- 1 -              Rev 352/2019-2

 

 

 

 

Broj: Rev 352/2019-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Ivana Vučemila člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. J. iz Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik K. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika: 1. N. K. T. iz Z., OIB ..., koju zastupa punomoćnik V. V., odvjetnik u Z., 2. B.-G. d.o.o. iz Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik H. T., odvjetnik u Z., 3. J. V. iz M. P., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik V. V., odvjetnik u Z., radi utvrđenja ništavosti ugovora, utvrđenja prava vlasništva i naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž-354/18-2 od 5. rujna 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-813/15-53 od 6. travnja 2016., u sjednici održanoj 6. lipnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

 

„Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"I Utvrđuje se da je ugovor o kupoprodaji nekretnine zaključen 05. ožujka 2007.g. između A. V. r. T. M. P., koja se ranije zvala J. S. r. T. sa ranijom adresom Z., kao prodavatelja M. T. iz Z. kao kupca, kojim ugovorom je prodavatelj prodao, a kupac kupio suvlasnički dio u ½; idealnog dijela nekretnine upisane u zk.ul. br. 2124 k.o. R. u naravi z.k.č. 3073/4 ovjeren kod javne bilježnice M. Č. iz S. 08.03.2007.g. posl.br. OV-5755/2007 ništetan.

 

II Utvrđuje se da je ugovor o kupoprodaji nekretnine zaključen 10. srpnja 2007.g. između M. T. iz Z. kao prodavatelja i trgovačkog društva B.-G. d.o.o. Z. kao kupca, kojim ugovorom je prodavatelj prodao, a kupac kupio z.k.č. 3073/4 upisanu u zk.ul. br. 24024 k.o. R. u naravi kuća broj 302, dvorište i oranica D. ukupne površine 892 m2, a koja se sastoji od kuće broj 302 površine 20 m2, dvorišta površine 500 m2 i oranice površine 372 m2 ovjeren kod javnog bilježnika V. Č. iz Z. 10.07.2007.g. posl.br. OV-11990/07 ništetan.

 

III Utvrđuje se da je Ugovor o darovanju zaključen 13. studenog 2008.g. između M. T. iz Z. i A. V., M. P., kao darovatelja i trgovačkog društva B.-G. d.o.o. Z. kao obdarenika, kojim ugovorom su darovatelji darovali, a obdarenik dobio na dar z.k.č. 29/719 dijela 3073/17 upisane u zk.ul. br. 2124 k.o. R. u naravi oranica D. ukupne površine 719 m2 ovjeren kod javnog bilježnika I. V. iz S. 04.12.2008.g. posl.br. OV-21179/08 ništetan.

 

IV Utvrđuje se da je tužitelj Ugovorom od 25.11.1994.g. stekao valjani pravni temelj da se upiše kao vlasnik tadašnje parcele 3073/4 upisane u z.k. ulošku 2124 k.o. R., površine 954 čhv, odnosno da je stekao pravo vlasništva tadašnje parcele 3073/4 upisane u z.k. ulošku 2124 k.o. R., površine 954 čhv, te su tuženi dužni trpiti upis prava vlasništva tužitelja na parceli 3073/17 upisane u z.k. ulošku 8420 k.o. R. površine 719 m2, te na dijelu od 676/892 dijela parcele 3073/4 upisane u z.k. ulošku 24024 k.o. R., površine 892 m2, dok društvo B.-G. d.o.o. ostaje upisano u 216/892 dijela parcele 3073/4 upisane u z.k. ulošku 24024 k.o. R., površine 892 m2.

 

V Nalaže se zk. odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, uknjižiti tužiteljevo pravo vlasništva na parceli 3073/17 upisane u z.k. ulošku 8420 k.o. R. površine 719 m2, te na dijelu od 676/892 dijela parcele 3073/4 upisane u z.k. ulošku 24024 k.o. R., površine 892 m2.

 

VI Nalaže se tuženima tužitelju nadoknaditi prouzročeni parnični trošak sve sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi zatezne kamate koja se određuje prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena koja teče od dana presuđenja do isplate."

 

II Odbija se podredni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

J. V. M. P., iza pok. A. V., I. T. iz Z., OIB: ... i N. T. K. iz Z., OIB: ... iza pok. M. T. M. P., solidarno su dužni platiti tužitelju S. J. iz Z., iznos od 2.790.000,00 kuna (dva milijuna sedamsto devedeset kuna) kao i nadoknaditi mu prouzročeni parnični trošak sve sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi zatezne kamate koja se određuje prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena koja teče od dana presuđenja do isplate."

 

III Nalaže se tužitelju  S. J. iz Z., OIB: ..., da I-tuženiku I. T. iz Z., OIB: ..., II-tuženiku N. K. T. iz Z.,  OIB: ..., i IV-tuženiku  J. V. iz M. P., OIB: ..., naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 228.596,76 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 06. travnja 2016. godine do isplate,  po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

IV Nalaže se tužitelju  S. J. iz Z., OIB: ..., da  III- tuženiku B.-G. d.o.o. iz Z., OIB: ...,  naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 134.425,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 06. travnja 2016. godine do isplate,  po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“.

 

2. Drugostupanjskom presudom je suđeno:

 

„I. Odbija se žalba tužitelja S. J. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-813/15-53 od 6. travnja 2016.

 

II. Odbija se zahtjev 1. i. 3. tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.“.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. t. 1., podredno reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se revizija prihvati i pobijana presuda preinači, podredno da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen. 

 

5. Revizija je neosnovana.

 

6. U konkretnom slučaju dopuštena je redovna revizija iz odredbe čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP-a. Kako je revizija iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a supsidijarna u odnosu na onu iz čl. 382. st. 1. ZPP-a, to je o reviziji tužitelja odlučeno u okvirima odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP-a prema kojoj revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je ona pobijana revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Suprotno navodima tužitelja, drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se pobijana presuda ne bi mogla ispitati, razlozi presude su jasni i razumljivi te ne postoji kontradiktornost između razloga navedenih u obrazloženju pobijane presude i samih navoda.

 

7.1. Također, neosnovano revident upire i na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP-a, budući da nižestupanjskim presudama nije prekoračen tužbeni zahtjev. Naime, prekoračenje tužbenog zahtjeva podrazumijeva odlučivanje izvan granica zahtjeva stavljenih u postupku, a u konkretnom slučaju sudovi su odlučivali u granicama postavljenih zahtjeva i na temelju činjeničnog supstrata kojeg su stranke iznijele tijekom postupka.

 

7.2. Nadalje, tužitelj neosnovano u reviziji prigovara pravilnosti nižestupanjskih presuda upirući na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a prema kojoj bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom. Ta povreda nije učinjena time što je sud zaključivši o ništavosti Ugovora o prijenosu prava korištenja na nekretninama od 25. studenoga 1994. odlučio kao o prethodnom pitanju. Prema odredbi čl. 109. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) sud po službenoj dužnosti pazi na ništavost ugovora i na ništavost se može pozivati svaka zainteresirana osoba. Navedena odredba daje sudu pravo da po službenoj dužnosti ocijeni je li neki pravni posao ništav razmatrajući to kao prethodno pravno pitanje za razrješenje spornog odnosa stranaka odnosno pitanje od kojem ovisi odluka suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva. U tom smislu, a protivno tvrdnjama revidenta, nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi čl. 5. i čl. 7. st. 3. ZPP-a.

 

7.3. U parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (čl. 2. st. 1. ZPP-a). Tužitelj eventualno kumuliranim zahtjevom potražuje isplatu iznosa od 2.790.000,00 kuna, s osnove naknade štete zbog prodaje nekretnine drugim osobama (konkretno naknade štete s obzirom na vrijednost nekretnine u m2, za nekretninu koja tužitelju nedostaje u površini). Kako nije stavljen zahtjev za vraćanje kupoprodajne cijene po predmetnom Ugovoru u iznosu od 15.000,00 DEM, to su neosnovani revizijski navodi tužitelja izneseni u tom pravcu.

 

8. Pravo na ocjenu provedenih dokaza je odredbama parničnog postupka pridržano za nižestupanjske sudove (čl. 8. ZPP-a), kojima pripada i ovlast (čl. 304. ZPP-a) odlučivanja o trenutku u kojemu je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka, odnosno ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a), pa postupanjem prema toj ovlasti i time što provedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju revidenta, drugostupanjski sud nije ostvario povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a. Revizijskim prigovorom tužitelja istaknutom u pravcu pogrešne ocjene provedenih dokaza od strane nižestupanjskih sudova, faktično se prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a u revizijskom stadiju postupka nije dopušteno raspravljati.

 

9. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

 

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da su ništetni Ugovori o kupoprodaji od 5. ožujka 2007., 10. srpnja 2007. i 13. studenoga 2008.  te na utvrđenje da je tužitelj Ugovorom od 25. studenog 1994. stekao valjani temelj da se upiše kao vlasnik tadašnje parcele 3073/4 u površini od 954 čhv upisane u zk.ul.2124 k.o. R., odnosno da je stekao pravo vlasništva na parceli 3073/17 u površini od 719 m2 i na zk.č.br.3073/4 u površini od 676m2/892 dijela, dok sada tuženik pod 3. B.-G. d.o.o. ostaje vlasnik odnosno suvlasnik z.č.br.3073/4 u površini od 216/892 dijela, uz zahtjev za uknjižbu tužiteljeva prava vlasništva na zk.č.br. 3073/17 u površini od 719m2  i na dijelu parcele 3073/4 za 676/892 dijela. Eventualno komuliranim tužbenim zahtjevom tužitelj od tuženika potražuje isplatu iznosa od 2.790.000,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, s osnove naknade štete zbog prodaje nekretnine drugim osobama.

 

10.1. Tužitelj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnjama:

 

- da kao kupac s M. T. i J. S. kao prodavateljima 25. studenoga 1994. zaključio Ugovor o prijenosu prava korištenja na nekretninama, kojim prodavatelji prodaju, a kupac kupuje pravo korištenja nekretnina zk. čbr. 3073/4 oranica u površini od 954 čhv, upisane u zk. ul. 2124 k. o. R. za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 15.000,00 DEM, a kako je u to vrijeme promet nekretnina u društvenom vlasništvu bio zabranjen, tužitelj se nije pokušao upisati kao vlasnik,

- da je građenjem na dijelu te nekretnine stekao vlasništvo, jer je cijepao navedenu parcelu 3073/4 koja je ostala u društvenom vlasništvu i formirao parcelu zk. čbr. 3073/12 na kojoj je sagradio kuću te je ovaj dio nekretnine posebnim ugovorom uknjižio na svoje ime,

- da je tužitelj nekoliko dana od podnošenja tužbe doznao da je u srpnju 2007. M. T. prodao ostatak parcele tj. sada zk. čbr. 3073/4 tuženiku pod 3. B.-G. d.o.o.,

- da je time postupao suprotno pozitivnim propisima Republike Hrvatske i moralu budući da je prethodno predmetnu nekretninu prodao tužitelju, a zatim ponovno  tuženiku pod 3. B.-G. d.o.o.

 

11. Nižestupanjski sudovi su odbili tužbene zahtjeve tužitelja na temelju sljedećih utvrđenja i zaključaka:

 

- da je nakon sklapanja ugovora o prijenosu prava korištenja s prednicima 1. i 3. tuženika 25. studenog 1994. na temelju kojeg tužitelj kupuje pravo korištenja nekretnina zk. čbr. 3073/4 oranica u površini od 954 čhv, upisane u zk. ul. 2124 k. o. R., zaključen novi ugovor 6. svibnja 1996. na temelju tužitelj od prednika tuženika pod 1. i 3. tužitelj kupuje zk. čbr. 3073/12 u ukupnoj površini od 2036 m2, a koja zk. čbr. je nastala cijepanjem zk. čbr. 3073/4,

- da je ugovor o prijenosu prava korištenja od 25. studenog 1994. ništav prema odredbi čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO), jer su prednici tuženika pod 1. i 3. raspolagali nekretninom zk. čbr. 3073/4 u površini od 954 čhv, a koja je bila u zemljišnim knjigama upisana kao društveno vlasništvo s upisanim pravom korištenja pravnih prednik tuženika pod 1. i 3., protivno čl. 4. st. 1. Zakona o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike odnosno u vlasništvo fizičkih i pravnih osoba („Narodne novine“, broj 53/90 i 61/91), a što je tužitelj znao pa samim time isti nije postupao u dobroj vjeri i savjesno,

- da navedeni Ugovor ne može naknadno postati pravovaljan (čl. 107. st. 1. ZOO-a), jer nije došlo do konvalidacije svih pravnih poslova sklopljenih do tada protivno čl. 4. tog Zakona o zabrani,

- da je u U. o kupoprodaji 6. svibnja 1996. iskazana prava volja ugovornih stranaka za kupoprodaju građevinskog zemljišta, što je bilo temelj za stjecanje prava vlasništva tužitelja na nekretnini 3073/12 nakon provedbe prijavnog lista RN 5280/96,

- da kupoprodajni ugovori od 5. ožujka 2007., 10. srpnja 2007. i 13. studenoga 2008. nisu ništetni,

- da tuženik pod 3. nije znao niti morao znati za postojanje Ugovora od 25. studenog 1994., a niti su tuženici pod 1., 2. i 4. kao pravni sljednici ranijeg tuženika bili nesavjesni jer je navedeni ugovor ništav i pravni prednici su znali, a što je i u ugovoru navedeno, da je predmetna nekretnina nacionalizirana te da nije moguće provesti pravo vlasništva u navedenom periodu, dok tužitelj nije poduzeo niti jednu radnju da zaštiti svoje interese u zemljišnoj knjizi kako bi ga na taj način publicirao javnosti, niti je poduzeo bilo koju drugu pravnu radnju u cilju zaštite svojih prava i interesa,

- da bi konvalidacija tog ugovora mogla biti prethodno pitanje u ovoj parnici u smislu čl. 18. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02 - dalje: Zakon o naknadi), ukoliko nema nedostataka koji bi ga ili činili ništavim ili pobojnim, međutim tužitelj je znao da kupuje nekretninu na kojoj ne može steći pravo vlasništva, jer je promet nekretninom u društvenom vlasništvu bio zabranjen te je nakon sklapanja ugovora od 25. studenog 1994., sklopljen novi ugovor 6. svibnja 1996. prema kojem tužitelj od prednika tuženika pod 1. i 3. kupuje zk. čbr. 3073/12 u ukupnoj površini od 2036 m2, a koja zk. čbr. je nastala cijepanjem zk. čbr. 3073/4,

- da je novim ugovorom iskazana prava volja stranaka za prodaju nekretnine temeljem kojeg ugovora i prijavnog lista je tužitelj i upisan kao vlasnik kupljene nekretnine te da u konkretnoj pravnoj stvari tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva na osnovu ugovora o prijenosu prava korištenja od 25. studenoga 1994.,

- da tužitelj nije dokazao da mu je prodana i predana u posjed upravo cijela  sporna nekretnina prema ugovoru od 25. studenoga 1994.,

- da tužitelj zapravo nikada nije stupio u posjed cijele nekretnine, jer je istu i prije i poslije 25. studenoga 1994. posjedovala R. T.,

- da je nekretnina tužitelja 3073/12 kupljena 1996. odijeljena od ostatka nekretnine 3073/4 čije utvrđenje prava vlasništva tužitelj traži tužbenim zahtjevom, da se radi o potpuno dvije zasebne, ogradom odijeljene nekretnine duže vrijeme, a na što upućuju betonski blokovi, ograda i njihova starost,

- da je na spornoj nekretnini u kući površine od 20 m2 živjela sestra M. T., R. P. P.,

- da i sam tužitelj navodi da nije bio u posjedu dijela nekretnine koju je posjedovala sestra M. T.,

- da je tužitelj kupio upravo onu površinu koja je i navedena u ugovoru iz 1996. pa se, kod okolnosti da tužitelj nikada nije ni stupio u posjed nekretnine po ugovoru iz 1994., ne može prihvatiti tvrdnja tužitelja da je tim ugovorom kupio cijelu nekretninu,

- da tužitelj po ugovoru o prijenosu prava korištenja od 25. studenoga 1994. nije stekao vlasništvo cijele tadašnje zk. čbr. 3073/4 upisane u zk. ul. 2124 k. o. R. u površini od 954 čhv.

 

12. Odredbom čl. 18. st. 1. Zakona o naknadi propisano je da se pravni poslovi koji su prijašnji vlasnici sklopili protivno propisima kojima je bio zabranjen promet građevinskim zemljištem u društvenom vlasništvu smatraju valjanim ako nemaju drugih nedostataka koji ih čine ništavim ili pobojnim. Prema navedenom zakonskoj odredbi konvalidirali su dakle pravni poslovi sklopljeni protivno propisima o zabrani prometa građevinskim zemljištem pod pretpostavkom da nemaju drugih nedostataka koji ih čine ništavim ili pobojnim. Međutim, imajući u vidu prethodno navedena utvrđenja nižestupanjskih sudova (kojim je ovaj sud vezan - arg. iz odredbe čl. 385. ZPP-a), pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova, uz razloge koje prihvaća i ovaj revizijski sud, da sporni Ugovor o prijenosu prava korištenja nije konvalidirao u smislu citirane odredbe. Revident osporava pravilnost izloženog zaključka nižestupanjskih sudova tvrdnjom da je u konkretnom slučaju riječ o izgrađenom zemljištu te da je riječ o valjanom pravnom poslu, sve pozivom na odluku ovog suda broj Rev-x-172/09 od 10. studenoga 2015. Međutim, a kako je to pravilno ocijenio drugostupanjski sud, riječ je o nepodudarnoj činjeničnoj i pravnoj osnovi jer je u ovom parničnom postupku utvrđeno da sporni Ugovor iz 1994. ima nedostataka koji ga čine ništavim (čl. 107. st. 1. ZOO-a), da nije realiziran i da tužitelj nikada nije stupio u posjed nekretnina po tom ugovoru.

 

13. Nadalje, tužitelj u reviziji iznosi niz činjeničnih navoda kojima u bitnome osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i zaključak sudova o (ne) osnovanosti tužbenog zahtjeva. Takvi činjenični navodi izneseni u reviziji, ovaj sud ne može uzeti u razmatranje niti se upuštati u ispitivanje osnovanosti tih navoda jer prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a, kao što je to prethodno navedeno, reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

14. Slijedom navedenog, nižestupanjski sudovi su pravilnom primjenom materijalnog prava odbili kako glavni tako i podredni zahtjev tužitelja, a pravilnost pobijanih odluka tužitelj revizijskim navodima nije doveo u sumnju. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a, odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu.

Zagreb, 6. lipnja 2023.

 

              Predsjednica vijeća:

              Renata Šantek, v.r.