- 1 -              Rev 392/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 392/2023-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Goranke Barać-Ručević, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. K., OIB: ..., iz I., koju zastupa punomoćnik B. B., odvjetnik u Č., protiv tuženika A. b. d.d., OIB: ..., iz Z., koga zastupa punomoćnica I. Š., odvjetnica u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-704/2022-3 od 25. kolovoza 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu broj P-240/2021-40 od 28. travnja 2022., u sjednici od 6. lipnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-704/2022-3 od 25. kolovoza 2022. i presuda Općinskog suda u Čakovcu broj P-240/2021-40 od 28. travnja 2022., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba iz Ugovora o kreditu broj: 136-95/2005 od 01.04.2005. godine solemniziranog po javnom bilježniku J. V.-S. dana 07.04.2005. godine, poslovni broj OU-439/2005-1 u dijelu odredbe čl. 2. koji glasi: „… promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama H. A. - A. - B. d.d.“

 

II. Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba iz Ugovora o kreditu broj: 136-95/2005 od 01.04.2005. godine solemniziranog po javnom bilježniku J. V.-S. dana 07.04.2005. godine, poslovni broj OU-439/2005-1 u dijelu odredbe čl. 7. koji glasi: „… u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju H. A. - A. - B. d.d. za CHF, važećem na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, kako je to određeno važećom Odlukom o kamatnim stopama Banke. “

 

III. Nalaže se tuženiku A. B. d.d., Z., OIB: ..., u roku od 15 dana isplatiti tužitelju K. K., I., OIB ... iznos od 4.478,13 kuna (četiritisućečetiristo-sedamdesetiosam kuna i trinaest lipa ), zajedno sa zateznim kamatama, od 28. veljače 2010. godine po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno do 31. srpnja 2015. određenoj, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 01. kolovoza 2015. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju utvrđuje Hrvatska narodna banka, tekućim na:

- 129,89 kuna od 31.01.2011.

- 217,24 kuna od 28.02.2011.

- 196,28 kuna od 31.03.2011.

- 200,10 kuna od 30.04.2011.

- 288,79 kuna od 31.05.2011.

- 297,43 kuna od 30.06.2011.

- 371,53 kuna od 31.07.2011.

- 333,47 kuna od 31.08.2011.

- 291,80 kuna od 30.09.2011.

- 287,33 kuna od 31.10.2011.

- 284,12 kuna od 30.11.2011.

- 303,99 kuna od 31.12.2011.

- 321,32 kuna od 31.01.2012.

- 323,64 kuna od 29.02.2012.

- 311,66 kuna od 31.03.2012.

- 319,54 kuna od 30.04.2012.

 

IV. Nalaže se tuženiku A. B. d.d., Z., OIB: ... da tužitelju K. K., I., OIB ... u roku od 15 dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od od 7.368,75 kuna (sedamtisućatristošezdesetiosam kuna i sedamdesetipet lipa ), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 5,75% godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotnih poena.“.

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-4720/2022-2 od 21. prosinca 2022. tuženiku dopustio reviziju u odnosu na pitanje

„Može li sud u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, izvesti činjeničnu presumpciju da je pravni prednik tuženika propustio informirati tužitelja o pravnim i ekonomskim posljedicama ugovaranja valutne klauzule CHF, iako je banka kao tuženik tvrdila tijekom postupka da je informirala tužitelja u konkretnom ugovoru o kreditu i predložila adekvatne dokaze na tu okolnost?“.

 

4. Postupajući po navedenom rješenju tuženik podnio je reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) zbog pitanja u odnosu na koje je dopuštena. Predlaže da ovaj sud ukine u cijelosti odluke nižestupanjskih sudova  te predmet vrati na ponovno suđenje.

 

5. U odgovoru na reviziju tužiteljica osporava njenu dopuštenost te predlaže istu odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troška postupka.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao potrošača za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivosti kamatne stope, te zahtjev za isplatu stečenog bez osnove na ime preplaćenog iznosa kredita zbog ništetnosti spornih odredbi.

 

8. Na temelju utvrđenja da o spornim odredbama ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovarano, zbog čega su te odredbe ništetne, nižestupanjski prihvatili su kao osnovane zahtjeve tužiteljice za utvrđenje ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivosti kamatne stope, te zahtjev za isplatu 4.478,13 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

 

9. U nižestupanjskim  presudama sudovi su se pozvali na učinke presuda iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. kojima je potvrđeno i u odnosu na tuženika, da je u vrijeme sklapanja spornog ugovora povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pa da je time postupljeno suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 - dalje: ZZP) i to člancima 81. do 87.

 

10. Naznačujući pitanje u odnosu na koje je revizija dopuštena tuženik zapravo ističe postupovnopravno pitanje pravilnosti primjene odredbe čl. 220. st. 2. ZPP-a.

 

11. Naime, smatra tuženik da su nižestupanjski sudovi, zaključivši da već iz odluka donesenih za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, proizlazi nepoštenost postupanja tuženika, a time i ništetnost odredbi ugovora o kreditu, pogrešno primijenili odredbu čl. 220. st. 2. ZPP-a, kada su odbili izvođenje dokaza predloženih po tuženiku na okolnost da su stranke o spornim odredbama ugovora o kreditu (odredbe o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli ugovora o kreditu denominiranog u CHF ili denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF) u konkretnom slučaju pojedinačno pregovarale.

 

11.1. Iz navedenog proizlazi da je sporno predstavljaju li utvrđenja iz odluka donesenih u kolektivnim postupcima za zaštitu prava i interesa potrošača (presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj  Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.), oborivu ili neoborivu presumpciju, te je li u pojedinačnim postupcima dopušteno dokazivati da je pojedinačno pregovaranje prethodilo sklapanju ugovora, pa i spornih odredbi.

 

11.2. U odredbama čl. 81. st. 1. i 4. ZZP-a određeno je

 

Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (st. 1.), 

Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (st. 4.).

 

11.3. Po ocjeni ovog suda, neovisno o odlukama o zaštiti potrošača donesenim u kolektivnim sporovima,  tuženiku (trgovcu) dopušteno je, sukladno odredbi čl. 81. st. 4. ZZP-a, u pojedinačnom sporu dokazivati da se o spornim odredbama pojedinačno pregovaralo. Kada tuženiku ne bi bilo omogućeno dokazivanje da je određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dao odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, unatoč tome što je na njemu teret dokazivanja te okolnosti, tada bi se odluka suda o nepoštenosti (ništetnosti) tih odredaba, zbog povrede prava potrošača na obaviještenost, kao odlučnoj okolnosti za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva u pojedinačnim potrošačkim sporovima, temeljila na neoborivoj pravnoj presumpciji, koja ni u jednom sudskom postupku nije utvrđena jer tuženoj banci nije omogućeno dokazivanje o protivnom (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj: U-III5458/2021 od 30. lipnja 2022.).

 

12. Prvostupanjski sud odbio je dokazni prijedlog za saslušanje svjedoka na okolnost pojedinačnog pregovaranja, smatrajući da već iz odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj  Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. proizlazi neoboriva presumpcija o nepoštenosti postupanja tuženika. Drugostupanjski sud otklonio je kao neosnovan žalbeni razlog sadržajno temeljen na tvrdnji o počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 220. st. 2. ZPP-a.

 

13. Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi:

Utvrđenja iz odluka donesenih u kolektivnim postupcima za zaštitu prava i interesa potrošača (presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.) ne predstavljaju neoborivu presumpciju te je u pojedinačnim postupcima dopušteno dokazivati da je sklapanju spornih odredbi ugovora prethodilo pojedinačno pregovaranje.

 

14. Slijedom iznesenog, nižestupanjski sudovi su neosnovano odbivši dokazni prijedlog tuženika na okolnost pojedinačnog pregovaranja, postupili protivno načelu o procesnoj ravnopravnosti stranaka, a time ujedno pogrešno primijenili odredbu čl. 220. st. 2. ZPP-a, a što je utjecalo na donošenje pravile i zakonite odluke, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

 

15. Kako je osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 7. ZPP-a ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

16. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

 

Zagreb, 6. lipnja 2023.

 

                                                        Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              Ivan Vučemil, v.r.