- 1 -              Rev 1429/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1429/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Đura Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. P. iz S., OIB:...., kojeg zastupa punomoćnik N. P., odvjetnik u B., protiv tužene V. P. rođ. M. iz S., OIB:..., koju zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Lj.-V. & P. u S., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku br. Gž-779/16-2 od 7. studenog 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli br. P-286/16 od 26. kolovoza 2016., u sjednici održanoj 6. lipnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se kao neosnovana revizija tuženice.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 216.226,77 kuna sa zateznim kamatama kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. I.), dok je u preostalom dijelu za iznos od 58.773,23 kuna tužbeni zahtjev odbijen (toč. II.). Ujedno je odlučeno da svaka stranka snosi svoj dio parničnih troškova (toč. III.).

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijene su žalbe tužitelja i tuženice kao neosnovane i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

 

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tuženica je pravodobno podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju, pobijanu odluku preinačiti, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija tuženice je neosnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je odlukom suda drugog stupnja broj Gž-433/13 od 2. ožujka 2016. pravomoćno odbijen zahtjev tužitelja za raskid ugovora o kupoprodaji nekretnina od 4. rujna 2009.,

 

- da je tuženica od tužitelja ugovorom od 4. rujna 2009. kupila čest. zem. 4163/115 k.o. S.,

 

- da su se stranke suglasile o cijeni zemljišta koja iznosi 275.000,00 kuna,

 

- da je tuženica po navedenom ugovoru ishodila uknjižbu prava vlasništva kupljenog zemljišta na svoje ime te da je na taj način prodavatelj u cijelosti izvršio svoju obvezu, a da tuženica nije platila ugovorom naznačenu cijenu,

 

- da je prije potpisivanja predmetnog pismenog ugovora tužitelj usmeno ugovorio sa suprugom tuženice T. P. da će on isplatiti kupoprodajnu cijenu i to na više načina, a sve to je tuženici bilo poznato te je na to pristala zaključivši sa tužiteljem pismeni ugovor,

 

- da je T. P. prema sporazumu s tužiteljem uplatio na račun Općine S. iznos od 35.463,23 kuna te da se navedena uplata smatra djelomičnim izvršenjem obveze plaćanja cijene za predmetno zemljište,

 

- da je suprug tuženice sukladno usmenom ugovoru s tužiteljem izvršio ugradnju aluminijskih otvora na katu kuće tužitelja i to jedan prozor s trokrilnom griljom i troja ulaznih vrata bez grilja,

 

- da je suprug tuženice nabavio i platio za tužitelja 18 vreća cementa.

 

8. Nižestupanjski sudovi zaključili su da je djelomično osnovan zahtjev tužitelja ocijenivši da je obveza tuženice djelomično ispunjena i to za iznos od 58.773,12 kuna, a što predstavlja dijelom iznos dogovorenih i izvršenih radova od strane supruga tuženice, a dijelom isplatu u novcu za kupljeno zemljište. Naime, nižestupanjski sudovi prihvatili su tužbeni zahtjev u preostalom dijelu na temelju odredbe čl. 319. i 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO).

 

9. Tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju tuženica ukazuje, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava koje se nalaze u spisu. Također revizijski sud ocjenjuje da su u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju.

 

10. Nije osnovan niti revizijski navod revidentice da je tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP. Prihvaćenjem ocjene dokaza koju je izveo prvostupanjski sud prema ocjeni ovoga suda drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP jer se ocjena dokaza drugostupanjskog suda, suprotno navodima revidentice, temelji na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

 

11. Sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojim temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok sukladno odredbi čl. 221.a ZPP ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

 

12. Budući da su nižestupanjski sudovi ocjenom predloženih i provedenih dokaza, a sve polazeći od odredaba čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP te odredbe čl. 221.a ZPP utvrdili da tuženica nije dokazala istaknute tvrdnje o višekratnim uplatama tužitelju, niti za njihovo utvrđenje ponudila u prvostupanjskom postupku dokaze, pravilno su zahtjev tužitelja ocijenili djelomično osnovanim.

 

13. U odnosu na navode tuženice iznesene u reviziji kojima u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i daje vlastitu ocjenu provedenih dokaza treba istaknuti da revizijski sud takve, po svojoj prirodi činjenične, navode nije mogao uzeti u razmatranje. To stoga što prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

14. Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

15. Odredbom čl. 96. ZOO propisuje se institut preuzimanja duga. Do primjene te odredbe radi razrješenja odnosa među strankama dolazi kada se sklopi ugovor između dužnika i preuzimatelja pod uvjetom da je na takav ugovor pristao vjerovnik (u ovom predmetu tužitelj).

 

16. Ključno je da kada se ispune pretpostavke iz čl. 96. ZOO, prema vjerovniku u obvezi ispuniti obvezu dužnika ima preuzimatelj, a dužnik više nije u obvezi (čl. 98.).

 

17. Nasuprot tome primjeni odredbe čl. 103. ZOO, kojom se regulira pitanje preuzimanja ispunjenja, ima mjesta kada se ugovorom između dužnika i nekog trećeg ovaj obvezuje prema dužniku ispuniti njegovu obvezu prema vjerovniku te je kod postojanja ovog instituta ključno da je dužnik prema vjerovniku i dalje u obvezi (čl. 103. st. 3. ZOO).

 

18. U konkretnom slučaju tužitelj, kao vjerovnik, nije pristao da mu isključivo suprug tuženice isplati ugovoreni iznos umjesto tuženice, radi čega je tuženica unatoč djelomičnom ispunjenju ugovorne obveze od strane njezinog supruga i nadalje u obvezi prema tužitelju kao vjerovniku isplatiti preostali ugovoreni iznos.

 

19. Stoga bi obzirom na konkretne utvrđene činjenice u predmetnom slučaju bila riječ o institutu preuzimanja ispunjenja.

 

20. Imajući na umu naprijed citirane odredbe, te činjenična utvrđenja sudova u postupku koji je prethodio reviziji, a koja se u revizijskom stadiju postupka više ne mogu osporavati, pravilan je i prema ocjeni ovog suda zaključak sudova u postupku koji je prethodio reviziji da je u konkretnom slučaju tuženica u obvezi ispuniti isplatu preostalog iznosa kupoprodajne cijene.

 

21. Slijedom navedenog ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tuženice kao neosnovanu.

 

Zagreb, 6. lipnja 2023.