Poslovni broj: 6/1. P-479/2022-10

     

  REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

     Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: 6/1. P-479/2022-10

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Tamari Jugo Smoljanović, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Ane Sabljak, u pravnoj stvari tužitelja ROTOMETAL ALATI d.o.o., Samobor, Svetonedjeljska ulica 19, OIB: 40221358176, kojeg zastupa punomoćnica Vinka Brundula Tadić, odvjetnica u Donjoj Stubici, Trg Matije Gupca 12, protiv tuženika ŠNEPERGER-CNC j.d.o.o., Brod Moravice, Stjepana Radića 4, OIB: 54831622294, radi isplate 450,69 eura/3.395,75 kuna[1], nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. svibnja 2023. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 6. lipnja 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj UPP/OS-Ovrv-86/2021 od 27. prosinca 2021. koje je donio javni bilježnik Anđelka Smojver-Bašić sa sjedištem u Rijeci, u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju 450,69 eura/3.395,75 kuna1 sa zateznom kamatom koje teče od 1. svibnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 7,75% godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 7,61% godišnje, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 7,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 7,31% godišnje, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi od 10,5% godišnje, a u slučaju promjene stope prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a koju kamatnu stopu objavljuje Hrvatska narodna banka;

te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju nastale troškove postupka koje je odredio javni bilježnik u iznosu od 49,77 eura/375,00 kuna1 zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 27. prosinca 2021. (dana donošenja rješenja o ovrsi) do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61% godišnje, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. stopi od 5,31% godišnje, od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi od 5,5% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu objavljuje Hrvatska narodna banka, sve u roku od 15 dana.

II.               Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak od 373,13 eura/2.811,35 kuna1, u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj protiv tuženika kao ovršenika 6. prosinca 2021. podnio javnom bilježniku prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi prisilne naplate 3.395,75 kuna sa zateznim kamatama i troškovima.

2. Protiv rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-86/2021 od 27. prosinca 2021., kojim je u cijelosti prihvaćen prijedlog za ovrhu, tuženik je pravovremeno podnio prigovor (stranica 10 spisa). Navodi da predmetni račun nije plaćen te osporava potraživanje jer tužitelj nije kvalitetno isporučio traženu robu, odnosno roba je reklamirana i vraćena tužitelju, a istu nisu dobili s reklamacije.

3. Rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama, poslovni broj Povrv-113/2022-3 od 6. svibnja 2022. stavljeno je izvan snage citirano rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha te su u tom dijelu ukinute provedene radnje, a postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Istim rješenjem taj se sud oglasio stvarno nenadležnim te predmet ustupio ovome sudu.

4. Tijekom postupka tužitelj ustraje kod tužbe i tužbenog zahtjeva. Obrazlaže da je tužitelj uredno isporučio robu te kao dokaz prilaže potvrdu dostavne službe, tuženik da je priznao dug što da je vidljivo iz dostavljene SMS korespondencije. Navodi da je tuženik reklamirao proizvod pod rednim brojem 2 utuženog računa 335610 6 Holex brzo izmjenjive čahure sa sigurnosnom kliznom spojkom 6, kom 1, u iznosu od 391,78 kuna, ali da nikad nije predmetnu robu dostavio tužitelju radi pregleda i zamjene, odnosno ista se i dalje nalazi kod tuženika.

5. Tuženik, osim podnošenjem prigovora, nije iznosio očitovanja u postupku.

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu 450,69 eura/3.395,75 kuna1 temeljem računa broj 3106-VP1-3900 od 30. travnja 2021. s osnove kupoprodajne cijene za isporučenu robu.

7. Radi razjašnjenja činjenica koje su važne za donošenje odluke sud je izveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije u spisu i saslušanjem prokuristice tužitelja Maje Žuti Gajšak (stranice 38-39 spisa).

8. Na temelju ocjene svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (˝Narodne novine˝ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19.; dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Iz činjeničnih navoda stranaka proizlazi da među strankama nije sporno da je tuženik naručio i preuzeo robu po vrsti i količini naznačenoj u računu broj 3106-VP1-3900, da račun nije plaćen, da je tuženik reklamirao robu pod stavkom 2 računa, te visina zahtjeva, odnosno kupoprodajna cijena.

10. Sporno je da li je tuženik dužan platiti potraživanje obzirom na prigovorne tvrdnje da tužitelj nije otklonio nedostatke na prodanoj stvari.

11. Na poslovni odnos stranaka u konkretnom slučaju se primjenjuju materijalnopravne odredbe koje se odnose na ugovor o kupoprodaji. Sukladno odredbi čl. 376. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08,78/15., 29/18.; dalje: ZOO) prodavatelj je obvezan predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu.

12. Sukladno odredbi čl. 221.b st. 4. ZPP-a smatrat će se, u slučaju da tražbina po pojedinačnom računu ne prelazi vrijednost od 10.000,00 kuna, da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza ako u roku od 15 dana po pozivu suda ne dostavi isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza. Sud je raspravnim rješenjem od 2. ožujka 2023. pozvao tuženika da dostavi isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza po utuženom računu. Tuženik je isto zaprimio 6. ožujka 2023. te po njemu nije postupio. Odredba čl. 221.b st. 1. ZPP-a propisuje da ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno. Slijedom, kako je prema zakonskoj presumpciji tuženik iskoristio pravo na odbitak pretporeza po navedenom računu, na njemu je teret dokaza da tražbina iz tog računa ne postoji, odnosno da je prestala, što u konkretnom slučaju nije učinio, odnosno nije predložio nijedan dokaz kako bi oborio ovu presumpciju.

13. Uvidom u račun tužitelja broj 3106-VP1-3900 od 30. travnja 2021. (stranica 7 spisa), utvrđeno je da temeljem njega tužitelj potražuje od tuženika kao dužnika iznos od ukupno 3.395,75 kuna za prodaju robe (Holex brzo izmjenjiva stezna glava za ureznike, brzo izmjenjive čahure sa sigurnosnom kliznom spojkom 6, brzo izmjenjive čahure sa sigurnosnom kliznom spojkom 8, brzo izmjenjive čahure sa sigurnosnom kliznom spojkom 9, garant strojni ureznik M6). Iz Otvorenih stavki od 23. studenoga 2021. (stranica 27 spisa) proizlazi da prema poslovnim knjigama tužitelja postoji nenaplaćeno potraživanje tog trgovačkog društva, dospjelo 30. travnja 2021., prema tuženiku u visini od ukupno 3.395,75 kuna. Iz dokaza o isporuci (stranica 25 spisa) vidljivo je da je paket od 30. travnja 2021. dostavljen tuženiku 3. svibnja 2021. Iz SMS korespondencije (stranica 26 spisa), za koju tužitelj tvrdi da se radi o komunikaciji između stranaka, je razvidno da pošiljatelj naznačen kao „Šneperger“ u lipnju i listopadu 2021. navodi da će riješiti dug. Tuženik, iako je uredno zaprimio predmetnu dokumentaciju, o istoj se nije očitovao, te nije osporio sadržaj isprava.

14. Sukladno odredbi čl. 410. st. 1. ZOO-a kupac koji je pravodobno i uredno obavijestio prodavatelja o nedostatku može po svom izboru 1) zahtijevati od prodavatelja da nedostatak ukloni, 2) zahtijevati od prodavatelja da mu preda drugu stvar bez nedostatka, 3) zahtijevati sniženje cijene, 4) izjaviti da raskida ugovor, ali u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.

15. Prema tome, tuženik je u konkretnom slučaju bio dužan dokazati da postoje nedostaci na kupljenoj stvari, da je o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijestio prodavatelja te da je zahtijevao od izvođača otklanjanje nedostataka i za to mu odredio primjereni rok budući je teret dokaza na tuženiku da predloži dokaze na kojima temelji svoje navode sukladno odredbi čl. 219. st. 1. i čl. 7. st. 1. ZPP-a. Ujedno, tuženik je bio taj koji je morao dokazati da su materijalni nedostaci koji su se pojavili postojali u vrijeme prijelaza rizika na tuženika kao kupca (odnosno da je uzrok nedostataka postojao u tom trenutku), sve sukladno čl. 400. ZOO-a.

16. Prokuristica tužitelja Maje Žuti Gajšek je iskazala da je tuženiku roba isporučena 3. svibnja 2021. (isto utvrđeno i iz dokaza o isporuci u spisu), a da je tuženik tek 30 dana nakon dospijeća utuženog računa (dakle, najranije 30. svibnja 2021., odnosno protivno odredbi čl. 403. st. 1. ZOO-a) reklamirao robu. Unatoč tome, iskazala je kako je tužitelj bio spreman prihvatiti reklamaciju, no da tuženik nije nikad, sukladno dogovoru, poslao reklamiranu robu tužitelju radi pregleda i utvrđivanja uzroka kvara, odnosno radi otklanjanja nedostataka na prodanoj stvari, odnosno predaje druge stvari bez nedostatka. Ujedno, da su naknadno djelatnici tužitelja utvrdili da je uzrok kvara na strani tuženika, odnosno neispravan rad na stroju.

17. Kako tuženik nije predložio izvođenje nikakvih dokaza, to nije dokazao odlučne činjenice od kojih ovisi osnovanost njegova prigovora koji se u suštini svodi na prigovor sniženja kupoprodajne cijene (postojanje materijalnih nedostataka za koje odgovara tužitelj, pravovremeno obavještavanje tužitelja o istima te prigovornu tvrdnju da je vratio tužitelju stvar radi reklamacije), stoga je, sukladno pravilu o teretu dokazivanja u parnici, u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a, prigovor tuženika ocijenjen neosnovanim, a tužbeni zahtjev osnovanim.

18. U preostalom dijelu potraživanja, izuzev stavke 2 utuženog računa, tuženik nije ni tvrdio da je isto podmirio, niti da su na preostaloj robi postojali nedostaci.

19. Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio uvidom u dokumentaciju u spisu (račun i otvorene stavke), a tuženik nije tijekom postupka niti jednom obrazloženom prigovornom tvrdnjom osporavao cijenu robe.

19. Zaključno, ovaj sud temeljem rezultata dokaznog postupka utvrđuje da je tužitelj isporučio tuženiku naručenu robu, a da tuženik nije platio cijenu za istu. Stoga je sud primjenom odredbi čl. 9., 358. i 376. ZOO-a, usvojio tužbeni zahtjev i tužitelju dosudio zatraženu glavnicu. Sukladno, sud je na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi za dosuđeni iznos glavnice zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, odnosno odlučio je kao u izreci presude.

20. Tuženik je pao u zakašnjenje jer nije ispunio obvezu u roku određenom za ispunjenje sukladno čl. 183. st. 1. ZOO-a. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. istog Zakona jer dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom koja se odnosi na trgovačke ugovore od dana koji slijedi iza dana dospijeća.

21. Nadalje, sud je u izreci presude održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i u dijelu u kojem je tužitelju dosuđen trošak nastalog ovršnog postupka kojeg je odredio javni bilježnik u iznosu od 49,77 eura/375,00 kuna1. Radi se o trošku javnog bilježnika od 125,00 kuna sukladno čl. 3., 6. i 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine br. 8/11., 112/12., 114/12., 131/20., 9/21.) sa zateznom kamatom po stopi iz. čl. 29. st. 2. ZOO-a (ostali odnosi) i u skladu s Uredbom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22.) od dana donošenja rješenja o ovrsi, a budući je taj ovršni trošak bio nužan radi donošenja rješenja o ovrsi, te trošku sastava prijedloga za ovrhu od 250,00 kuna sukladno Tbr. 11/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika jer je tužitelja zastupao punomoćnik koji je odvjetnik.

22. Odluku o parničnom trošku sud je donio pozivom na odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, budući je tužitelj u cijelosti uspio s postavljenim tužbenim zahtjevom, dok je visina naknade troškova za rad odvjetnika utvrđena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 126/22.; dalje: Tarifa), a u skladu s vrijednosti predmeta spora (450,69 eura/3.395,75 kuna1) te dostavljenim troškovnikom (str. 41. spisa). Tužitelju su priznati opravdani i stvarno nastali troškovi postupka, i to za sljedeće radnje u postupku: zastupanje na ročištu od 9. svibnja 2023. (Tbr. 9. t. 1. Tarife) iznos od 99,50 eura, zastupanje na ročištima od 10. studenoga 2022. i 2. ožujka 2023. na kojima se raspravljalo o procesnim pitanjima (Tbr. 9. t. 2. Tarife) iznos od po 49,75 eura svaki, sastav obrazloženog podneska od 7. studenoga 2022. (Tbr. 8. t. 1. Tarife) iznos od 99,50 eura te trošak PDV-a od 74,63 eura (Tbr 42. Tarife). Slijedom navedenog, sud je obvezao tuženika da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak od 373,13 eura/2.811,35 kuna1, odnosno donio je odluku sukladno t. II. izreke presude. U odnosu na zahtjev za naknadu troškova pristojbe, sud ističe da tužitelj nije postavio zahtjev za naknadu troškova postupka određeno u visini kako je to propisano odredbom čl. 164. st. 2. ZPP-a te mu stoga isti nije ni dosuđen.

23. Napominje se da su novčani iznosi u odluci dvojno iskazani u valuti eura i kune, primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450, uvažavajući čl. 43. i 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22. i 88/22.).

 

Rijeka, 6. lipnja 2023.

 

Sutkinja

Tamara Jugo Smoljanović v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVU NA PODNOŠENJE PRAVNOG LIJEKA:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (čl. 352. st. 1. ZPP-a).

Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. ZPP-a).

Žalba ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

 

 

 

1