1

Poslovni broj: 31 Gž-1860/2023-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 31 Gž-1860/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vande Senta kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Gordane Bošković Majerović kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. S., OIB: …, iz L., zastupan po punomoćnici A. Č., odvjetnici iz S. B., protiv tužene A. B. d.d., OIB: …, iz Z., (ranije S. b. d.d., O.), zastupan po punomoćniku D. P., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-182/2019-44 od 7. ožujka 2023. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 6. lipnja 2023. godine

 

p r e s u d i o   j e

 

I              Preinačuje se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-182/2019-44 od 7. ožujka 2023. godine i sudi:

 

              Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

              "I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj … od 2. svibnja 2007., sklopljenog između tužitelja N. S., L., OIB: … i pravnog prednika tuženika A. B. d.d., Z., OIB: … kao kreditora u dijelu u kojem je iznos kredita iskazan kao kunska protuvrijednost CHF izražena u iznosu od 24.022,83 eura[1]/ 181.000,00 kuna1 po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita, a način otplate kredita mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja (članak 2. i članak 4. ugovora o kreditu), te u dijelu u kojem je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, u skladu s odlukom o kamatnim stopama tuženika (članak 5. ugovora o kreditu).

II. Nalaže se tuženiku A. B. d.d., Z., OIB: … isplatiti tužitelju N. S., L., OIB: … na ime stečenog bez osnove s osnova preplaćenih kamata iznos od 244,69 eur / 1.843,64 kn (dvjestočetrdesetčetirieuraišezdesetdevetcenti/ jednatisuća osamstočetrdesettrikuneišezdesetčetirikune) sa zakonskom zateznom kamatom koja na svaki mjesečni preplaćeni iznos teče:

Od dana 30.11.2008. na iznos 143,64 eur / 1.082,27 kn

Od dana 31.05.2009. na iznos 26,60 eur / 200,43 kn

Od dana 30.11.2009. na iznos 50,67 eur / 381,81 kn

Od dana 31.05.2010. na iznos 23,77 eur / 179,13 kn

i to od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku A. B. d.d., Z., OIB: … isplatiti tužitelju N. S., L., OIB: … na ime stečenog bez osnove s osnova pretplate nastale zbog razlike u tečaju CHF iznos od 7.834,26 eur / 59.027,26 kn (sedamtisućaosamstotridesetčetiri euraidvadesetšestcenti/ pedesetdevettisućadvadesetsedamkunaidvadesetšestlipa) sa zakonskom zateznom kamatom koja na svaki mjesečni preplaćeni iznos teče:

Od dana 30.11.2008. na iznos 251,03 eur / 1.891,37 kn

Od dana 31.05.2009. na iznos 281,67 eur / 2.122,24 kn

Od dana 30.11.2009. na iznos 300,54 eur / 2.264,43 kn

Od dana 31.05.2010. na iznos 401,71 eur / 3.026,68 kn

Od dana 30.11.2010. na iznos 659,96 eur / 4.971,74 kn

Od dana 31.05.2011. na iznos 909,05 eur / 6.849,21 kn

Od dana 30.11.2011. na iznos 869,55 eur / 6.551,66 kn

Od dana 31.05.2012. na iznos 939,87 eur / 7.081,48 kn

Od dana 30.11.2012. na iznos 893,77 eur / 6.734,13 kn

Od dana 31.05.2013. na iznos 753,40 eur / 5.676,52 kn

Od dana 30.11.2013. na iznos 798,01 eur / 6.012,59 kn

Od dana 31.05.2014. na iznos 775,79 eur / 5.845,21 kn

i to od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku A. B. d.d., Z., OIB: … da tužitelju N. S., L., OIB: … naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.384,29 EUR/ 33.033,43 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 7. ožujka 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

 

Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.678,78 eura/20.183,27 kn u roku od 15 dana.

 

II              Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 310,94 eura/2.342,78 kn u roku od 15 dana.

 

III              Odbija se tuženik s preostalim zahtjevom za naknadu troška postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 254,48 eura/1.917,38 kn.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj … od 2. svibnja 2007., sklopljenog između tužitelja N. S., L., OIB: … i pravnog prednika tuženika A. B. d.d., Z., OIB: … kao kreditora u dijelu u kojem je iznos kredita iskazan kao kunska protuvrijednost CHF izražena u iznosu od 24.022,83 EUR/ 181.000,00 kuna1 po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita, a način otplate kredita mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja (članak 2. i članak 4. ugovora o kreditu), te u dijelu u kojem je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, u skladu s odlukom o kamatnim stopama tuženika (članak 5. ugovora o kreditu).

II. Nalaže se tuženiku A. B. d.d., Z., OIB: … isplatiti tužitelju N. S., L., OIB: … na ime stečenog bez osnove s osnova preplaćenih kamata iznos od 244,69 eur / 1.843,64 kn (dvjestočetrdesetčetirieuraišezdesetdevetcenti/ jednatisuća osamstočetrdesettrikuneišezdesetčetirikune) sa zakonskom zateznom kamatom koja na svaki mjesečni preplaćeni iznos teče:

Od dana 30.11.2008. na iznos 143,64 eur / 1.082,27 kn

Od dana 31.05.2009. na iznos 26,60 eur / 200,43 kn

Od dana 30.11.2009. na iznos 50,67 eur / 381,81 kn

Od dana 31.05.2010. na iznos 23,77 eur / 179,13 kn

i to od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku A. B. d.d., Z., OIB: … isplatiti tužitelju N. S., L., OIB: … na ime stečenog bez osnove s osnova pretplate nastale zbog razlike u tečaju CHF iznos od 7.834,26 eur / 59.027,26 kn (sedamtisućaosamstotridesetčetiri euraidvadesetšestcenti/ pedesetdevettisućadvadesetsedamkunaidvadesetšestlipa) sa zakonskom zateznom kamatom koja na svaki mjesečni preplaćeni iznos teče:

Od dana 30.11.2008. na iznos 251,03 eur / 1.891,37 kn

Od dana 31.05.2009. na iznos 281,67 eur / 2.122,24 kn

Od dana 30.11.2009. na iznos 300,54 eur / 2.264,43 kn

Od dana 31.05.2010. na iznos 401,71 eur / 3.026,68 kn

Od dana 30.11.2010. na iznos 659,96 eur / 4.971,74 kn

Od dana 31.05.2011. na iznos 909,05 eur / 6.849,21 kn

Od dana 30.11.2011. na iznos 869,55 eur / 6.551,66 kn

Od dana 31.05.2012. na iznos 939,87 eur / 7.081,48 kn

Od dana 30.11.2012. na iznos 893,77 eur / 6.734,13 kn

Od dana 31.05.2013. na iznos 753,40 eur / 5.676,52 kn

Od dana 30.11.2013. na iznos 798,01 eur / 6.012,59 kn

Od dana 31.05.2014. na iznos 775,79 eur / 5.845,21 kn

i to od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku A. B. d.d., Z., OIB: … da tužitelju N. S., L., OIB: … naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.384,29 EUR/ 33.033,43 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 7. ožujka 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

 

2. Protiv ove presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

 

3. Žalba je osnovana.

 

4. Prvostupanjski sud navodi da su stranke dana 2. svibnja 2007. godine sklopile ugovor o kreditu pa sud pozivom na pravomoćne presude donesene u povodu kolektivnih tužbi za zaštitu potrošača pruža tužitelju traženu pravnu zaštitu.

 

5. U odnosu na po tuženiku istaknuti prigovor u tijeku postupka da tužitelj nema pravo na traženu pravnu zaštitu jer da nije potrošač prvostupanjski sud navodi da uvidom u Ugovor o dugoročnom kreditu koji je predmet ovog postupka vidljivo je da su ugovorne strane S. b. d.d. i N. S. u svoje ime i kao nositelj obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva N. S.

 

6. Prema članku 5. Zakona o obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu, obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo je organizacijski oblik gospodarskog subjekta poljoprivrednika, fizičke osobe, koji radi stvaranja dohotka samostalno i trajno obavlja djelatnost poljoprivredne i s njom povezane dopunske djelatnosti, a temelji se na korištenju vlastitih i unajmljenih proizvodnih resursa, te na radu, znanju i vještinama članova obitelji.

 

7. Iz iskaza tužitelja utvrđeno je da je novčana sredstva od kredita koristio za osobne potrebe, za izvoz drva iz šume. Dakle, tužitelj nije traktor koji je kupio koristio za trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, niti je OPG obavljao trgovačke, poslovne, obrtničke ili poslovne djelatnosti. Stoga je sud utvrdio da tužitelj jest potrošač u smislu članka 3. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03).

 

8. Ovaj zaključak suda prvog stupnja nije pravilan.

 

9. Prema odredbi čl. 3. toč. 1. ZZP/03, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Pritom valja reći kako su nacionalni sudovi država članica Europske unije dužni tumačiti nacionalno zakonodavstvo u skladu s pravom Europske unije, i za sve nacionalne sudove država članica, obvezujućom sudskom praksom Suda Europske unije.

 

10. Sud Europske unije u svojoj interpretativnoj presudi od 3. rujna 2015., Costea, C‑110/14, EU:C:2015:357 protumačio pojam "potrošač" u smislu čl. 2. točka (b) Direktive 93/13. Sud je u obrazloženju presude (točke 15-18 i 21) istaknuo:

 

„S tim u vezi valja istaknuti da bi se, kao što je to navedeno u desetoj uvodnoj izjavi Direktive 93/13, ujednačeni zakonski propisi u području nepoštenih ugovornih odredaba trebali primjenjivati na sve ugovore koji se zaključuju između "prodavatelja robe ili pružatelja usluga" i "potrošača", pri čemu su ti pojmovi definirani u članku 2. točkama (b) i (c) te direktive.

 

U skladu s tim definicijama "potrošač" znači svaka fizička osoba koja u ugovorima obuhvaćenima tom direktivom nastupa za potrebe izvan okvira svojeg obrta, poduzeća i profesije. Nadalje, "prodavatelj robe ili pružatelj usluge" znači svaka fizička ili pravna osoba koja u ugovorima obuhvaćenima Direktivom 93/13 nastupa u okviru svojeg obrta, poduzeća i profesije, bez obzira na to je li u javnom ili privatnom vlasništvu.

 

Slijedom toga, navedena direktiva ugovore na koje se primjenjuje određuje ovisno o svojstvu ugovornih stranaka, odnosno ovisno o tome postupaju li one ili ne u okviru svoje profesionalne djelatnosti (presude Asbeek Brusse i de Man Garabito, C‑488/11, EU:C:2013:341, t. 20. kao i Šiba, C‑537/13, EU:C:2015:14, t. 21.).

 

Taj kriterij u skladu je s idejom na kojoj se temelji sustav zaštite uspostavljen tom direktivom, odnosno da se potrošač u odnosu na prodavatelje robe i pružatelje usluga, a vezano za pitanja koja se odnose kako na mogućnost pregovaranja tako i na razinu informacija, nalazi u podređenom položaju, što dovodi do pristupanja uvjetima koje je prethodno sastavio prodavatelj odnosno pružatelj, bez mogućnosti utjecaja na njihov sadržaj (presude Asbeek Brusse i de Man Garabito, C‑488/11, EU:C:2013:341, t. 31. kao i Šiba, C‑537/13, EU:C:2015:14, t. 22.).

 

Kao što je to istaknuo nezavisni odvjetnik u točkama 28. do 33. svojega mišljenja, pojam "potrošač" u smislu članka 2. točke (b) Direktive 93/13 je objektivan i ne ovisi o možebitnim konkretnim saznanjima predmetne osobe ili informacijama kojima ona stvarno raspolaže."

 

11. Nadalje, Sud je u obrazloženju presude (točke 22 i 23) ponovio svoje pravno shvaćanje iz ranijih presuda:

 

"Nacionalni sud pred kojim se vodi spor o ugovoru koji može ulaziti u područje primjene te direktive dužan je, vodeći računa o svim dokazima, a osobito o odredbama tog ugovora, provjeriti može li se korisnika kredita kvalificirati kao "potrošača" u smislu te direktive (vidjeti per analogiam presudu Faber, C‑497/13, EU:C:2015:357, t. 48.).

 

U tu svrhu nacionalni sud mora voditi računa o svim okolnostima predmetnog slučaja, a osobito o prirodi robe ili usluga koje su predmet ugovora o kojem je riječ, iz kojih se može razabrati za koju se namjenu nabavljaju ta roba ili usluge."

 

Slijedom navedenog tumačenja Suda, za prosudbu svojstva potrošača mjerodavan je kriterij svrhe u koju je fizička osoba sklopila konkretan ugovor (objektivan kriterij). Pritom je sud dužan po službenoj dužnosti, imajući u vidu sve dokaze, osobito odredbe ugovora, utvrditi je li riječ o ugovoru koji je fizička osoba sklopila u privatne svrhe ili u svrhu obavljanja njezine profesionalne djelatnosti. Svojstvo potrošača procjenjuje s obzirom na trenutak sklapanja ugovora, što znači da eventualne naknadne promjene vezano uz svrhu ugovora, ne utječu na procjenu svojstva potrošača."

 

12. Također potrebno je ukazati na odluke Europskog suda u predmetima C-630/17 i C-498/16 gdje Europski sud izrazio stav prema kojem se pojam potrošača treba usko tumačiti uzimajući u obzir položaj te osobe u određenom ugovoru, u vezi s njegovom prirodom i svrhom, a ne njezin subjektivni položaj, pri čemu se jedna te ista osoba može smatrati potrošačem u okviru određenih transakcija, a gospodarskim subjektom u okviru drugih. Tako sud zaključuje kako su samo ugovori koji su sklopljeni izvan svake profesionalne djelatnosti ili svrhe i neovisno o njoj, s jedinim ciljem zadovoljenja vlastitih pojedinčevih privatnih potrošačkih potreba, obuhvaćeni posebnim uređenjem propisima u području zaštite potrošača kao stranke koja se smatra slabijom, dok takva zaštita nije opravdana u slučaju ugovora kojeg je cilj profesionalna djelatnost.

 

13. Sud je u pogledu osobe koja sklapa ugovor s dvostrukom svrhom – odnosno za upotrebu koja se jednim dijelom odnosi na njezinu profesionalnu djelatnost, a drugim dijelom na privatne svrhe – smatra da na tu osobu se mogu primjenjivati navedene odredbe samo ako je veza između navedenog ugovora i profesionalne djelatnosti te osobe tako slaba da postaje marginalna pa stoga ima tek zanemarivu ulogu u kontekstu transakcije za koju je taj ugovor sklopljen, promatrano u cjelini.

 

14. U vrijeme sklapanja ugovora na snazi je bio, a kako to pravilno citira prvostupanjski sud, Zakon o poljoprivredi (Narodne novine broj 66/01, 83/02) gdje je odredbom čl. 2. toč. 4. obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo definirano kao samostalna gospodarska i socijalna jedinica utemeljena na vlasništvu i/ili upotrebi proizvodnih resursa i upravljanju obitelji u obavljanju poljoprivredne djelatnosti.

 

15. Iz ugovora o kreditu je razvidno da je u uvodnom dijelu kao korisnik kredita naveden N. S. koji ugovor zaključuje "u svoje ime i kao nositelj obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva N. S. koje je upisano u upisnik poljoprivrednih gospodarstava u uredu u b.-p. ž.

 

16. Iz iskaza tuženika koji je tri puta iskazivao u ovoj pravnoj stvari proizlazi da, a to proizlazi i iz ugovora o kreditu gdje se navodi da se kredit odobrava za kupovinu traktora i priključka, da svrha kredita je bila kupovina traktora koju je koristio za svoje potrebe za obradu zemlje, prilikom drugog iskazivanja je naveo da je traktor i priključni uređaj koristio za osobne – vlastite potrebe, a prilikom trećeg iskazivanja je naveo da je kredit uzeo zbog vlastitih potreba a ne zbog potreba OPG-a te da je traktor koristio za vlastite potrebe, za izvoz drva iz šume s tim da je prilikom podizanja kredita u banci rekao da  mu treba kredit za kupnju većeg traktora.

 

17. Uzimajući u obzir zainteresiranost tužitelja za ishod ovog postupka nakon što je tuženik u tijeku postupka istakao prigovor da tužitelj nije imao svojstvo potrošača prilikom sklapanja ugovora o kreditu, za navesti je da nije životno logično da osoba koja posjeduje OPG te je nositelj istog, novu poljoprivrednu mehanizaciju isključivo koristi u osobne, privatne svrhe, a ne za potrebe OPG u okviru kojih traktor i priključci predstavljaju neizostavne radne strojeve za obavljanje djelatnosti poljoprivrede a pogotovo kada se uzme u obzir iskaz tužitelja da mu je trebao "veći traktor", dakle veći od onoga koji je imao a što upravo i ukazuje na uzimanje kredita radi kupnje traktora za obavljanje gospodarske djelatnosti.

 

18. Stoga, kako tužitelj nema svojstvo potrošača temeljem odredbe čl. 373.a st. 1. toč. 2. u vezi st. 3. ZPP valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužitelja s traženom pravnom zaštitom.

 

19. Kako se promijenio uspjeh stranaka u parnici to je tuženiku zastupanom po punomoćniku odvjetniku valjalo temeljem čl. 154. st. 1. ZPP dosuditi na trošak tužitelja parnični trošak prvostupanjskog postupka i to za pristup na pet ročišta i sastava četiri podneska po Tbr. 8. toč. 1. i Tbr. 9. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 – dalje: Tarifa), dakle, za devet radnji po 199,08 eura te temeljem Tbr. 8. toč. 3. Tarife za podnesak od 8. srpnja 2021. godine 49,77 eura što ukupno s PDV od 460,37 eura čini 2.301,86 eura/17.353,36 kn a kad se tome temeljem Tbr. 44. toč. 2. te Tbr. 44. toč. 3. u vezi Tbr. 46. toč. 3. Tarife pribroji pravilno zahtijevani materijalni trošak te putni trošak od ukupno 376,92 eura to onda čini 2.678,78 eura/20.183,27 kn pa je stoga odlučiti kao pod točkom I izreke.

 

20. Tuženiku zastupanom po punomoćniku odvjetniku valjalo je i priznati temeljem Tbr. 10. toč. 1. Tarife za sastav žalbe 248,75 eura što s PDV od 62,19 eura čini 310,94 eura/2.342,78 kn odbiti ga sa zahtjevom za sudsku pristojbu na žalbu obzirom da sukladno čl. 4. toč. 1. obveza plaćanja pristojbe je nastala na dan kada je ista predana a iz stanja spisa proizlazi da ta pristojba nije plaćena (točka II i III).

             

U Zagrebu, 6. lipnja 2023. godine

 

Predsjednica vijeća:

                          Vanda Senta, v.r.