- 1 -              Revd 1211/2021-2

Broj: Revd 1211/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja,  mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, dr.sc. Ante Perkušića člana vijeća i mr.sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja O. b. i b. b. d. r. O., OIB …, iz O., zastupanog po punomoćniku po zaposlenju, protiv tuženice M. Š., OIB … iz Z., zastupane po punomoćniku D. L., odvjetniku iz Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženice, protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R-285/2020-2 od 4. lipnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4145/18-26 od 20. studenog 2019., u sjednici održanoj 6. lipnja 2023.,

r i j e š i o   j e:

              Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R-285/2020-2 od 4. lipnja 2020. 

2. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP-a za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

3. Naime, u odnosu na prva tri pitanja navedena u prijedlogu , za odgovoriti je da su ista dijelom općenita, a dijelom činjenična odnosno utemeljena na suprotnim utvrđenjima od utvrđenja u konkretnom predmetu  te stoga ista nisu važna pitanja za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu .

4. Nadalje, tuženica u prijedlogu sadržajno postavlja i pitanje koje se odnosi na  pravo poslodavca zahtijevati povrat svih isplaćenih bruto plaća radnika za obavljeni rad za vrijeme specijalizacije, odnosno radi li se o pravima kojima su ugovorne stranke uopće mogle slobodno raspolagati bez ograničenja.

4.1. U odnosu na navedena pitanja za odgovoriti je da je o istim pitanjima zauzeto pravno shvaćanje na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-168/16-11 od 12. studenog 2016 (5/16), a koje glasi:

              "Liječnik specijalist, koji je raskinuo ugovor o radu prije isteka roka iz ugovora o specijalizaciji, obvezan je vratiti isplaćene mu bruto plaće (kao dio troškova specijalizacije) kad je ugovorom o specijalizaciji tako ugovoreno, zdravstvenoj ustanovi s kojom je sklopio ugovor o specijalizaciji, neovisno o tome gdje je obavljao specijalizaciju."

4.2. Iz navedenog shvaćanja jasno slijedi da odredbe ugovora o specijalizaciji koje su identične predmetnim ugovorima nisu ništetne, kao i da se radi o pravima kojima su stranke mogle slobodno raspolagati. Nastavno na navedeno pravno shvaćanje je uspostavljena ujednačena sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

5. Stoga naznačena pitanja također nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP riješiti kao u izreci.

Zagreb, 6. lipnja 2023.