1

Poslovni broj: 5 Gž-544/2023-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 5 Gž-544/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

                                                                                   

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić predsjednice vijeća, Ksenije Grgić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Sabine Dugonjić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. E. OIB … iz K., zastupane po punomoćnicima D. M. i L. M., odvjetnicima u R., protiv tuženika P. b. Z. d.d., Z., OIB …, zastupanog po punomoćnici S. K., odvjetnici u Odvjetničkom društvu L. i p. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, poslovni broj P-104/2022-18 od 12. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 6. lipnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, poslovni broj P-104/2022-18 od 12. listopada 2022., u pobijanom dijelu toč. I. izreke, osim u dijelu kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništavim dijela odredbe čl. 1. ugovora o kreditu u dijelu koji glasi: „H. n. b.“, zatim pod toč. II. izreke, osim u dijelu kojim je odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva i zateznih kamata preko dosuđenog iznosa, te dijelu toč. III. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 11.050,21 kn/1.466,61 EUR[1], te pod toč. IV. izreke.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da su ništetne odredbe ugovora o kreditu broj …, koji je zaključen između stranaka 21. svibnja 2007., kojim se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, sadržane odredbi čl. 1. koja glasi: “protuvrijednost od …CHF po srednjem tečaju…važeće na dan korištenja kredita,“ zatim sadržane u odredbi čl. 4. koja glasi: „Kamata se obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom) sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima,“ zatim sadržane u odredbi čl. 5. koja glasi: „Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate,“ zatim sadržane u odredbi čl. 6.2. koja glasi: „… plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja…“, zatim sadržane u odredbi čl. 11.9. koja glasi: „Potpisom ovog Ugovora Korisnik kredita i Protivnik osiguranja izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te potvrđuje da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF,“ pa stoga navedene odredbe ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne strane, dok je odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja da se utvrdi ništavim dio odredbe čl. 1. Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi „H. n. b.…“ (toč. I. izreke). Naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 18.602,90 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dok je odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva i zateznih kamata (toč. II. izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 11.050,21 kn/1.466,61 EUR, dok je odbijen preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 615,74 kn odbijen (toč. III. izreke). Odbijen je tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnih troškova (toč. IV. izreke).

 

2. Protiv dosuđujućeg dijela presude pod toč. I., II. i III. izreke, te toč. IV. izreke kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu parničnog troška, ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

 

3. Žalba je neosnovana.  

 

4. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje žalitelj. Presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, te nije osnovan ovaj žalbeni razlog.

 

5. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

 

6. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da su stranke 21.5.2007. sklopile Ugovor o kreditu kojim je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužiteljici kredit broj u iznosu od 13.640,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke kreditora važeće na dan korištenja kredita. Nadalje je čl. 4. ugovoreno da se kamata obračunava u CHF, čl. 5. da se kamata na zakašnjele iznose obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke, a čl. 61. ugovoreno je da korisnica kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF važećem na dan plaćanja. Provedenim financijskim vještačenjem je utvrđeno da razlika između početnog tečaja CHF na dan isplate kredita i tečaja CHF koji se mijenjao tijekom otplate kredita iznosi 18.602,90 kn.

 

7. U ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu u dijelu kojima je ugovorena valutna klauzula prvostupanjski sud se pravilno pozvao na učinke presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 od 4.7.2013., potvrđene presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/17 od 14.6.2018., te presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018 od 3.9.2019., kojom su odbijene revizije tužitelja i tuženika, te je Vrhovni sud u cijelosti potvrdio ranija utvrđenja iz spora kolektivne pravne zaštite o tome kako su banke, među kojima i tuženik, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima i koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe  o valutnoj klauzuli uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirale o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

 

8. Prema pravnim utvrđenjima sudova u postupku kolektivne zaštite odredba o valutnoj klauzuli nije bila jasna i transparentna za potrošače u smislu da im nije bio jasan ekonomski učinak vezanja glavnice kredita uz valutu CHF a ne općenito i načelno valutne klauzule kao takve. Tako iz pravnih utvrđenja proizlazi da su banke, među njima i tužena, imale saznanja o izglednoj budućoj promjeni tečaja CHF prema kuni na štetu potrošača a unatoč tomu su ih poticale na sklapanje ugovora o kreditu upravo s valutnom klauzulom u CHF. Potrošači su bili neobaviješteni o pravom značenju CHF kao "sigurne valute" za ulaganja banaka a ne za korisnika kredita te oni nisu mogli razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze iz predloženih ugovornih odredbi kojima se glavnica veže upravo uz valutu CHF (a ne primjerice za EUR) i informirano se odlučiti o sklapanju ili nesklapanju takvog ugovora, tužene banke nisu na transparentan način informirale potrošače o riziku i kod ove odredbe vrijedi presumpcija da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju valutne klauzule u CHF, sve na štetu potrošača, pa da je time postupljeno suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03 – dalje: ZZP/03) u razdoblju od 10.09.2003. do 06.08.2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09  dalje: ZZP/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/15 – dalje: ZOO).

 

9. Odredbom čl. 502.c ZPP propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju će sud biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

 

10. Navedena odredba ZPP propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP.

 

11. Na temelju činjeničnih utvrđenja s obzirom na nesporno utvrđeno povećanje tečaja CHF nakon sklapanja predmetnog ugovora o kreditu utvrdio da su odredbe  kojima je bila ugovorena valutna klauzula u CHF ništetne, te je obvezao tuženika kao nesavjesnog stjecatelja da isplatiti tužiteljici stečeno bez osnove na temelju takvih ništetnih odredbi.

 

12. Nepoštena odredba u cijelosti ne obvezuje potrošača i to od trenutka sklapanja ugovora na temelju samoga Zakona. Potrošač se dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe, jer je cilj zaštite koja se pruža, uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka, te održati ugovor na snazi. Potrošaču nadalje pripada i pravo na naknadu svih iznosa koje je platio trgovcu na temelju nepoštene odredbe.

 

13. Kako je utvrđeni iznos od 18.602,90 kn/2.469,03 kn kojeg je tužiteljica platila više na ime valutne klauzule u CHF tuženik stekao bez pravne osnove, pravilno je naloženo tuženiku da taj iznos vrati tužiteljici, odnosno na joj naknadi vrijednost postignute koristi ostvarene uplatama više plaćenih anuiteta sa zateznim, sukladno odredbi čl. 1111. ZOO.

 

14. S obzirom da je sud vezan za pravne učinke ranije navedene pravomoćne presude donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, u kojem postupku je utvrđeno da su odredbe o ugovaranju valutne klauzule u CHF nepoštene, a time i ništetne, jer je tuženik ponudio tužiteljici sklapanje ugovora s nepoštenim odredbama i postupao nepošteno, čime je posto nepošteni stjecatelj (čl. 1115. ZOO) za iznose koje je nepripadno primio na temelju ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli koje su ništetne, to je temeljem ništavih odredbi ugovora o kreditu u obvezi isplatiti tužiteljici zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice od dana stjecanja svake pojedine uplate iznosa koji je bio veći od ugovorenog do isplate, kako je to pravilno i dosuđeno pobijanom presudom.

 

15. Prvostupanjski sud pravilno je otklonio kao neosnovan tuženikov prigovor zastare, jer pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO, i zastara individualnih restitucijskih zahtjeva iznova ponovno počinje teći od trenutka pravomoćnosti odluke donesene u tom sporu. Taj rok u odnosu na ništetnost valutne klauzule počinje teći od dana pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/17 od 14.6.2018., i da je tužba podnesena (8.2.2022.) unutar petogodišnjeg zastarnog roka iz čl. 225. ZOO. 

 

16. S tim u vezi Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. dao je objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva koji su posljedica utvrđenja ništetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, prema kojemu ako je ništetnost ustanovljena, kao što je ovdje slučaj, u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od naknadnog (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.“

 

17. Odluka o troškovima postupka sadržana u toč. III. izreke pobijane presude pravilna je i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP), tako i po visini troškova koji su određeni (čl. 155. ZPP).

 

18. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem odredbi čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

 

U Zagrebu 6. lipnja 2023.

 

 

       Predsjednica vijeća:

                                                                                                   Jasenka Grgić, v.r.