- 1 -              Rev 823/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 823/2019-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Đura Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz Z., OIB:..., sada na izdržavanju kazne zatvora u Kaznionici u L., kojeg zastupa punomoćnica S. G.-G., odvjetnica u K., protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo pravosuđa, OIB:..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3266/17-2 od 16. listopada 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-711/14-19 od 26. siječnja 2017., u sjednici održanoj 6. lipnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tužitelja, te se ukidaju presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3266/17-2 od 16. listopada 2018. i presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-711/14-19 od 26. siječnja 2017., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se naloži tuženici da mu isplati iznos od 150.000,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom kao i trošak parničnog postupka (toč. I.). Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 18.000,00 kuna (toč. II.).

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja (toč. I.), te je odbijen tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška sastava žalbe (toč. II.).

 

3. Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 3. i st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te zbog materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže prihvatiti reviziju i pobijanu odluku ukinuti.

 

4. U odgovoru na reviziju tužena predlaže reviziju tužitelja odbaciti kao nedopuštenu, podredno odbiti kao neosnovanu, time da tuženica traži trošak sastava odgovora na reviziju.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Revizijski sud je reviziju tužitelja razmotrio kao reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP, budući da iz obrazloženja presude suda drugog stupnja proizlazi da je sud drugoga stupnja pobijanu drugostupanjsku presudu donio primjenom odredbe čl. 373.a.

 

7. Prema odredbi čl. 392. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 150.000,00 kuna zbog povrede prava osobnosti tijekom njegovog boravka u Kaznionici u L., gdje se kao tužitelj kao osuđenik nalazio na izvršenju kazne zatvora, ostvarenih time što je bio smješten u prostorijama manjim od zakonom propisanih.

 

9. Sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev zaključivši da u postupanju prema tužitelju nije ostvaren onaj oblik poniženja ili nečovječnog postupanja iz čl. 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine-Međunarodni ugovori" br. 18/1997, 6/1999, 8/19999, 14/2002 i 1/2006 - dalje: Konvencija) koji bi opravdao dosuđenje naknade neimovinske štete na temelju čl. 1046. u vezi čl. 19. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) ocjenjujući da je činjenica nezadovoljavajućeg prostora spavaonice i ostalih ograničenja koja je isticao tužitelj nadomještena dovoljnom slobodom kretanja i boravka u ostalim raspoloživim prostorijama kaznionice prema vlastitom izboru (TV boravak, čitaonica, soba za kompjutore, kupaonica, hodnici, druge sobe), kao i boravak na otvorenom prostoru kaznionice, uz mogućnost bavljenja sportom i drugim predviđenim aktivnostima, uz zadovoljenje standardne higijene i zdravstvene skrbi penalnih ustanova.

 

10. Odlučujući povodom žalbe tužitelja sud drugog stupnja potvrdio je presudu suda prvog stupnja pozivom na odredbu čl. 373.a ZPP utvrdivši da je tužitelj u vremenu od 4. veljače 2011. do 13. rujna 2012., od 11. listopada 2012. do 13. veljače 2013., od 13. do 31. svibnja i od 1. rujna do 15. listopada 2013. bio u spavaonici koja ne zadovoljava standard od 3 m2 podne površine po zatvoreniku, u smještaju u kojem boravi više zatvorenika, no da navedena utvrđenja ne dovode do drugačije odluke o zahtjevu. Naime, drugostupanjski sud zaključuje da je navedeni nedostatak nadomješten povećanom pozornošću i brigom za smještaj, higijenu, sanitarne uvjete, kvalitetu prehrane i zaštitu zdravlja prema pravilnom utvrđenju prvostupanjskog suda.

 

11. Navedeno shvaćanje nižestupanjskih sudova ne može se prihvatiti pravilnim.

 

12. Prema odredbi čl. 14. st. 1. toč. 1. Zakona o izvršavanju kazne zatvora  ("Narodne novine" broj 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11, 56/13 i 150/13 – dalje: ZIKZ) svaki zatvorenik ima pod uvjetima predviđenim tim zakonom pravo na smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima.

 

13. Odredba čl. 74. ZIKZ propisuje:

 

„1. Smještaj zatvorenika treba odgovarati zdravstvenim, higijenskim i prostornim zahtjevima, te klimatskim prilikama.

 

2. Zatvorenika se u pravilu smješta u zasebnu prostoriju. Zajednički se mogu smjestiti zatvorenici za koje se pretpostavlja da neće međusobno negativno utjecati. Svakom se zatvoreniku osigurava zasebna postelja. Slobodno vrijeme zatvorenici provode zajedno u prostorijama za dnevni boravak

 

3. Prostorije u kojima borave zatvorenici moraju biti čiste, suhe i dovoljno prostrane. Za svakog zatvorenika u spavaonici mora biti najmanje 4 m2 i 10 m3 prostora.

 

4. Svaka prostorija u kojoj zatvorenici žive ili rade mora imati dnevno i umjetno svjetlo koje omogućuje čitanje i rad bez smetnji za vid.

 

5. Kaznionice i zatvori moraju imati sanitarne uređaje koji omogućuju obavljanje fizioloških potreba u čistim i primjerenim uvjetima kad god to zatvorenici žele.

 

6. Pitka voda uvijek mora biti dostupna svakom zatvoreniku.“

 

14. Među strankama nije sporno da je tužitelj za vrijeme boravka u Kaznionici L. u pojedinim razdobljima bio smješten u prostorijama koje svojom veličinom odstupaju od one propisane odredbom čl. 74. st. 3. ZIKZ kao minimalni prostor, a koji bi se mogao smatrati smještajem primjerenom ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima propisanog odredbom čl. 14. st. 1. ZIKZ.

 

15. Prema sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava u predmetu Muršić protiv Hrvatske (zahtjev broj 7334/13, presuda od 20. listopada 2016.) u kojem je tužitelj boravio u zatvoru 27 dana imajući na raspolaganju 2,62 m2, ESLJP ujednačio je dotadašnju sudsku praksu vezanu za osobni prostor osoba lišenih slobode u ćeliji s više zatvorenika. Tako je ESLJP u navedenoj presudi utvrdio da ako je zatvorenik u nekom razdoblju na raspolaganju imao manje od 3 m2 postoji snažna, ali ipak oboriva pretpostavka da je došlo do povrede čl. 3. Konvencije i tada je na državi teret dokaza o postojanju olakšavajućih čimbenika koji kompenziraju manjak osobnog prostora.

 

16. Naime, boravak u sobama za vrijeme izdržavanja kazne zatvora u uvjetima gdje zatvorenik ima na raspolaganju manje od 3 m2 životnog prostora predstavlja kršenje čl. 3. Europske konvencije o ljudskim pravima, zbog čega tužitelj ima pravo na naknadu štete na ime povrede prava osobnosti pod uvjetom da kumulativno nisu ostvarene pretpostavke za ekskulpaciju države, čije postojanje mora dokazati tužena i to:

 

- smanjenja potrebnog minimalnog prostora do 3 m2 su kratka, povremena i minorna,

 

- takva smanjenja su popraćena dovoljnom slobodom kretanja izvan sobe i prikladnim aktivnostima izvan sobe,

 

- podnositelj zahtjeva smješten je u ustanovu koja se, općenito gledano, smatra primjerenom zatvorskom ustanovim i ne postoje drugi otegotni aspekti uvjeta njegova boravka u zatvoru,

 

te po ocjeni ovog suda,

 

- koji je odnos dužine boravka u uvjetima smanjenog potrebnog minimalnog osobnog prostora u odnosu na ukupnu dužinu trajanja boravka u zatvoru.

 

17. Obzirom iz spisa proizlazi da boravak tužitelja, u pojedinim razdobljima izdržavanja kazne zatvora, u sobama koje površinom odstupaju od one propisane kao minimalni prostor, nije bio kratak i povremen, nije zadovoljen prvi kumulativni uvjet utvrđen u presudi Muršić protiv Hrvatske. Stoga je tužitelj u određenim razdobljima bio izložen trpljenju i poniženju koje nadilazi stupanj trpljenja i poniženja koji je u takvim slučajevima neizbježan (tako i u U-III-1507/2016 od 9. lipnja 2022.).

 

18. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi nisu raspravili sve relevantne činjenice, u konkretnom slučaju težinu povrede prava na čovječno postupanje i poštivanje dostojanstvo tužitelja obzirom na uvjete smještaj, za vrijeme kada je boravio u sobama neodgovarajuće veličine tijekom izdržavanja kazne, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP usvojiti reviziju tužitelja, ukinuti obje nižestupanjske odluke i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

 

19. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 6. lipnja 2023.