REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2963/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke
Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine
Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Goranka Barać-Ručević članice
vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Eurotim d.o.o., OIB 41511343191, iz Splita,
Dubrovačka 51, kojeg zastupa punomoćnik Miroslav Šarić, odvjetnik u Splitu, Trg
Hrvatske bratske zajednice 2 B, protiv tuženika Adria čelik d.o.o. u stečaju, OIB
34606600284, iz Kaštel Sućurca, Cesta dr. Franje Tuđmana 78, kojeg zastupa
punomoćnica Marina Krka, odvjetnica u Splitu, radi utvrđenja osporene tražbine,
odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike
Hrvatske poslovni broj Pž-1464/2019-2 od 12. ožujka 2019. kojom je potvrđena
presuda Trgovačkog društva u Splitu poslovni broj P-617/2016 od 11. siječnja 2019.,
u sjednici održanoj 6. lipnja 2023.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom u točki 1. izreke utvrđena kao osnovana tražbina
tužitelja kao stečajnog vjerovnika prema tuženiku kao stečajnom dužniku, prijavljena
u stečajnom postupku koji se vodi nad tuženikom kao stečajnim dužnikom pred
Trgovačkim sudom u Splitu u postupku pod brojem 14 St-45/2015, u drugi viši
isplatni red u ukupnom iznosu od 153.909,55 € (1.159.631,57 kuna, prema fiksnom
tečaju 1 € = 7,53450 kuna), a koja je tražbina navedena u rješenju Trgovačkog suda
u Splitu broj 14 St-45/2015 od 8. rujna 2016. u točki 1. A/ II/ pod rednim brojem 4.
izreke. Odlukom je o parničnom trošku sadržanoj u točki 2. izreke naloženo tuženiku
nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 9.478,49 € (71.415,70 kuna) sa
zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, dok je zahtjev tužitelja za
naknadu troška u daljnjem iznosu od 1.473,22 € (11.100,00 kuna) odbijen kao
neosnovan.
2. Drugostupanjskom je presudom odbijena tuženikova žalba i potvrđena
prvostupanjska presuda u točki 1. izreke i dosuđujućem dijelu točke 2. izreke.
3. Protiv drugostupanjske presude redovnu reviziju po vrijednosnom kriteriju podnosi
tuženik pozivom na odredbu članka 382. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 497.a
Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,
117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13,
89/1, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), pobijajući je u cijelosti zbog bitne povrede odredaba
parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se
obje nižestupanjske presude preinače odbijanjem tužbenog zahtjeva uz naknadu
parničnog troška revidentu, odnosno da se nižestupanjske presude ukinu i predmet
vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija tuženika nije osnovana.
6. Neutemeljeno revident ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz
članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP zato što su sudovi dali jasne i uvjerljive razloge
za zaključak da tužbeni zahtjev nije utemeljen na ugovoru o obavljanju građevinskih
radova koji su se odnosili na izolaciju u hali tuženika te na izolaciju dijela krovišta
zato što isplata po osnovi ovih radova, s obzirom na sadržaj u spis dostavljenih
ugovora, uopće nije predmet tužbenog zahtjeva.
7. Jednako tako, u postupku provedenom pred nižestupanjskim sudovima nije
počinjena ni bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP time što u postupku
nije prihvaćen prijedlog tuženika za izvođenje dokaza očevidom na licu mjesta uz
sudjelovanje vještaka na okolnost izvođenja radova u hali. Sudovi su, naime, na
uvjerljiv način odbili taj dokazni prijedlog ocjenjujući ga suvišnim u bitnom stoga što
se tužba i tužbeni zahtjev ne odnose na isplatu po osnovi radova na izolaciji u hali niti
na izolaciji krovišta, već na druge radove.
8. Bez osnove tuženik ističe i bitnu povredu odredba parničnog postupka iz članka
354. stavka 1. uvezi s člankom 8. ZPP jer je, suprotno tvrdnji revidenta, postupak
proveden te je ocjena izvedenih dokaza donesena u skladu s odredbom članka 8.
ZPP, a takva ocjena dokaza u svojoj ukupnosti nije dovedena u sumnju ni
podnesenom revizijom. Naime, sukladno načelu slobodne ocjene dokaza, sud kod
ocjenjivanja dokaza nije vezan ni za kakva pravila o dokaznoj snazi izvedenih
dokaznih sredstava, ali je bit slobodne ocjene dokaza da se u danom slučaju
ocjenjuje i više međusobno proturječnih dokaznih sredstava i da im se u svakom
pojedinom slučaju ocijeni pripadajuća dokazna snaga, odnosno vrijednost i to kroz
ozbiljne, logične, jasne, uvjerljive i razborite razloge na koji se način otklanja
arbitrarnost suda u ocjenjivanju dokaza. U okolnostima konkretnog slučaja
nižestupanjski su sudovi upravo tako i postupili cijeneći svaki dokaz zasebno i sve
dokaze u njihovoj međusobnoj povezanosti dajući pritom za svoju ocjenu jasne,
uvjerljive, ozbiljne, logične i razborite razloge.
9. Neosnovano također tuženik ukazuje i na bitnu povredu odredaba parničnog
postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 221.a ZPP jer je u parnici radi
osporavanja osnovanosti tražbine priznate u stečajnom postupku tuženik koji je
ujedno i stečajni dužnik u obvezi dokazati osnovanost osporavanja što u konkretnom
slučaju nije učinio.
10. Predmet je postupka zahtjev tužitelja za utvrđenje osnovanosti njegove tražbine
prema tuženiku u iznosu od 153.909,55 € (1.159.631,57 kuna) utvrđene kao tražbina
višeg isplatnog reda u stečajnom postupku koji se protiv tuženika vodi pred
prvostupanjskim sudom pod brojem 14 St-45/15, a koja se tražbina odnosi dijelom na
ugovore o građenju u kojima je tužitelj izvođač radova, a tuženik naručitelj, a dijelom
na osnovi ugovora o kupoprodaji, odnosno računima za isporučenu robu po osnovi
ugovora o kupoprodaji. Osporavanje je utemeljeno na tvrdnji da prijavi nije priložena
dokumentacija na temelju koje bi se tražbina mogla priznati.
11. Između stranaka tijekom postupka nije bilo sporno da je tužitelj u spomenutom
stečajnom postupku koji se vodi nad tuženikom prijavom potraživanja broj NZ
178/15-NV od 27. studenoga 2015., prijavio tražbinu u iznosu od 153.909,55 €
(1.159.631,57 kuna) s dokumentacijom, u drugi isplatni red.
12. Sporna je između stranaka osnovanost izvoda otvorenih stavki tužitelja od 14.
kolovoza 2014. jer tuženik smatra da taj izvod nije potpisala ovlaštena osoba
tuženika pri čemu je izvod ovjeren pečatom FE MAGNETT d.o.o. s danom 19.
kolovoza 2014., a to je društvo prestalo postojati 10. srpnja 2014. No u postupku je
utvrđeno da se izvod otvorenih stavki društva FE MAGNETT d.o.o. od 14. kolovoza
2014. odnosi na dan 10. srpnja 2014., a to je dan koji je prethodio pripajanju tog
društva s tuženikom. S tim je u vezi utvrđeno da su između tužitelja i društva FE
MAGNETT d.o.o. sklopljeni: Ugovor o izradi platoa s temeljima za stupove na mjestu
vanjskog skladišta od 11. srpnja 2012., Ugovor o izvođenju radova montaže
sekundarnog cjevovoda otprašivanja od 4. rujna 2012., Ugovor o izradi projektne
dokumentacije za adaptaciju čeličane od 4. rujna 2012., Ugovor o izvođenju radova
na remontu postojećeg filtera postrojenja od 11. srpnja 2012. i Ugovor o izvođenju
radova na adaptaciji čeličane i gromobranskoj instalaciji od 4. rujna 2012. s popisom
izvršenih radova aneksom ugovora i opisom stavki. Po sklopljenim ugovorima o
izvođenju radova tužitelj je pristupio izvođenju i radove izvršio, ispostavio račune
tuženiku za izvršene radove pri čemu su računi evidentirani u knjigovodstvu tuženika
i u knjizi izlaznih računa. U odnosu na dio potraživanje koji se odnosi na isporučenu
robu, u spis su dostavljeni računi i otpremnice s obračunom kamata. Vještačenjem je
utvrđeno da je tužitelj sve račune evidentirao u svojim poslovnim knjigama, u knjizi
izlaznih računa s pripadajućim prijenosom porezne obveze u razdoblju na koje se
računi odnose.
13. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev
pozivom na odredbe članka 620. i 376. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne
novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 - dalje: ZOO) u vezi s
odredbom članka 178. Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj 46/96, 29/99,
129/00, 123/03, 82/06, 116/10, 25/12 i 133/12).
14. Neutemeljeno tuženik prigovara pravilnosti primjene materijalnog prava kod
prihvaćanja tužbenog zahtjeva. Naime, nakon što je sud utvrdio da su stranke
zaključile ugovor o građenju kojim se tužitelj kao izvođač obvezao izvršiti
građevinske radove na postojećoj građevini, a tuženik se kao naručitelj obvezao
isplatiti mu određenu cijenu, što nije učinio, sudovi su pravilno primijenili odredbu
članka 620. ZOO u vezi s člankom 178. SZ kada su u odnosu na ovu tražbinu
prihvatili tužbeni zahtjev. Isto se odnosi i na tražbinu utemeljenu na ugovoru o
kupoprodaji jer nakon što su sudovi utvrdili da su stranke bile u poslovnom odnosu
po osnovi ovog ugovora i da je tužitelj ispunio svoju obvezu, a tuženik nije ispunio
svoju, pravilno su primijenili odredbu članka 376. ZOO u vezi s člankom 178. SZ
kada su i u ovom dijelu prihvatili tužbeni zahtjev.
15. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, reviziju je tužitelja
valjalo odbiti temeljem odredbe članka 393. ZPP radi čega je odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 6. lipnja 2023.
Predsjednica vijeća: Jasenka Žabčić
Kontrolni broj: 08b70-db65c-6e763
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom: CN=JASENKA ŽABČIĆ, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
