1

Poslovni broj: Gž R-85/2023-2

 

                     

              Republika Hrvatska

      Županijski sud u Dubrovniku                                                                                                 

                    Dubrovnik                                                                                   

 

 

Poslovni broj: Gž R-85/2023-2

 

 

U    I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Noemi Butorac, kao predsjednice vijeća, Verice Perić Aračić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Emira Čustovića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. H., Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika S. u Z., P.-m. f., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik N. J., odvjetnik u O. društvu J. & G. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-9872/2020-24 od 5. travnja 2023., u sjednici održanoj 7. lipnja 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-9872/2020-24 od 5. travnja 2023.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-9872/2020-24 od 5. travnja 2023., suđeno je:

 

" I/ Nalaže se tuženiku S. U. Z., P.-M. F., Z., OIB: …da tužiteljici D. H., Z., OIB: … isplati iznos od 2.341,05 eura[1] / 17.638,64 kn, preračunato po fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

 

- na iznos od 150,49 eura¹ / 1.133,88 kn od dana 16. siječnja 2016. do isplate;

- na iznos od 150,49 eura¹ / 1.133,88 kn od dana 16. veljače 2016. do isplate;

- na iznos od 150,49 eura¹ / 1.133,88 kn od dana 16. ožujka 2016. do isplate;

- na iznos od 150,49 eura¹ / 1.133,88 kn od dana 16. travnja 2016. do isplate;

- na iznos od 150,49 eura¹ / 1.133,88 kn od dana 16. svibnja 2016. do isplate;

- na iznos od 150,49 eura¹ / 1.133,88 kn od dana 16. lipnja 2016. do isplate;

- na iznos od 151,13 eura¹ / 1.138,66 kn od dana 16. srpnja 2016. do isplate;

- na iznos od 182,10 eura¹ / 1.372,02 kn od dana 16. kolovoza 2016. do isplate;

- na iznos od 182,10 eura¹ / 1.372,02 kn od dana 16. rujna 2016. do isplate;

- na iznos od 182,10 eura¹ / 1.372,02 kn od dana 16. listopada 2016. do isplate;

- na iznos od 182,10 eura¹ / 1.372,02 kn od dana 16. studenog 2016. do isplate;

- na iznos od 182,10 eura¹ / 1.372,02 kn od dana 16. prosinca 2016. do isplate;

- na iznos od 213,43 eura¹ / 1.608,08 kn od dana 16. siječnja 2017. do isplate;

- na iznos od 163,05 eura¹ / 1.228,52 kn od dana 16. veljače 2017. do isplate;

 

izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

II/ Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu od 1.696,34 eura1 / 12.781,25 kn uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 5. travnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana".

 

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tuženik i to zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači i odbije zahtjev tužitelja u cijelosti.

 

3. Na žalbu je odgovoreno.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.341,05 EUR-a / 17.638,64 kn, a na ime razlike plaće za razdoblje od siječnja 2016. do siječnja 2017. temeljem odredbe članka III i članka IV Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011., sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

 

6. Ispitujući pobijanu presudu u smislu dužnosti i ovlaštenja iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nalazi da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, pa ni povrede iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, koju navodi žalitelj.

 

7. U postupku je utvrđeno:

 

-          da su Vlada Republike Hrvatske sa jedne strane i Sindikat javih tužbi s druge strane, sklopili 23. studenog 2006. Sporazum kojim je utvrđeno povećanje osnovice za plaću u javnim službama za 6% godišnje tijekom 2007., 2008. i 2009. godine i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 01. siječnja svake godine,

-          da su stranke 13. svibnja 2009. sklopile Dodatak sporazumu kojim su se suglasile o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,74 kn bruto, i da su u članku 3. utvrdili način povrata osnovice, na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP.

-          da su zatim 26. listopada 2011. zaključili IDDS o osnovici plaće u javnim službama koji tekst je usvojen arbitražnom odlukom od 07. prosinca 2011., a u članku III. IDDS određeno je da će osnovica za obračun plaće u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja), 

-          da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikat javnih službi 28. prosinca 2012. prihvatili Vjerodostojno tumačenje IDDS kojim se utvrđuje da se, za slučaj da se do 31. prosinca 2012. ne ostvare pretpostavke iz članka III. IDDS, Vlada obvezuje korigirati osnovicu za obračun plaće u javnim službama, na način da će ista biti na razini koja odgovora utvrđenom paritetu između bruto plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi u Republici Hrvatskoj za cijelu 2008. na godišnjoj razini, a također je utvrđeno je kako će se, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanim u IDDS, usklađivanja odgoditi za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP trajao (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine),

-          da je 27. studenog 2015. Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske objavio Priopćenje za javnost o realnim tromjesečnim međugodišnjim promjenama BDP iz kojeg proizlazi da je u drugom tromjesečju 2015. realni rast BDP-a iznosio 1,2 %, a u trećem tromjesečju 2015. 2, 8 %, iz čega slijedi da je dva tromjesečja uzastopno prosječni međugodišnji realni rast BDP-a iznosio 2%,

-          da visina razlike plaće nije sporna među parničnim strankama.

 

8. Na temelju prednjih utvrđenja prvostupanjski je sud pravilno zaključio da je u utuženom razdoblju ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužitelju isplaćena plaća u utuženom razdoblju jer je došlo do poboljšanja stanja, odnosno rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP za dva tromjesečja uzastopno, a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječnom 2 ili više posto). Prvostupanjski je sud ocijenio valjanim izmjene i dopune dodatka sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. jer je sklopljen sukladno odredbama članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama, te članka 51. stavak 4. temeljnog kolektivnog ugovora. Osim toga da se radi o pravno valjanom poslu navodi se da su vjerodostojni tumačenjem IDDS-a radi pojašnjenja primjene članka IV. točka 5. u vezi sa člankom VII. stavak 1. Vlada i Sindikat u biti potvrdili valjanost tog sporazuma.

 

9. Izmijene i dopune Dodataka sporazumu o osnovici plaće predstavljaju valjani ugovor, pa su odredbe istog u smislu odredbe članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (NN 39/09 i 124/09 - u daljnjem tekstu ZOPJS) temelj za određivanje osnovice u utvrđenom razdoblju jer su odredbe bile na snazi do 26. siječnja 2017., s obzirom da je člankom XI. navedenog sporazuma ugovoreno  trajanje na određeno vrijeme od pet godina koje je vrijeme produženo tri mjeseca sukladno odredbi članka 199. stavak 1. Zakona o radu (NN 93/14–dalje ZR). Neosnovano tuženik smatra da treba odgoditi primjenu članka III. IDDS jer odredbom članka VII. nije odgođena primjena članka III. jer se ona odnosi samo na način "usklađivanja pariteta" određenom u članku IV. i V. navedenog sporazuma.

 

10. Ne može se prihvatiti ni tvrdnja žalitelja da ga ne obvezuje IDDS na koju se poziva tužitelj jer nije potpisan od strane svih potpisnika prvotnog sporazuma. Naime, tuženik nije dokazao da bi neki od sindikata, pa ni Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske bio protuzakonito isključen iz pregovaranja, a utvrđeno je da je taj sindikat parafirao IDDS iz čega slijedi da je sudjelovao u pregovorima. Tako pravno shvaćanje zauzeto je i u presudi Vrhovnog suda RH broj Gž.13/02, kojom se smatra da je sindikat pravilno zastupljen u pregovorima i kada zastupnici nekih od zastupljenih sindikata ne sudjeluju u pregovorima jer su to odbili, te da je sindikat u pregovorima pravilno zastupljen i onda kada drugi zastupljeni sindikat kod poslodavca iz bilo kojeg razloga odbije sudjelovati u pregovorima, dok iz odluke Vrhovnog suda RH broj Revr.408/12 i odluke Ustavnog suda broj U-III/3535/12 proizlazi da izmjene kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika kolektivnog ugovora s tim da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja kolektivnog ugovora. Niti jedan od potpisnika IDDS sporazuma o osnovici plaća u javnim službama nije sporio valjanost istih u zakonom predviđenom postupku. 

 

11. Odredbom članka IV IDDS o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. uređen je način usklađivanja pariteta te je navedeno da će se usklađivanje učiniti na način da će točno šest mjeseci nakon objave podataka iz članka III. IDDS ugovorne strane utvrditi odnos (koeficijent) pariteta između pariteta mjesečne osnove bruto plaće početnika sa VSS u javnim službama prosječno za 12 mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu bruto nominalnu plaću Republike Hrvatske u protekloj godini i istog pariteta iz prethodne alineje od 2008. godine. Nadalje odredbom članka V. IDDS određeno je da se nakon 11 mjeseci od zadnje korekcije osnovice prema članovima II. i IV. IDDS sporazuma Vlada Republike Hrvatske obvezuje započeti obračun i isplatu radi dostizanja cijene rada u paritetu između mjesečne osnovne bruto mjesečne plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi Republike Hrvatske u omjeru 95 prema 100 na način da će se osnovica povećati za međugodišnji rast prosječne bruto plaće u privredi Republike Hrvatske za zadnjih 6 mjeseci za koje postoji podaci Državnog zavoda za statistiku, uvećana za 1,5% slijedom čega je Vlada Republike Hrvatske donijela novu Uredbu o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (NN 25/13) kojom je umanjila koeficijent za 3%, što znači da je tom uredbom smanjen koeficijent sa 1,25% na 1,2125.

 

12. IDDS o osnovici plaće u javnim službama sklopljenim između Vlade i Sindikata dogovoreno je da se nakon povrata osnovice na razinu iz 2009. na iznos od 5.415,37 kn, daljnjim usklađivanjem osnovice za plaću u javnim službama dovede do ciljane cijene rada javnih službi u odnosu na prosječnu plaću u privredi Republike Hrvatske na razinu od 95 prema 100, iz čega proizlazi zaključak da ostvarenje pretpostavki iz članka VII. stavak 1. IDSS sporazuma nije preduvjet za primjenu odredbe članka III. odnosno za povrat osnovice na razinu iz 2009. godine.

 

13. Tuženik u žalbi ponavlja tvrdnje koje je iznosio tijekom postupka. Smatra da je sud pogrešno tumačio članak VII. IDDS-a i odluku Vrhovnog suda broj Rev-111/2020 od 1. prosinca 2020.

 

14. IDDS predstavlja valjani ugovor, pa su odredbe istog u smislu članka Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09 i 124/09 – ZOPJS) temelj za određivanje osnovice u utvrđenom razdoblju, jer su odredbe bile na snazi do 26. siječnja 2017., s obzirom da je članak XI navedenog Sporazuma ugovoreno trajanje na određeno vrijeme pet godina koje je produženo tri mjeseca temeljem članka 199. stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14). Tuženik pogrešno smatra da treba odgoditi primjenu članka III IDDS-a jer odredbom članka VII nije odgođena primjena članka III, jer se ona odnosi samo na način " usklađivanja prioriteta" određenom u članku IV i V navedenog Sporazuma.

 

15. Iz navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, kada je prihvatio zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.341,05 EUR-a / 17.638,64 kn, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a pri tome nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, a niti je počinjena povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a koju navodi žalitelj.

 

16. Zahtjev za naknadu parničnih troškova žalbenog postupka tuženika valjalo je odbiti kao neosnovan, zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove drugostupanjske odluke.

 

17. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci, temeljem odredbe članka 368.  stavak 1. ZPP-a.

 

Dubrovnik, 7. lipnja 2023.

 

 

Predsjednica vijeća:

 

Noemi Butorac,v.r.