1

              Poslovni broj: Gž-853/2022-2

 

                     

              Republika Hrvatska

      Županijski sud u Dubrovniku                                                                                                 

                    Dubrovnik                                                                     

              

 

Poslovni broj: Gž-853/2022-2

 

 

U    I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Benussi,  kao predsjednika vijeća, Verice Perić Aračić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Kate Brajković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. K., OIB: …, iz U., … kbr. 55, kojeg zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u Z., protiv tuženice pod 1) R. H., zastupane po zakonskom zastupniku ODO-GUO u Zadru i pod 2) Općine Preko, kao pravni slijednik A. J. Š., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice ad.1. izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: P-452/2020-14 od 2. rujna 2022., u sjednici održanoj 7. lipnja 2023.

 

r i j e š i o  j e

 

Žalba tuženice ad.1. se uvažava, te se presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: P-452/2020-14 od 2. rujna 2022., u dijelu koji se odnosi na tuženicu ad.1. ukida, te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom i presudom zbog ogluhe Općinskog suda u Zadru, poslovni broj:               P-452/2020-14 od 2. rujna 2022., suđeno je:

 

" I. Utvrđuje se da je tužitelj Z. K., OIB: … vlasnik čest. zem. … k.o. U., što su tuženici dužni priznati, te trpjeti da tužitelj temeljem ove presude, po pravomoćnosti iste u zemljišnim knjigama izvrši uknjižbu prava vlasništva na svoje ime, uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženika, odnosno njihovih pravnih prednika.

 

II. Dužna je tužena pod 1) naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 6.650,00 kuna u roku od 15 dana."

 

 

 

 

 

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavila tuženica ad.1. i to zbog svih žalbenih razloga, a što su žalbeni razlozi iz članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se presuda preinači i odbije zahtjev tužitelja.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje vlasništva čest. zem. … k.o. U. i trpljenje uknjižbe, a temeljem nasljeđivanja iza prednika koji su nekretninu stekli razrješenjem agrarnih odnosa i dugogodišnjim posjedom (dosjelošću).

 

5.a) Predmetna nekretnina uknjižena je u zemljišnoj knjizi kao suvlasništvo R. H. i A. J. Š. za po ½ dijela.

 

6. Prvostupanjski je sud u odnosu na tuženicu ad.2. donio presude zbog ogluhe, a temeljem članka 331.b. stavak 1. ZPP.

 

7. Prvostupanjski je sud prihvatio zahtjev tužitelja u odnosu na tuženicu ad.1. navodeći da navode tužitelja da su njegovi prednici stekli nekretninu temeljem odredaba Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajne Dalmacije od 19. listopada 1930. (dalje Zakon o likvidaciji) nije moguće ispitati jer je dostavljena djelomična presuda Sreskog suda u Preku, …  iz 1940. godine nečitka i nije moguće identificirati koje se čest. zemlje rješavaju po prijavi težaka F. K., sin T.. Međutim, kako su prednici tužitelja kao pošteni posjednici predmetne nekretnine preko 70 godina najmanje od 1948. kada je M. K. žena F. upisana kao posjednica, te zatim 1973. F. K., sin T., djed tužitelja, nakon njega otac tužitelja M. K., kojeg je tužitelj naslijedio, stekli su pravo vlasništva dosjelošću protekom 20 godina, a temeljem odredbe iz članka 28. stavak 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 91/96 – u daljnjem tekstu: ZOVO), a pozivajući se i na odredbu članka 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – u daljnjem tekstu: ZV).

 

8. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda ne može se prihvatiti na što osnovano ukazuje žalitelj, jer nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Naime, prednik tužitelja sad pok. F. K., sin T. (djed tužitelja), je u zemljišnoj knjizi upisan kao podnositelj agrarne prijave iz 1939. godine,  pa isti od podnošenja agrarne prijave 1939. godine nije mogao biti pošten, jer mu je bilo poznato da se radi o agrarnom odnosu, pa nema poštenja posjeda. Navedena činjenica ne znači da njegov nasljednik M. K. (otac tužitelja) nije bio pošten, ali za stjecanje dosjelošću nije proteklo vrijeme potrebno za dosjelost (40 godina) od smrti F. K., pok. T. (1984. godine) do podnošenja tužbe 2020., pa nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje vlasništva iz članka 159. stavak 4. ZV, što međutim ne znači da zahtjev ne bi mogao biti osnovan, ali iz drugih razloga.

 

9. Naime, prilikom donošenja odluke treba voditi računa da se agrarni odnos  sukladno Zakonu o likvidaciji razrješavao isključivo donošenjem konstitutivnog akta nadležnog tijela, dok se agrarni odnos sukladno Zakonu o ukidanju agrarnih odnosa, feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja ("Narodne novine", broj 138/46 i 111/47, dalje Zakona o ukidanju agrarnih odnosa) razriješavao ex lege. Člankom 1. i člankom 3. Zakona o ukidanju agrarnih odnosa, ukidaju se svi agrarni odnosi feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog Primorja i zemlja prelazi u slobodno vlasništvo obrađivača, s tim da pod udar tog Zakona dolaze i livade, pašnjaci i strane, koje su bile date na uživanje povodom osnivanja navedenih odnosa (kmetski, težački) i s posjedom obrađivača čine jednu gospodarsku cjelinu.

 

9.a) Kako iz dostavljene djelomične agrarne presude nije razumljivo koje su čest. zem. temeljem kojih je razriješen odnos po Zakon o likvidaciji, valjalo je utvrditi da li je agrarni odnos razriješen po članku 1. Zakona o ukidanju agrarnih odnosa, a kako prvostupanjski sud nije postupio. Naime, tužitelj tvrdi da je njegov prednik u svojstvu obrađivača na temelju Zakona o likvidaciji stekao pravo vlasništva sporne nekretnine koju je i posjedovao, dakle svoj zahtjev temelji na činjenici postojanja agrarnog odnosa. I svi saslušani svjedoci potvrđuju navode tužitelja prema kojima je postojao agrarni odnos između prednika tužitelja kao obrađivača nevlasnika i vlasnika veleposjednika, te da su obrađivači davali veleposjednicima dohodak na ime korištenja nekretnina, a kako je postupao i prednik tužitelja, pa time ima mjesta i primjeni odredbe članka 1. Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera po kojem bi predniku tužitelja prešla u vlasništvo predmetna nekretnina.

 

10. Naime, pravni prednik tužitelja je mogao steći pravo vlasništva predmetne nekretnine jer je podnio agrarnu prijavu 1939 i jer je u postupku utvrđeno da je bio u agrarnom odnosu prema vlasniku zemljišta. Dakle ukoliko nije moguće iz prijepisa agrarne prijave i zbirke isprava utvrditi koje su nekretnine navedene u djelomičnoj agrarnoj presudi, br. … potrebno je u nastavku postupka utvrditi da li je prednik tužitelja pravo vlasništvo predmetne nekretnine stekao ex lege razrješenjem agrarnih odnosa, a tužitelj nasljeđivanjem, jer je utvrđeno da u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

 

11. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci, a temeljem odredbe iz članka 370. ZPP.

 

U Dubrovniku, 7. lipnja 2023.

 

 

Predsjednik vijeća:

 

Đorđo Benussi,v.r.