- 1 -              Revd 2085/2022-2

Broj: Revd 2085/2022-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice P. b. Z. d.d., OIB ..., iz Z., koju zastupaju punomoćnici - odvjetnici Odvjetničkog društva L. i p. iz Z., protiv tuženika S. Š., OIB ..., iz Z., kojeg zastupa punomoćnik D. L., odvjetnik u Z., radi ispate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-87/2021-2 od 11. studenoga 2021., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Povrv-68/2020-9 od 25. studenoga 2020., u sjednici održanoj 6. lipnja 2023.,

r i j e š i o   j e:

Revizija tužiteljice odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-87/2021-2 od 11. studenoga 2021. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Povrv-68/2020-9 od 25. studenoga 2020. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelj navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a pitanja glase:

1) Može li mjenični vjerovnik kojem je izdana bjanko mjenica sadržaj iste popuniti neovisno o osnovnom pravnom poslu, ukoliko je takav sporazum mjeničnih stranaka;

2) Može li tuženik koji nije stranka osnovnog pravnog posla isticati mjenično-pravne prigovore vezane uz osnovni ugovor, odnosno može li isticati prigovor zastare tražbine iz osnovnog ugovora i je li mjenično-pravna obveza u tom smislu samostalna obveza neovisna o osnovnom pravnom poslu?

2. U odnosu na prvo postavljeno pitanje predlagatelj ne navodi razloge važnosti primjerice navedene u odredbi članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), a sadržaj razloga upućuje da predlagatelj kroz osporavanje pravilnosti primjene materijalnog prava, ukazuje na zakonitost kao razlog važnosti, dodatno ističući da je pitanje važno i za razvoj prava kroz sudsku praksu. Što se tiče drugog postavljenog pitanja, navodi se da pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev nije podudarno s pravnim shvaćanjem izraženim u presudi revizijskog suda broj Rev 690/2002 od 24. studenoga 2014. prema kojem: "Tuženik nije stranka iz ugovora o kreditu, pa prigovori koji se odnose na popunjenje mjenice u odnosu na valutu na koju je mjenica popunjena, tako i u pogledu samog dospijeća mjenice nisu odlučni u ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva prema tuženiku. Mjenična obveza je apstraktna obveza i odvaja se od pravnog posla, pa protiv te mjenične tražbine tuženik nije ovlašten na podnošenje prigovora vezanih uz osnovni posao, a kako sadržajno mjenica nema nedostataka koji bi je učinili nevaljanom, tuženik je kao mjenični obveznik dužan isplatiti utuženi iznos".

3. Tuženik nije odgovorio na prijedlog tužiteljice.

4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. ZPP, revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

5. Naime, Vrhovni će sud reviziju dopustiti samo onda kada odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Važno je pitanje pravni standard kojemu se, u primjeni odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP, značenje oblikuje u praksi Vrhovnog suda. Predlagatelj, međutim, u odnosu na prvo postavljeno pitanje ne navodi ni jedan indikator važnosti poput, primjerice neujednačenosti sudske prakse drugostupanjskih sudova ili nepodudarnost prakse nižestupanjskih sudova s praskom Vrhovnog suda, Suda Europske unije ili Europskog suda za ljudska prava, a niti navodi druge indikatore važnosti. Osim toga, ne navodi ni razloge zbog kojih smatra da je ovo pitanje važno za razvoj prava kroz sudsku praksu, a te razloge ne nalazi ni revizijski sud.

6. U odnosu na drugo postavljeno pitanje, valja navesti da je pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana presuda usklađeno s pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici od 16. travnja 2007., kao i praskom revizijskog suda izraženom u odluka broj Rev 760/2004-2 od 16. siječnja 2008. i Rev x 329/2011-2 od 30. studenoga 2011., a prema kojem je ništava odredaba sporazuma o popunjavanju bianco mjenice po kojoj je imatelj bianco mjenice ovlašten po svojoj volji učiniti bianco mjenicu dospjelom. Presuda na koju se poziva predlagatelj kao razlog važnosti je donesena prije zauzetog pravnog shvaćanja koje je upravo i doneseno u cilju ujednačavanje različite prakse.

7. U takvim okolnostima nisu ostvarene pretpostavke za dopuštenje revizije, pa je prijedlog tužiteljice valjalo odbaciti kao nedopušten na temelju odredbe članka 392. stavka 1. u vezi s člankom 387. stavcima 1. i 5. ZPP i riješiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 6. lipnja 2023.

                                                                                                                              Predsjednica vijeća

                                                                                                                              Jasenka Žabčić, v.r.