Poslovni broj: 26 Gž-1593/2022-2

 

 

Poslovni broj: 26 Gž-1593/2022-2

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od suca Milka Samboleka kao predsjednika vijeća, sutkinje Sanje Bađun kao izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Amalije Švegović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. H., OIB: ..., tužitelja L. H., OIB: ..., tužitelja N. H., OIB: ... i tužiteljice Z. Đ., OIB: ..., svi iz K., koje zastupa punomoćnik K. Š., odvjetnik u Odvjetničkom društvu K. Š. i p. d.o.o. u Z., protiv tuženika C. o. d.d., OIB: ..., Z., kojeg zastupa punomoćnica K. S., dipl. iur., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1327/18-61 od 31. ožujka 2022., u sjednici vijeća dana 7. lipnja 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1327/18-61 od 31. ožujka 2022.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud je donio presudu čija izreka glasi:

 

„Odbija sa tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari koji glasi:

 

«I Nalaže se tuženiku C. o. d.d., OIB ..., Z., da I-tužiteljici V. H., OIB ..., iz Č., K., isplate:- s osnove imovinske štete iznos od 45.880,00 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na

-iznos od 23.000,00 kuna od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

-iznos od 6.880,00 kuna od dana 7.2.2017. pa do isplate.

-iznos od 10.000,00 kuna od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

-iznos od 4.000,00 kuna od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

-iznos od 2.000,00 kuna od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku C. o. d.d., OIB ..., Z., da s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog gubitka bliskog srodnika, isplati:

1. V. H. OIB ..., iz Č., K., iznos od 330.000,00 kuna,

2. L. H., OIB ..., iz Č., K., iznos od 225.000,00 kuna,

3. N. H., OIB ..., iz Č., K., iznos od 225.000,00 kuna,

4. Z. Đ., OIB ..., iz Č., K., iznos od 112.500,00 kuna,

sve zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 12.6. 2017. pa do isplate,

 

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi troškove parničnog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stopa na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. »,

 

kao neosnovan.“

 

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobijaju tužitelji iz svih zakonskih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu sukladno žalbenim navodima, odnosno presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

 

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

 

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koju su pretrpjeli radi smrti bliske osobe.

 

6. Polazeći od nesporne činjenice da je prednik tužitelja H. Z. smrtno stradao 1. veljače 2017. u K. kao pješak i da je njegovo mrtvo tijelo nađeno u K. na ... ulici kod kbr. ..., a da je sporna pasivna legitimacija tuženika iz razloga što je sporno je li osiguranik tuženika F. Z. usmrtio prednika tužitelja osobnim vozilom, ocjenu neosnovanosti zahtjeva prvostupanjski sud je utemeljio na sljedećem činjeničnom utvrđenju:

 

- da je rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu poslovni broj KMP-DO-34/2017 od 6. studenog 2017. obustavljena istraga protiv osiguranika tuženika F. Z. iz razloga što temeljem svih izvedenih dokaza nije utvrđeno da je osiguranik tuženika naletio osobnim vozilom na prednika tužitelja;

 

- da je u postupku Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu poslovni broj KMP-DO-34/2017:

 

- provedeno fizikalno-kemijsko i biološko vještačenje kojim je utvrđeno da tragovi koji su izuzeti s branika i dijela stražnjeg ovjesa osobnog vozila osiguranika tuženika nisu ljudskog porijekla i da na vozilu nisu pronađena tekstilna vlakna koja bi bila jednaka tekstilnim vlaknima iz sastava materijala dostavljene odjeće prednika tužitelja,

 

              - saslušana svjedokinja R. Č. (ranija vlasnica vozila kojim je upravljao osiguranik tuženika) koja je u iskazu potvrdila da su na vozilu postojala oštećenja od ranijeg vlasnika vozila Z. P., koja nisu bila popravljena, a da prometno tehničkim vještačenjem nisu utvrđena oštećenja i drugi materijalni tragovi na temelju kojih bi bilo moguće povezati osobno vozilo kojim je upravljao osiguranik tuženika s naletom na prednika tužitelja;

 

- da je u ovom postupku provedena rekonstrukcija štetnog događaja uz kombinirano sudsko-medicinsko i prometno-tehničko vještačenje na okolnost dinamike odvijanja prometne nezgode, mehanizma nastanka ozljeda i uzroka smrti prednika tužitelja po vještacima dr. J. Š. i dipl. inž. D. S. i usmena dopuna nalaza po prigovorima tužitelja;

 

- da iz nalaza vještaka dr. J. Š. proizlazi da je obdukcijom mrtvog tijela prednika tužitelja utvrđeno da je umro nasilnom smrću radi višestrukih ozljeda (opisanih na str. 5-6 obrazloženja) u vezi kojih su određene patološko-anatomske dijagnoze, da je kemijsko toksikološkom analizom utvrđeno da je prednik tužitelja u času smrti bio u teško pijanom stanju s koncentracijom apsolutnog alkohola 3,12 g/kg u krvi i 4,75 g/kg u urinu, da dijagnosticirane ozljede sa sudskomedicinskog stajališta upućuju na mehanizam nastanka gnječenjem-gaženjem-pregaženjem osobnim vozilom, tj. sve su ozljede mogle nastati jednostrukim pregaženjem osobnim automobilom i nastale su dok se prednik tužitelja nalazio u ležećem položaju na kolniku, a kako se prednik tužitelja našao u ležećem položaju na kolniku nije moguće utvrditi, odnosno teorijski promatrajući on je mogao ležati na kolniku radi teško pijanog stanja, okliznuća na skliskom kolniku, radi odgurivanja ili udarca druge osobe, nekog vozila i slično, a ako je prednik tužitelja bio u stojećem položaju udaren ili odgurnut od nekog vozila tada na mjestu kontakta s vozilom nisu trebale nastati ozljede na njegovom tijelu, a ako bi i nastale mogle su biti prekrivene kasnijim, daleko opsežnijim ozljedama nastalim pregaženjem, kao i da vitalne reakcije koje pokazuju ozljede sa sigurnošću govore u prilog zaključku da je prednik tužitelja bio živ u času pregaženja;

 

-da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka dipl. ing. D. S. proizlazi da je neposredno prije nesreće prednik tužitelja ležao na kolniku i da je na tijelo pješaka naletjelo nepoznato osobno vozilo, te je nakon pregaženja nepoznato vozilo napustilo mjesto nezgode, da je mrtvo tijelo pronađeno na sjevernom dijelu kolnika kod električnog stupa, da je na tom dijelu kolnik ukupne širine 6,2 m, da je bio ravan, klizav, te u noćnim uvjetima slabo osvijetljen javnom rasvjetom, da u noćnim uvjetima vožnje na slabo osvijetljenom kolniku s uključenim kratkim svjetlima na vozilu vozač može uočiti ležećeg pješaka na kolniku na udaljenosti do 20 m, a da je u takvim uvjetima vožnje na klizavom kolniku moguće izbjeći nalet vozila na pješaka snažnim kočenjem kod svih brzina vožnje do 35 km/h, te da je u usmenoj dopuni po prijedlogu tužitelja istakao da je u nalazu navodio da je na prednika tužitelja naletjelo nepoznato vozilo iz razloga što je uvidom u kazneni spis utvrdio da su izvršena detaljna vještačenja osobnog vozila osiguranika tuženika i nisu nađeni nikakvi tragovi koji bi prednika tužitelja povezivali s navedenim vozilom, pa obzirom nije mogao tehničkim putem utvrditi koje vozilo je naletjelo na tijelo prednika tužitelja to nije mogao niti izvršiti potpunu analizu kretanja vozila osiguranika tuženika iz razloga što na istom vozilu nisu utvrđeni nikakvi tragovi koji bi ukazivali da je isto naletjelo na tijelo prednika tužitelja, da je kod izrade nalaza koristio iskaz svjedokinje M. I. iz razloga što je ista navela da se nalazila kao putnik u vozilu osiguranika tuženika te da je prilikom izlaska s parkirališta u trenutku dok je prvi dio vozila bio na cesti, a zadnji na parkingu osjetila da je vozilo nešto „okrznulo“, a kako se tijelo prednika tužitelja nalazilo udaljeno od parkirališnog ulaza najmanje 5,9 m, to tehnički nije moguće da je navedeno „okrznuće“ (ukoliko je istinit iskaz svjedokinje) bilo u trenutku pregaženja tijela prednika tužitelja, kao i da su utvrđena oštećenja na vozilu nastala prilikom pregaženja prednika tužitelja da bi tada prilikom forenzičkih ispitivanja u C. ... I. V. morali biti pronađeni neki tragovi jer su izvršena vrlo složena ispitivanja vozila, a poznato je da bez obzira što je vozilo napustilo mjesto gdje se dogodila prometna nesreća da se svi tragovi ne mogu ukloniti fizičkim putem, pa bi prilikom forenzičkih ispitivanja pod pretpostavkom da je vozilo naletjelo na prednika tužitelja na navedeni način utvrdilo bar neki trag koji bi ukazivao da je ostvaren kontakt između tijela prednika tužitelja i vozila,

 

na temelju čega zaključuje da niti jedan izvedeni dokaz, koji uključuje izuzetno detaljnu kriminalističku ekspertizu iz predmeta broj KMP-DO-34/2017, ne upućuje na zaključak da je za štetni događaj odgovoran osiguranik tuženika, odnosno da bi on svojim vozilom pregazio prednika tužitelja, pa je obzirom na navedeno provođenje novog sudsko-medicinskog i prometno-tehničkog vještačenja sud ocijenio suvišnim.

 

7. U žalbi tužitelji navode da prvostupanjski sud nije ocijenio dokaze u skladu s čl. 8. ZPP-a, nego je selektivno izdvojio samo neke dokaze koje je uzeo u obzir, pa tako nije ocijenio isprave sastavljene od policijskih službenika Postaje prometne policije Č. (službene zabilješke) i ostale isprave koje sadrži spis Općinskog državnog odvjetništva u Č. K-DO-34/2017, iskaze osiguranika tuženika, svjedokinje M. I. i nalaz prometno-tehničkog vještaka iz postupka istrage, te nije neposredno u ovom postupku saslušao kao svjedoke M. I., Ž. Z., R. Č. i F. Z., niti je o tim dokaznim prijedlozima sud odlučio. U nastavku žalbe analiziraju dokaze provedene u istražnom postupku i ovom postupku, te zaključuju da je osiguranik tuženika te večeri bio na mjestu štetnog događaja, da je zajedno s djevojkom M. I. napustio kafić oko 23,00 sati s osobnim vozilom, da je prednik tužitelja prije toga u pijanom stanju isteturao iz kafića, da je svjedokinja M. I. potvrdila da je vozilo osiguranika tuženika prilikom izlaska s parkinga na glavnu cestu „nešto okrznulo“, da je majka osiguranika tuženika lagala policijskim službenicima na način da je prešutjela da je njezin sin bio u kafiću, a nakon toga kada je napustio kafić i oko komunikacije sa sinom, da je osiguranik tuženika lagao da nije konzumirao alkohol i da se nije čuo s majkom oko 23,00 sati, da nije analiziran nalaz prometno-tehničkog vještaka iz istražnog postupka u kojem vještak navodi da je prednik tužitelja prilikom kretanja vozila osiguranika tuženika unazad mogao biti pogurnut, odnosno oboren na tlo i potom pregažen kojom prilikom je moralo doći do kotrljanja tijela između donjeg postroja vozila i podloge i do podizanja vozila prelaskom preko tijela, a što je u skladu s iskazom svjedokinje M. I. koja je to opisala kao „okrznuće“, time da nepreciznost u njezinom iskazu treba razumjeti jer se događaj zbio u noći kada je svjedokinja bila pod utjecajem alkohola. Osporavaju nalaz prometno-tehničkog vještaka D. S., smatrajući da nije odgovorio na prigovore jesu li oštećenja na vozilu mogla nastati prelaskom vozila preko tijela prednika tužitelja, te nije razjasnio moguće varijante naleta vozila na tijelo prednika tužitelja, odnosno varijantu prema opisu svjedokinje M. I. prema kojoj se osiguranik tuženika kretao vozilom unazad s parkirališta na glavnu cestu. Sud je zbog navedenog počinio bitne povrede iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 8. ZPP-a jer je pogrešno ocijenio dokaze, u vezi čl. 259. i 261. ZPP-a jer je pogrešno rukovodio vještačenjem, u vezi čl. 220. st. 2. ZPP-a jer nije odlučio o dokaznim prijedlozima tužitelja, u vezi čl. 288., 288a, 289. i 292. ZPP-a jer nije zaključio prethodni postupak, u vezi čl. 219. st. 1. i 221.a ZPP-a jer je odlučio po teretu dokazivanja a nije proveo sve dokaze, a kako nije dao razloge o odlučnim činjenicama, dok su izneseni razlozi proturječni stanju u spisu, počinio je i bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

 

8. Nisu osnovani žalbeni navodi kojima tužitelji ističu da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, obzirom presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje nisu proturječne sadržaju provedenih dokaza i nema nedostataka radi kojih se ne može ispitati njezina zakonitost, a nije počinjena niti ijedna druga bitna povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku primjenom čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

9. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a, obzirom je sud analizirao i ocijenio sve provedene dokaze, te je iznio razloge o bitnim činjenicama za ocjenu neosnovanosti zahtjeva koji imaju uporišta u sadržaju provedenih dokaza. Točno je da sud nije posebno analizirao sadržaj službenih zabilješki policijskih službenika, kao niti iskaze osiguranika tuženika i svjedokinje M. I. koji su dani u postupku istrage, a što nije bio niti dužan u situaciji kada je cjelokupna dokazna građa iz postupka istrage, koja uključuje i te dokaze na koje se pozivaju tužitelji, rezultirala obustavom istrage protiv osiguranika tuženika. Razlozi obustave istrage jasno proizlaze iz rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu broj KMP-DO-34/17-154 od 6. studenog 2017., te rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Kv II 22/18 (Kir-649/17) od 7. veljače 2018. kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja sutkinje istrage kojim je odbijen prijedlog tužitelja za provođenje istrage protiv osiguranika tuženika, na temelju kojih je pravilno utvrđeno da je obustavljena istraga iz razloga što opsežna vještačenja ne dovode u vezu upravljanje osobnog vozila osiguranika tuženika sa smrtnom posljedicom prednika tužitelja.

 

10. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 259. i 261. st. 2. ZPP-a obzirom sud nije pogrešno rukovodio vještačenjem, kako navode tužitelji. Vještaku je dan jasan zadatak u pisanom rješenju, nakon čega je vještak izradio nalaz u pisanom obliku, te je na primjedbe tužitelja odgovorio usmenom dopunom na raspravi 3. ožujka 2022., koja je uključivala i izjašnjenje o mogućnosti naleta na prednika tužitelja u varijanti kako je opisana u iskazu svjedokinje M. I. i koju je vještak otklonio jasno navodeći da se prostorno ne uklapa obzirom na poziciju na kojoj je došlo do pregaženja i na kojoj je zatečeno mrtvo tijelo prednika tužitelja, kao i da iz razloga što tehničkim putem nije utvrđeno koje je vozilo naletjelo na prednika tužitelja da nije moguće izvršiti potpunu analizu kretanja vozila osiguranika tuženika.

 

10.1. Tužitelji su iznijeli primjedbe na nalaz vještaka u podnesku od 5. veljače 2021. (list 184-185), a kojim primjedbama nisu zahtijevali da vještak uzme u obzir varijantu prema opisu M. I. da se osiguranik tuženika „kretao vozilom unazad s parkirališta na glavnu cestu“, kako sada navode pod toč. IX. žalbe, pa žalbene tvrdnje tužitelja nemaju uporišta u stanju u spisu. Osim toga niti iskaz M. I. iz postupka istrage ne potvrđuje tvrdnje tužitelja o kretanju osobnog vozila osiguranika „unazad s parkirališta na glavnu cestu“.

 

11. Nije točno da sud nije odlučio o dokaznim prijedlozima tužitelja i da je s tim u vezi počinjena bitna povreda iz čl. 354. st 1. u vezi čl. 220. st. 2. ZPP-a, jer je sud proveo sve dokaze koje su stranke predložile, osim što je odbio provođenje novog dokaza sudsko-medicinskim i prometno-tehničkim vještačenjem, o čemu je odlučeno raspravnim rješenjem od 3. ožujka 2022. i za što su iznijeti razlozi odbijanja u obrazloženju prvostupanjske presude.

 

12. Na raspravi 3. ožujka 2022. stranke su se usuglasile da se drugi dokazi ne provode, što je izričito navedeno u raspravnom zapisniku (list 213), a to znači da su tužitelji odustali od izvođenja preostalih dokaza koji nisu provedeni, pa tako i od neposrednog saslušanja svjedoka na koje sada ukazuju u žalbi. Stoga time što nisu saslušani svjedoci nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 219. i 221.a ZPP-a, na koju ukazuju tužitelji.

 

12.1. Međutim, iako nije neposredno saslušana svjedokinja M. I., vještak je uzeo u obzir njezin iskaz iz postupka istrage prilikom izjašnjenja je li postojala mogućnost da je do naleta na prednika tužitelja došlo u trenutku kada je prema opisu svjedokinje vozilo nešto „okrznulo“, otklonivši tu mogućnost iz razloga koji su navedeni pod toč. 10. ovog obrazloženja. Preostali svjedoci nemaju nikakvih saznanja o nastanku smrtne posljedice prednika tužitelja.

 

13. Zaključno, žalbenim navodima tužitelja nije dovedeno u sumnju utvrđeno činjenično stanje u pogledu sporne činjenice – je li osiguranik tuženika osobnim vozilom usmrtio prednika tužitelja, obzirom i prema ocjeni ovoga suda provedenim dokazima u ovom postupku, kao i u postupku istrage, nije utvrđeno da je upravo osiguranik tuženika prouzročio smrtnu posljedicu prednika tužitelja, pa je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan.

 

14. Kako su tužitelji izgubili parnicu, to je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a odbijen njihov zahtjev za naknadu troškova postupka.

 

15. Stoga je ovaj sud odbio žalbu tužitelja i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrdio u cijelosti prvostupanjsku presudu.

 

16. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a.

 

U Varaždinu 7. lipnja 2023.