Baza je ažurirana 08.03.2026. zaključno sa NN 153/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Revd 1526/2023-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1526/2023-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. M. d.o.o. P., OIB, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Č. i p. sa sjedištem u P., protiv tuženika: 1. R. I. iz M. L., OIB, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva K. i p. sa sjedištem u R. i 2. J. t. d.o.o. M. L., OIB, kojeg zastupaju punomoćnici B. K. i M. M. J., odvjetnici u M. L., radi poništenja pravnog posla i dr., odlučujući o prijedlogu tuženika pod 1. i 2. za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1434/2021-2 od 6. srpnja 2022., kojim je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci broj P-539/18-34 od 23. studenog 2020. i dopunsko rješenje istog suda broj P-539/18-43 od 30. prosinca 2020., u sjednici održanoj 6. lipnja 2023.,

 

 

r i j e š i o  j e:

 

I. Prijedlog tuženika pod 1. i 2. za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

II. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tuženici pod 1. i 2. su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1434/2021-2 od 6. srpnja 2022., kojim je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci broj P-539/18-34 od 23. studenog 2020. i dopunsko rješenje istog suda broj P-539/18-43 od 30. prosinca 2020.

 

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj osporava istaknute navode tuženika, s prijedlogom da ovaj sud donese rješenje kojim se odbacuje njihov prijedlog za dopuštenje revizije.

 

3. Postupajući sukladno odredbi čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu tuženika pod 1. i 2. za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

4. Pobijana presuda temelji se na činjeničnim utvrđenjima: - da je ugovorom sklopljenim 1. ožujka 2015. između tužitelja i tuženika pod 1. usuglašeno pravo prvokupa u korist tužitelja za poslovni prostor koji je bio predmet ugovora, - da su tuženik pod 1. kao prodavatelj i tuženik pod 2. kao kupac 22. studenog 2017. sklopili ugovor o kupoprodaji navedenog poslovnog prostora, - da tuženik pod 1. nije obavijestio tužitelja o namjeravanoj prodaji, nije ga obavijestio o cijeni, niti mu ponudio kupnju nekretnine pod istim uvjetima, - da je nad tuženikom pod 1. proveden postupak predstečajne nagodbe na način da je rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci od 27. siječnja 2017. odobrena predstečajna nagodba sklopljena između tuženika pod 1. kao dužnika pojedinca i njegovih vjerovnika, dok je tuženik pod 1. predmetnu nekretninu prodao radi provedbe plana restrukturiranja s ciljem uspostavljanja solventnosti u okolnostima koje ne predstavljaju prisilnu javnu prodaju, - da je tužitelj za prijenos prava vlasništva najranije mogao saznati 11. travnja 2018., dok je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 23. kolovoza 2018., te - da je tuženik pod 2. saznao za osnovano pravo prvokupa nad predmetnom nekretninom najkasnije u veljači 2018., tako da tuženik pod 2. nije bio savjestan stjecatelj prava vlasništva. Prema prethodno navedenim činjeničnim utvrđenjima materijalnopravna pitanja kako su ih u prijedlogu naznačili tuženici ne proizlaze iz činjeničnih utvrđenja na kojima je donijeta pobijana presuda i u određenom dijelu odnose se na ispitivanje činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja, a kakva pitanja se ne mogu cijeniti kao pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Isto tako, razlozi važnosti na kojima tuženici temelje navedena pitanja nemaju svoj osnov u razlozima na kojima se temelji drugostupanjska odluka. Postupovnopravna pitanja, kako su ih u prijedlogu naznačili tuženici, iscrpljuju se u isticanju bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Međutim navedeno nije samo po sebi razlog za dopuštenje revizije, jer čak i u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju, njezine posljedice ne premašuju dosege ovog konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije koju je revizijski sud ovlašten dopustiti u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a, kao niti važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

5. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u svezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a riješeno kao u izreci.

 

 

 

 

6. Zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan jer isti nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 6. lipnja 2023.

 

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu