- 1 -              Rev 1041/2021-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1041/2021-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, te Marine Paulić, Dragana Katića i Goranke Barać-Ručević, članova vijeća u pravnoj stvari tužiteljice V. B., S., koju zastupa punomoćnica A. Š., odvjetnica u S., protiv tuženika: 1. A. H. pok. A., T., 2. V. H., T., 3. I. H., T., 4. A. H., T., svi tuženici zastupani po punomoćniku Z. S., odvjetniku u T., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gž-1709/2020-2 od 16. prosinca 2020., kojim je dijelom potvrđeno, a dijelom preinačeno rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj P-3466/2016 od 31. srpnja 2020., u sjednici održanoj 6. lipnja 2023.,

 

r i j e š i o   j e:

 

              I Revizija tužiteljice, podnesena protiv rješenja Županijskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj P-3466/2016 od 31. srpnja 2020., odbija se, kao neosnovana.

 

             

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem od 31. srpnja 2020., utvrđeno je da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena, a rješenjem suda prvog stupnja od 2. rujna 2020., naloženo je tužiteljici naknaditi tuženicima parnični trošak u iznosu od 10.000,00 kuna.

 

2. Drugostupanjskim rješenjem, u točki I. izreke djelomično je odbijena žalba tužiteljice te je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj P-3466/2016 od 31. srpnja 2020., dok je u točki II. izreke djelomično prihvaćena žalba tužiteljice i rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj P-3466/2016 od 2. rujna 2020. preinačeno na način da je nalaženo tužiteljici naknaditi tuženicima parnični trošak u iznosu od 4.000,00 kuna, a za više dosuđeni trošak od 6.000,00 kuna njihov zahtjev za naknadu troškova postupka odbijen je kao neosnovan.

 

3. Ovaj sud rješenjem broj Revd 2006/2021-2 od 12. svibnja 2021., tužiteljici dopustio podnošenje revizije protiv navedene drugostupanjske presude u odnosu na pitanje:

 

              "Je li zakonito rješenje suda kojim se utvrđuje da se tužba smatra povučenom (na temelju odredbe čl. 109. st. 4. Zakona o parničnom postupku "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), ako rješenjem kojim je stranka prethodno pozvana na dopunu ili ispravak tužbe (čl. 109. st. 1. ZPP) ne sadrži jasnu uputu o nedostacima tužbe?"

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači pobijano prihvati podnesenu reviziju i ukine pobijano rješenje.

 

5. Odgovor na reviziju nije podnesen

 

6. Revizija je neosnovana.

 

7. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je pravilnost primjene odredbe čl. 109. st. 1. i st. 4. ZPP-a, u svezi čl. 106. st. 2. i čl. 186. st. 1. ZPP-a.

 

8. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena proizlazi da je u ovom stadiju postupka sporno jesu li u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke iz odredbe čl. 109. st. 4. ZPP-a za utvrđenje o presumiranom povlačenju tužbe.

 

9. Između stranaka nisu sporne činjenice:

- da je 6. prosinca 2010. prvostupanjski sud zaprimio tužbu tužiteljice protiv tuženika radi utvrđenja, ništavosti, poništenja, raskida ugovora i dr.,

- da je rješenjem toga suda broj P-932/2010 (Ps-51/15) od 30. rujna 2014., tužiteljica pozvana na uređenje tužbe, a kako to nije učinila u ostavljenom roku, rješenjem toga suda broj Ps-51/15 od 19. studenoga 2015., utvrđeno je da je tužba u toj pravnoj stvari povučena,

- da je rješenjem Županijskog suda u Splitu, broj Gž-674/2016 od 20. lipnja 2016., ukinuto navedeno rješenje suda prvog stupnja i predmet vraćen na ponovno suđenje,

- da je taj sud je ponovno, rješenjem broj P-3466/2016 od 1. veljače 2017., tužiteljicu pozvao na uređenje i dopunu tužbe, jer je "nepotpuna i nerazumljiva, te ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njoj moglo postupati, i to jasno i određeno postavljeni tužbeni zahtjev odnosno zahtjeve, kao ni činjenice na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev,  te dokaze kojima se utvrđuju te činjenice (članka 186 stav 1 ZPP-a)", te ju je upozorio na posljedice nepostupanja po navedenom nalogu.

 

10. Utvrđujući da je tužiteljica, postupajući po navedenom rješenju, dostavila podnesak (6. ožujka 2017.), koji je po ocjeni suda prvog stupnja, opet, također nerazumljiv i nejasan, jer istim ponavlja ranije izneseno u tužbi i svojim podnescima, sud prvog stupnja smatra da tužba tužiteljice nije sastavljena na način kako bi sud o istoj mogao postupati, te je na temelju odredbe čl. 109. st. 4. ZPP-a, donio naprijed citirano rješenje.

 

11. Drugostupanjski sud, postupajući po žalbi tužiteljice, tužiteljica također smatra da tužiteljica nije postupila u skladu s rješenjem od 1. veljače 2017., odnosno da nije ispravila niti dopunila tužbu na način opisan u navedenom rješenju, te da tužba tužiteljice nije sastavljena na način da sud o istoj može postupati, pa je potvrdio u tom dijelu rješenje suda prvog stupnja na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a.

 

12. 1. Tužiteljica u reviziji navodi da "prvostupanjski sud nije ni bio ovlašten postupiti po odredbi iz čl. 109. st. 4., i donijeti odluku o predmnijevanom povlačenju tužbe i u tom stavu ustrajati tijekom višegodišnjeg sudskog nepostupanja u postupku, jer je u konkretnom slučaju riješio samo to da se tužitelju dodjeljuje rok s nalogom…..bez ikakvog konkretnog naloga za naznakama, preciziranjem ili uputama o uređenju tužbe i tuž. zahtjeva, nije mu određeno naveo odn. uopće nije naveo niti ga upozorio o konkretnim pravnim posljedicama takvog rješenja." (...) "uopće nije određeno zbog kojih razloga se traži intervencija u tužbi i tužbenim zahtjevima ( množina, taksativno i kumulativno ), u kojem pravcu se takvo što po tužiteljici treba izvršiti i dr., kao što uopće nije niti ukazano na okolnosti zbog kojih tužbeni zahtjevi nisu postavljeni u skladu s važećim propisima" (...) pozivajući se na "jedinstvo cjelokupnog sadržaja tužbe i svih tužbenih navoda iz kojih to proizlazi, jer su narativni dio tužbe i tužbeni zahtjevi cjelina i neodvojivi su", (...) "sudski nalog je bio općenit", a sud se u nalogu nije ni pozivao na konkretne odredbe ZPP-a, no da je tužiteljica "unatoč propustima suda uredila i nadopunila tužbu i tužbene zahtjeve, sve unutar ostavljenog sudskog roka"

 

12. 2. Dalje navodi da tužba sadrži više tužbenih zahtjeva, te da sud nije ovlašten vratiti tužbu na ispravak i dopunu tražeći dodatne razloge koji se odnose na osnovanost tužbenog zahtjeva, a da se u konkretnom slučaju ne radi o formalnim nedostatcima tužbe jer "ona sadržava sve što je propisano zakonom, ime, prezime i sve drugo propisano zakonom".

 

13. Za odluku u ovoj pravnoj stvari mjerodavne su odredbe:

 

- članka 109. stavak 1. ZPP-a, kojom je propisano:

 

              "Ako je podnesak nerazumljiv i ne sadržava sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupati, sud će podnositelju naložiti da podnesak ispravi odnosno dopuni u skladu s danom uputom i u tu svrhu mu vratiti podnesak radi ispravka ili dopune".

 

- članka 109. stavak 4. ZPP-a, kojom je propisano:

              "Smatrat će se da je podnesak povučen ako ne bude vraćen sudu u određenom roku i ispravljen u skladu s dobivenom uputom suda, a ako bude vraćen bez ispravka odnosno dopune, odbacit će se."

 

- članka 186. stavka 1. ZPP-a kojom je propisano:

 

              "Tužba treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice a i druge podatke koje mora imati svaki podnesak (članak 106)."

 

-kojom je propisano:

 

- članka 106. stavka 2. ZPP-a kojom je propisano:

 

              "Podnesci moraju biti razumljivi i moraju sadržavati sve ono što je potrebno da bi se u vezi s njima moglo postupiti. Podnesci osobito trebaju sadržavati: oznaku suda, ime, zanimanje i prebivalište odnosno boravište stranaka, njihovih zakonskih zastupnika i punomoćnika ako ih imaju, osobni identifikacijski broj stranke koja podnosi podnesak, predmet spora, sadržaj izjave i potpis podnosioca".

 

14. U konkretnom slučaju podnesak tužiteljice od 6. ožujka 2017., kojim je tužiteljica "uredila" tužbu, i po ocjeni ovoga suda, je nerazumljiv i nejasan, i njime se samo ponavlja ranije izneseno u tužbi i ranije dostavljenim podnescima, u njemu nije preciziran tužbeni zahtjev na način da su individualizirane nekretnine na koji se odnosi tužbeni zahtjev, niti su individualizirani ugovori čije se poništenje, ništavost i raskid zahtjeva tužbenim zahtjevima, pa je osnovano prvostupanjski sud pozvao tužiteljicu na ispravak i dopunu tužbe.

 

15. Izreka rješenja prvostupanjskog suda broj P-3466/2016 od 1. veljače 2017., kojim je tužiteljica pozvana na uređenje tužbe glasi:

 

              "I. Vraća se tužitelju tužba primljena u ovom sudu dana 6.12.2010.g., te 14.2.2011.g., 22.12.2011.g., 13.10.2012.g., radi uređenja i dopune, jer je tužba nepotpuna i nerazumljiva, te tužba ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njoj moglo postupati, i to jasno i određeno postavljeni tužbeni zahtjev odnosno zahtjeve, kao ni činjenice na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev, te dokaze kojima se utvrđuju te činjenice (članka 186 stav 1 ZPP-a).

 

              II. Tužitelj se poziva da tužbu uredi i dopuni u daljnjem roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ovog rješenja tako da jasno i određeno postavi svoj tužbeni zahtjev odnosno tužbene zahtjeve u pogledu glavne stvari i sporednih traženja,   kako bi isti bili podobni  za raspravljanje, da  navede sve   činjenice na kojima temelji svoj zahtjev, da dostavi sve relevantne  dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

 

              III. Ako ova tužba bude dopunjena u roku određenom za dopunu, smatrat će se da je podnesena onoga dana kad je prvi put bila podnesena.

 

              IV. Smatrat će se da je tužba povučena ako ne bude vraćena sudu u određenom roku, a bude li vraćena bez dopune, bit će odbačena, sukladno odredbi članka 109. stav 2 do 4 Zakona o parničnom postupku".

 

16. Ovaj sud uvažava tvrdnju tužiteljice da je sud prvog stupnja mogao tužiteljici određenije-preciznije postaviti nalog za ispravak/dopunu tužbe, ali ne prihvaća njezinu tvrdnju da joj nije na bilo koji način pismeno ukazao na koji način tužiteljica treba podnesak urediti, bez obzira što stranku zastupa odvjetnik. Prema shvaćanju ovoga suda, budući da je tužba podnesena po kvalificiranoj osobi-odvjetnici, predmnijeva se da je punomoćnica tužitelja (odvjetnica) stručna i pravno osposobljena osoba za podnošenje tužbi i da kao takva poznaje pravo. Takvoj osobi sud, kada postupa po odredbi čl. 109. stavka 1. ZPP-a, nije dužan do u detalje objašnjavati, osim onoga navedenog u citiranom rješenju, što treba ispraviti i dopuniti, niti je dužan podrobnije objašnjavati zbog čega tužbeni zahtjevi nisu postavljeni u skladu s važećim propisima, jer se predmnijeva da to profesionalac-stručna osoba zna. Prema shvaćanju ovoga suda citiranim rješenjem sud prvog stupnja je sasvim dovoljno i određeno poučio i pomogao tužiteljici da ispravi tužbu, a i upozorio ju je o pravnim posljedicama takvog poziva, pa su pravilno nižestupanjski sudovi postupili kada su navedenom rješenju dali značaj poziva iz odredbe članka 109. stavak 1. ZPP-a. U toj vrsti odluke-rješenja dovoljno je ukazati da tužba ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njoj moglo postupati (čl. 186. st. 1. i čl. 106. st. 2. ZPP-a), odnosno da stranka-tužiteljica mora jasno i određeno postaviti svoj tužbeni, odnosno svoje tužbene zahtjeve, kako u pogledu glavne stvari, tako i u odnosu na sporedna traženja, kako bi svi oni bili podobni  za raspravljanje, da navede sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev, te da dostavi sve relevantne  dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sve drugo, i preko toga, bilo bi pogodovanje jednoj strani u postupku, na štetu druge strane, a sud i pored obveze za postupanje po čl. 109. i čl. 219. st. 2. ZPP-a mora biti i ostati nepristran i tim postupanjem, osim upozoriti je ne nedostatke u podnesku-konkretno tužbenom zahtjevu, ne smije pomagati ni jednoj strani kako bi ta strana eventualno uspjela u sporu.

 

17. Stoga je, pravilno u iznesenom pravcu ocjena drugostupanjskog suda da "tužbeni zahtjev predstavlja jedan od osnovnih elemenata tužbe jer sadrži traženje tužitelja odnosno procesnopravni zahtjev za pružanje konkretne pravne zaštite. Upravo stoga budući se tužbenim zahtjevom traži pružanje pravne zaštite određenog sadržaja, zahtjev mora biti konkretan i svestrano određen - u subjektivnom u pogledu stranaka) i objektivnom smislu (u pogledu predmeta spora). U kondemnatornom tužbenom zahtjevu traži se da sud naloži tuženom da u korist tužitelja nešto određeno učini ili trpi. Činidba mora biti do tog stupnja supstancirana i specifizirana, da isključi mogućnost zamjenjivanja za neku drugu. To u odnosu na postavljene zahtjeve tužiteljice u ovom dijelu znači točno označavanje ugovora, odnosno pravnih poslova čije se poništenje zahtijeva, što je u konkretnom slučaju izostalo. U deklaratornim tužbama treba konkretizirati sadržaj pravnog odnosa, čije se utvrđenje traži. Ovdje će biti potrebno navođenje svih elemenata od kojih zavisi pravna kvalifikacija pravnog odnosa, jer od toga zavisi osnovanost tužbenog zahtjeva. U konkretnom slučaju u odnosu na zahtjeve tužiteljice to znači točno označavanje nekretnina u odnosu na koje se zahtijeva utvrđenje stečenog prava. Utoliko za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva uredna tužba u pogledu zahtijevane pravne zaštite podrazumijeva točno i određeno postavljeni tužbeni zahtjev pri čemu nije dostatno da se predmet spora navodi u naraciji tužbe jer svojstvo pravomoćnosti stječe upravo određeni tužbeni zahtjev, zasnovan na određenom činjeničnom supstratu koji opredjeljuje postupanje sud u svakom pojedinom slučaju u skladu s člankom 2. ZPP-a".

 

18. Podneskom od 6. ožujka 2017., nakon naloga suda, tužiteljica nije uredila tužbu da bi sud po njoj mogao postupati nego je tek djelomično, nekretnine označene kao pod točkom II. tužbe, označila katastarskim brojem, ali opet bez naznake katastarske općine u kojoj bi se predmetne nekretnine nalazile, dok u odnosu na ugovore koji su predmet tužbenog zahtjeva nije naveden dan sastavljanja tih ugovora, niti su oni individualizirani, a u odnosu na ostale nekretnine, koje se navode u činjeničnom supstratu, nisu navedene njihove oznake, kako bi se znalo o kojim nekretninama se radi, to su pravilno nižestupanjski sudovi primijenili navedene zakonske odredbe, jer je tužba tužiteljice i dalje ostala nedovoljno konkretizirana da bi se po istoj moglo postupati.

 

19. Slijedom iznesenog, odgovor na postavljeno pitanje glasi:

 

              Zakonito je postupanje suda kojim se utvrđuje da se tužba smatra povučenom (na temelju odredbe čl. 109. st. 4. Zakona o parničnom postupku "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), ako rješenje, kojim je stranka koju zastupa kvalificirana osoba-odvjetnik, prethodno pozvana na dopunu ili ispravak tužbe (čl. 109. st. 1. ZPP) uputom prema kojom je dužna "jasno i određeno postavi svoj tužbeni zahtjev odnosno tužbene zahtjeve u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, kako bi isti bili podobni  za raspravljanje, da navede sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev, da dostavi sve relevantne dokaze kojima se utvrđuju te činjenice" o nedostacima tužbe."

 

20. Slijedom iznesenog, a imajući u vidu sve okolnosti ovoga slučaja odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP-a.

 

Zagreb, 6. lipnja 2023.