1

                            Poslovni broj: 25 Gž-4611/2022-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 25 Gž-4611/2022-2

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Ines Smoljan, kao predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević, članice vijeća i suca izvjestitelja te Dubravke Burcar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. J.1, OIB: …, iz P., zastupanog po punomoćniku V. P., odvjetniku u P., protiv tuženika J. M., OIB: …, iz V., zastupanog po punomoćnici M. H., odvjetnici u P., radi predaje posjeda i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P-293/2022-12 od 24. listopada 2022., na sjednici vijeća održanoj 6. lipnja 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P-293/2022-12 od 24. listopada 2022.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužitelju preda u posjed slobodnu od svojih stvari i osoba nekretninu na k.č.br. 1242/2 k.o. B. upisanu u zk.ul.br. 595, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati naknadu u iznosu od 5.500,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate uvećanu za pripadajuće zakonske zatezne kamate, koje na: - iznos od 1.100,00 Eura teku od 16. prosinca 2021. - iznos od 1.100,00 Eura teku od 16. siječnja 2022. - iznos od 1.100,00 Eura teku od 16. veljače 2022. - iznos od 1.100,00 Eura teku od 16. ožujka 2022. - iznos od 1.100,00 Eura teku od 16. travnja 2022. pa sve do isplate, kao i da mu isplati daljnje iznose od po 1.100,00 Eura mjesečno, počevši od 01. travnja 2022. pa sve do predaje predmetne nekretnine tužitelju, najkasnije do svakog 15-tog u mjesecu za tekući mjesec uvećano za zakonske zatezne kamate koje na neplaćene mjesečne iznose teku od 16-tog dana u mjesecu pa do konačne isplate, u roku od 15 dana. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 kn/663,61 eura (slovima: pettisućakuna / šestošezdesettrieura i šezdesetjedancent) u roku od 15 dana

 

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19. i 80/22. - dalje: ZPP) te predlaže žalbu usvojiti uz naknadu troška žalbe.

 

3. Žalba nije osnovane.

 

4. Predmet spora je zahtjev za predaju u posjed predmetne nekretnine, pobliže opisane kao u izreci prvostupanjske presude pod stavkom I te zahtjev za isplatu naknade za korištenje iste u iznosu od po 1.100,00 eur mjesečno počem od 1. prosinca 2021. pa do predaje posjeda.

 

5.1. Prvostupanjski je sud polazeći od utvrđenja:

- da je tužitelj upisani zemljišnoknjižni vlasnik, a tuženik posjednik predmetne nekretnine koji osporava da je u posjedu iste  bez valjanog pravnog temelja,

- da je tužitelj sin tuženika rođen za vrijeme trajanja braka s V. M. te unuk E. J.2, njegove bake po majci, 

- da je Ugovorom o darovanju nekretnina od 05. travnja 2002. (32-34) V. M. (majka tužitelja i bivša supruga tuženika) darovala E. J.2 (svojoj majci) predmetnu nekretninu, kojim je u čl. IV naznačeno da daroprimatelj stupa u posjed darovane nekretnine danom zaključenja ugovora, a potpis darovatelja ovjeren je po javnom bilježniku Đ. P. iz P.,

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Poreču posl.br. P-541/04-30 od 13. travnja 2007. (list 29-31) utvrđeno da je predmetna nekretnina zajednička imovina ovdje tuženika i E. J.2 iz V., te da je udio ovdje tuženika u stjecanju vlasništva predmetne nekretnine  ½ dijela, a E. J.2 druge  ½ dijela, 

- da je tuženik temeljem navedene presude podnio prijedlog za uknjižbu prava vlasništva, koji prijedlog je odbijen nakon čega je tuženik pokrenuo novi parnični postupak radi utvrđenja prava (su)vlasništva predmetne nekretnine u ½ dijela, a koji postupak se vodi pod posl.br. P-293/2022 i dalje je u tijeku,

- da je Ugovorom o darovanju nekretnine od 04. veljače 2021. (35-37) E. J.2 (baka tužitelja i bivša punica tuženika) darovala ovdje tužitelju  E. J.1, svom unuku, predmetnu nekretninu, kojim je u čl. IV naznačeno da daroprimatelj stupa u posjed darovane nekretnine danom zaključenja ugovora, a potpis darovatelja ovjeren je po javnoj bilježnici M. H. iz P.,

- da oba ugovora nisu sklopljena u formi javnobilježničkog akta niti su solemnizirana,

 

kao i iskaza tužitelja kao stranke, koji je u istom potvrdio da mu nikada njegova baka (E. J.2) nije predala ključ darovane kuće koja je sagrađena na predmetnoj nekretnini jer ga ni ona nije imala, niti su njih oboje u trenutku darovanja bili u posjedu predmetne nekretnine,

 

zaključio da je u konkretnom slučaju tuženik temeljem navedene pravomoćne presude dokazao da ima pravo na posjed 1/2 dijela predmetne nekretnine (izvanknjižni je suvlasnik kuće koja je izgrađena na predmetnoj nekretnini), a osim toga pravo na suposjed ni ne brani tužitelju čime osnovano osporava tužitelju da je suvlasnik predmetne nekretnine preko ½ dijela, sukladno odredbi čl.  163.st.1. pravima ("Narodne novine" broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. dalje: ZV) koja propisuje da posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed).

 

5.2. Nadalje, polazeći od sadržaja odredbe čl. 482.st.2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11.,78/15., 29/18., 126/21. - dalje: ZOO) kojom je propisano da ugovor o darovanju bez prave predaje, kao u konkretnom slučaju, mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave kao i čl. 53. st. 1. toč. 2. Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09, 120/16 -dalje ZB), kojim je propisana forma za pravnu valjanost ugovora o darovanju bez predaje stvari u neposredan posjed daroprimatelja, a koji se primjenjuje kao lex specialis, a kojom je određeno da je za ovu vrstu pravnog posla potreban javnobilježnički akt, to izostanak sklapanja ugovora o darovanju u propisanom obliku dovodi do ništetnosti tog pravnog posla, osim ako iz cilja propisa kojim je određen oblik ne proizlazi što drugo (čl. 290. st. 1. ZOO-a), slijedom čega je zaključio da  ugovor o darovanju od 04. veljače 2021. (35- 37) temeljem kojeg se tužitelj upisao kao isključivi zemljišnoknjižni vlasnik predmetne nekretnine ništetan pravni posao koji ne proizvodi pravne učinke, te ima za posljedicu da tužitelj nije vlasnik predmetne nekretnine, što posljedično, ne čini osnovanim ni tužbeni zahtjev za isplatu izgubljene koristi, te je odbio oba tužbena zahtjeva tužitelja u cijelosti kao  neosnovane.

 

6. Odluku prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

 

7. Ispitujući pobijanu presudu sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da kod njenog donošenja nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer je pobijana presuda jasna i razumljiva, obrazloženje presude sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama koji nisu kontradiktorni stanju spisa i  izvedenim dokazima.

 

8. Na temelju predloženih i izvedenih dokaza, koji su ocijenjeni u skladu s čl. 8. ZPP, činjenično stanje odlučne za donošenje pobijane odluke je pravilno i potpuno utvrđeno.

 

9. Neosnovano tužitelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud nezakonitim postupanjem, samoinicijativno, odlučivao o dokazima koji će se prikupiti i izvoditi na glavnoj raspravi. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je tuženik u odgovoru na tužbu  isticao ništetnost ugovora o darovanju kojim je njegova bivša supruga V. raspolagala predmetnom nekretninom u korist svoje majke bez prave predaje u posjed kao i ugovora o darovanju kojim je njezina majka potom raspolagala istom  nekretninom u korist tužitelja darovnim ugovorom također bez prave predaje u posjed, jer nisu sklopljeni u formi javnobilježničkog akta, preslike kojih je dostavio u spis uz odgovor na tužbu.

 

10. Slijedom izloženog, pravilno je postupio prvostupanjski sud, kada je radi ocjene iznesenog prigovora tuženika o pravnoj nevaljanosti darovnog ugovora temeljem kojeg se tužitelj upisao kao zemljišnoknjižni vlasnik odlučio od zk odjela toga suda pribaviti podatke temeljem koje isprave je tužitelj upisan kao vlasnik predmetne nekretnine. Prvostupanjski je sud o tome rješavao kao o prethodnom pravnom pitanju na što je ovlašten po službenoj dužnosti sukladno čl. 12. st. 1. i 2. ZPP-a. Ovlaštenje suda odlučivati o tome je li pravni posao valjan ili ništetan kao o prethodnom pitanju proizlazi i iz odredbe čl. 327. ZOO-a po kojoj na ništetnost na temelju činjeničnih tvrdnji iznesenih u postupku sud pazi po službenoj dužnosti (st.1.). Takvim odlučivanjem, suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja nije  prelazio granice odlučivanja o postavljenim zahtjevima o kojima meritorno odlučuje.

 

11. S tim u svezi valja istaći da ugovor koji je ništetan i bez pravnog učinka kao posljedice nepoštivanja obvezatnosti oblika propisanog zakonom (čl. 290. st. 1. ZOO-a) po čl. 294. ZOO-a može konvalidirati i postati pravno valjan jedino ukoliko su ga ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežnom dijelu, u smislu ispunjenja obveza koje iz istog nastaju za ugovorne strane. To znači da se činjenicom provedbe ugovora u zemljišnim knjigama i uknjižbom prava vlasništva daroprimca na nekretninama ne može ostvariti učinak konvalidacije jer se tom radnjom ne ispunjavaju ugovorne obveze, a u ovom slučaju to je prava predaja darovane nekretnine u faktični posjed. O tome isti stav proizlazi iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2593/2000 od 16. prosinca 2003. i Rev-995/2004 od 4. listopada 2005. te odluke Ustavnog suda U-III-891/2006 od 2. prosinca 2009.

 

12. Kako dakle tužitelj, isključivo vlasništvo za koje tvrdi da mu pripada nije mogao izvoditi iz prava svoje bake kao darovateljice, zbog utvrđene ništetnosti predmetnog  ugovora o darovanju, a darovateljica nije imala vlasnička ovlaštenja legitimno prenositi pravo posjeda na tužitelja jer nesporno u faktičnom posjedu predmetne nekretnine nije ni bila, a tuženik je temeljem prethodno navedene pravomoćne presude dokazao da ima pravo na posjed 1/2 dijela predmetne nekretnine (izvanknjižni je suvlasnik kuće koja je izgrađena na predmetnoj nekretnini), koji, osim toga, pravo na suposjed i ne brani tužitelju, pravilno je sud prvog stupnja odbio tužbene zahtjeve tužitelja za predaju u posjed predmetne nekretnine i zahtjev za  isplatu naknade za korištenje iste u iznosu od po 1.100,00 Eura mjesečno počem od 1. prosinca 2021. pa do predaje posjeda, kao neosnovane.

 

13. I odluka o parničnom trošku je donesena uz pravilnu primjenu materijalnog prava.

 

14. Slijedom izloženog, kako je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, a žalbenim navodima tužitelja nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane prvostupanjske presude, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i na temelju čl. 368. st. 2. ZPP-a presuditi kao u izreci.

 

U Zagrebu, 6. lipnja 2023.

                                                                                                        

         Predsjednica vijeća

                  Ines Smoljan, v.r.