- 1 -              Rev 1764/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1764/2019-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Đura Sesse člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja Odvjetničko društvo V. & V. iz V., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik D. V., odvjetnik u P., protiv tuženika S. M. iz B., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik V. V., odvjetnik u R., radi isplate odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-310/17-2 od 20. prosinca 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli- Pola, Stalne službe u Poreču-Parenzo broj Povrv-892/15-17 od 12. siječnja 2017., u sjednici vijeća održanoj 6. lipnja 2023.,

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž-310/17-2 od 20. prosinca 2018. i presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Poreču-Parenzo broj Povrv-892/15-17 od 12. siječnja 2017. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

II. O troškovima postupka nastalima u povodu revizije odlučit će se u odluci o konačnoj stvari.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

 

              „I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice T. F. iz P., poslovnog broja Ovrv-181/14 od 16. lipnja 2014. u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju namiri tražbinu u iznosu61.327,41kn(slovima:šezdesetjednutisućutristodvadesetsedamkunaičetrdesetjednulipu) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 09. siječnja 2014. do 31. srpnja 20015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te namiri troškove ovršnog postupka u iznosu od 2.888,92 kn (slovima: dvijetisućeosamstoosamdeset- osamkunaidevedesetdvijelipe) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 17. lipnja 2014. kao dana donošenja rješenja o ovrsi pa do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od osam dana.

 

              II U preostalom dijelu platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnice T. F. iz P., poslovnog broja Ovrv-181/14 od 16. lipnja 2014., ukida se.

 

              III Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 605,25  kn (slovima: šestopetkunaidvadesetpetlipa), u roku od 15 dana.“.

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je podnio tuženik na temelju
odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91,
91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14
- dalje: ZPP) ističući da odluka u ovom postupku ovisi o rješenju pitanja važnih za
jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže preinačiti pobijanu presudu podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

 

4. Tužitelj u odgovoru na reviziju osporava navode tuženika i predlaže reviziju odbaciti kao nedopuštenu.

 

5. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti
revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske
presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili
postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i
ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3.
čl. 382. st. 2. ZPP.

 

6. Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba
određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno
navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti
razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene
primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

 

7. U reviziji tuženik postavlja sljedeća pitanja:

 

              „1. Određuje li se vrijednost predmetnog spora prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva, kada su zahtjevi u tužbi iz raznih osnova ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika?

 

              2. Smatra li se u predmetnoj situaciji ugovor o nalogu odvjetnika (a u kojem je usmeno ugovoren uvjet isplate ovisno o uspjehu u sporu) valjan u pogledu uvjetnog ugovora o nalogu ili se ima smatrati nevaljanim sukladno čl. 19. Zakona o odvjetništvu?“.

 

8. U odnosu na prvo postavljeno pitanje revident navodi da je u presudi ovog suda Revt-143/15-2 od 8. srpnja 2015. zauzeto drugačije pravno shvaćanje od onog izraženog u pobijanoj presudi.

 

9. Ovaj sud ocjenjuje da se kod prvog postavljenog pitanja radi o pitanju koje ispunjava pretpostavke iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a.

 

10. Revizija je osnovana.

 

11. Kada je protiv presude suda drugog stupnja podnesena revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP-a revizijski sud pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

12. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao punomoćnika tuženika za isplatu naknade za obavljene usluge zastupanja tuženika kao klijenta.

 

13. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je tužitelj, na temelju ugovora o zastupanju zastupao tuženika kao njegov punomoćnik u sudskom postupku, vođenom pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem P-3797/08,

- da tuženik unatoč obećanju, tužitelju nije isplatio nagradu za obavljene radnje zastupanja,

- da je tužitelj ispostavio račun broj 92/12/13 od 13. prosinca 2013. specificirajući obavljene radnje i pripadajuću naknadu za iste,

- da prema tom računu tužitelju pripada iznos od 104.318,75 kn,

- da je vrijednost predmeta spora koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem P-3797/08 iznosila 741.616,80 kn,

- da je u tom sporu na strani tužitelja sudjelovalo ukupno 8 osoba.

 

14. Nižestupanjski sudovi na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja djelomično prihvaćaju tužbeni zahtjev, utvrdivši djelomično osnovanim tuženikov prigovor zastare.

 

15. Drugostupanjski sud prihvaća kao pravilno shvaćanje prvostupanjskog suda da je pri utvrđivanju visine naknade za izračun odvjetničke nagrade valjalo poći od vrijednosti predmeta spora označene kao u predmetu broj P-3797/08 u kojem je bilo 8 tužitelja, a da se radi o solidarnim vjerovnicima, koji su kao stečajni vjerovnici prvotno tužitelja M. d.o.o. V. preuzeli postupak. U tom slučaju vrijednost predmeta spora da se ne dijeli s brojem tužitelja, suprotno žalbenim navodima, tuženika u izjavljenoj žalbi i tijekom postupka.

 

16. Tuženik u reviziji upućuje na presudu ovog suda broj Revt-143/15-2 od 8. srpnja 2015. a koja je donijeta po reviziji tužitelja S. M. (jednog od 8 tužitelja) upravo u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-3797/2008 u kojoj odluci ovaj sud zauzima shvaćanje da u navedenom predmetu zahtjev ističe osam tužitelja prema jednom tuženiku pri čemu ne traže da im tuženik isplati utuženi iznos kao solidarnim vjerovnicima, te da je stoga riječ o subjektivnoj kumulaciji i daljnjoj obvezi pa se u smislu čl. 37. st. 2. ZPP vrijednost predmeta spora određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.

 

17. Zbog toga tuženik opravdano navodi u svojoj reviziji da je pogrešan zaključak nižih sudova, kako se kod 8 tužitelja u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu P-3797/08 radi o solidarnim vjerovnicima.

 

18. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP prihvatiti reviziju tuženika i ukinuti presude nižestupanjskih sudova i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

19. Ukinuta je i odluka o trošku postupka, jer se za sada ne zna uspjeh stranaka u sporu, a o trošku revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

Zagreb, 6. lipnja 2023.

 

                                                                                                                Predsjednik vijeća:

                                                                                                                dr.sc. Jadranko Jug, v.r.