Poslovni broj: 6/1. P-459/2022-20

 

     

  REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

      Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: 6/1. P-459/2022-20

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Trgovački sud u Rijeci, po sucu Tamari Jugo Smoljanović, na temelju prijedloga višeg sudskog savjetnika Ane Sabljak, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKE CESTE d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885, protiv tuženika CESTE - RIJEKA d.o.o., Kukuljanovo, Industrijska zona, Kukuljanovo 377, OIB: 01371628232, radi isplate 3.760,96 eura/28.336,98 kuna[1], nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. svibnja 2023. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 6. lipnja 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I.               Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju 3.760,96 EUR (tri tisuće sedamsto šezdeset eura i devedeset šest centi) / 28.336,98 HRK1 (dvadeset osam tisuća tristo trideset šest kuna i devedeset osam lipa) sa zateznom kamatom koja teče od 21. rujna 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 6,30% godišnje, od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 6,11% godišnje, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 5,89% godišnje, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75% godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61% godišnje, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31% godišnje, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi od 5,5% godišnje, a u slučaju promjene stope prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a koju kamatnu stopu objavljuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana.

II.               Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak od 168,02 EUR (sto šezdeset osam eura i dva centa) / 1.266,00 HRK1 (tisuću dvjesto šezdeset šest kuna), u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

1. Tužitelj je 26. kolovoza 2022. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate 28.336,98 kuna zajedno sa zateznim kamatama i troškovima. Navodi da je 30. siječnja 2015., upravljajući osobnim vozilom registarskih oznaka DE 399-G, na državnoj cesti DC 3 iz smjera Delnica prema Rijeci, na km 3+600 m, Bojan Vidoš iz Delnica doživio prometnu nezgodu na način da je svojim vozilom udario u kamen koji se nalazio na kolniku. U opisanom štetnom događaju je nastala imovinska šteta na vozilu. U postupku radi naknade štete koji se vodio pred Općinskim sudom u Rijeci, Stalnoj službi u Delnicama, pravomoćnom presudom poslovni broj Pn-494/15 naloženo je tamo tuženiku, ovdje tužitelju, Hrvatske ceste d.o.o. isplatiti tužitelju iz tog postupka Bojanu Vidoš iznos od 12.000,00 kuna s kamatama na ime naknade štete te 11.700,00 kuna s kamatama s osnova troškova parničnog postupka. Tužitelj je po pravomoćnosti isplatio dosuđeni iznos od ukupno 28.336,98 kuna. Obrazlaže da sukladno odredbi čl. 33. Zakona o cestama (Narodne novine broj 84/11, 22/13) poslove održavanja državnih cesta mora ustupiti pravnoj osobi koja je za te radove registrirana, specijalizirana i tehnički opremljena. Za područje Primorsko-goranske županije tužitelj je za 2015. godinu imao sklopljen Ugovor o obavljanju poslova redovnog održavanja i zaštite državnih cesta s tuženikom. Tvrdi da je u konkretnom slučaju došlo do štete jer tuženik nije izveo radove koji bi onemogućili nastanak štetnog događaja, a to stoga što iz ranije citirane presude proizlazi da je šteta nastala zbog propusta u održavanju predmetne ceste u stanju sigurnom za nesmetan promet, odnosno nepoduzimanja svih potrebnih mjera redovitog održavana ceste, konkretno neizvršenja obveze čišćenja odronjenog kamenja s kolnika ceste te propusta sprječavanja odrona kamenja na cestu. Kako je do nastanka štetnog događaja došlo zbog propusta u održavanju ceste, što je obveza tuženika temeljem sklopljenog Ugovora, tužitelj smatra da je stekao zakonske uvjete prema tuženiku zahtijevati regres isplaćenog iznosa te je predložio da sud presudom obveže tuženika na isplatu iznosa od 28.336,98 kuna s kamatama i troškovima.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio svoju odgovornost za predmetni štetni događaj. Obrazlaže da je uredno ispunio svoju obvezu redovitog održavanja dionice 16 ceste D-3 na dan 30. siječnja 2015. te da tužitelj nije ispunio svoju obvezu izvanrednog održavanja tog dijela ceste. Sukladno sklopljenom Ugovoru tuženik da je obvezan uspostaviti redovitu ophodnju i redovite preglede ceste sukladno planu ophodnje koji izrađuje tužitelj, a što da je učinio. Ukoliko je štetni događaj nastao zbog propusta u izvanrednom održavanju ceste, krivnja je na tužitelju. Sukladno Pravilniku o održavanju cesta, izvanredno održavanje cesta posebno obuhvaća, među ostalim, saniranje odrona. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

3. O ovoj parnici je na prijedlog tuženika obaviještena treća osoba Allianz Hrvatska d.d. koja se u parnicu nije umiješala.

4. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije u spisu te uvidom u spis Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama, poslovni broj Pn-494/15.

5. Na temelju ocjene svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.; dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet ovog spora je regresni zahtjev za isplatu 3.760,96 eura/28.336,98 kuna1 koji iznos je tužitelj na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama, poslovni broj Pn-494/15 od 13. prosinca 2016., isplatio na ime naknade štete (zajedno sa zateznim kamatama i troškovima) zbog prometne nezgode čiji je uzrok odron kamenja na dionici državne ceste DC3.

7. Među strankama nisu sporne sljedeće odlučne činjenice:

- da se 30. siječnja 2015. dogodila prometna nezgoda na državnoj cesti DC 3 iz smjera Delnica prema Rijeci, na km 3+600 m, na način da je Bojan Vidoš upravljajući vozilom marke registarske oznake DE 399-G naletio vozilom na odronjeni kamen koji se nalazio na kolniku,

- da se radi naknade štete nastale u toj prometnoj nezgodi kod Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama, pod poslovnim brojem Pn-494/15 vodio postupak po tužbi Bojana Vidoša iz Delnica protiv tuženika Hrvatskih cesta d.o.o. (ovdje tužitelja), u kojem je postupku pravomoćno odlučeno da je tuženik (ovdje tužitelj) obvezan isplatiti tužitelju iznos od 12.000,00 kuna te naknaditi prouzročeni parnični trošak od 11.700,00 kuna, sve uvećano za zakonske zatezne kamate,

- da je temeljem te presude tužitelj (u tom postupku tuženik) 20. rujna 2019. isplatio punomoćniku Bojana Vidoša (u tom postupku tužitelja) ukupan iznos od 28.336,98 kuna, a navedeno je sud dodatno utvrdio uvidom u potvrdu PBZ-a o izvršenom nalogu za plaćanje i obračun kamata (stranica 23-24 spisa).

- da je među strankama bio zaključen Ugovor o izvođenju radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2015. za područje Primorsko-goranske županije (stranica 25 do 66 spisa).

8. Budući da navedene činjenice nisu sporne, ne treba ih dokazivati u smislu čl. 221. ZPP-a.

9. Među strankama je sporno je li tuženik odgovoran za štetu tužitelju, odnosno je li tuženik povrijedio ugovornu obvezu redovnog održavanja ceste DC3 na kojoj je došlo do odrona, a posljedično i do prometne nezgode.

10. To stoga što je tuženik tu odgovornost u cijelosti osporio svojim prigovornim tvrdnjama da je u potpunosti ispunio svoje obveze iz Ugovora jer su njegovi djelatnici redovito vršili ophodnju te slijedom da nikakvog propusta na strani tuženika nije bilo.

11. Odredbom čl. 342. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11.; dalje u tekstu: ZOO) propisano je da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi (st. 1.). Kad dužnik ne ispuni obvezu ili zakasni s njezinim ispunjenjem, vjerovnik ima pravo zahtijevati i naknadu štete koju je uslijed toga pretrpio (st. 2.). Nadalje, odredbom čl. 343. ZOO-a propisano je da se dužnik oslobađa odgovornosti za štetu ako dokaže da nije mogao ispuniti svoju obvezu, odnosno da je zakasnio s ispunjenjem obveze zbog vanjskih, izvanrednih i nepredvidivih okolnosti nastalih poslije sklapanja ugovora koje nije mogao spriječiti, otkloniti ili izbjeći.

12. Sukladno citiranim zakonskim odredbama, tuženik je bio dužan dokazati svoje činjenične navode, odnosno da je uredno ispunio svoju ugovornu obvezu pravovremenog i kvalitetnog redovnog održavanja predmetne dionice na kojoj je došlo do prometne nezgode, odnosno da to nije učinio iz razloga propisanih odredbom čl. 343. ZOO-a.

13. Ovaj sud utvrđuje da tuženik tijekom dokaznog postupka nije dokazao osnovanost svojih činjeničnih navoda odnosno prigovornih tvrdnji.

14. Odredbom čl. 26. Zakona o cestama (Narodne novine broj 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14.; dalje u tekstu: ZC) propisani su poslovi održavanja javnih cesta u smislu tog Zakona, i to: planiranje održavanja i mjera zaštite javnih cesta i prometa na njima; redovito i izvanredno održavanje javnih cesta; ustupanje radova redovitog i izvanrednog održavanja javnih cesta; stručni nadzor i kontrola kakvoće ugrađenih materijala i izvedenih radova održavanja  javnih cesta, osiguranje uklanjanja oštećenih i napuštenih vozila i drugih stvari s javne ceste te ophodnja.

15. Potom, odredbom čl. 33. ZC-a propisano je da Hrvatske ceste d.o.o., Hrvatske autoceste d.o.o. i županijske uprave za ceste izravno ne izvode radove građenja, rekonstrukcije i održavanja javnih cesta (st. 1.), te da radove održavanja javnih cesta ustupaju pravnoj ili fizičkoj osobi koja je za te radove registrirana, specijalizirana i tehnički opremljena te koja raspolaže osposobljenim kadrovima za izvođenje radova održavanja pod prometom (st. 3.).

16. Stranke su sukladno citiranoj odredbi čl. 33. ZC-a sklopile Ugovor.

17. Uvidom u Ugovor o izvođenju radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta od 23. prosinca 2014. utvrđeno je da istim tužitelj kao naručitelj ustupa, a tuženik kao izvoditelj preuzima poslove redovnog održavanja i zaštite državnih cesta na području Republike Hrvatske prema popisu državnih cesta koje čine sastavni dio Ugovora (čl. 1. Ugovora). Prema Ugovoru, pod redovitim održavanjem državnih cesta uključujući i sve objekte i instalacije, podrazumijeva se skup mjera i radnji koje se obavljaju tijekom većeg dijela ili cijele godine, a sa svrhom održavanja njihove prohodnosti i tehničke ispravnosti te sigurnosti prometa koji se odvija po njima. Izvoditelj se obvezuje redovno održavanje i zaštitu državnih cesta obavljati sukladno Ugovoru, a na način propisan zakonom, propisima, normama, tehničkim uvjetima za redovito održavanje i smjernicama koje uređuju to područje (čl. 2.). Izvoditelj se ujedno obvezuje voditi stalnu brigu o zaštiti ceste i prometa na njoj te stalno poduzimati primjerene mjere glede osiguranja omogućavanja sigurnog i nesmetanog odvijanja prometa u svim vremenskim uvjetima (čl. 23. t. 2. Ugovora). Dio ceste na kojem su iznenadno nastale zapreke koje se ne mogu odmah ukloniti ili na cesti vladaju takvi vremenski uvjeti zbog kojih se cesta mora zatvoriti za promet svih ili pojedinih kategorija vozila te isti treba preusmjeriti na druge zaobilazne ceste, izvoditelj je obvezan obilježiti odnosno preusmjeriti postavljanjem odgovarajućih prometnih znakova prema zadanoj shemi privremene regulacije prometa i o tome obavijestiti bez odgađanja nadzornog inženjera naručitelja radi poduzimanja daljnjih mjera (čl. 24. st. 1. Ugovora). Radi nadziranja određenih cesta, njihove prohodnosti i sigurnosti odvijanja prometa, osiguranja iznenadno nastalog izvora opasnosti koji se nije mogao predvidjeti, provedbe mjera za zaštitu cesta i prometa, otklanjanja posljedica izvanrednih događaja, osiguranja redovnih i izvanrednih dojava o stanju i prohodnosti cesta te obavljanja radova redovitog održavanja manjeg obima, izvoditelj je obvezan uspostaviti redovnu ophodnju i redovite preglede sukladno planu ophodnje koji izrađuje naručitelj (čl. 35. t. 1. Ugovora). Izvoditelj mora uspostaviti organizaciju koja jamči izvođenje svih radova odnosno koja osigurava sigurno i nesmetano odvijanje prometa i zaštitu cesta koje su predmet ovog Ugovora (čl. 38. Ugovora).

18. Osim toga, tuženikova obveza redovnog održavanja i zaštite državnih cesta određena je i Pravilnikom o održavanju cesta (Narodne novine broj 90/14., dalje: Pravilnik o održavanju) te Pravilnikom o ophodnji javnih cesta (Narodne novine broj 75/14., dalje: Pravilnik o ophodnji).

19. Odredbom Pravilnika o održavanju određeno je da redovno održavanje čini skup mjera i radnji koje se obavljaju tijekom većeg dijela ili cijele godine na cestama sukladno mjesečnom odnosno višemjesečnom operativnom programu (čl. 12.). Pod redovitim održavanjem cesta podrazumijevaju se osobito redovito održavanje prometnih površina i čišćenje ceste (čl. 13.). Odredba čl. 30. Pravilnika propisuje obvezu tuženika da sve sastavne dijelove javne ceste očisti na način da odstrani sve što može utjecati na sigurnost prometa, njegovu funkcionalnost i uređeni izgled ceste te zaštitu okoliša. Odredba čl. 24. Pravilnika o održavanju propisana je obveza održavanja ceste pokose usjeka, zasjeka i nasipa održava tako da osigura zadani nagib i oblik, da je na njima stalno osiguran ili odstranjen nestabilni materijal, te da su tehničke i biološke zaštitne mjere (zaštitna vegetacija, zaštitne mreže te druge naprave i mjere za zadržavanje nestabilnog materijala) u takvom stanju da je osigurana učinkovita zaštita pokosa i ceste.

20. I konačno, Pravilnikom o ophodnji je određeno da za vrijeme ophodnje javne ceste ophodar mora, prema potrebi, obavljati i radove manjeg opsega te druge radnje i aktivnosti koje su funkciji provedbe mjera za zaštitu javne ceste i prometa na njima, a to se osobito odnosi na, između ostalog, i uklanjanje rasutih materijala, predmeta i sl., s manjih površina kolnika i ostalih prometnih površina (čl. 52.). Prema odredbi čl. 36. Pravilnika o ophodnji ophodar mora radi zaštite javne ceste i sigurnosti prometa na njoj tijekom ophodnje stalno nadzirati sve aktivnosti na javnoj cesti i njenom zaštitnom pojasu te mora, u okviru svojih mogućnosti i raspoložive opreme i sredstava, spriječiti štetnu aktivnost te mogući štetni utjecaj okoline na javnu cestu i promet na njoj, a osobito spuštanje po pokosu nasipa ili usjeka kamena, stabala te drugih predmeta i materijala.

21. Isto proizlazi i iz t. 2.1.1. i 2.1.2. Troškovnika koji je sastavni dio među strankama sklopljenog Ugovora, odnosno da je obveza tuženika čišćenje kolnika, među ostalim i čišćenje odrona i nanosa koji ugrožavaju sigurnost prometa. Točkom 4. prihvaćenog Troškovnika je utvrđena obveza tuženika na održavanju usjeka, zasjeka i nasipa. Stoga sud utvrđuje neosnovanim tuženikove navode da je u potpunosti izvršio sve svoje ugovorne obveze, a time dakle i obvezu pravovremenog i kvalitetnog redovnog održavanja i zaštite ceste.

22. Uvidom u pravomoćnu presudu Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama, poslovni broj Pn-494/15 od 13. prosinca 2016., djelomično preinačenu presudom Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-367/2017-2 od 22. srpnja 2019. (stranica 11-22 spisa), utvrđeno je da je sud na temelju izvedenog dokaznog postupka utvrdio da je tuženik odgovoran po osnovi krivnje temeljem odredbe čl. 1045. ZOO-a iz razloga što je uzrok nastanka oštećenja na vozilu tužitelja propust u održavanju državne ceste jer je propušteno pravovremeno (preventivno) poduzeti odgovarajuće mjere kako bi se spriječio odron kamenja na cestu i time omogućio nesmetano odvijanje prometa sukladno odredbi čl. 24. Pravilnika o održavanju cesta.

23. Činjenicu propusta u redovnom održavanju javnih cesta (čl. 2. Ugovora od 23. prosinca 2014.) i propust ispunjenja obveze poduzimanja stalne brige o zaštiti ceste i prometa te stalnog poduzimanja primjerenih mjera glede omogućavanja sigurnog i nesmetanog odvijanja prometa (a koja je obveza ustanovljena čl. 23. st. 2. Ugovora) sud je utvrdio uvidom u Ophodarske dnevnike (stranice 109-121 spisa) za predmetnu dionicu D3 na dane 29. i 30. prosinca 2015. iz kojih ne proizlazi okolnost da bi se na toj dionici ceste vršilo preventivno uklanjanje nestabilnog kamenja s pokosa usjeka. Da je to bilo potrebno, i da je tuženik, koji je kao specijalizirana pravna osoba za te poslove, trebao to preventivno ukloniti, govori već i sama okolnost da se odron na toj dionici ceste i (nesporno) dogodio. Nadalje, uvidom u spis Pn-494/15 proizlazi da je na spornom mjestu već postojala signalizacija prometnim znakom „kamenje pada“ s dopunskom pločom 1500 m, a isto sud utvrđuje i iz Zapisnika o očevidu broj 511-09-29/5-1-13/2015 od 30. siječnja 2015. (stranica 7-10 spisa). Iz navedenog sud zaključuje da je tuženik, obzirom i na ophodnje, morao već biti upoznat s potencijalnom opasnošću, odronom. Stoga se, po stavu ovoga suda, ne radi o nekom nepredvidivom događaju na koji tuženik nije mogao preventivno djelovati u sklopu ugovornih obveza. Uostalom čl. 24. Pravilnika o održavanju propisuje obvezu odstranjivanja nestabilnog kamenja s pokosa usjeka i zasjeka kada se pojava uoči.

24. Slijedom izvršenog ustupa radova, radi se o obvezi tuženika koju isti nije ispunio. S obzirom da je tuženik kao specijalizirana pravna osoba koja u ispunjenju obveza treba upotrijebiti pažnju dobrog stručnjaka, propustom, odnosno previdom da se mjesto nezgode prepozna kao mjesto na kojem postoji opasnost od odrona nestabilnog kamenja s pokosa usjeka u smislu čl. 24. Pravilnika o održavanju, učinio je i povredu obveze ustanovljene Ugovorom od 23. prosinca 2014. koja nalaže tuženiku kao izvođaču da uspostavi organizaciju koja jamči izvođenje svih radova odnosno koja osigurava sigurno i nesmetano odvijanje prometa i zaštitu cesta te kojim je ugovor izričito tuženik preuzeo obvezu čišćenja odrona (točka 2. Troškovnika radova redovitog održavanja i zaštite državne ceste). Čl. 38. st. 2. Ugovora uspostavlja odgovornost tuženika za štetu prouzročenu trećim osobama i tužitelju kao naručitelju, a čl. 38. st. 3. Ugovora ustanovljava obvezu tuženika kao izvođača imati osobe koje imaju odgovarajuće kvalifikacije, iskustvo i sposobnost za izvođenje svih radova predviđenih ugovorom pa tako i prepoznati potencijalno opasna mjesta usjeka.

              25. Tuženikovo pozivanje na to da se radi o izvanrednom održavanju sud je ocijenio neutemeljenim budući da sukladno čl. 13. i 24. Pravilnika o održavanju cesta proizlazi da redovito održavanje pokosa potpada u redovno održavanje cesta.

26. Slijedom, iz odredbi citiranog zakona, pravilnika i samog ugovora čije odredbe su stranke usuglasile i prihvatile, proizlazi da je uklanjanje kamenja s ceste kao neposrednog uroka nastanka štetnog događaja, odnosno održavanje pokosa, upravo obveza tuženika. U konkretnom slučaju, utvrđeno je da je riječ o tuženikovom propustu koji se očituje u neizvršavanju radova redovnog održavanja, odnosno neadekvatnom održavanju ceste koje je dovelo do nastanka predmetne prometne nezgode, odnosno štete korisniku javne ceste.

27. Zbog ugovorenog načina odgovornosti za štetu u vezi s održavanjem odnosno neodržavanjem državnih cesta i s obzirom na utvrđenu činjenicu propusta u redovnom održavanju, sud je utvrdio kao odlučnu činjenicu da su parnične stranke Ugovorom regulirale da obveza naknade štete zbog takvih propusta pada isključivo na tuženikov teret, kao izvoditelja poslova redovnog održavanja državnih cesta (čl. 61. Ugovora).

28. Visinu tužbenog zahtjeva tuženik nije ni osporavao.

29. Stoga je sud primjenom citiranih ugovornih odredbi, te čl. 342., čl. 346. te 1109. ZOO-a prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti, te tuženika obvezao na isplatu upravo onog iznosa kojeg je tužitelj platio po pravomoćnoj presudi (točka I. izreke presude).

30. Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na primjeni odredbe čl. 29. stavak 1. i 2. (ostali odnosi) ZOO-a s obzirom na utvrđenje da se radi o regresnoj naplati u vezi iznosa isplaćenog trećim osobama s osnova prava na naknadu štete, od dana koji slijedi iza dana kada je tužitelju nastala šteta, odnosno kada je izvršio isplatu po pravomoćnoj presudi (čl. 1086. ZOO-a). 

31. Radi svega naprijed navedenoga, sud nije izvodio po strankama ostale predložene dokaze, ocjenjujući kako izvođenje tih dokaza ne bi promijenilo utvrđenje suda u pogledu odlučnih činjenica za rješavanje ovoga spora, a sve pozivom na odredbu članka 10. ZPP-a kojim je propisano da je sud dužan provesti postupak bez odugovlačenja, u razumnom roku, i sa što manje troškova i onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku.

32. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. i 155. ZPP-a. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu pa su mu priznati troškovi sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosima od po 84,01 eura/633,00 kuna1 sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18.) i Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 37/23.). Slijedom, sud je obvezao tuženika na isplatu iznosa od 168,02 eura/1.266,00 kuna1 na ime naknade prouzročenog parničnog troška, odnosno donio je odluku sukladno točki II. izreke presude.

33. Napominje se da su novčani iznosi u odluci dvojno iskazani u valuti eura i kune, primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450, uvažavajući čl. 43. i 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22. i 88/22.).

 

Rijeka, 6. lipnja 2023.

 

Sudac

Tamari Jugo Smoljanović v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVU NA PODNOŠENJE PRAVNOG LIJEKA:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (čl. 352. st. 1. ZPP-a).

Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. ZPP-a).

Žalba ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

 

1