- da je Centar za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. V. Z. kojem je povjereno vještačenje porijekla dlaka fotografiranih na mjestu nesreće naveo da je to vještačenje moguće provesti isključivo mikroskopskim pregledom, zbog čega da nisu u mogućnosti provesti navedeno vještačenje.

 

16. Ovako utvrđeno činjenično stanje nije dovedeno u pitanje žalbenim navodima tuženika pa ih u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Žalbena izlaganja tuženika u bitnom se svode na iznošenje vlastite ocjene dokaza, na koju je u smislu odredbe čl. 8. ZPP ovlašten jedino sud. Osim toga, neosnovano tuženik ukazuje da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba postupka kada nije prihvatio njegov dokazni prijedlog za provođenjem vještačenja po stalnom sudskom vještaku šumarsko lovne struke na okolnost „gospodarenja lovištima i obitavanju divljači, koje vrste divljači i gdje žive“. Naime prema odredbi čl. 220. st. 2. ZPP sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Sud prvog stupnja je u konkretnom slučaju, suprotno žalbenim navodima tuženika, navedeno činjenično stanje utvrdio nakon valjane analize svih provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP, odnosno ocjene svakog dokaza pojedinačno te u vezi sa drugim dokazima te je pravilno zaključio da provođenje predloženog dokaza s obzirom na utvrđene činjenice nije potrebno. Sud je pritom iznio valjane i logične razloge koji su argumentirani stanjem u spisu, koje ovaj sud prihvaća. Stoga izneseni žalbeni navodi tuženika nisu osnovani.

 

17. S obzirom na navedene utvrđene činjenice, sud prvog stupnja zaključuje da je temeljem odredbe čl. 83. Zakona o lovstvu („Narodne novine“, broj 140/05, 75/09, 153/09, 14/14 i 21/16, dalje: ZOL) u ovom slučaju tuženik kao lovoovlaštenik  odgovoran za nastalu štetu zbog naleta divlje svinje iz njegovog lovišta, a u vezi odredbe čl. 1063. i čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO), tj. po objektivnoj odgovornosti budući da je šteta nastala u vezi s opasnom stvari (divljač na cesti). 

 

18. Prihvaćajući nalaz i mišljenje imenovanog sudskog vještaka prometne struke, na koje stranke inače nisu imale primjedbi, sud prvog stupnja utvrđuje da je tužiteljica bila upoznata sa opasnošću izlijetanja divljači na cestu obzirom na postavljeni znak opasnosti „divljač na cesti“. Uslijed toga da je tužiteljica morala na spornom dijelu prometnice upravljati vozilom sa povećanim oprezom, posebno imajući u vidu noćne uvjete vožnje pod kratkim svjetlima, a što je propustila učiniti upravljajući brzinom od 84 km/h koja je bila neprimjerena konkretnim uvjetima (prema vještačkom nalazu primjerena brzina kretanja u konkretnim uvjetima bi bila 50 km/h). Tužiteljica da je tako postupila suprotno odredbi čl. 51. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14 i 64/15, dalje u tekstu: ZOSPC)  pa sud prvog stupnja procjenjuje da je njezin doprinos visini štete u omjeru od 40%.

 

19. Navedena činjenično pravna utvrđenja odnosno primjenu materijalnog prava   ovaj sud prihvaća u cijelosti.

 

20. Za odgovornost osoba koje gospodare lovištima u konkretnom slučaju - i to kao objektivna odgovornost – mjerodavan je ZOL koji je važio u vrijeme štetnog događaja kao i opći propisi obveznog prava (čl. 1063.-1067. ZOO). Ovakav stav u pogledu odštetne odgovornosti osoba koje gospodare lovištima za štetu od divljači na cesti je zauzet u odluci Ustavnog suda broj U-I-6264/2014 od 4. ožujka 2015. ("Narodne novine", broj 31/15) te odluci tog suda broj U-III-3356/2018 od 20. prosinca 2018.

 

21. Prema odredbi čl. 83. ZOL za štetu koju počini divljač u lovištu odgovoran je lovoovlaštenik lovišta u kojem ta divljač stalno živi, a smatra se da divljač stalno živi u lovištu u kojem je počinjena šteta (st. 1.). Prema odredbi čl. 86. st. 3. ZOL  odgovornost za nastalu štetu na vozilu snosi vozač ukoliko nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti, tako da može pravovremeno postupiti po prometnom pravilu ili znaku, a u protivnom pravna osoba koja gospodari prometnicom na kojoj je šteta nastala.

 

22. Tuženik se može osloboditi odgovornosti jedino uz ispunjenje uvjeta iz čl. 1067. ZOO, dakle ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti; nadalje ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći niti otkloniti. Djelomično se može osloboditi odgovornosti ako je oštećenik pridonio nastanku štete (čl. 1067. st. 2. i 3. ZOO).

 

23. I prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda tuženik je za nastalu štetu tužiteljici odgovoran temeljem čl. 83. st. 1. ZOL. S obzirom na sve utvrđene okolnosti konkretnog slučaja, tužiteljica je upravljajući brzinom koju nije prilagodila konkretnim uvjetima vožnje pridonijela nastanku štete te je sud prvog stupnja pravilno primijenio citirane zakonske norme kada je taj doprinos ocijenio u omjeru od 40% u odnosu na odgovornost tuženika. Naime, prema odredbi čl. 16. st. 1. ZOSPC znakovi opasnosti služe da se sudionici u prometu na cesti upozore na opasnost koja prijeti na određenom mjestu, odnosno dijelu ceste i da se obavijeste o prirodi te opasnosti. Prema odredbi čl. 51. st. 1. ZOSPC vozač je dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa, tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju u konkretnim uvjetima može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku.

 

24. U odnosu na visinu naknade štete, primjenjujući orijentacijske kriterije za utvrđivanje visine pravične novčane naknade štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-1331-VI/02 i 1372-II/02 od 3. veljače 2003. kao i nove orijentacione kriterije Su-IV-47/2020-5, sud prvog stupnja je utvrdio da je primjerena naknada za pretrpljene fizičke bolove 9.000,00 kn i za strah 4.500,00 kn. Od tako utvrđene ukupne naknade neimovinske štete od 13.500,00 kn sud je tužiteljici dosudio iznos od 8.100,00 kn/ 1.075,05 eura, razmjerno doprinosu za nastalu štetu (umanjeno za 40%).

 

25. S obzirom da je prema nalazu i mišljenju vještaka medicinske strke tužiteljici zbog zadobivenih ozljeda bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 4 do 5 sati u razdoblju od 14 dana, sud prvog stupnja je imajući u vidu cijene te usluge u mjestu prebivališta tužiteljice pružene od strane nestručne osobe (20,00 kn/sat), temeljem odredbe čl. 223. ZPP, tužiteljici priznao zatraženi iznos od 1.000,00 kn, od čega je dosuđen iznos od 600,00 kn (razmjerno navedenom doprinosu tužiteljice). Temeljem iste zakonske odredbe prihvaćajući iskaz tužiteljice, sud prvog stupnja utvrđuje da je tužiteljica nakon prometne nesreće imala opravdane troškove odlaska na liječničke kontrole (vožnja automobilom) i troškove uništene odjeće u iznosu od 1.300,00 kn pa joj je temeljem odredbi čl. 1095. st. 1. ZOO sukladno navedenom doprinosu za taj vid štete dosudio naknadu u iznosu od 780,00 kn.

 

26. Na iznos dosuđene naknade neimovinske štete, sud tužiteljici dosuđuje zakonsku zateznu kamatu od dana podnošenja zahtjeva pozivajući se na odredbu čl. 1103. ZOO, a na imovinsku štetu od dana presuđenja pozivajući se na odredbi čl. 1086. ZOO.

 

27. I prema ocjeni ovog suda navedeni dosuđeni iznos na ime neimovinske štete čini primjereno zadovoljenje i pravičnu novčanu naknadu za nanesenu neimovinsku štetu tužiteljici u smislu odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO u vezi s čl. 19. ZOO. Pritom treba reći da fizičke boli, duševne boli i strah nisu po ZOO samostalne pravne osnove za dosudu naknade štete već da se radi o kriterijima odnosno kvalifikatornim okolnostima koje zajedno s ostalim okolnostima svakog konkretnog slučaja u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO, utječu na ocjenu da li je pravo osobnosti (neimovinska šteta) povrijeđeno u mjeri zbog koje bi oštećeniku pripadalo pravo na pravičnu novčanu naknadu. 

 

28. Pravilno je sud prvog stupnja pri odluci o visini pravične novčane naknade  vodio računa o svim okolnostima ovog konkretnog slučaja, a naročito o utvrđenoj jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli i straha, dobi tužiteljice (57 godina u vrijeme štetnog događaja) te trajanju i načinu liječenja kao i o cilju kojem naknada štete služi.

 

29. Jednako tako, sud prvog stupnja je pri odluci o naknadi imovinske štete pravilno primijenio odredbu čl. 1095. st. 1. ZOO prema kojoj je onaj koji drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan naknaditi troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.  Visinu te naknade sud je utvrdio slobodnom ocjenom temeljem čl. 223. st. 1. ZPP, pravilno pritom utvrdivši sve odlučne činjenice.

 

30. Na dosuđeni iznos štete tužiteljici pripada zatezna kamata u skladu s odredbom čl. 29. st. 1. i st. 2. ZOO i čl. 12. st. 4. u vezi sa st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'', broj 151/05, 36/09 i 75/09) od dana podnošenja zahtjeva za naknadu štete tj. od 3. ožujka 2015. do isplate. Stoga je, suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilna odluka o kamatama u pogledu neimovinske štete, dok je u odnosu na imovinsku štetu sud pravilno zateznu kamatu dosudio sukladno granicama postavljenog zahtjeva (čl. 2. st. 1. ZPP).

 

31. Slijedom navedenog, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, trebalo je žalbu tuženika odbiti kao djelomično neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

 

32. Donošenjem pobijane presude u dijelu pod točkom II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na glavnicu i zatezne kamate sud prvog stupnja je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi nominalno ukazuje tužiteljica. Izreka presude u tom dijelu je proturječna sa razlozima pobijane presude. Naime iz sadržaja pobijane presude proizlazi da je pod točkom I. izreke djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na neimovinsku štetu za iznos od 8.100,00 kn/1.075,05 eur te u odnosu na imovinsku štetu za 1.380,00 kn/183,16 eur dok je u pogledu preostalog zahtjeva preko tih dosuđenih iznosa zahtjev nije prihvaćen. Međutim u izreci presude pod točkom II. izreke pobijane presude pogrešno su umjesto iznosa tužbenog zahtjeva koji su stvarno odbijeni navedeno da se odbijaju „preko dosuđenog iznosa od 7.920,00 kn do zatraženog iznosa od 11.400,00 kn s osnova neimovinske štete …, - preko dosuđenog iznosa od 600,00 kn do zatraženog iznosa od 1.000,00 kn, s osnova imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege s kamatom, - preko dosuđenog iznosa od 780,00 kn do zatraženog iznosa od 1.600,00 s osnova troškova liječenja i uništene odjeće s kamatom“.

 

33. Navedena povreda odredaba parničnog postupka predstavlja razlog iz kojeg bi pobijanu presudu trebalo u navedenom dijelu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje (čl. 369. st. 1. i st. 4. ZPP), i to nakon što je ona već jedanput bila ukinuta u povodu žalbe i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Ponovno ukidanje, međutim, nije dopušteno na temelju odredbe čl. 366.a st. 1. ZPP. Stoga je ovaj drugostupanjski sud u smislu odredbe čl. 366.a st. 2. i st. 3. ZPP primijenio odredbu čl. 373.a ZPP temeljem koje je moguće, i uz postojanje spomenute bitne povrede odredaba parničnog postupka, između ostalog, preinačiti prvostupanjsku presudu. Za primjenu navedene zakonske odredbe u ovom konkretnom slučaju su ispunjene zakonske procesne pretpostavke, budući da su određene bitne činjenice između stranaka bile nesporne.

 

34. Kako iz stanja spisa odnosno sadržaja obrazloženja same pobijane presude nedvojbeno proizlazi da je sud prvog stupnja djelomično prihvatio tužbeni zahtjev u odnosu na neimovinsku štetu za iznos od 8.100,00 kn/1.075,05 eur te u odnosu na imovinsku štetu za 1.380,00 kn/183,16 eur dok u pogledu preostalog zahtjeva preko tih dosuđenih iznosa zahtjev tužiteljice nije prihvatio, to je temeljem čl. 373a ZPP trebalo preinačiti pobijanu presudu pod točkom II. izreke u odnosu na glavnicu i zatezne kamate i suditi na način da se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na neimovinsku štetu preko dosuđenog iznosa od 8.100,00 kn/1.075,05 eur do zahtijevanog iznosa od 10.800,00 kn/1.433,41 eur sa zateznom kamatom te u odnosu na imovinsku štetu preko dosuđenog iznosa od 1.380,00 kn/183,16 eur do zahtijevanog iznosa od 1.600,00 kn/212,36 eur, sa zateznom kamatom (točka II. izreke drugostupanjske presude).

 

35. Ostali žalbeni navodi tužiteljice svode se u bitnom na polemiziranje s razlozima pobijane presude u pogledu primjene materijalnog prava vezano za utvrđenje suodgovornosti tužiteljice za štetni događaj. Tužiteljica međutim, pritom iznosi vlastite pravne stavove koji nemaju uporišta niti u stanju spisa, a niti u mjerodavnim materijalno pravnim zakonskim odredbama koje je sud prvog stupnja pravilno izložio i primijenio kako je to prethodno u ovoj odluci izloženo.

 

36. Primjena materijalnog prava u odluci o troškovima pod točkom I. izreke pobijane presude nije ispitivana, jer tuženik taj žalbeni razlog ne ističe, a sud drugoga stupnja na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP) dok nije utvrđeno da bi donošenjem ove pobijane odluke u ovom dijelu sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje sud drugog stupnja u smislu  iz čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

 

37. Nije osnovan žalbeni navod tužiteljice kojim pobija odluku o parničnom trošku pod točkom II. izreke pobijane presude ukazujući da joj je sud prvog stupnja dosudio trošak parničnog postupka na ime provođenja medicinskog vještačenja samo u iznosu od 980,00 kn umjesto iznos od 1.500,00 kn koliko je uplatila na ime predujma za troškove tog vještačenja. Ovo iz razloga, jer iz stanja spisa proizlazi da je na ime tog troška vještaku medicinske struke isplaćen iznos od 980,00 kn dok je za preostali iznos od 520,00 kn navedeno da se radi o ostatku predujmu koji da tužiteljici treba vratiti.

 

38. Za iznos koji je tužiteljica predujmila na ime provođenja forenzičkog vještačenja (2.000,00 kn) iz stanja spisa proizlazi da isti nije potrošen, budući da to vještačenje nije provedeno. Stoga se u tom dijelu ne radi o nastalom parničnom trošku u smislu odredbe čl. 151. st. 1. ZPP koji bi tužiteljici trebao naknaditi tuženik u smislu čl. 154. st. 1. ZPP.

 

39. Slijedom iznesenog, u pogledu odluke o parničnom trošku, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, žalbe stranaka trebalo je odbiti kao neosnovane i prvostupanjsku presudu potvrditi u dijelu pod točkom I. izreke i pod točkom II. izreke kojim je odlučeno o parničnom trošku.

 

 

U odnosu na drugostupanjsko rješenje

 

40. Sud prvog stupnja je pobijanim rješenjem pod točkom I. izreke dopustio preinaku koju je tužiteljica učinila nakon zaključenja prethodnog postupka, povećavši tužbeni zahtjev sa iznosa od 10.100,00 kn na iznos od 11.400,00 kn.

 

41. Suprotno žalbenim navodima tuženika sud prvog stupnja nije povrijedio relevantne odredbe parničnog postupka niti je pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je dopustio preinaku tužbe.

 

42. Prema odredbi čl. 190. st. 1. ZPP tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, a prema stavku 2. tog članka iznimno tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Upravo o takvoj iznimci iz čl. 190. st. 2. ZPP se u konkretnom slučaju radi, jer je tužiteljica učinila preinaku tužbe povisivši tužbeni zahtjev u skladu s rezultatima dokaznog postupka (nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke). Stoga je u ovom slučaju preinaka dopuštena u smislu odredbe čl. 190. st. 2. ZPP.

 

43. Jednako tako, neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima pobija zakonitost prvostupanjskog rješenja pod točkom 2. izreke kojim se povučeni dio tužbenog zahtjeva za iznos od 1.250,00 kn ima smatrati da nije podnesen. Prema odredbi čl. 193. st. 1. ZPP tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, a prema stavku  2. tog članka tužba se može povući i kasnije sve do zaključenja glavne rasprave ako tuženik na to pristane. Iz stanja spisa proizlazi da je tuženik na ročištu glavne rasprave održanom 6. listopada 2022. izričito pristao na povlačenje tužbe u navedenom dijelu. Stoga je, suprotno žalbenim navodima kojima tuženik suprotno stanju u spisu tvrdi da nije dao pristanak na povlačenje, pobijano rješenje u navedenom dijelu zakonito.

 

44. Slijedom navedenog, temeljem čl. 380. st. 2. ZPP trebalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i prvostupanjsko rješenje potvrditi, kao što je odlučeno pod točkom I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

 

45. Odluka o žalbenom trošku pod točkom II. izreke drugostupanjskog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP. Pritom je za napomenuti da, iako je žalba tužiteljice ocijenjena kao djelomično osnovana, budući je ovaj sud utvrdio da je ostvarena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka uslijed koje je ovaj sud temeljem čl. 366.a i čl. 373.a ZPP taj nedostatak pobijane presude otklonio i preinačio presudu u navedenom dijelu, tom preinakom nije došlo do nikakve promjene u uspjehu stranaka u odnosu na uspjeh stranaka koji je polučen pobijanom presudom. Tužiteljici naime, ovom preinakom nije dosuđen veći iznos od iznosa koji joj je dosuđen pobijanom presudom. Stoga se u smislu odredbe č. 154. st. 1. ZPP treba smatrati da tužiteljica sa žalbom nije uspjela.

 

 

 

U Velikoj Gorici 7. lipnja 2023.

 

 

                                                                                                                                  Predsjednik vijeća

 

                                                                                                                                  Nikola Ramušćak, v.r.