Poslovni broj: 37. Gž-2962/2022-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj:  37. Gž-2962/2022-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

         Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ksenije Grgić kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Sabine Dugonjić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. V. iz R., OIB: …, koju zastupaju punomoćnici B. B., F. B. i I. B. S., odvjetnici u Š.,  protiv tužene M.-I. J. iz G., OIB: …, koje zastupaju punomoćnici N. C. G. i I. C., odvjetnici u Š., radi isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tužene protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1816/17 od 27. svibnja 2022. i žalbi tužene protiv rješenja o privremenoj mjeri istoga suda poslovni broj P-1816/17 od 27. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 6. lipnja 2023.

 

 

r i j e š i o  j e

 

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1816/17 od 27. svibnja 2022. i predmet se vraća tome sudu na ponovno suđenje.

 

II. Ukida se rješenje o privremenoj mjeri Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1816/17 od 27. svibnja 2022. i predmet se vraća istome sudu na ponovan postupak.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je I.-tuženoj da isplati tužiteljici iznos od 16.800,00 eura u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB na dan isplate sa zateznom kamatom od 2. lipnja 2017. do isplate (točka I.), odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 58.567,00 eura u protuvrijednosti u kunama prema tečaju HNB na dan isplate sa zateznom kamatom od 2. lipnja 2017. do isplate (točka II.), naloženo je tužiteljici da naknadi parnični trošak tuženoj u iznosu od 45.719,00 kn (točka III.).

 

1.1. Rješenjem o privremenoj mjeri je radi osiguranja novčane tražbine tužiteljice u iznosu dosuđenom u citiranoj presudi određena mjera zbrane tuženoj da otuđi ili optereti nekretninu k.č.br. 1/60 upisanu u z.k.ul. 5095 k.o. R., uz zabilježbu zabrane u zemljišnoj knjizi, time da rješenje ima učinak rješenja o ovrsi, trajanje mjere je određeno do proteka petnaest dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu osigurane tražbine.

 

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je izjavila tužiteljica, pobijajući dio pod t. II. i t. III. izreke zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava (čl. 353. st. 1. t. 1. i t. 3. Zakona o parničnom postupku - Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, dalje: ZPP), s prijedlogom za preinačenje a podredno ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

 

3. Žalbu je izjavila i tužena, pobijajući presudu u dijelu pod točkom I. i rješenje o privremenoj mjeri zbog svih zakonskih razloga, s prijedlogom za preinačenje a podredno ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje i ponovni postupak po prijedlogu za osiguranje privremenom mjerom.

 

4. U odgovoru na žalbu tužiteljice tužena je osporila njenu osnovanost i predložila odbijanje.

 

5. Žalbe su osnovane.

 

6. Nije sporno da su tužiteljica i tužena sklopile 22. travnja 2015. ugovor o zakupu kojim je tužena dala tužiteljici u zakup poslovni prostor u R., na rok od 10 godina.

 

7. Istoga dana stranke su sklopile ugovor o zajedničkom ulaganju kojim su utvrdile da je tužena kao zakupodavac i vlasnik prostora za potrebe obavljanja djelatnosti zakupnika uložila iznos od 16.000,00 eura a tužiteljica kao ulagač i zakupnik je uložila iznos od 30.000,00 eura, sve temeljem ugovora o zakupu.

 

8. U istom ugovoru je ugovoreno da će u trenutku isteka ugovora o zakupu sva imovina uložena u poslovni prostor pripasti zakupodavcu, ovdje tuženoj, kao vlasniku prostora obzirom da je zbog ulaganja zakupoprimca umanjila godišnji iznos zakupnine za 3.000,00 eura.

 

9. Nadalje, također je ugovoreno u čl.4. da u slučaju prijevremenog raskida ugovora o zakupu od bilo koje strane, zakupodavac će isplatiti zakupoprimcu 70% vrijednosti uloženog iznosa i to na način da se od ukupno uloženog iznosa od 30.000,00 eura za svaku godinu zakupa oduzme iznos od 3.000,00 eura i na dobiveni iznos obračuna 70% od konačne utvrđene vrijednosti.

 

10. Nije sporno da je tužena 31. ožujka 2017. otkazala ugovor o zakupu.

 

11. Tužiteljica u tužbi tvrdi da je uz znanje i suglasnost tužene, vjerujući kako će zakup trajati deset godina, u potpunosti uredila predmetni prostor u svrhu obavljanja ugostiteljske djelatnosti, ulaganja prelaze iznos od 30.000,00 eura koji je ugovoren ali nije bio dovoljan za adaptaciju postojećeg stanja. Nakon što je potpuno uredila i adaptirala prostor, tužena je jednostrano otkazala ugovor o zakupu i zadržala sve uloženo, stekavši nepripadnu dobit.

 

12. Stoga temeljem čl. 4. ugovora o zajedničkom ulaganju, zahtijeva povrat dijela iznosa od 30.000,00 eura koji je bila dužna uložiti prema tom ugovoru i isplatu iznosa ulaganja koji prelazi taj iznos koji je, kako tvrdi, tužena stekla bez pravne osnove.

 

13. U odgovoru na tužbu tužena je osporila iznos i osnov potraživanja tvrdeći da je ona temeljem ugovora o zajedničkom ulaganju uložila ugovoreni iznos u pokretni inventar u poslovnom prostoru koji je tužiteljica nakon prestanka zakupa odnijela i zadržala i stoga nema prava potraživati od nje bilo koji iznos prema ugovoru o zajedničkom ulaganju. U pogledu radova na adaptaciji i uređenju, netočno je da je izgrađen novi objekt, tužiteljica je renovirala određene dijelove predmetnog prostora ali u okviru i u skladu sa ugovorom o zajedničkom ulaganju, iznosi koje potražuje izvan toga okvira su neosnovani.

 

14. Pobijanom presudom prvostupanjski sud je, obzirom na nesporne iznose ulaganja stranaka temeljem ugovora o zajedničkom ulaganju i činjenicu prijevremenog raskida ugovora o zakupu, naložio tuženoj da sukladno čl. 4. toga ugovora, isplati tužiteljici dio uloženog iznosa od 16.800,00 eura.

 

15. Preostali zahtjev koji se odnosi na isplatu iznosa ulaganja koji prelazi ugovoreni iznos je odbijen uz obrazloženje, u bitnome, da tužiteljica nije pri izvođenju radova postupila u skladu sa odredbom ugovora o zakupu jer nije pribavila pisanu suglasnost tužene za građevinske radove koji predstavljaju preinake poslovnog prostora kojima se mijenja konstrukcija i raspored poslovnog prostora.

 

16. Naime, u čl. 7. toga ugovora je ugovoreno da zakupnik ne smije bez suglasnosti zakupodavca činiti ikakve preinake poslovnog prostora kojima se bitno mijenja konstrukcija i raspored poslovnog prostora osim prema dogovorenom opisu radova, troškovniku, tlocrtu koji su prilog toga ugovora, suglasnost za preinake potvrđuje zakupodavac ovjerom troškovnika.

 

17. Prvobitno stanje znači da će zakupnik ukloniti sve izvršene radove koje je načinio u prostoru nakon što je preuzeo poslovni prostor od zakupodavca te vratiti podove i zidove u stanje kakvo je preuzeto kod preuzimanja prostora prema ugovoru.  Zakupnik može ostaviti određene preinake ako mu zakupodavac za to da pismeno dopuštenje.

 

18. Zaključke suda prvoga stupnja za sada nije moguće prihvatiti kao pravilne.

 

19. Naime, odredba čl. 7. ugovora o zakupu nije u ovom slučaju jedina mjerodavna i presudna za odluku o tužbenom zahtjevu, jer su očito upravo u skladu s njom stranke i sklopile ugovor o zajedničkom ulaganju koji je kao takav relevantan za njihova prava i obveze koje se tiču ulaganja i radova na objektu.  Iako u tom ugovoru uopće nije definirano koja je konkretna svrha ulaganja, iz navoda stranaka tijekom postupka nesporno proizlazi da su pri tome imale u vidu izvođenje određenih radova na objektu, i tužena u odgovoru na tužbu tvrdi da je tužiteljica renovirala određene dijelove prostora ali u okvirima i u skladu sa ugovorom o zajedničkom ulaganju, da je objekt u trenutku sklapanja ugovora o zakupu već imao površinu 131 m2, od toga čvrsti objekt 51 m2, kako dokaz je priložila rješenje o izvedenom stanju.

 

20. Iako je i na okolnost izvršenih radova proveden niz dokaza, pa i očevid i vještačenje te je sadržaj dokaza reproduciran u obrazloženju presude, izostala je njihova cjelovita ocjena i određeni razlozi koje odlučne činjenice o izvedenim radovima su utvrđene a koje bi opravdavale zaključak da je riječ o radovima kojima se mijenja konstrukcija i raspored poslovnog prostora.

 

21. Nadalje, u pogledu dogovorenih radova i ulaganja u objekt mjerodavan je sklopljeni ugovor o zajedničkom ulaganju kojim radovi međutim nisu određeno navedeni, pa je u postupku valjalo utvrditi koje su konkretne radove odnosno ulaganja stranke imale u vidu, o čemu je među njima očito postojao usmeni dogovor, o tome u obrazloženju nedostaju ikakvi razlozi. Tako iz navoda stranaka tijekom postupka proizlazi da djelomično proturječno iskazuju o  namjeni uloga tužene koja tvrdi da se isti odnosi na pokretni inventar koji je tužiteljica odnijela i zadržala dok tužiteljica tvrdi da se dogovoreni iznosi nisu uopće odnosili na pokretnine i inventar već na građevinske radove. Ova proturječnost također nije razjašnjena te nije ocijenjen prigovor tužene da je kroz vrijednost zadržanih pokretnina tužiteljici vraćen razmjerni iznos ulaganja zbog prijevremenog raskida ugovora o zakupu, koji joj je dosuđen pod točkom I. izreke prvostupanjske presude.

 

22. Nadalje, obzirom da ugovor o zajedničkom ulaganju očito sadrži i usmeno ugovorene dopune i da stranke nisu ikakvim sporazumom uvjetovale njegovu valjanost pisanom formom niti obveza pisane forme za njega proizlazi iz Zakona (čl. 289. i čl. 286. Zakona o obveznim odnosima - Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO), izostanak pisane suglasnosti tužene za izvedene radove u ovom slučaju ne može sam po sebi isključivati pravo tužiteljice na isplatu jer među strankama mogu u takvom slučaju vrijediti i usmeno dogovorene dopune. Pri tome treba imati u vidu da u ovom slučaju u postupku nije utvrđeno da se tužena odnosno njen punomoćnik protivio izvođenju radova na objektu, da je tražio njihovu obustavu ili vraćanje u prvobitno stanje iako iz pojedinih dokaza proizlazi da je punomoćnik bio upoznat detaljno s izvođenjem radova te je iznosio i pojedine primjedbe i zahtjeve (list 73. spisa). U obrazloženju je izostala ocjena tih dokaza i činjenica kao i zaključak o tome da li iz njih proizlazi da su radovi izvedeni suglasno volji  obiju strana ili je tužiteljica odstupila od ugovorenog. Ovisno o utvrđenju, njeno pravo na isplatu uloženog iznosa može proizlaziti iz samog ugovora o zajedničkom ulaganju (čl. 4.) ili pak zahtjev u tome dijelu valja razmotriti primjenom odredbi o stjecanju bez osnove (čl. 1111. - čl. 1119. ZOO).

 

23. Kako zbog izostanka razloga o navedenim odlučnim činjenicama nije moguće ispitati pravilnost prvostupanjske presude ostvaren je žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koji u ovom slučaju ukazuju opisno i stranke a i sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

 

24. Stoga je temeljem odredbe čl. 369.st.1. ZPP prvostupanjska presuda ukinuta i predmet vraćen sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje, radi utvrđenja odlučnih činjenica i donošenja nove, zakonite i valjano obrazložene presude, ocjenom svih ostalih žalbenih navoda.

 

25. I u pogledu rješenja o privremenoj mjeri tužena osnovano ističe nedostatak razloga o pretpostavkama za njeno izricanje. Naime, osim vjerojatnosti same tražbine, daljnje pretpostavke za određivanje privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine su dokazivanje opasnosti da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati (čl. 344. st. 1. Ovršnog zakona - Narodne novine broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17).

 

26. U pobijanom rješenju prvostupanjski sud je zaključio da postoji opasnost da će tužena raspolagati poslovnim prostorom jer je to i učinila nakon prijevremenog raskida ugovora o zakupu poslovnog prostora. Međutim, pri tome je nejasno na koji način je tužena raspolagala nekretninom i zbog čega bi takvo raspolaganje (ukoliko sud ima u vidu davanje u zakup) moglo otežati ili spriječiti naplatu tražbine.

 

27. Kako zbog nedostatka razloga o ovim činjenicama niti pravilnost rješenja o privremenoj mjeri nije moguće ispitati ostvaren je žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, a osim toga je i ukinuta presuda kojom je bila utvrđena kao djelomično osnovana novčana tražbina tužiteljice, temeljem odredbe čl. 380. t. 3. ZPP uvažena je žalba tužene i ukinuto  prvostupanjsko rješenje te je predmet vraćen na ponovni postupak.

 

28. Odluka o naknadi parničnoga troška je ukinuta sukladno odredbi čl. 164. st. 4. ZPP.

 

U Zagrebu, 6. lipnja 2023.

                                                                                                                       Predsjednik vijeća:

                                                                                                          Ksenija Grgić, v.r.