Poslovni broj 34 Gž-1399/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 34 Gž-1399/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u Vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice,  u pravnoj stvari tužitelja M. G. /OIB: …/ iz S., koga zastupa Z. R., odvjetnik iz Z., protiv tuženice I. J. /OIB: …/ iz Z., koju zastupa T. M., odvjetnik iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1549/2018-46 od 24. siječnja 2023., u sjednici održanoj 6. lipnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

              I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1549/2018-46 od 24. siječnja 2023. pod stavkom I., II., i IV. izreke.

 

          II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 2.010,75 eura / 15.150,00 kn[1] sa zateznim kamatama od 25. svibnja 2018. do isplate (stavak I. izreke), iznos od 50,02 eura / 376,91 kn sa zateznim kamatama od 23. siječnja 2018. do isplate (stavak II. izreke) i naknaditi parnične troškove u iznosu 2.136,01 eura / 16.093,75 kn sa zateznim kamatama od 24. siječnja 2023. do isplate (stavak IV. izreke).

Odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 650,34 eura / 4.900,00 kn sa zateznim kamatama (stavak III. izreke).

 

2. Protiv presude pod stavkom I., II. i IV. izreke žali se tuženica iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., u daljnjem tekstu: ZPP-a).

 

2.1. Tuženica predlaže preinaku pobijanog dijela prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbenog postupka.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je neosnovana.

 

5. Ispitivanjem prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji je prethodio nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a (povreda pravila o sadržaju presude) na koje se poziva tuženica, a niti druge bitne povrede odredba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a). Prvostupanjski je sud odlučio o zahtjevu iz sudske nadležnosti, sa osobama koje mogu biti stranke u postupku i pravilno su zastupane, a vezano za koji zahtjev nije u tijeku druga parnica, pravomoćno suđeno, sklopljena sudska niti s njom izjednačena nagodba, presudom jasne izreke i obrazloženja u kojem su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama u skladu sa stanjem spisa.

 

6. Nije utvrđen niti žalbeni razlog nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 355. ZPP-a), a niti pogrešne primjene materijalnog prava (članak 356/2. ZPP-a).

 

7. Naime, iz rezultata raspravljanja i stanja spisa proizlazi:

 

-          da su u prometnoj nezgodi 24. lipnja 2017., u 11,45 sati u Z. (… - prilaz kolnik trgovačkog centra K.) sudjelovala dva motorno vozila u pokretu - neregistrirano / neosigurano putničko vozilo marke i tipa Audi 3, registarske oznake i broj OS 763-LD kojim je upravljala tuženica i registrirano / osigurano putničko vozilo marke i tipa Opel Zafira, registarske oznake i broja ZG 3407 ER;

 

-          da je tuženica krećući se istočnom kolničkom trakom prilaznog kolnika trgovačkog centra K. u smjeru sjever, dolaskom do raskrižja s … i …, vozilom prošla pored prometnog znaka "obavezno zaustavljanje" i ušla u raskrižje, skrećući u raskrižju lijevo u smjeru sjeverozapad, a da nije propustila vozilo tužitelja s kojim se tužitelj kretao po cesti s prednošću prolaza (sjeverni kolnički trak … u smjeru zapad), uslijed čega je na prednju desnu bočnu stranu njezinog automobila, prednjom lijevom bočnom stranom naletio automobil tužitelja i bio odbačen u desno u smjeru sjeverozapada, gdje je sletio s kolnika na meki teren sa sjeverne strane i prednjim djelom naletio na metalni stup - nosač prometnog znaka, a potom nastavio kretanje mekim terenom u smjeru zapada te potom istim dijelom udario u stablo drveta cer, gdje se zaustavio, prednjim djelom okrenut u smjeru sjeverozapad;

 

-          da je protiv tuženice vezno za prometnu nezgodu pravomoćno okončan prekršajni postupak, u kojem je na temelju izričitog priznanja tuženice da se smatra krivom za prometnu nezgodu i priznaje prekršaj iz članka 57. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj: 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 92/2014., u daljnjem tekstu: ZSPC-a) i neosporavanih materijalnih dokaza (zapisnika o očevidu, fotografije mjesta događaja, skica mjesta događaja) tuženica proglašena krivom zato što je kao vozač koji ulazi vozilom na cestu koja je prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaska, iako dužna nije propustila vozilo tužitelja  kojim se tužitelj kretao cestom s prednošću prolaza i što je upravljala vozilom za koji je prometna dozvola istekla za više od 15 dana;

 

-          da u prekršajnom predmetu, koji se vodio kroz šest mjeseci nakon prometne nezgode, a niti bilo kojem drugom materijalnom dokazu nema podataka o prebrzoj vožnji tužitelja;

 

-          da je tuženica po prvi put u iskazu na ročištu za glavnu raspravu održanom 24. studenog 2022. na kojem je i zaključena glavna rasprava, odnosno pet godina nakon nezgode, navela da je po njezinoj slobodnoj procjeni brzina kretanja tužitelja "…bila velika sasvim sigurno 60 do 70 km/sat" i da to procjenjuje temeljem činjenice da je vozilo tužitelja "otišlo udesno i da je tim vozilom srušen prometni znak i drvo" (list 193. - 194. spisa);

 

-          da je tužitelj (rođen …. po zvanju građevinski strojar) u prometnoj nezgodi zadobi ozljedu - istegnuće mišića vrata uslijed koje je trpio fizičke boli (jakog intenziteta i trajnog karaktera 1 dan, srednjeg intenziteta i trajnog karaktera 7 dana, slabijeg intenziteta - sumarno 45 dana), strah (kratkotrajni primarni strah 1 dan, umjereni oscilirajući 5 dana i slabiji oscilirajući nakon toga 4 tjedna, te kasni povremeni manjeg intenziteta u situacijama koje ga podsjećaju na štetni događaj);

 

-          da je tužitelju za vrijeme liječenja bila potrebna tuđa pomoć i njega (15 dana po 2 sata dnevno, nastavno 15 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove i pomoć pri odlasku u trgovinu i slično),

 

-          i da je nakon završenog liječenja od ozljede zadobivene u prometnoj nezgodi trajno smanjena životna aktivnost tužitelja u opsegu od 2% (ograničena pokretljivost vratnog segmenta kralježnice, bolovi u vratu pri dužem radu u nefiziološkom položaju glave i tijela)

 

8. Prema odredbi članka 57. stavku 4. ZSPC-a vozač koji ulazi vozilom na cestu koja je prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaska dužan je propustiti sva vozila koja se kreću tom cestom. Odredbom članka 51. stavkom 1. ZSPC-a je propisano da je vozač dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku.

 

9. Za ocjenu odgovornosti u slučaju nezgode izazvane motorni vozilom u pokretu mjerodavna su pravila o odgovornosti po osnovi krivnje /subjektivna odgovornost/ iz odredbe članka 1072. u vezi s člankom 1045. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 25/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., u daljnjem tekstu: ZOO-a), prema kojima se krivnja štetnika presumira (teži stupnjevi krivnje /krajnja nepažnja i namjera/ se presumiraju samo ako iz smisla odnosnog zakonskog pravila to nedvojbeno proizlazi), a što znači da štetnik, ako se želi osloboditi odgovornosti mora dokazati da je štete nastala bez njegove krivnje, i da se izvan tih slučajeva krivnja dokazuje u skladu sa općim pravilima parničnog postupka, prema kojima iznošenje činjenica i predlaganje dokaza nije dužnost samo stranke koja na tim činjenicama zasniva svoj zahtjev, već ta dužnost tereti i protivnu stranku (članak 9. i članak 219. stavak 1. ZPP-a), a što znači da istinitost prigovora mora dokazati stranaka koja se na prigovor poziva (svaka stranka treba dokazati istinitost tvrdnji o postojanju činjenica koje su za nju povoljnije).

 

10. Nadalje, točno jest da sud u parnici radi naknade štete nije vezan odlukom iz prekršajnog postupka i da je u građanskoj parnici radi naknade štete moguće utvrđivati drugačije činjenično stanje i pitanje odgovornosti riješiti drugačije nego što je to utvrđeno u prekršajnom postupku.

 

11. Međutim, pored činjenice da tuženica vezano za dinamiku prometne nezgode nije imala prigovara i primjedbi u pravomoćnom okončanom prekršajnom postupka i da je upravo na temelju njezinog izričitog priznanja da se smatra krivom i da priznaje prekršaje za koje se tereti, uz materijalne dokaze (zapisnika o očevidu, fotografije mjesta događaja, skica mjesta događaja) pravomoćno proglašena krivom i novčano kažnjena, da u prekršajnom predmetu, koji se vodio kroz šest mjeseci nakon prometne nezgode, a niti bilo kojem drugom materijalnom dokazu nema podataka o "prebrzoj" vožnji tužitelja, da je tuženica istu tvrdnju po prvi put iznijela u predmetnoj parnici nakon zaključenja prethodnog postupka i to u svom iskazu na ročištu održanom 24. studenog 2022. na kojem je zaključenja glavna rasprava (list 193. - 194. spisa), to je u smislu navedenih materijalnih i procesnih odredbi upravo na tuženici bilo predložiti izvođenje odgovarajućih dokaza na okolnosti, kako ona navodi dinamike prometne nezgode, a ne na tužitelju.

 

12. Budući da tuženica nije predložila izvođenje odgovarajućih dokaza na okolnosti "dinamike prometne nezgode", među kojima je i prometno vještačenje, to se ne može prihvatiti njezin neutemeljen i bezuspješan pokušaj, koji je posljedica pogrešnog tumačenja pravila o dužnosti i teretu dokazivanja, problematiziranja u žalbenom stadiju postupka utvrđenog činjeničnog stanja i zaključka prvostupanjskog suda vezano za njezinu odštetnu odgovornost.

 

13. Dakle, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno pravo kad je odlučio da je za štetni događaja (prometna nezgoda od 24. lipnja 2017.) isključivo kriva tuženica i da je dužna tužitelju naknaditi pripadajuću štetu.

 

14. Nije u pravu tuženica kad tvrdi da podneskom od 2. prosinca 2020. nije postavljan konačni tužbeni zahtjev.

 

14.1. Upravo suprotno, tužitelj je tim dispozitivnim podneskom postavio konačni tužbeni zahtjev (list 100. - 102. spisa), nakon izvođenja dokaza medicinskim vještačenjem i usvojenih shvaćanja po Vrhovnom sudu Republike Hrvatske vezano za Orijentacijske kriterije (Su-IV-47/2020-5 od 5. ožujka i 15. lipnja 2020.), koji nisu izvor prava za ocjenu mjerila težine povrijeđenog prava osobnosti, već kako sam naziv upućuje, orijentacione smjernice za usklađivanje sudske prakse, u istim ili sličnim slučajevima, u kojima oštećenici potražuju neimovinsku štetu, objektivnim sagledavanjem svih konkretnih subjektivnih okolnosti u smislu mjerodavnog materijalnog prava (članaka 1100. stavka 2. ZOO-a), u ukupnom iznosu d 15.150,00 kn (14.250,00 kn pravična naknada, 900,00 kn - tuđa pomoć i njega /list 102. spisa/) o kojem je prvostupanjski sud meritorno odlučio.

 

15. Prema tome, promašeni su žalbeni navodi tuženice i u dijelu kojim tvrdi da je odluka pod stavkom I. izreke prvostupanjske presude, a time i stavkom II. izreke zahvaćane bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točkom 12. ZPP-a, budući da tim dijelom nije odlučeno o nečem drugom od onoga što je traženo, niti je dosuđeno više nego što je traženo, a što podrazumijeva ta bitna povreda odredaba parničnog postupka.

 

16. U prilog neodrživosti žalbenih navoda u dijelu kojim tuženica tvrdi da u tužbenom zahtjevu iz tužbe "..nisu specificirani segmenti po osnovi povrede prava osobnosti za neimovinsku štetu već da je potraživan ukupan iznos od 8.000,00 kn …", čime u biti iskazuje neslaganje s procesnom pretpostavkom formalne pravilnosti tužbenog zahtjeva, treba imati u vidu da objektivni kriterij tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete nisu mjerila težine povrijeđenog prava osobnosti, već ukupan iznos koji oštećena osoba potražuje po osnovi pravične novčane naknade.

 

17. Materijalno je pravo pravilno primijenjeno i u dijelu odluke o visini neimovinske štete (članak 1100. stavak 2. ZOO-a) i imovinske štete (članak 1085. i 1095. stavak 1. ZOO-a), te tijeku zateznih kamata (članak 1103., 29. stavak 2/2., 7. i 8. ZOO-a), primjena kojeg se žalbenim navodima ne dovodi u dvojbu.

 

18. I odluka o parničnim troškovima, koju tuženica pobija nastavno pobijanju odluke o glavnom tužbenom zahtjevu, je pravilna u osnovi i visini.

 

19. Tuženici nije priznat trošak žalbenog postupka jer nije uspjela sa žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

 

20. Zaključno, ispitivanjem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1549/2018-46 od 24. siječnja 2023. pod stavcima I., II., i IV. izreke nisu utvrđeni razlozi pobijanja po tuženici, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak II.). 

 

U Zagrebu 6. lipnja 2023.

 

                                                                                                       Predsjednica Vijeća:

Nika Grospić Ivasović, v.r.