Baza je ažurirana 18.01.2026. zaključno sa NN 121/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Revd 2145/2023-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2145/2023-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Đura Sesse člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja V. R. iz S., OIB ..., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu B. i p. iz S., protiv tuženika H. c. d.o.o. iz Z., OIB ..., P. j. S. iz S., zastupanog po punomoćnici N. T., dipl. iur., zaposlenici tuženika, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću poslovni broj Gž-324/2021-2 od 13. veljače 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pnš-68/13 od 12. siječnja 2021., u sjednici održanoj 6. lipnja 2023.,

 

 

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

 

              Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

 

1. Protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću poslovni broj Gž-324/2021-2 od 13. veljače 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pnš-68/13 od 12. siječnja 2021. tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) naznačivši sljedeća pravna pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu:

 

              „1. Ima li tužitelj pravo na naknadu imovinske štete u vidu izgubljene zarade prema visini neto plaće radnika koji je u utuženom periodu radio na radnom mjestu na kojem je radio tužitelj prije nezgode, a koji nema jednak broj godina radnog staža i porezne olakšice?,

 

              2. Da li je kod utvrđivanja visine izgubljene zarade kad usporedni radnik ima više godina radnog staža i veće porezne olakšice potrebno obračun izvršiti prema parametrima po kojima bi oštećeniku bila isplaćena plaća odnosno nakon utvrđivanja razlike plaće izvršiti korekciju za radni staž i porezne olakšice?,

 

              3. Da li je kod utvrđivanja visine izgubljene zarade kad usporedni radnik nema jednak broj godina radnog staža i jednake porezne olakšice, a tuženik ospori visinu zahtjeva i obračun razlike plaće napravljen od strane tužitelja potrebno radi dokazivanja osnovanosti i visine zahtjeva provesti financijsko vještačenje?,

 

              4. Raspolaže li sud stručnim znanjem za utvrđivanje visine izgubljene zarade ili je u situaciji kada je tuženik osporio osnov, visinu tužbenog zahtjeva i obračun tužitelja trebalo provesti financijsko vještačenje?,

 

              5. Da li je u situaciji kad je tužitelj za štetu iz osnova izgubljene zarade saznao 18.07.2002. godine, a tužbu podnio 2013. godine nastupila zastara potraživanja?“.

 

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP, ovaj revizijski sud ocijenio je sljedeće.

 

2.1. Pravna pitanja naznačena pod rednim brojem 1. - 4. nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Iz onog što je dostavljeno revizijskom sudu nije moguće ocijeniti da su ta pitanja važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Naime iz onog što je dostavljeno revizijskom sudu nije vidljivo da bi tuženik u postupku pred nižestupanjskim sudovima iznosio konkretne i određene prigovore u smislu razlike tužitelja i usporednog radnika L. B. u pogledu godina radnog staža i u pogledu poreznih olakšica. Iz obrazloženja nižestupanjskih presuda tek je vidljivo da su nižestupanjski sudovi ocijenili da je tuženik u pogledu usporednog radnika iznosio paušalne i neargumentirane primjedbe.

 

2.2. Pravno pitanje naznačeno pod rednim brojem 5. nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Ovo stoga što se to pitanje odnosi isključivo na konkretan slučaj. K tome to pitanje je uopćeno tako da na njega nije niti moguće dati jednoznačan odgovor koji bi bio primjenjiv i u drugim slučajevima. Ovo stoga što bi pri davanju odgovora na to pitanje valjalo imati na umu, pored vremena potrebnog za zastaru, i zakonske odredbe o vrsti tražbine, o zastari prava, zastoju zastare, prekidu zastare, obnovi zastare i dr. (a što nije obuhvaćeno tim pitanjem).

 

3. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješiti kao u izreci ovog rješenja.              

 

 

Zagreb, 6. lipnja 2023.

 

                            Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              dr. sc. Jadranko Jug, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu