Poslovni broj: 64 Gž Ob-290/2023-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 64 Gž Ob-290/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj, i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužiteljice R. D., Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnica S. B. J., odvjetnica u Odvjetničkom društvu J. & partneri j.t.d., Z., protiv tuženika M. L., H.-G., Nj., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica M. K. R., odvjetnica u Z., kao preuzimateljica ureda odvjetnika R. B. iz Z., uz sudjelovanje mlt. R. L., OIB: … i mlt. N. L., OIB: …, oboje zastupa posebna skrbnica B. V. Š. iz C. za posebno skrbništvo, Z., radi roditeljske skrbi i uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-546/2018-79 od 3. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 6. lipnja 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-546/2018-79 od 3. travnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkama II., III., IV., V., VI. i VII. izreke.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je da će zajednička djeca stranaka, mlt. R. L., OIB: … i mlt. N. L., OIB: …, stanovati s majkom R. D., OIB: … na adresi stanovanja majke (točka I. izreke) te da će majka R. D. ostvarivati potpuno samostalnu roditeljsku skrb u odnosu na mlt. R. L. i mlt. N. L. i samostalno ih zastupati u bitnim osobnim pravima iz čl. 100. Obiteljskog zakona (Narodne novine, broj 103/15 - točka II. izreke). Zabranjeno je pravo na ostvarivanje osobnih odnosa oca M. L., OIB: … s mlt. djecom R. L. i N. L. na neodređeno vrijeme (točka III. izreke). Naloženo je tuženiku M. L., OIB: …, da za razdoblje od 1. ožujka 2017. do 21. svibnja 2018. isplati naknadu za uskraćeno uzdržavanje mlt. R. L., OIB: … u ukupnom iznosu od 2.082,63 EUR/15.691,58 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom za iznose kako slijedi:

-na iznos od 128,86 EUR/ 970,87 kn od 01. travnja 2017. do isplate (za 03./17.),

-na iznos od 128,27 EUR/ 966,45 kn od 01. svibnja 2017. do isplate (za 04.17.)

-na iznos od 128,27 EUR/ 966,45 kn od 01. lipnja 2017. isplate (za 05./17.),

-na iznos od 128,27 EUR/ 966,45 kn od 01. srpnja 2017. isplate (za 06./17.),

-na iznos od 128,27 EUR/ 966,45 kn od 01. kolovoza 2017. isplate (za 07./17.),

-na iznos od 128,27 EUR/ 966,45 kn od 01. rujna 2017. isplate (za 08./17.)

-na iznos od 29.93 EUR/ 225,50 kn od 01. listopada 2017. isplate (za dio 09./17.),

-na iznos od 115,69 EUR/871,70 kn od 01. listopada 2017. isplate (za dio 09/17.),

-na iznos od 150,91 EUR/ 1.137,00 kn od 01. studenoga 2017. do isplate (za 10/17.),

-na iznos od 150,91 EUR/ 1.137,00 kn od 01. prosinca 2017. do isplate (za 11/17.),

-na iznos od 1150,91 EUR/ 1.137,00 kn od 01. siječnja 2018. do isplate (za 12/17.),

-na iznos od 150,91 EUR/ 1.137,00 kn od 01. veljače 2018. do isplate (za 01./18.),

-na iznos od 150,91 EUR/ 1.137,00 kn od 01. ožujka 2018. do isplate (za 02/18.),

-na iznos od 150,91 EUR/ 1.137,00 kn od 01. travnja 2018. do isplate (za 03/18.),

-na iznos od 158,87 EUR/ 1.197,00 kn od 01. svibnja 2018 do isplate (za 04/18.),

-na iznos od 102,50 EUR/ 772,26 kn od 01. lipnja 2018. do isplate (za dio 05/18.), po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve na tekući račun majke i zakonske zastupnice R. D., OIB: …, u roku od 15 dana (točka IV. izreke). Naloženo je tuženiku M. L., OIB: …, da za razdoblje od 1. ožujka 2017. do 21. svibnja 2018. isplati naknadu za uskraćeno uzdržavanje mlt. N. L., OIB: … u ukupnom iznosu od 1.890,16 EUR/14.241,41 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom za iznose kako slijedi:

-na iznos od 128,86 EUR/ 970,87 kn od 01. travnja 2017. do isplate (za 03./17.),

-na iznos od 128,27 EUR/ 966,45 kn od 01. svibnja 2017. do isplate (za 04.17.)

-na iznos od 128,27 EUR/ 966,45 kn od 01. lipnja 2017. isplate (za 05./17.),

-na iznos od 128,27 EUR/ 966,45 kn od 01. srpnja 2017. isplate (za 06./17.),

-na iznos od 128,27 EUR/ 966,45 kn od 01. kolovoza 2017. isplate (za 07./17.),

-na iznos od 128,27 EUR/ 966,45 kn od 01. rujna 2017. isplate (za 08./17.)

-na iznos od 128,27 EUR/ 966,45 kn od 01. listopada 2017. isplate (za 09./17.),

na iznos od 128,27 EUR/ 966,45 od 01. studenoga 2017. do isplate (za 10/17.),

-na iznos od 128,27 EUR/ 966,45 od 01. prosinca 2017. do isplate (za 11/17.),

-na iznos od 128,27 EUR/ 966,45 od 01. siječnja 2018. do isplate (za 12/17.),

-na iznos od 128,27 EUR/ 966,45 od 01. veljače 2018. do isplate (za 01./18.),

-na iznos od 128,27 EUR/ 966,45 od 01. ožujka 2018. do isplate (za 02/18.),

-na iznos od 128,27 EUR/ 966,45 od 01. travnja 2018. do isplate (za 03/18.),

-na iznos od 134,98 EUR/ 1.017,00 kn od 01. svibnja 2018 do isplate (za 04/18.),

-na iznos od 87,08 EUR/ 656,13 kn od 01. lipnja 2018. do isplate (za dio 05/18.), po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve na tekući račun majke i zakonske zastupnice R. D., OIB: …, u roku od 15 dana (točka V. izreke). Naloženo je tuženiku M. L., OIB: … doprinositi za uzdržavanje mlt. R. L., OIB: …, u razdoblju od 21. svibnja 2018. do 31. ožujka 2019. iznos od 158,87 EUR/1.197,00 kn mjesečno, za razdoblje od 1. travnja 2019. do 4. ožujka 2020. iznos od 165,64 EUR/1.248,00 kn mjesečno, za razdoblje od 5. ožujka 2020. do 31. ožujka 2021. iznos od 171,35 EUR/1.291,00 kn mjesečno, za razdoblje od 1. travnja 2021. do 30. ožujka 2022. iznos od 179,52 EUR/1.352,60 kn mjesečno, a za razdoblje od 1. travnja 2022. pa nadalje dok za to budu ispunjeni zakonski uvjeti, iznos od 189,24 EUR/1.425,80 kn mjesečno, s time da je dospjele iznose uzdržavanja dužan platiti odjednom u roku od 15 dana, a dospijevajuće najkasnije do svakog 15. u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinačnog dospjelog iznosa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a sve to na tekući račun majke i zz R. D., OIB: … (točka VI. izreke). Naloženo je tuženiku M. L., OIB: … doprinositi za uzdržavanje mlt. N. L., OIB: … u razdoblju od 21. svibnja 2018. do 31. ožujka 2019. iznos od 134,98 EUR/1.017,00 kn mjesečno, za razdoblje od 1. travnja 2019. do 17. rujna 2019. iznos od 140,82 EUR/1.061,00 kn mjesečno, a od 18. rujna 2019. do 4. ožujka 2020. iznos od 165,64 EUR/1.248,00 kn mjesečno, za razdoblje od 5. ožujka 2020. do 31. ožujka 2021. iznos od 171,35EUR/1.291,00 kn mjesečno, za razdoblje od 1. travnja 2021. do 31. ožujka 2022. iznos od 179,52 EUR/1.352,60 kn mjesečno, a za razdoblje od 1. travnja 2022. pa nadalje dok za to budu ispunjeni zakonski uvjeti iznos od 189,24 EUR/1.425,80 kn mjesečno, s time da je dospjele iznose uzdržavanja dužan platiti odjednom u roku od 15 dana, a dospijevajuće najkasnije do svakog 15. u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinačnog dospjelog iznosa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a sve to na tekući račun majke i zz R. D., OIB: … (točka VII. izreke). Odbijen je zahtjev tužiteljice za uskraćeno uzdržavanje i zahtjev za plaćanje zakonskog uzdržavanja povrh dosuđenih mjesečnih iznosa do zatraženih iznosa od 2.000,00 kn mjesečno, kao i zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđene iznose naknade za uskraćeno uzdržavanje od 15-tog u mjesecu do zadnjeg dana tekućeg mjeseca (točka VIII. izreke). odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka (točka IX. izreke).

 

2. Presudu suda prvog stupnja, u dijelu pod točkama II., III., IV., V., VI. i VII. izreke, pobija žalbom tuženik sadržajno zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP). Predlaže uvažiti žalbu te u odnosu na pobijani dio presude vratiti predmet na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

 

3. Žalba je neosnovana.

 

4. U postupku koji je prethodio žalbi utvrđeno je da su stranke bile u izvanbračnoj zajednici od 2009. do 18. veljače 2017., tijekom trajanja koje su rođena zajednička djeca mlt. R. L., rođ. … 2010. i mlt. N. L., rođen … 2013., da je izvanbračna zajednica stranka, a time i obiteljski odnosi, prekinuta početkom 2017., kada je tužiteljica prijavila tuženika za obiteljsko nasilje spram nje i mlt. djece, time da je u obitelji i ranije bilo nasilja, da obje stranke u razgovoru pri stručnom timu Centra verbaliziraju o narušenim obiteljskim odnosima, pri čemu tužiteljica navodi da je situacija eskalirala 2015., no da tada isto nije prijavljivala policiji od straha da djeca ne budu smještena u Dom, da je tužiteljica ukazala i na nasilje tuženika prema mlt. djeci tako da bi ih fizički kažnjavao, da tuženik nasilje prema tužiteljici ne negira, da navodi kako su međusobne svađe i neslaganja vremenom bivali sve intenzivnijima, međutim, kao ekskulpacijski razlog iznosi fizičke napade od tužiteljice u alkoholiziranom stanju, nakon čega se on od nje branio na način da bi joj govorio grube riječi, zavrtao ruke i sl., da u odnosu na mlt. djecu, ne negira da bi ih povremeno u odgojne svrhe disciplinirao remenom, da je iz izvješća Centra utvrđeno da kod tuženika u potpunosti izostaje kritički stav prema primjeni fizičkog kažnjavanja djece, da navedeno dodatno proizlazi iz sadržaja pravomoćne presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, posl. broj Kzd-86/18 od 5. listopada 2021. iz kojeg slijedi da je tuženik tijekom cijelog postupka osporavao počinjenje kaznenog djela i izjavljivao da se ne osjeća krivim, da izreka presude, međutim, opsuje svu silinu tuženikova akterstva spram mlt. R. i mlt. N. (bez povoda djecu probudio i izvukao iz kreveta govoreći im da gledaju majku kurvu, …. sina R. u više navrata udarao remenom po stražnjici te ga tjerao da jede prijeteći mu remenom, ….mlt. R. dana 14. prosinca 2016. više puta udario otvorenim dlanom po licu, te s njegovom glavom udarao u dječju auto-sjedalicu, …nakon što je mlt. N. potrgao metlu za čišćenje poda, uzeo djetetov plastični motor te s istim svom snagom udarao po tlu govoreći djetetu „sada ćeš vidjeti kako se lome stvari“, pri čemu je dijete plakalo“), te da ukazuje na potpuno odsustvo empatije prema svojoj djeci kao osobama u potpunosti ovisnima o roditeljima i slabijima od njega, da sve navedeno posebice dobiva dodatnu težinu kraj činjenice da je tuženik otac kojeg glavninu vremena nije bilo, jer i sam u obradi pri stručnom timu Centra tijekom 2019. navodi da je većinu radio i nije ga bilo, pa da je u vremenu kada je bio prisutan svoju prisutnost iskazivao na potpuno neprihvatljiv način, ne mareći pritom da svojim djelovanjem čini ugrozu za psihofizički rast i razvoj svoje djece, da je takvo postupanje oca, prema mišljenju suda prvog stupnja, u potpunoj rezonanciji s razmišljanjem i stavom mlt. djece spram oca, da mlt. R. i mlt. N. i u razgovoru s psihologom Centra tijekom 2019. i u razgovoru s posebnom skrbnicom tijekom 2021. verbaliziraju snažan otpor prema ostvarivanju osobnih odnosa s tuženikom, čak i u prisutnosti treće osobe, a majka pri obradi u Centru navodi da djeca za oca niti ne pitaju, da mlt. R. posebnoj skrbnici u razgovoru od 11. veljače 2021. navodi kako im je sada život puno mirniji nego ranije kada je tata s njima živio, da su nedvojbeno oba roditelja sukreatori stanja u obitelji i oba su odgovorna za svoju djecu, da su oba roditelja pred Centrom iznosila svoju istinu, različitu od istine drugog partnera, da je tuženik za nasilje prema majci djeteta iznosio njezin problem s alkoholizmom i nebrigu za mlt. djecu, međutim, da je provedenom obradom od strane Centra utvrđeno da od strane škole ili vrtića nikada nije zamijećeno da bi majka bila pod utjecajem alkohola, da majka u potpunosti skrbi o djeci, da uredno surađuje s školom odnosno vrtićom, da su oboje dječaka uredne vanjštine i pristojnog ponašanja, da Centar i pri obradi povodom zaprimljene anonimne prijave protiv majke i ovdje tužiteljice te izvidima na adresi stanovanja majke nije utvrdio potrebu izricanja istoj ijedne mjere stručne pomoći kao potpore u ostvarivanju roditeljstva, da činjenica jest da je majka u ranijem periodu bila osuđena zbog zapuštanja i zlostavljanja sina F., rođenog u ranijoj bračnoj zajednici (od 1996. do 2003.), da, međutim, na njenoj strani u odnosu na izvršavanje roditeljske skrbi spram mlt. R. i mlt. N. nije nađeno nikakvih zamjerki, da u odnosu na nasilničko ponašanje tuženika u obitelji i njegovo upiranje na ekskulpacijske razloge na strani tužiteljice, sud prvog stupnja zapaža da tuženik kao ekskulpacijske razloge za udarce remenom, navodi discipliniranje djece, što samo po sebi ukazuje na potpunu odsutnost roditeljskih kompetencija njega kao oca, da s druge pak strane, vraćajući se ponovno na sadržaj presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, tuženikovo buđenje djece i „izvlačenje“ iz kreveta da bi vidjeli „majku kurvu“, nadilazi svaki ekskulpacijski razlog te ukazuje da u fazama očite negativne usmjerenosti na ovdje tužiteljicu, nije prezao niti pred time da emocionalno ugrozi djecu.

 

4.1. Na temelju prethodno navedenih utvrđenja, skrb majke spram mlt. djece i utvrđenje stručnog tima Centra u pogledu njihove sigurne privrženosti, te ranije sporadično prisutnost oca u životima djece, utvrđenje prezentirane snažne ugroze djece u vremenu njegove prisutnosti u obitelji te posljedično tome potpuni izostanak emocionalne bliskosti oca i djece, sud prvog stupnja je prihvatio mišljenje stručnog tima Centra u dijelu da mlt. R. i mlt. N. stanuju s tužiteljicom, zbog čega je odlučio kao pod točkom I. izreke pobijane presude.

 

4.2. Nadalje, polazeći od utvrđenog stupnja povrede djetetovih prava opisanog u presudi Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Kzd-96/18 od 3. svibnja 2021., izraženo mišljenje mlt. djece koje je kao takvo jednako i pri razgovoru s psihologom Centra (2019.) i pri razgovoru s posebnim skrbnikom (2021.), iz čega je sud prvog stupnja zaključio o količini traume kod djece, a uzimajući u obzir utvrđene činjenice o počinjenom nasilju tuženika, i posljedičnog odbijanja djece na susrete s ocem, sud prvog stupnja je donio odluku o zabrani osobnih odnosa oca i djece na neodređeno vrijeme (točka III. izreke pobijane presude).

 

4.3. Sud prvog stupnja je obrazložio kako se pri donošenju odluke rukovodio procjenom najboljeg interesa djeteta u konkurenciji s interesom oca i poštivanja te zaštite njegova obiteljskog života u tom dijelu. Sud je tuženikov stupanj povrede prava mlt. djece ocijenio iznimno velikim, kako u dijelu nasilja spram njih samih, tako i u dijelu nasilja kojem su svjedočili spram svoje majke od strane tuženika, a što, kao takvo, predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava te postupanje roditelja koje u potpunoj protivnosti s najboljim interesima djeteta (Rezolucija EP 2019/2166:10 od 6. listopada 2021.). Sud je, cijeneći sve okolnosti slučaja na način kako su u pobijanoj odluci iznesene, zaključio kako se dobrobit mlt. djece ovdje ne može zaštiti na drugi, manje restriktivan način, te da stupanj povrede prava djece ovdje opravdava izrečenu zabranu te je pritom naveo kako je takvu odluku donio cijeneći mišljenje Centra. Sud je zaključno obrazložio kako činjenica da otac nije siguran za djecu, predstavlja iznimnu okolnost koja opravdava ograničenje njegova dijela obiteljskog života.

 

4.4. Nadalje, u odnosu na odluku o načinu ostvarivanja roditeljske skrbi, sud prvog stupnja je pošao od utvrđenja visokokonfliktnog odnosa roditelja. Sud je iz izvješća Centra utvrdio da je međusobna komunikacija roditelja narušena do te mjere da roditelji nisu bili u mogućnosti realizirati i dogovoriti reguliranje osobnih isprava za mlt. N., već da je suglasnost za preuzimanje isprave na koncu morao dati Centar, da je između bivših partnera, zbog prisutnog obiteljskog nasilja, prisutna izrazito visoka razina ljutnje, nepovjerenja i neprijateljstva, da je dodatno tome, otac počinio kaznena djela povrede djetetovih prava te da mlt. djeca uslijed navedenog odbijaju kontakt s ocem.

 

4.5. Zbog navedenog, pri čemu posebice potrebe zaštite sekundarne viktimizacije mlt. djece, sud prvog stupnja je ocijenio da je u interesu mlt. djece da majka kao roditelj s kojim mlt. djeca stanuju, i na kojeg su upućena ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb. S obzirom na opisanu obiteljsku dinamiku i radi zaštite najboljeg interesa djece, sud je ocijenio nužnim i da majka samostalno zastupa mlt. djecu u bitnim osobnim pravima iz čl. 100. Obiteljskog zakona (Narodne novine, br. 103/15, 98/19 – dalje: ObZ) jer roditeljsku skrb čine odgovornosti, dužnosti i prava roditelja u svrhu zaštite i promicanja djetetovih osobnih i imovinskih prava te dobrobiti. Sud je ocijenio da je kraj opisanog tuženikova akterstva interes mlt. djece u ovome dijelu ugrožen, i da ga je potrebno zaštiti upravo kroz omogućavanje majci izvršavanja potpuno samostalne roditeljske skrbi (točka II. izreke pobijane presude).

 

4.6. Slijedom iznesenih razloga, sud prvog stupnja je primjenom odredbe čl. 105. st. 1. i 5. u vezi s čl. 100., čl. 408. i 416. ObZ, odlučio kao pod točkama I. do III. izreke pobijane presude. Pritom je ukazao da su donesene odluke i u dijelu osobnih odnosa i u dijelu roditeljske skrbi podložne promjeni u slučaju utvrđenja promijenjenih okolnosti za njihovu promjenu.

 

5. Primjenom odredaba čl. 307. st. 1. i. 2., čl. 311., čl. 314. i čl. 317. ObZ, sud prvog stupnja je utvrdio kako mlt. djeca kroz cijelo utuženo razdoblje imaju prosječne redovne životne troškove, s time da se majka nije mogla izjasniti o troškovima hrane i higijene, mlt. djeca su zdrava i s te osnove nemaju povećanih troškova, od siječnja 2019. djeca imaju dodatan trošak članarina u K. M. u iznosu od po 300,00 kn mjesečno po djetetu, a od 24. svibnja 2022. u iznosu od 450,00 kn mjesečno po djetetu, prema dostavljenoj potvrdi o članstvu od 7. veljače 2023. članarina za jedno dijete iznosi 60 EUR, a za drugo (drugog člana) 30,00 EUR mjesečno, tužiteljica je u postupku iskazivala o dodatnim troškovima kotizacija, troška opreme, klupskih priprema, prijevoza na treninge, koje nije dokazala, kako niti navod o nastalom trošku hokejaškog kampa od 5.200,00 kn, niti je dokazala da joj je nastao trošak od 1.050,00 EUR po djetetu za turnir održan od 10. do 21. veljače 2022., zbog čega je sud prvog stupnja u odnosnom dijelu troška primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP, zaključio kako takav trošak nije nastao.

 

6. U odnosu na mogućnosti tuženika sud prvog stupnja je primjenom odredbe čl. 313. ObZ, uvidom u potvrde Porezne uprave utvrdio da je tuženik tijekom 2017. u Republici Hrvatskoj ostvario dohodak u ukupnom iznosu od 45.346,51 kn, dok u razdoblju od 2018. pa nadalje dohodak nije ostvaren, niti je tuženik prema sadržaju potvrde HZMO-a u RH prijavljen na mirovinsko osiguranje, a što je u skladu i s navodima tuženika i dostavljenom adresom stanovanja u Nj., uz naznaku da iz izviješća Centra od 23. listopada 2019. u dijelu socioekonomskih podataka slijedi kako tuženik prema vlastitim navodima unazad 15 godina živi i radi u Hrvatskoj. Sud je na temelju uvida u izvješće Centra, utvrdio da je tuženik ekonomist po struci, te da je radio razne poslove, vozio taxi, bavio se prodajom automobila, sezonske građevinske poslove i sl., na ročištu 2. svibnja 2019. je naveo kako šest mjeseci radi u Nj. gdje mu je mjesečna plaća oko 1.500,00 eura od čega plaća smještaj u iznosu od 300,00 eura, te plaća kredit podignut za uređenje kuće u kojoj živi tužiteljica s djecom u mjesečnom iznosu od 500,00 eura, kada radi u S. mjesečno zarađuje oko 200,00 eura, a navode o visini tako navedene plaće i troškovima smještaja i kredita, tuženik nije dokazao, niti su navodi tužiteljice o materijalnim prilikama tuženika u postupku dokazane.

 

7. Cijeneći utvrđenje o uobičajenim redovnim životnim potrebama mlt. djece, te utvrđenje da mlt. djeca od siječnja 2019. pohađaju treninge hokeja za koji je članarina iznosila 300,00 kn mjesečno po djetetu, od 24. svibnja 2022. je iznosila 450,00 kn mjesečno po djetetu, a od 7. veljače 2023. 60 eura za jedno dijete, a za drugo (drugog člana) 30,00 eura, kao i izostanak pobližih podataka o imovnom stanju tuženika, pri čemu tužiteljica nije dokazala navode na okolnost životnog statusa tuženika, sud prvog stupnja je zaključio da je odlučio da je tuženik za uzdržavanje mlt. R. za razdoblje od 1. ožujka 2017. do 30. ožujka 2017. bio dužan plaćati mjesečni iznos od 970,87 kn, a od 1. travnja 2017. do 7. rujna 2017. iznos od 966,45 kn; potom od 8. rujna 2017. do 30. ožujka 2018. iznos od 1.137,00 kn, te od 1. travnja 2018. do 21. svibnja 2018., kao dana podnošenja tužbe, iznos od 1.197,00 kn, u skladu s Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta za 2016., 2017. i 2018., pri čemu je dodatno cijenjena dob mlt. djece i činjenica da Odluka za tekuću godinu stupa na snagu svakog 1. travnja te godine.

 

7.1. Stoga je primjenom odredbe čl. 289. ObZ obvezao tuženika da s osnova naknade za uzdržavanje mlt. R. plati ukupni iznos od 2.082,63 eura/15,691,58 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim prema odredbi čl. 289. st. 2. ObZ.

 

7.2. Sud prvog stupnja je nadalje zaključio kako je tuženik za uzdržavanje mlt. N. za razdoblje od 1. ožujka 2017. do 30. ožujka 2017. bio dužan plaćati uzdržavanje u iznosu od po 970,87 kn; za razdoblje od 1. travnja 2017. do 30. ožujka 2018. uzdržavanje u mjesečnom iznosu od po 966,45 kn; od 1. travnja 2018. do dana podnošenja tužbe, odnosno 21. svibnja 2018. mjesečni iznos od po 1.017,00 kn.

 

7.3. Stoga je obvezao tuženika da s osnova naknade za uskraćeno uzdržavanje mlt. N. plati ukupan iznos od 1.890,16 eura/14.241,41 kn, s pripadajućim zateznim kamatama tekućim, prema odredbi čl. 289. ObZ.

 

8. Rukovodeći se Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta za 2018., 2019., 2020., 2021. i 2022., te u skladu s dobi mlt. djece, sud prvog stupnja obvezao je tuženika da za uzdržavanje mlt. R. L. u razdoblju od 21. svibnja 2018. do 31. ožujka 2019. plaća iznos od 158,87 eura/1.197,00 kn mjesečno, za razdoblje od 1. travnja 2019. do 4. ožujka 2020. iznos od 165,64 eura/1.248,00 kn mjesečno, za razdoblje od 5. ožujka 2020. do 31. ožujka 2021. iznos od 171,35 eura/1.291,00 kn mjesečno, za razdoblje od 1. travnja 2021. do 30. ožujka 2022. iznos od 179,52 eura/1.352,60 kn mjesečno, a za razdoblje od 1. travnja 2022. pa nadalje dok za to budu ispunjeni zakonski uvjeti, iznos od 189,24 eura/1.425,80 kn mjesečno, s dospijećem do svakog 15-tog u mjesecu.

 

8.1. Također je obvezao tuženika da za uzdržavanje mlt. N. u razdoblju od 21. svibnja 2018. do 31. ožujka 2019. doprinosi iznos od 134,98 eura/1.017,00 kn mjesečno, za razdoblje od 1. travnja 2019. do 17. rujna 2019. iznos od 140,82 eura/1.061,00 kn mjesečno, a od 18. rujna 2019. do 4. ožujka 2020. iznos od 165,64 eura/1.248,00 kn mjesečno, za razdoblje od 5. ožujka 2020. do 31. ožujka 2021. iznos od 171,35 eura/1.291,00 kn mjesečno, za razdoblje od 1. travnja 2021. do 31. ožujka 2022. iznos od 179,52 eura/1.352,60 kn mjesečno, a za razdoblje od 1. travnja 2022. pa nadalje, dok za to budu ispunjeni zakonski uvjeti iznos od 189,24 eura/1.425,80 kn mjesečno.

 

8.2. Kraj činjenice da je tužiteljica u iskazu navela kako je tuženik od vremena prestanka bračne zajednice do donošenja privremene mjere od 1. veljače 2020. za mlt. djecu dao ukupno 4.000,00 kn, te da je podnesku od 22. rujna 2022. navela kako je tuženik nakon donošenja privremene mjere uplatio svega iznos od 150,00 eura i 600,00 kn, sud prvog stupnja je, u nedostatku podataka na koje se mjesece navedene uplate odnose, obvezao tuženika na plaćanje dospjelih iznosa uzdržavanja odjednom u roku od 15 dana, a dospijevajućih najkasnije do svakog 15. u mjesecu za tekući mjesec.

 

9. Preostali dio tužbenog zahtjeva za uskraćeno uzdržavanje i zahtjev za plaćanjem zakonskog uzdržavanja preko dosuđenih mjesečnih iznosa, do zatraženih iznosa od 2.000,00 kn mjesečno, kao i sa zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđene iznose naknade za uskraćeno uzdržavanje počevši od 15-tog u mjesecu do zadnjeg dana tekućeg mjeseca, je odbijen kao neosnovan.

 

10. Ispitujući presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, sud drugog stupnja je utvrdio da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a na koju povredu sadržajno ukazuje tuženik u žalbi. Suprotno žalbenim navodima, presuda se u pobijanom dijelu može ispitati, ima razloga o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni, niti međusobno proturječni. Jednako tako nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

 

11. Nadalje, sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa između stranaka, pa nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji ističe žalitelj u žalbi (čl. 355. ZPP).

 

12. Na žalbene navode tuženika prvenstveno valja reći kako u svim aktivnostima koje se odnose na djecu, bez obzira poduzimaju li ih javne ili privatne institucije socijalne skrbi, sudovi, upravna ili pravosudna tijela, najbolji interesi djeteta trebaju imati prednost, na što obvezuje načelo sadržano u odredbi čl. 3. st. 1. Konvencije o pravima djeteta (Narodne novine, Međunarodni ugovori, br. 12/93 i 20/97) te istovjetnoj odredbi čl. 24. st. 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (2010), SL EU C83.

 

13. Također, kada je riječ o primjeni Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine – Međunarodni ugovori, br. 18/97 i 4/02), s pripadajućim Protokolima broj 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13, Europski sud za ljudska prava je u svojim odlukama koje se tiču prava na obiteljski život, u koja, između ostalog, ulaze roditeljska prava i pravo na skrb, istaknuo obvezu države da omogući roditeljima da budu uključeni u postupak kojim se odlučuje o skrbi nad djetetom, i to do stupnja koji će im omogućiti potrebnu zaštitu njihovih interesa. Pritom je Sud naglasio kako pri odlučivanju o izvršavanju roditeljskih prava, država mora uspostaviti pravičnu ravnotežu između interesa djeteta i roditelja, s time da se pri tome posebna važnost mora dati najboljem interesu djeteta, koji ovisno o njegovoj prirodi i ozbiljnosti, može nadjačati interes roditelja (mutatis mutandis, Sahin protiv Njemačke, br. 30943/96, § 65, § 66, presuda od 8. srpnja 2003., te Elsholz protiv Njemačke, § 50, ibid.). Također, Ustavni sud Republike Hrvatske je u svojim odlukama U-III-2182/2014 od 17. lipnja 2014. (Narodne novine, br. 108/14) broj: U-III-4784/2013 od 6. ožujka 2014., (Narodne novine, br. 34/14.), zauzeo shvaćanje: „... da u svim postupcima koji se odnose na skrb o djeci središnje mjesto moraju imati najbolji interesi djeteta (...).“ Pritom, Ustavni sud u navedenim odlukama ističe da se u razrješenju obiteljskih odnosa, koji svakako uključuju i donošenje odluke s kojim će od roditelja dijete nastaviti živjeti u slučaju njihovog razvoda, mora polaziti od uzajamnog poštovanja i pomaganja svih članova obitelji te zaštite dobrobiti i prava djeteta, kao i odgovornosti obaju roditelja za podizanje i odgoj djeteta, a ispunjavanje tih okolnosti ocjenjuje se ovisno o specifičnim okolnostima pojedinog slučaja (Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-III-962/2016 od 1. ožujka 2018.).

 

14. Sud prvog stupnja pravilno je, rukovodeći se najboljim interesom mlt. djece, primijenio materijalno pravo u smislu odredaba čl. 105. st. 1. i 5., a u vezi s čl. 100., čl. 123. te čl. 408. i 416. ObZ, kada je odlučio da će zajednička djeca stranaka stanovati s majkom na adresi stanovanja majke, da će majka R. D. ostvarivati potpuno samostalnu roditeljsku skrb u odnosu na mlt. djeci i samostalno ih zastupati u bitnim osobnim pravima iz čl. 100. ObZ, i za svoju je odluku dao jasne, iscrpne i argumentirane razloge koji žalbenim navodima tuženika nisu dovedeni u pitanje. Pobijana odluka donesena je na temelju iscrpne i detaljne analize izvedenih dokaza, i pravilno utemeljena na izvješćima i prijedlozima nadležnog Centra (čl. 416. st. 1. toč. 3. ObZ), i utvrđenjima iz kaznenog postupka u kojem je tuženik pravomoćnom presudom osuđen radi počinjenja dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece-povreda djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. u vezi s čl. 51. KZ-a, te je tuženik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci te mu je izrečena uvjetna osuda kojom se određuje da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 mjeseci neće izvršiti ako okr. M. L. u vremenu provjeravanja od dvije godine ne počini novo kazneno djelo. Sud prvog stupnja, pravilno je u skladu s odredbom čl. 12. Konvencije o pravima djeteta, čl. 3. Europske konvencije o ostvarivanju dječjih prava (Narodne novine – Međunarodni ugovori br. 1/2010) i čl. 360. ObZ, mlt. djeci omogućio izražavanje mišljenja putem psihologa Centra (prijedlog i mišljenje od 23. listopada 2019.) te na način da je posebna skrbnica s njima obavila razgovor te o istome obavijestila sud (podnesak od 21. veljače 2021.). Slijedom navedenog, a s obzirom na to da je sud prvog stupnja u postupku koji je prethodio donošenju pobijane odluke pribavio nalaz i mišljenje stručnog tima nadležnog Centra (čl. 416. st. 1. toč. 3. ObZ), to je neosnovan žalbeni navod da je sud prvog stupnja trebao provesti i psihološko – psihijatrijsko vještačenje, a koji dokaz tuženik nije niti predložio. Žalitelju valja napomenuti kako je sud prvog stupnja pravilno u obrazloženju svoje odluke ukazao kako su odluke podložne promjeni u slučaju utvrđenja promijenjenih okolnosti za njihovu promjenu.

 

15. U odnosu na žalbene navode tuženika u pogledu odluke o naknadi za uskraćeno uzdržavanje i uzdržavanju mlt. djece valja prvenstveno reći kako je obveza roditelja uzdržavati svoju djecu propisana odredbom čl. 64. st. 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14), a odredbom čl. 27. st. 2. Konvencije o pravima djeteta, propisano je da roditelj(i) ili druge osobe, ovisno o njihovim sposobnostima i materijalnim mogućnostima, snose najveću odgovornost za osiguranje životnih uvjeta koji su prijeko potrebni za djetetov razvoj.

 

16. Sud prvog stupnja pravilno je svoju odluku o naknadi za uzdržavanje mlt. djece (čl. 289. ObZ), donio cijeneći utvrđenje o uobičajenim redovnim životnim potrebama mlt. djece, a u skladu s Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta za 2016., 2017. i 2018.

 

17. Rukovodeći se Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta za 2018., 2019., 2020., 2021. i 2022., sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo u smislu odredaba čl. 288., čl. 307., čl. 309., čl. 310., čl. 311., čl. 314. i čl. 317. ObZ, kada je odlučio o tuženikovoj obvezi uzdržavanja mlt. djece i za svoju je odluku dao valjano obrazloženje koje prihvaća i ovaj sud u cijelosti, a što žalitelj svojim navodima u žalbi nije doveo u pitanje.

 

18. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tuženika kao neosnovanu odbiti, i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, presudu u pobijanom dijelu, potvrditi.

 

U Zagrebu 6. lipnja 2023.

 

 

                                                                                                                                      Predsjednik vijeća

                                                                                                                                      Robert Jambor, v.r.