- 1 -              Revd 1063/2023-2

Broj: Revd 1063/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Goranke Barać-Ručević članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. T., OIB:…, iz B., koga zastupa punomoćnik P. K., odvjetnik u B., protiv tuženika K. – B. d.o.o. OIB:…, B., koga zastupa D. D., odvjetnik u B., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-46/2022-4 od 13. listopada 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Bjelovaru broj Pr-201/2021-16 od 3. prosinca 2021., u sjednici održanoj 6. lipnja 2023.,

r i j e š i o   j e:

I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-46/2022-4 od 13. listopada 2022. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Bjelovaru broj Pr-201/2021-16 od 3. prosinca 2021., zbog pravnih pitanja za koja navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu kao i zbog povrede temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

2. Tuženik nije odgovorio na prijedlog.

3. Prijedlog djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.

4. Tužitelj je predložio da mu se dopusti podnošenje revizije u odnosu na sljedeća pravna pitanja:

„1. U situaciji kada gotovo istodobno radnik i poslodavac jedan drugome otkazuju ugovor o radu, ima li radnik, koji je podnio zahtjev za zaštitu prava protiv odluke poslodavca, pravni interes pred sudom osporavati odluku poslodavca o otkazu ugovor o radu?

2. Je li sukladno odredbi čl. 125. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19), kada sud utvrdi otkaz poslodavca nezakonitim, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, radniku omogućeno/onemogućeno kao dan prestanka radnog odnosa zahtijevati raskid istog s danom radnikove odluke o otkazu ugovora o radu upućene poslodavcu, a koje odluke o otkazu ugovora o radu radnika i poslodavca međusobno su koincidirale?

3. Može li se poslodavac u sudskom postupku radi utvrđivanja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu pozivati na okolnosti koje ne sadržava obrazloženje odluke o otkazu poslodavca?

4. Odgovara li radnik poslodavcu za štetu nastalu manjkom robe utvrđenom inventurom zbog same okolnosti da je po opisu radnog mjesta na kojem radi odgovoran za robu u skladištu, neovisno o postojanju uzročne veze između štetne radnje radnika i štete kao njene posljedice te postojanja protupravnosti štetne radnje?“.

5. Obrazlažući važnost navedenih pravnih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni predlagatelj ukazuje na odluke revizijskog suda broj Revr-1562/12 od 9. prosinca 2015., Revr-1577/12 od 24. lipnja 2014., Revr-795/14 od 20. svibnja 2015., Revr-1593/11 od 26. veljače 2013., Revr-118/2008 od 17. prosinca 2008. i Revr-567/2009 od 15. lipnja 2011. te na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-33/2022-8 od 4. travnja 2022.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu te zahtjev tužitelja za sudski raskid ugovora o radu.

7. Pošavši od utvrđenja da je ugovor o radu između stranaka raskinut na temelju tužiteljevog izvanrednog otkaza, drugostupanjski sud je tužbeni zahtjev odbio uz obrazloženje da su na dan kada je tužitelj primio tuženikovu odluku o otkazu već nastupile pravne posljedice tužiteljevog izvanrednog otkaza, pa da, stoga, tuženikova odluka o otkazu nema nikakav pravni učinak. Budući da je ocijenjeno da radni odnos tužitelja nije prestao otkazom poslodavca, drugostupanjski sud je, nadalje, zaključio da nisu ispunjene pretpostavke za sudski raskid ugovora o radu.

8. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i 2. i čl. 385.a st. 1.  Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) vijeće revizijskog suda je ocijenilo da postavljena pravna pitanja nisu važna u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a iz sljedećih razloga.

9. Za prvo naznačeno pravno pitanje tužitelj nije izložio odgovarajuće razloge važnosti u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a, jer u odlukama na koje prijedlogom ukazuje u odnosu na prvo pitanje nije izraženo pravno shvaćanje, niti se može zaključiti da su te odluke donesene u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.

10. Imajući u vidu razloge na kojima se temelji drugostupanjska presuda, vijeće revizijskog suda je ocijenilo da o odgovoru na ostala postavljena pravna pitanja ne ovisi odluka u ovom sporu.

11. Uz navedena pitanja, tužitelj tvrdi da mu je zbog pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo (pravo na rad i slobodu rada, pravo da svatko bira svoje zanimanje i zaposlenje te pravo radnika da može uvijek raskinuti radni odnos) zajamčeno čl. 55. Ustava Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

12. Ovaj sud je ocijenio da tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku koji je prethodio reviziji povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a.

13. Slijedom iznesenog, a budući da je ocijenjeno da postavljena pravna pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a, prijedlog za dopuštenje je odbijen na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a te je riješeno kao u točki I. izreke.

14. Kako predlagatelj nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna ljudska u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a, valjalo je u tom dijelu prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a te riješiti kao u točki II. izreke.

Zagreb, 6. lipnja 2023.