Baza je ažurirana 20.04.2026. zaključno sa NN 22/26  EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              U-zpz 35/2022-6

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: U-zpz 35/2022-6

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Đura Sesse člana vijeća, u upravnom sporu tužitelja M. M. iz P. zastupanog po punomoćniku Đ. Č., odvjetniku u P., protiv tuženika I. županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak, P., zastupanog po punomoćnici I. M. M., voditeljici Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak, radi poreza na kuće za odmor, odlučujući o zahtjevu za izvanredno preispitivanje zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske poslovni broj GZ-DO-111/2022-7 od 7. studenog 2022. protiv pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-624/22-2 od 17. ožujka 2022., kojom je poništena presuda Upravnog suda u Rijeci poslovni broj Usl-711/21-8 od 28. rujna 2021. i rješenje tuženika KLASA: UP/II-410-01/19-01/49, URBROJ: 2163/1-18-09/1-20-02 od 12. listopada 2020., u sjednici održanoj 6. lipnja 2023.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Odbija se zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske poslovni broj GZ-DO-111/2022-7 od 7. studenoga 2022. protiv pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-624/22-2 od 17. ožujka 2022.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-624/22-2 od 17. ožujka 2022. poništena je presuda Upravnog suda u Rijeci poslovni broj Usl-711/21-8 od 28. rujna 2021. i rješenje tuženika KLASA: UP/II-410-01/19-01/49, URBROJ: 2163/1-18-09/1-20-02 od 12. listopada 2020., u predmetu radi poreza na kuće za odmor. Tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 10.156,25 kn.

 

2. Protiv presude suda drugog stupnja Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnosi zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti, na temelju odredbe čl. 78. st. 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21 - dalje u tekstu: ZUS), smatrajući da je sud drugog stupnja pogrešno primijenio odredbe čl. 2. st. 1. točka 12. i čl. 25. Zakona o lokalnim porezima („Narodne novine“, broj 115/16 i 101/17) te odredbu čl. 9. Odluke o lokalnim porezima Općine M. („Narodne novine“, broj 122/17). Predlaže da se zahtjev prihvati i preinači pobijana presuda na način da se odbije žalba tužitelja i potvrdi prvostupanjska presuda i ostavi na snazi oba nižestupanjska rješenja kojima je tužitelju razrezan porez na kuću za odmor za 2019. godinu.

 

3. Tužitelj je podnio odgovor na zahtjev kojim predlaže odbiti zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti.

 

4. Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti nije osnovan.

 

5. Na temelju odredbe čl. 78. st. 6. ZUS ovaj sud ispituje pobijanu odluku samo u granicama zahtjeva.

 

6. Odredbom čl. 2. st. 1. točka 12. Zakona o lokalnim porezima propisano je da je kuća za odmor svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski, čl. 25. istog zakona propisuje da porez na kuće za odmor plaćaju pravne i fizičke osobe koje su vlasnici kuća za odmor, dok je čl. 27.st.1. tog zakona propisano da se porez na kuće za odmor ne plaća na kuće za odmor koje se ne mogu koristiti zbog ratnih razaranja i prirodnih nepogoda (poplava, požar, potres) te starosti i trošnosti. Odluka o lokalnim porezima Općine Medulin je u definiranju kuće za odmor otišla korak dalje od samog Zakona o lokalnim porezima te je u čl. 9. st. 2. propisano da se kućom za odmor smatra svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski, odnosno svaka zgrada koja je dovršena toliko da se može koristiti povremeno ili sezonski, što minimalno podrazumijeva da je na objektu postavljena vanjska stolarija i da posjeduje sanitarni čvor.

 

7. U provedenom postupku je utvrđeno da je rješenjem tuženika od 12. listopada 2020. odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Općine M., Upravnog odjela za proračun i financije, KLASA: UP/I-410-15/19-01/1300, URBROJ: 2168/02-04/6-19-1 od 3. srpnja 2019. kojim je tužitelju utvrđena obveza plaćanja poreza na kuću za odmor za 2019. godinu u ukupnom iznosu od 1.944,00 kn.

 

8. Potom je tužitelj podnio tužbu te je presudom Upravnog suda u Rijeci poslovni broj Us I-711/2021-8 od 28. rujna 2021. odbijen tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja I. županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-410-01/19-01/49, URBROJ: 2163/1-18-09/1-20-02 od 12. listopada 2020. U odluci se navodi da je u postupku koji je prethodio ovom sporu (dakle u drugom upravnom postupku) proveden očevid 19. rujna 2016. te je sastavljen zapisnik iz kojeg proizlazi da je predmetna nekretnina spojena na struju i vodu, da je objekt u fazi visoke dovršenosti i dovršena fasada, da je na zapisniku izjava tužitelja da sanitarni čvorovi nisu u funkciji i da se tuš i wc ne mogu koristiti. Sud je ocijenio da su tuženik i prvostupanjsko tijelo pravilno utvrdili da je predmetna nekretnina u 2019. imala status kuće za odmor, jer da je ista osposobljena za stanovanje što proizlazi iz činjenica utvrđenih zapisnikom o očevidu od 19. rujna 2016. (da je predmetna nekretnina spojena na struju i vodu, da je objekt u fazi visoke dovršenosti i da je na objektu dovršena fasada, dok je iz fotografija koje su sačinjene prilikom očevida razvidno da je nekretnina opremljena unutarnjom i vanjskom stolarijom, određenim namještajem, radijatorima, sanitarijama, kao i da ima uređene podove i zidove, te dovršenu fasadu i krov), kao i da je iz izvatka iz zemljišne knjige razvidno da je za predmetnu nekretninu izdana uporabna dozvola 9. listopada 2009., što znači da je nekretnina osposobljena za korištenje za svrhu za koju je namijenjena.

 

9. U žalbi protiv prvostupanjske presude tužitelj ističe da ne koristi kuću na koju mu je razrezan porez, niti je kuća u stanju da bi se mogla koristiti te da zapisnik od 19. rujna 2016. nije sastavio upravni odjel koji je vodio postupak pa da se ne može smatrati da je očevid proveden u konkretnom upravnom postupku. Ističe da se činjenično stanje može utvrditi jedino dokazima koje je prvostupanjski sud odbio te da su povrijeđena njegova prava u postupku.

 

10. Prihvaćajući žalbu tužitelja, drugostupanjski sud ocjenjuje da u spisu tuženika ne nalazi niti jedan dokaz iz kojeg bi bilo moguće utvrditi na koji način se kuća koristi, stoga ne može prihvatiti da je u postupku pravilno utvrđeno činjenično stanje, zbog čega je i poništio prvostupanjsku presudu i osporeno rješenje tuženika, na temelju odredbe čl. 74. st. 2. ZUS.

 

11. Stoga prema ocjeni ovog suda materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno, kako se to navodi u zahtjevu za izvanredno preispitivanje zakonitosti, obzirom je drugostupanjski sud poništio prvostupanjsku presudu i odluku drugostupanjskog upravnog tijela iz razloga što činjenično stanje nije utvrđeno pa nije niti mogao na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje primijeniti materijalno pravo.

 

12. U zahtjevu za izvanredno preispitivanje zakonitosti predlaže se i da se ostave na snazi oba nižestupanjska upravna rješenja kojima je tužitelju razrezan porez na kuću za odmor.

 

12.1. Međutim, pri ovakvom predlaganju nije se imalo na umu da je pobijanom odlukom rješenje prvostupanjskog tijela (o razrezivanju poreza na kuće za odmor za 2019.g.) ostalo na snazi, a to iz razloga jer odlukom drugostupanjskog suda ono nije poništeno (poništena je prvostupanjska presuda i odluka drugostupanjskog upravnog tijela), obzirom tužitelj petitom nije niti tražio poništenje rješenja prvostupanjskog upravnog tijela.

 

13. Tako je drugostupanjsko upravno tijelo, primjenjujući odredbu čl. 81. ZUS, odnosno izvršavajući predmetnu presudu Visokog upravnog suda, zaključio da je Visoki upravni sud ocijenio da činjenično stanje u upravnom postupku nije utvrđeno, pa je rješenjem od 5. listopada 2022. KLASA: UP/II-410-01/19-01/49, URBROJ: 2163-18-09/1-22-19 poništio rješenje prvostupanjskog upravnog tijela (Općine M., Upravnog odjela za proračun i financije, KLASA: UP/I-410-15/19-01/1300, URBROJ:2168/02-04/6-19-1 od 3. srpnja 2019.) i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

 

 

 

 

14. Zbog svega navedenog valjalo je zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti presude suda drugog stupnja odbiti i odlučiti kao u izreci na temelju odredbe čl. 78. ZUS.

Zagreb, 6. lipnja 2023.

 

 

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković, v.r.

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu