- 1 -              Rev 546/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 546/2019-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja,  Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Đura Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja M. P., OIB: ..., i II-tužitelja A. P., OIB: ..., oboje iz L., koje zastupa punomoćnik M. S., odvjetnik u N., protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: ..., kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, Stalna služba u Našicama, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-2440/18-3 od 13. studenoga 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Našicama br. P-624/17-17 od 9. ožujka 2018., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama br. Pu P-395/19-4 od 4. siječnja 2019., u sjednici održanoj 6. lipnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tuženika i ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-2440/18-3 od 13. studenoga 2018., te presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Našicama br. P-624/17-17 od 9. ožujka 2018., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama br. Pu P-395719-4 od 4. siječnja 2019., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima revizijskog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je I-tužitelj M. P. vlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. 158 k.o. L. i to ½ dijela kčbr. 375 J. oranica površine 5503 m2, zk. ul. 160 k.o. L. i to 1/3 dijela kčbr. 540 T. oranica površine 7917 m2, te zk. ul. 200 k.o. L. i to ½ dijela kčbr. 481 A. o. površine 7611 m2 (toč. I.), te da je II-tužitelj A. P. vlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. 199 k.o. L. i to kčbr. 425 J. oranica površine 4394 m2 i zk. ul. 533 i to ½ dijela kčbr. 426 J. oranica površine 10776 m2, a što je tužena Republika Hrvatska dužna priznati i trpjeti brisanje svojih prava u zemljišnoj knjizi uz istodobni upis tih prava u korist tužitelja (toč. II.). Naloženo je tuženici da tužiteljima naknadi troškove postupka u iznosu od 16.762,00 kn (toč. III.).

 

Rješenjem o ispravku prvostupanjski sud je ispravio točan osobni identifikacijski broj tuženika.

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika, te je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I., II. i III. izreke (toč. I.), a ujedno je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe (toč. II.).

 

3. Protiv presude suda drugog stupnja tužena je pravodobno podnijela reviziju iz čl. 382. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se prihvatiti reviziju, ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, ali pred drugog suca pojedinca.

 

4. U odgovoru na reviziju tužitelji poriču sve navode tuženice, ističu da se tuženica pogrešno poziva na odluku revizijskog suda, te predlažu da se revizija tuženice odbije. Ujedno tužitelji traže naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

 

7. Tuženik u reviziji postavlja sljedeće pitanje:

 

„…da li sudjelovanjem u postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga, a u kojem postupku je tužitelj sudjelovao, prestaje pošten posjed tužitelja jer je u tom postupku saznao da nekretnine koje posjeduje nisu u zemljišnim knjigama upisane kao njegovo vlasništvo, već vlasništvo tužene?“

 

8. Kao razlog važnosti za postavljeno pitanje tuženica ukazuje na odluku revizijskog suda u predmetu Rev-1088/14 od 31. listopada 2017.

 

9. Naime, nižestupanjski sudovi utvrđuju da su tužitelji vlasništvo spornih nekretnina stekli dosjelošću, pri čemu utvrđuju da je posjed tužitelja zakonit, istinit i pošten, te da su isti u posjedu tih nekretnina od 1. rujna 1995. kada su ih stekli kupoprodajnim ugovorom od ranijeg kvalificiranog posjednika N. N. G. Isti je pak te iste nekretnine stekao kupoprodajnim ugovorom od 1971. od R. A., a dijelom ugovorom o zamjeni s društvenim poduzećem I. O. ratarstvo N. 1986.

 

10. Obzirom na takva činjenična utvrđenja nižestupanjski sudovi smatraju da su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu odredbe čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 – dalje: ZVDSP).

 

11. Nadalje, drugostupanjski sud ističe da kako su dijelovi spornih nekretnina bile upisane kao društveno vlasništvo, da u tom slučaju prema odredbi čl. 388. st. 4. ZVDSP nije bilo moguće stjecanje prava vlasništva dosjelošću do 8. listopada 1991. Rok od 20 godina je počeo teći protekom tog dana, a istekao je 9. listopada 2011., radi čega su tužitelji postali vlasnici spornih nekretnina.

 

12. Vezano za postavljeno pitanje drugostupanjski sud ističe da je zbog manjkave identifikacije starih čestica i današnjeg faktičnog stanja, te zbog pogrešno tumačenja pravila zemljišnoknjižnog prava, ali i zbog neaktivnosti nositelja zemljišnoknjižnih prava koji nisu ulagali prigovore i prijave u fazi ispravnog postupka na području k.o. L., ranije k.o. P., između 2006. i 2011., da je povjerenstvo za obnovu zemljišnih knjiga umjesto da na temelju rasprave utvrdi tko je izvanknjižni vlasnik ili nositelj jačeg prava i njega uknjiži kao vlasnika, u nove zemljišnoknjižne uloške iz starih uložaka kumulativno prepisalo sve nositelj knjižnih prava, a umjesto društvenog vlasništva, ako je riječ o poljoprivrednom zemljištu, upisalo vlasništvo Republike Hrvatske. Na taj je način došlo do uknjižbe više suvlasnika u jednom zemljišnoknjižnom ulošku, pa i u odnosu na površine koje ranije nisu bile uknjižene kao suvlasništvo, ali i do uknjižbe vlasništva mrtvih osoba.

 

13. Navedeno shvaćanje nižestupanjskih sudova nije pravilno. Naime, činjenica da su tužitelji sudjelovali u postupku obnove zemljišnih knjiga, te da su tijekom tog postupka saznali da sporni dijelovi nisu u zemljišnim knjigama upisani kao njihovo vlasništvo, već je kao vlasnik upisana Republika Hrvatska, dovode do toga da je njihov pošten posjed prekinut, jer se od toga trenutka ne može smatrati da nisu znali, niti mogli znati da im ne pripada pravo na posjed. Identično pravno shvaćanje revizijski sud je zauzeo u odlukama Rev-1719/13-2 od 21. rujna 2016., te Rev-1088/14-2 od 31. listopada 2017.

 

14. No, kako se iz podataka u spisu može razbrati da su prednici tužitelja posjedovali sporne nekretnine i prije 8. listopada 1991., to će u nastavku postupka valjati razmotriti postoje li okolnosti za primjenu pravnog shvaćanja Europskog suda za ljudska prava koje je iznio u predmetu Trgo protiv Hrvatske (presuda od 11. lipnja 2009. broj: 35298/04) a kada se radi o stjecanju prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u režimu društvenog vlasništva.

 

15. Stoga se zasada ne može prihvatiti zaključak nižestupanjskih sudova o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, budući su zbog pogrešnog pravnog pristupa propustili utvrditi sve pravno relevantne činjenice. Radi toga je valjalo primjenom odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

16. U nastavku postupka nižestupanjski sudovi će voditi računa o shvaćanju revizijskog suda, te ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja.

 

17. Novom odlukom o glavnoj stvari odlučiti će se o cjelokupnim troškovima postupka, uključujući i troškove ovog revizijskog postupka.

 

Zagreb, 6. lipanj 2023.