- 1 -              Rev 467/2023-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 467/2023-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Đure Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. T. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. P., odvjetniku u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv rješenja Županijskog  suda u Splitu broj Gž R-572/2022-2 od 23. kolovoza 2022., kojim je ukinuta presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2766/2019-26 od 24. veljače 2022. i odbačena tužba, u sjednici održanoj 6. lipnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

Ukida se rješenje Županijskog suda u Splitu broj Gž R-572/2022-2 od 23. kolovoza 2022. i predmet se vraća drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

O troškovima postupka povodom revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom u toč. I izreke naloženo je tuženici platiti tužitelju na ime neisplaćenih dodataka na plaću bruto iznos od 7.409,49 kn sa zakonskim zateznim kamatama obračunatim od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, osim zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenom iznosu, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena tekućim na pojedinačne iznose i od dospijeća kako je to pobliže navedeno pod toč. I izreke prvostupanjske presude. U toč. II izreke prvostupanjske presude odbijen je dio tužbenog zahtjeva u kojem je tužitelj tražio da mu tuženica isplati zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenom bruto iznosu od 7.409,49 kn, a u toč. III izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženici platiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 6.562,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom u visini i od dospijeća pa do isplate kako je to pobliže navedeno pod toč. III izreke prvostupanjske presude, a u kojoj je odbijen i dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 468,75 kn kao neosnovan.

 

2. Drugostupanjskim rješenjem u toč. I. izreke uvažena je žalba tuženice te je ukinuta drugostupanjska presuda i odbačena tužba, a u toč. II. naloženo je tužitelju naknaditi tuženici troškove parničnog postupka od 3.562,50 kn te je odbijen u toč. III. izreke drugostupanjske presude zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu kao neosnovan.

 

3. Protiv drugostupanjskog rješenja tužitelj je podnio reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP), predlažući da ovaj sud prihvati reviziju te preinači pobijano rješenje na način da odbije žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu, a podredno da ukine drugostupanjsko rješenje i predmet vrati na ponovno odlučivanje. Tuženica nije dostavila odgovor na reviziju.

 

4. Revizija je osnovana.

 

5. Temeljem odredbe čl. 391. st. 3. ZPP ovaj sud ispitao je pobijano rješenje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

6. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 4863/2022-3 od 17. siječnja 2023. dopustio tužitelju izjavljivanje revizije zbog slijedećeg pravnog pitanja:

 

"Smatra li se da je tužitelj ispunio obvezu obraćanja sa zahtjevom za mirno rješenje spora sukladno odredbi članka 186.a Zakona o parničnom postupku prije podnošenja tužbe protiv Republike Hrvatske, ako je tijekom prvostupanjskog postupka promijenio pravnu osnovu svoga zahtjeva naznačenu u zahtjevu za mirno rješenje spora i tužbi dok je činjenična osnova na kojoj temelji svoj zahtjev ostala nepromijenjena?"

 

7. Prvostupanjski sud je u ovoj pravnoj stvari meritorno odlučio o tužbenom zahtjevu te je isti prihvatio za bruto iznos od 7.409,49 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose, osim zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenom navedenom iznosu.

 

8. Drugostupanjski sud je prihvatio žalbu tuženice te je ukinuo prvostupanjsku presudu i odbacio tužbu navodeći da je tužitelj u ovoj pravnoj stvari promijenio pravnu osnovu svog zahtjeva, slijedom čega se u odnosu na tu novu pravnu osnovu nije obratio tuženici za mirno rješenje spora u smislu odredbe čl. 186.a st. 1. ZPP. Pritom drugostupanjski sud smatra kako zahtjev tužitelja na ime prekovremenog rada u tužbi nije identičan zahtjevu za isti iznos na ime redovnog rada te da se prvotno obraćanje radi mirnog rješenja spora tuženici ne može odnositi i na takvu promjenu pravne osnove.

 

9. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je tužitelj tužbenim zahtjevom u tužbi zatražio isplatu ukupnog iznosa od 7.409,49 kn bruto sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose od 15.-og u mjesecu za protekli mjesec na ime prekovremenog rada iz razloga što je tuženica od njega tražila da dolazi na posao pola sata ranije u odnosu na početak radnog vremena. Također nije sporno da je tijekom postupka tužitelj u odnosu na svoj zahtjev naveo da se ne radi o prekovremenom radu nego o redovnom radnom vremenu.

 

10. Pogrešno je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda da se tužitelj nakon promjene svojih navoda da se ne radi o prekovremenom radu, nego o redovnom radu morao ponovno obratiti tuženici za mirno rješenje spora. Naime, vidljivo je da činjenično gledano tužitelj nije uopće izmijenio svoj zahtjev te se on i u zahtjevu za mirno rješenje spora koje je uputio tuženici i u samoj tužbi te kasnije tijekom postupka odnosio na činjenično isto potraživanje zbog toga što mu nije plaćen dolazak na posao 30 minuta prije početka radnog vremena. Po pravnom shvaćanju ovoga suda potpuno je nebitno da li je tužitelj za to svoje potraživanje zbog ranijeg dolaska od 30 minuta prije početka radnog vremena nazvao prekovremeni, redovni ili neki drugi rad jer je u potpunosti vidljivo da se radi o činjenično identičnom potraživanju.

 

11. U smislu odredbe čl. 186. st. 3. ZPP parnični sud nije vezan za pravnu osnovu koju je tužitelj naveo, a prema pravnom shvaćanju ovoga suda slijedom toga za pravnu osnovu nije vezano ni nadležno državno odvjetništvo kojem se stranka obratila prije podnošenja tužbe protiv Republike Hrvatske jer zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve ono što mora sadržavati i tužba. Stoga bi bio pretjerani formalizam da se u ovakvim i sličnim slučajevima tužitelji moraju ponovno obraćati sa zahtjevom za mirno rješenje spora jer su samo promijenili pravnu osnovu u odnosu na svoj istovrsni zahtjev ili su svoj zahtjev samo dopunili manjim činjeničnim navodima.

 

12. Stoga je odgovor na postavljeno pravno pitanje slijedeći:

 

Smatra se da je tužitelj ispunio obvezu obraćanja sa zahtjevom za mirno rješenje spora sukladno odredbi čl. 186.a ZPP prije podnošenja tužbe protiv Republike Hrvatske, ako je tijekom prvostupanjskog postupka promijenio pravnu osnovu svog zahtjeva naznačenu u zahtjevu za mirno rješenje spora i tužbi dok je činjenična osnova na kojoj temelji svoj zahtjev ostala nepromijenjena.

 

13. Obzirom na navedeno, drugostupanjski sud je pogrešno primijenio odredbu čl. 354. st. 2. toč. 14. ZPP u vezi čl. 186.a st. 1. ZPP te je počinio navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka te će u ponovljenom postupku odlučiti ponovno o žalbi tuženice iz ostalih razloga navedenih u žalbi.

 

14. Obzirom na navedeno, valjalo je temeljem odredbe čl. 391. st. 7. ZPP riješiti kao u izreci.

 

 

 

 

15. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 6. lipnja 2023.