Poslovni broj: 37. Gž-2422/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

                                                                           Poslovni broj:  37. Gž-2422/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ksenije Grgić kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Sabine Dugonjić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C. o. d.d. Z., OIB: …, kojega zastupa punomoćnik I. H., odvjetnik u Z., protiv tuženika M. Ć. iz Z., OIB: …, kojega zastupa punomoćnica I. S., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-896/17-48 od 30. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 6. lipnja 2023.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-896/17-48 od 30. ožujka 2023. u dijelu pod točkom I. izreke.

 

II. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom III. izreke.

 

III. Preinačuje se prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom II. izreke na način da se odbija kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnoga troška u iznosu od 321,02 eura/2.418,75 kn sa zateznom kamatom od 30. ožujka 2023. do isplate i nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.317,28 eura/9.925,00 kn, u roku od 15 dana.

 

 

r i j e š i o   j e

 

I. Odbacuje se žalba tuženika kao nedopuštena u dijelu kojim pobija odluku pod točkom II. izreke prvostupanjske presude.

 

II. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troškova postupka u povodu žalbi. 

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja tuženiku je naloženo da isplati tužitelju iznos od 3.929,49 eura/29.606,72 kn sa zateznom kamatom od 13. travnja 2021. do isplate (točka I.), naloženo je tužitelju da naknadi parnični trošak tuženiku u iznosu od 321,02 eura/2.418,75 kn sa zateznom kamatom od donošenja presude do isplate (točka II.), odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 4.983,53 eura/37.548,42 kn sa pripadajućom zateznom kamatom (točka III.).

 

2. Protiv prvostupanjske presude, u dijelu pod točkom I. i točkom II. izreke, tuženik je podnio žalbu u kojoj opisno ukazuje na  pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnoga prava (čl. 353. st. 1. t. 2. i t. 3. Zakona o parničnom postupku - Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 88/22, dalje: ZPP), s prijedlogom za preinačenje.

 

3. I tužitelj je izjavio žalbu protiv presude pobijajući dio pod točkom II. i točkom III. izreke zbog svih zakonskih razloga, s prijedlogom za preinačenje a podredno za ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

 

4. Žalba tuženika je djelomično nedopuštena a djelomično neosnovana, žalba tužitelja je djelomično osnovana.

 

5. Iz izreke i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je pod točkom II. naloženo tužitelju da naknadi parnični trošak tuženiku. Tuženik u žalbi osporava tu odluku tvrdeći da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo pri utvrđenju iznosa parničnoga troška dosuđenog tužitelju.

 

6. Budući da pobijanom odlukom o naknadi parničnoga troška pod točkom II. izreke nije dosuđen ikakav trošak tužitelju već je njemu naloženo da naknadi parnični trošak tuženiku, žalba tuženika protiv toga dijela presude nije dopuštena jer on nema pravnog interesa za njeno pobijanje (čl. 358. st. 3. ZPP).

 

7. Stoga je kao takva temeljem odredbe čl. 367. st. 1. ZPP njegova žalba protiv pobijanog dijela pod točkom II. izreke presude odbačena.

 

8. Sadržajem žalbenih navoda tužitelj ne ukazuje konkretno na ijednu od povreda odredbi parničnog postupka a nisu  počinjene niti druge povrede odredbi parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u skladu sa odredbom čl. 365. st. 2. toga Zakona pazi po službenoj dužnosti.

 

9. Paušalnim i proizvoljnim žalbenim navodima tuženika i tužitelja  nije dovedena u pitanje pravilnost utvrđenja odlučnih činjenica.

 

10. Nije sporno da je tuženik bio sudužnik u ugovoru o kreditu koji su 11. listopada 2004. sklopili R. A. d.d. (dalje: R.) i A. P. kao korisnica kredita. Budući da kredit nije uredno otplaćivan, temeljem ugovora o osiguranju potraživanja ovdje tužitelj je kao osiguratelj na zahtjev R. kao osiguranika isplatio dana 15. siječnja 2007. iznos od 86.864,38 kn.

 

11. Nije sporno da je temeljem ugovora o osiguranju potraživanja sklopljenog između ovdje tužitelja kao osiguratelja i R. kao osiguranika isplatom štete tužitelj kao osiguratelj stupio u prava osiguranika prema dužniku (čl. 13.).

 

12. U ovom sporu tužitelj na ime regresa zahtijeva isplatu iznosa od 86.864,38 kn, koji je tijekom postupka snižavan, sukladno naknadnim, djelomičnim isplatama glavne dužnice.

 

13. Odgovornost tuženika kao sudužnika proizlazi iz odredbe čl. 111. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) prema kojoj odgovara vjerovniku kao glavni dužnik za cijelu obvezu i vjerovnik može zahtijevati njezino ispunjenje bilo kad od glavnog dužnika bilo od jamca ili obojice u isto vrijeme.

 

14. Tijekom postupka tuženik je istaknuo prigovor ništetnosti odredbe ugovora o kreditu kojom je ugovoreno plaćanje naknade od 3,30% od iznosa kredita prilikom prvog korištenja kredita, zbog toga što je riječ o obvezi koja je, kako tvrdi, neodređena i neodrediva, nejasno je na koje troškove se odnosi, uz to je odredba od strane banke unaprijed sročena u tipskom, standardiziranom obrascu ugovora, o njoj se nije pojedinačno pregovaralo, kao takva je "nametnuta" korisnici kredita.

 

15. Prije svega, ovako ugovorena obveza nije neodređena i nedodrediva imajući u vidu da je njen iznos iskazan u postotku od iznosa kredita koji je poznata veličina i nije sporan pa je time  i iznos naknade određen. 

 

16. Uz to, prvostupanjski sud je pravilno odbio ovaj prigovor kao neosnovan jer tuženik nije predložio ikakve dokaze na okolnosti sklapanja ugovora i odnosno  činjenica koje ističe kao razloge ništetnosti a sud, iako pazi na ništetnost po službenoj dužnosti, o tome odlučuje na temelju navoda i dokaza stranaka a ne utvrđuje činjenice po službenoj dužnosti. Iz navoda tuženika ne proizlazi da je sama korisnica kredita kao stranka ugovora o kreditu ikada osporavala valjanost ove ugovorne odredbe, u ovom postupku on nije predložio njeno niti vlastito saslušanje a nije predložio niti ikakve druge dokaze.

 

17. Suprotno žalbenom navodu tužitelja, iznos obveze je pravilno utvrđen na temelju dopunskog nalaza financijskog vještaka od 6. listopada 2022.

 

18. Naime, u prethodnom nalazu vještak je utvrdio da preostali dug na dan posljednje uplate iznosi 67.155,14 kn, pri čemu je imao u vidu dug po ugovoru o kreditu, cjelokupni nalaz i mišljenje baziran je na analizi obveze dužnika iz ugovora o kreditu iz koje proizlazi da je dug po kreditu na dan kada je tužitelj isplatio odštetni zahtjev R. bio u biti veći od isplaćene naknade.

 

19. Budući da  predmet spora nije zahtjev tužitelja kao ugovorne strane ugovora o kreditu već regresni zahtjev za isplatu iznosa koji je isplatio R., za utvrđenje preostalog iznosa duga, nakon uračunavanja svih naknadnih uplata glavnog dužnika, mjerodavan je upravo taj iznos naknade (koji je tužitelj i zatražio u samoj tužbi) a ne iznos eventualno preostale tražbine po ugovoru o kreditu.

 

20. U ovom slučaju nije sporno da je tužitelj s glavnom dužnicom sklopio sporazum 2. ožujka 2021. kojim je suglasno utvrđeno da predmetno potraživanje, koje je preneseno na njega od strane R. cesijom od 15. siječnja 2007., na dan  sklapanja sporazuma iznosi 65.034,66 kn, da se glavna dužnica obvezala isplatiti do 31. ožujka 2021. iznos od 35.000,00 kn i da je taj iznos platila, ona je time oslobođena daljnjih obveza ali ne i ovdje tuženik kao sudužnik.

 

21. U dopunskom nalazu i mišljenju financijski vještak je iznos tražbine utvrdio polazeći od iznosa duga koji je sam tužitelj utvrdio u citiranom sporazumu  te uračunavanjem isplaćenog iznosa od 35.000,00 kn, prema tom izračunu na dan posljednje uplate 12. travnja 2021. dug po osnovi glavnice iznosi 29.606,72 kn.

 

22. Kako je rečeno, obzirom na predmet ovoga spora i navode samog tužitelja u tužbi i tijekom postupka, on ima pravo na isplatu iznosa naknade koji je isplatio R., tijekom postupka nije dostavio dokaz (ugovor o cesiji) iz kojeg bi proizlazilo nešto drugo. Stoga sam ugovor o kreditu nije mjerodavan za utvrđenje preostalog iznosa obveze tuženika, kako je to utvrdio sudski vještak u nalazu i mišljenju od 24. rujna 2021. već je mjerodavan iznos koji je tužitelj isplatio R.. Zato je pravilan izračun u dopuni nalaza i mišljenja od 6. listopada 2022. koji polazi od iznosa duga koji je sam tužitelj iskazao na dan 2. ožujka 2021. i naknadno isplaćenog iznosa od 35.000,00 kn.

 

23. Imajuću i vidu navedene činjenice, nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja i tuženika kojima osporavaju pravilnost primjene materijalnoga prava u odluci o glavnom tužbenom zahtjevu (točka I. i točka III. izreke).

 

24. Međutim, tužitelj osnovano ističe taj žalbeni razlog u odnosu na odluku kojom mu je naloženo da naknadi parnični trošak tuženiku, tvrdeći da je pogrešno primijenjena odredba čl. 154. st. 2. ZPP prema kojoj se pri ocjeni uspjeha stranaka u sporu uzima u obzir ne samo kvantitativni već i kvalitativni uspjeh.

 

25. Prvostupanjski sud je u ovom slučaju doista pogrešno utvrdio uspjeh stranaka polazeći samo od iznosa konačnog tužbenog zahtjeva, s kojim je tužitelj uspio u omjeru od 44%, nakon čega je prema odredbi čl. 154. st. 2. utvrdio da tuženiku pripada pravo na naknadu troškova razmjerno razlici od 12%.

 

26. Međutim, imajući u vidu da je uz navedeni kvantitativni uspjeh od 44% tužitelj u cijelosti uspio sa osnovom zahtjeva, njegov ukupni uspjeh iznosi 72% a tuženikov 28%, iz čega proizlazi pravo tužitelja na  naknadu troškova u visini od 44%  dok je tuženikov zahtjev za naknadu troškova neosnovan.

 

27. Tužitelju su primjenom odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje: Tarifa) priznati troškovi sastava tužbe i podneska od 8.9.08. po 100 bodova (Tbr. 8.t.1.), sastava podnesaka od 28.2.14., 13.4.18., 17.5.18., 28.9.18., 13.11.19., 23.9.20. i 17.11.22. po 25 bodova (Tbr. 8.t.3.), za zastupanje na ročištima 3.9.18., 9.6.22. i 23.2.23. po 100 bodova, za zastupanje na ročištima 14.3.18., 6.7.20., 1.10.20. i 6.4.22. po 50 bodova, te za zastupanje na ročištu 14.10.19. 25 bodova (Tbr. 9.t.5.), ukupno 900 bodova što iznosi 13.500,00 kn (Tbr. 50.) a sa PDV-om ukupno 16.875,00 kn. Razmjerno utvrđenom uspjehu od 44% tužitelju od toga pripada pravo na naknadu iznosa od 7.425,00 kn čemu valja dodati cjelokupni iznos troškova vještačenja od 2.500,00 kn, dakle ukupno 9.925,00 kn ili 1.317,28 eura, dok zahtjev za isplatu zatezne kamate nije istaknut.

 

28. Slijedom izloženog, temeljem odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 373. t. 3. ZPP presuđeno je kao u izreci ove presude.

 

29. Strankama nisu dosuđeni troškovi u povodu žalbi jer tuženik sa žalbom nije uopće uspio a  tužitelj nje uspio sa žalbom u pogledu glavnog zahtjeva (čl. 166. st. 1., čl. 154. st. 1. i čl. 35. st. 1. ZPP).

 

 

U Zagrebu, 6. lipnja 2023.

 

Predsjednik vijeća:

Ksenija Grgić, v.r.