- 1 -              Revd 2052/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2052/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Đura Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. V. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., protiv tuženika H. M. d.o.o., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku V. V., odvjetniku u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1623/2021-2 od 20. listopada 2022., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-62/2020-18 od 17. lipnja 2021., u sjednici održanoj 6. lipnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

 

              Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude i drugostupanjskog rješenja, u dijelu, kako navodi, kojim se žalba tuženika odbija kao neosnovana i potvrđuju točke I. (dakle, u pogledu drugostupanjske presude u dijelu koji se odnosi na dosuđujući dio glavnice sa zateznim kamatama) i III. (dakle, u pogledu drugostupanjskog rješenja o trošku parničnog postupka) izreke prvostupanjske presude.

 

2. Ovaj je sud prijedlog razmotrio sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i čl. 389. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP).

 

3. U pogledu osporavanja drugostupanjske odluke u dijelu u kojem se potvrđuje točka I. izreke prvostupanjske odluke je za navesti da u odlukama na koje se, kao na razloge važnosti postavljenih pitanja u smislu čl. 385.a ZPP-a, tuženik poziva, pravno shvaćanje nije izraženo u pogledu postavljenih pravnih pitanja sagledavajući ih upravo onakvima kakve ih je postavio tuženik i u okviru činjeničnog (pa i činjeničnopravnog) stanja usporedivim sa ovopredmetnim. Tako, a ni na koji drugi način, tuženik nije dokazao razlog važnosti postavljenih pravnih u smislu navedene zakonske odredbe.

 

3.1. Posebno je za izdvojiti (jer se ta revizijska odluka jedina donekle, ali ipak, samo na prvi pogled, približila sadržaju postavljenih pitanja, dok su ostale očito nespojive sa ovopredmetnim činjenim stanjem i postavljenim pravnim pitanjima) da je u odluci poslovnog broja Rev 549/2010 od 4. svibnja 2010. revizijski sud izražavao pravno shvaćanje u okviru dileme je li se obraćanje glavnom uredniku (a ne nakladniku) ima smatrati valjanim postupanjem u smislu čl. 22. st. 2. Zakona o medijima, a nije se očitovao o problematici koja bi se implicirala postavljenim pitanjima. K tome, u ustavnosudskoj odluci na koju se poziva tuženik (broj U-III-4971/2008), samo se razmatrala ustavnosudska prihvatljivost pravnog shvaćanja nižestupanjskih sudova; odlučilo se da se pravna stajališta nižestupanjskog suda zasnivaju na ustavnopravnom prihvatljivom tumačenju i primjeni mjerodavnog prava i da su nižestupanjski sudovi svoju odluku dostatno obrazložili i da pravno shvaćanje nije posljedica proizvoljnog tumačenja mjerodavnog prava, pri čemu se nije se ušlo u meritornu analizu (supstancijalnog mjerodavnog prava) takvog pravnog shvaćanja te treba primijetiti i da je i nakon te ustavnosudske odluke revizijski sud izrazio (tuženiku nesporno) pravno shvaćanje o tome da se, osim nakladniku, tužitelj može u smislu citirane odredbe obratiti i nekoj drugoj osobi (konkretno, glavnom uredniku).

 

3.2. Konačno, za navesti je da je iz cjelokupnog sadržaja obrazloženja nižestupanjskih odluka razvidno da se te odluke temelje na odlučnom činjeničnom utvrđenju da se tužitelj obratio upravo nakladniku (a ne samo novinaru) u prilog čega govori i to da je došlo do intervencije u prvotno objavljeni sadržaj, pa se zapravo svim postavljenim pitanjima (iako su ona koncipirana kao postupovnopravna) zapravo smjera na pobijanje činjeničnog utvrđenja nižestupanjskih sudova, a u ovom stupnju postupka ta utvrđenja ne mogu biti predmetom preispitivanja, nego revizijski sud svoju odluku donosi temeljem činjeničnih utvrđenja učinjenih po nižestupanjskim sudovima.

 

4. U pogledu osporavanja drugostupanjske odluke u dijelu u kojem se potvrđuje točka III. izreke prvostupanjske odluke (dakle, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije protiv rješenja o trošku parničnog postupka) je za obrazložiti da pravna pitanja koja se postavljaju nemaju utjecaj na odluku o trošku parničnog postupka (jer se njihovim sadržajem trošak niti ne problematizira).

 

5. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a, (a u pogledu prijedloga iz toč. 4. ovoga obrazloženja, i na temelju čl. 400. ZPP-a) riješeno kao u izreci.

 

 

Zagreb, 6. lipnja 2023.

                                                                                                                              Predsjednik vijeća:

                                                                                                                dr. sc. Jadranko Jug, v.r.