Poslovni broj Gž-254/2023

Poslovni broj: Gž-254/2023

 

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S A

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužiteljice RH, OIB:....., zastupane po ODO u Z., protiv tuženica 1. M. M. iz ., OIB:....i 2. A. B. iz D. S., OIB:...., obje zastupane po punomoćniku B. V., odvjetniku u Z., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o žalbi tužiteljice podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1748/2014 od 28. prosinca 2022., 6. lipnja 2023.,

 

 

 

r i j e š i o    j e

 

Uvažava se žalba tužiteljice te se preinačava rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1748/2014 od 28. prosinca 2022. i rješava:

 

Odbija se prijedlog tuženica za ponavljanje postupka kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem dopušteno je ponavljanje postupka poslovni broj P-1748/2014 te je ukinuta presuda prvostupanjskog suda poslovni broj P-1748/2014 od 28. rujna 2016. koja je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena odlukom Županijskog suda u Zadru broj Gž-1327/2016 od 7. studenog 2018., ispravljenom rješenjem od 3. prosinca 2018. (točka I. izreke), odlučeno je da će se ročište za glavnu raspravu odrediti po pravomoćnosti rješenja (točka II. izreke) te da će o troškovima postupka odlučiti u odluci o glavnoj stvari (točka III. izreke).

 

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnijela tužiteljica, iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353.st.1. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne  novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači uz naknadu troškova postupka tužiteljici, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

3. Žalba je osnovana.

 

4. Tužiteljica se žalbom neosnovano poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. u vezi s čl. 381. ZPP-a, budući da suprotno žalbenim navodima, izreka pobijanog rješenja nije u proturječju sa razlozima o odlučnim činjenicama, koji su jasni i međusobno neproturječni, a niti su u proturječju sa  sadržajem isprava pa rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati.

 

4.1. Pazeći po službenoj dužnosti povodom podnesene žalbe na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane odluke nije počinjena ni jedna od tih procesnih povreda.

 

5. Prvostupanjski sud utvrđuje da su tuženice podnijele prijedlog za ponavljanje postupka pozivom na čl. 421. st. 1. toč. 9. i 10. ZPP-a, a koji temelje na tvrdnji da je prvotuženica nakon donošenja pravomoćne presude zaprimila rješenje RH, Ministarstva, PU, Područni ured Z., Klasa: UP/I-415-02/2014-001/00122, Ur. broj: 513-007-13/2020-42 od 12. ožujka 2020., kojim se obustavlja postupak ovrhe pokrenut radi naplate poreza i drugih javnih davanja protiv prvotuženice u iznosu od 767.840,59 kn sa zateznim kamatama.

 

6. Nadalje, utvrđuje da je PU, Područni ured Z., donijela rješenje o ovrsi od 21. srpnja 2014. radi naplate poreza i drugih davanja u iznosu od 767.840,59 kn te da je tijekom ovrhe utvrđeno da je rješenje poništeno rješenjem Ministarstva, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak rješenjem Klasa: UP/II-415-02/14-01/2909, Ur. br: 513-04-20-14 od 30. siječnja 2020., nakon čega su se na temelju čl. 147. st. 1. toč.1. Općeg poreznog zakona stekli uvjeti za obustavu ovrhe.

 

7. Imajući u vidu da je predmet parničnog postupka bio pobijanje dužnikovih pravnih radnji – ugovora o darovanju nekretnina sklopljenog između tuženica, a radi namirenja tražbine tužiteljice prema prvotuženici, s time da je činjeničnu osnovu zahtjeva činila tvrdnja tužiteljice da ima novčanu tražbinu prema prvotuženici na ime dospjelih i nepodmirenih poreza i drugih proračunskih prihoda temeljem pravomoćnih i ovršnih rješenja Ministarstva, PU, Područnog ureda Z od 14. prosinca 2012. te da je to tijelo vodilo ovršni postupak radi naplate poreznog duga pljenidbom pokretnina koji nije rezultirao naplatom, prvostupanjski sud ujedno imajući u vidu da je pravomoćnom presudom poslovni broj P-1748/2014 od 28. rujna 2016. prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i da je tužiteljica na temelju te presude pokrenula ovršni postupak koji je u tijeku, zaključuje da predmetno rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave kojim je obustavljen postupak ovrhe iz razloga jer je rješenjem drugostupanjskog tijela od 30. siječnja 2020. poništeno rješenje o ovrsi radi naplate iznosa od 767.840,59 kn, a za koju ispravu su tuženice saznale nakon donošenja pravomoćne presude, predstavlja novu činjenicu i dokaz koji nije razmatran u pravomoćno okončanom postupku, slijedom čega zauzima stav da su ispunjene pretpostavke iz čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP-a za ponavljanje postupka.

 

8. Osnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

 

9. U konkretnom slučaju, tuženice se pozivaju na razloge za ponavljanje postupka propisane čl. 421. st.1. toč. 9. i 10. ZPP-a - ako je nadležno tijelo naknadno pravomoćno riješilo prethodno pitanje (članak 12. stavci 1. i 2.) na kojemu se temelji odluka suda, te ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost upotrijebiti nove dokaze na temelju kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku.

 

9.1. Tuženice se u prijedlogu pozivaju na rješenje RH, Ministarstva, PU, Područni ured Z., Klasa: UP/I-415-02/2014-001/00122, ur. broj: 513-007-13/2020-42 od 12. ožujka 2020., kojim je obustavljen postupak ovrhe pokrenut radi naplate poreza i drugih javnih davanja protiv prvotuženice u iznosu od 767.840,59 kn sa zateznim kamatama i tvrde da bi tužbeni zahtjev bio odbijen da je to rješenje bilo doneseno za vrijeme trajanja prijašnjeg postupka.

 

10. Suprotno zaključku prvostupanjskog suda, u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP-a za ponavljanje postupka.

 

11. Predmet ovog postupka bio je pobijanje dužnikovih pravnih radnji – ugovora o darovanju nekretnina u dijelu u kojem je potrebno radi namirenja tražbine tužiteljice spram prvotuženice prema rješenju RH, Ministarstva, PU, Područni ured Z., Klasa: UP/I-410-23/2021-01/53 od 14. prosinca 2012., u iznosu glavnice od 677.391,31 kn sa zateznim kamatama od 9. veljače 2016. do isplate i obračunatih zateznih kamata u iznosu od 152.158,55 kn. Tražbina tužiteljice iz navedenog rješenja odnosni se na neplaćeni porez i prirez za 2011. godinu (list 8 spisa).

 

12. Rješenjem Republike Hrvatske, Ministarstva, PU, Područni ured Z. od 12. ožujka 2020. na koje se pozivaju tuženice u prijedlogu za ponavljanje postupka, obustavljen je postupak ovrhe koji se provodio na pokretninama prvotuženice na temelju ovršne isprave - rješenja klasa: UP/I-415-02/2014-001/00122, ur.br.: 513-007-13/2014-01 od 21. srpnja 2014., radi naplate tražbine tužiteljice u iznosu od 767.840,59 kn s osnove poreza i drugih javnih davanja. Iz obrazloženja tog rješenja proizlazi da je ovrha obustavljena iz razloga što je ovršna isprava poništena rješenjem Ministarstva, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa:UP/II-415-02/14-01/2909, urbroj: 513-04-20-14 od 30. siječnja 2020. (prvostupanjski sud pogrešno utvrđuje da je poništeno rješenje o ovrsi).

 

13. Dakle, iz prethodnih utvrđenja ne proizlazi da bi tražbina tužiteljice vezano za koju je donesena pravomoćna presuda u ovom postupku bila identična tražbini tužiteljice iz ovršne isprave na temelju koje se provodio ovršni postupak koji je obustavljen rješenjem na koje se pozivaju tuženice u prijedlogu za ponavljanje postupka, slijedom čega činjenica obustave postupka ovrhe zbog poništenja ovršne isprave, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, ne bi mogla dovesti do povoljnije odluke za tuženice u prijašnjem postupku pa nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 421. st.2. toč.10. ZPP-a za ponavljanje postupka.

 

14. Također, tuženice se neosnovano pozivaju na razlog za ponavljanje postupka propisan čl. 421. st. 2. toč. 9. ZPP-a, budući da provođenje ovrhe na pokretninama prvotuženice radi naplate tražbine tužiteljice, sve i kada bi bila riječ o identičnim tražbinama, u smislu čl. 12. st.1. ZPP-a ne predstavlja prethodno pitanje u ovom parničnom postupku.

 

15. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP-a uvažiti žalbu tužiteljice, kao osnovanu i preinačiti prvostupanjsko rješenje, kao u izreci.

 

 

U Rijeci 6. lipnja 2023.

 

Sutkinja

 

Ingrid Bučković