Poslovni broj: 13 Gž R-96/2023-2

           

   Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

      Zadar, Borelli 9                                                           

Poslovni broj: 13 Gž R-96/2023-2

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Delina, predsjednika vijeća, Katije Hrabrov, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sanje Dujmović, članice vijeća, pravnoj stvari tužitelja F. P., OIB: …, iz P., …, zastupanog po punomoćnici T. F., odvjetnici u R., …, protiv tuženice O. š. V., OIB:…, Š., …, zastupane po ravnatelju D. R., prof., a ovaj po punomoćnici M. L. B., odvjetnici u Š., …, radi utvrđenja ništetnosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-23/2022-21 od 8. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 6. lipnja 2023.,

 

 

p r e s

u d i o   j e

Odbija se žalba tužitelja F. P. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-23/2022-21 od 8. ožujka 2023.

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja F. P. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-23/2022-21 od 8. ožujka 2023.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

»I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

 

"I. Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena Odluka tuženika O. š. V., Š. O.:… od 4.siječnja 2022.god o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 3. studenog 2021. godine, KLASA: 112-02/21-01/20, URBROJ: 2182-44-01-21-01 koji je Ugovor o radu zaključen na neodređeno vrijeme, između tuženika kao poslodavca i tužitelja F. P. O.: … …, P. kao radnika, slijedom čega radni odnos tužitelja kod tuženika temeljem te Odluke nije prestao.

 

II. Nalaže tuženiku da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe vrati tužitelja na radno mjesto učitelja fizike.

 

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi sve troškove ovog postupka u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku na ime parničnog troška iznos od 500 Eura u roku od 8 dana."«

2. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

»Odbija se prijedlog za izdavanjem privremene mjere sadržaja koji glasi:

 

"Određuje se privremena mjera osiguranja kojom se nalaže tuženoj: O. Š. V. O.:…, da tužitelja: F. P., OIB: …, vrati na rad, na radno mjesto učitelja fizike sa pola radnog vremena, koja mjera ima trajati do pravomoćnog okončanja parničnog postupka Pr-23/2022.“«

3. Protiv citirane presude i rješenja žalbu je izjavio tužitelj pobijajući ih zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda i rješenje ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, podredno da se ista presuda i rješenje preinače na način da se udovolji tužbenom zahtjevu tužitelja, kao i zahtjevu za određivanje privremene mjere. U žalbi ističe kako je pred sudom prvog stupnja počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, budući da se pobijana presuda i rješenje ne mogu ispitati, kao i ona iz čl. 354. st. 1. toč. 8. istoga Zakona. Ističe kako navodni nedolazak na radno mjesto u dane koje navodi prvostupanjski sud nije razlog izvanrednog otkazivanja ugovora o radu pa samim time niti ne može predstavljati osobito tešku povredu radne obveze, kako to pogrešno zaključuje. Sud prvog stupnja je dužan utvrditi opravdanost odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, što je isti propustio učiniti te je bio dužan obrazložiti i dokazati o kojoj se konkretno osobito važnoj činjenici radi zbog čega nastavak radnog odnosa nije moguć. U obrazloženju se samo općenito navodi da je tužitelj teško povrijedio obveze iz radnog odnosa tako što nije postupio sukladno Odluci Stožera Civilne zaštite Republike Hrvatske, jer nije dostavio dokumentaciju koju je bio dužan dostaviti, a niti je opravdao svoj izostanak s posla. Zakon o radu da ne definira što se smatra osobitom teškom povredom obveze iz radnog odnosa, zbog čega je to isključivo ovlašten utvrditi poslodavac internim aktom, a što nije utvrđeno niti dokazano u konkretnom slučaju. Odluka Stožera Civilne zaštite nije niti može biti temelj za izvanredni otkaz ugovora o radu niti ista može predstavljati radnu obvezu tužitelja, istom se ne definiraju radno-pravne posljedice koje iz njezine primjene proizlazi. Nadalje, nije jasno je li tuženik prilikom savjetovanja sa sindikalnim povjerenikom i školskim odborom iste obavijestio o svim okolnostima koje treba uzeti prilikom donošenja pobijane odluke. Činjenica da S. H., kao sindikalni povjerenik, nije bila obaviještena o svim okolnostima koje treba uzeti u obzir, pa tako ni o traženju tužitelja, vidljivo je iz njenog iskaza te se postavlja pitanje zašto su sindikalnom povjereniku dane samo informacije koje idu na štetu tužitelja te je takvim postupanjem tužitelj prikazan kao radnik koji krši obveze iz radnog odnosa. Ističe kako je zatražio mogućnost testiranja na slinu, ali na isto nikada nije dobio odgovor, kao i kada je zatražio da mu se pojasni procedura provođenja mjera u njegovom slučaju, s obzirom da radi samo pola radnog vremena. Postupanje tuženika i njegovog zakonskog zastupnika bilo je takvo da je odbijao razgovor s tužiteljem, nije odgovarao na njegove zahtjeve, zapise, poruke, te se može reći da je takvim postupanjem upravo ravnatelj počinio bitnu povredu odredbe iz radnog odnosa, a nikako ne tužitelj.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba nije osnovana.

6. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP).

             

6.1. Međutim, iako izvedene dokaze sud prosuđuje po slobodnom uvjerenju, dužan je stečeno uvjerenje opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu, a što je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud i učinio. Stoga nije utemeljen prigovor tužitelja da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP.

7. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju u žalbi ukazuje tužitelj, budući da pobijana presuda i rješenje imaju razloga o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude i rješenja navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se isti mogu ispitati.

8. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istoga Zakona.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi nezakonitom i nedopuštenom Odluka tuženika od 4. siječnja 2022. o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 3. studenoga 2021., koji je zaključen na neodređeno vrijeme između tuženika, kao poslodavca i tužitelja, kao radnika, slijedom čega radni odnos tužitelja kod tuženika temeljem te odluke nije prestao,  kao i zahtjev da se naloži tuženiku da u roku od osam dana i pod prijetnjom ovrhe vrati tužitelja na radno mjesto učitelja fizike, kao i zahtjev tužitelja za izdavanjem privremene mjere kojom se nalaže tuženiku vratiti tužitelja na rad, na radno mjesto učitelja fizike sa pola radnog vremena, koja traje do pravomoćnog okončanja predmetnog parničnog postupka.

10. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio da je navedenom Odlukom tuženika od 4. siječnja 2022. tužitelju izvanredno otkazan Ugovor o radu zaključen na neodređeno vrijeme, čemu je prethodio nedolazak tužitelja na radnom mjesto učitelja fizike kod tuženika u dane  14. prosinca 2021.,15.  prosinca 2021., 21. prosinca 2021., 22. prosinca 2021., 27. prosinca 2021., 28. prosinca 2021. i 29. prosinca 2021. kada mu nije dopušteno da pristupi u službene prostorije tuženika zbog odbijanja predočenja potrebne potvrde o obaveznom testiranju, odnosno provedenom testu na virus SARS-CoV-2, EU digitalne Covid potvrde ili drugog odgovarajućeg dokaza utvrđenog Odlukom Stožera Civilne zaštite Republike Hrvatske od 12. studenoga 2021., a u koje dane nije dokazao da bi bio privremeno nesposoban odnosno spriječen za rad ili imao zdravstvenih problema koji opravdavaju takvo ponašanje, zbog čega je tuženik mogao imati problema u procesu rada. Nadalje, iako je tužitelj u više navrata pozivan da predoči dokaz utvrđen navedenom Odlukom Stožera isti to nije učinio te je uporno odbijao postupiti po navedenoj odredbi Odluke Stožera, slijedom čega smatra da takvo postupanje tužitelja predstavlja osobito tešku povredu radne obveze kojim postupanjem je tužitelj izgubio povjerenje tuženika, te da je odluka tuženika pravilno utemeljena na odredbi čl. 116. st. 1. i 2. Zakon o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17 i 98/19 – dalje ZR). Pri tome sud prvog stupnja smatra kako je tuženik prije otkazivanja Ugovora o radu tužitelju proveo svu potrebnu zakonsku proceduru (zatražio suglasnost Školskog odbora te sindikalnog povjerenika, te dao mogućnost tužitelju da iznese svoju obranu). Odbija i prijedlog za izdavanjem privremene mjere kao neosnovan.

11. Sukladno odredbi čl. 116. st. 1. ZR poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, s tim da se po st. 2. istoga članka ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

12. Odredbom čl. 119. st. 2. ZR propisano je da je prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

13. Prema odredbi čl. 150. st. 5. ZR ako sporazumom poslodavca s radničkim vijećem nije drukčije određeno, radničko vijeće je dužno u roku od osam dana, a u slučaju izvanrednog otkaza u roku od pet dana, dostaviti svoje očitovanje o namjeravanoj odluci poslodavcu, ako se radničko vijeće u roku iz stavka 5. ovoga članka ne očituje o namjeravanoj odluci, smatra se da nema primjedbi i prijedloga (st. 6.).

14. Odlukom tuženika od 4. siječnja 2022. izvanredno je otkazan Ugovor o radu tužitelju sklopljen 3. studenoga 2021. na neodređeno vrijeme, budući da ni nakon prethodnog upozorenja o posljedicama kršenja posebne sigurnosne mjere utvrđene Odlukom Stožera od 12. studenoga 2021., odnosno odbijanja predočenja potrebne potvrde o obaveznom testiranju, odnosno provedenom testu na virus SARS-CoV-2, EU digitalne Covid potvrde ili drugog odgovarajućeg dokaza prilikom dolaska na posao u dane 14. i 15. prosinca 2021., koje upozorenje je zaprimio 18. prosinca 2021., ponovno dana 21. prosinca 2021. postupa suprotno navedenoj Odluci Stožera te nije dostavio dokumentaciju koju je bio dužan dostaviti, a niti je dana 22. prosinca opravdao svoj izostanak s posla, zbog čega tuženik smatra da je to osobito važna činjenica radi koje nastavak radnog odnosa nije moguć.

15. Tuženik je prije donošenja osporavane Odluke o izvanrednom otkazu pozvao tužitelja na iznošenje obrane, dobio suglasnost Školskog odbora za donošenje takve Odluke, te od ovlaštenog sindikalnog povjerenika, koji u smislu odredbe čl. 153. st. 3. ZR, preuzima sva prava i obveze radničkog vijeća ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, što je u konkretnome slučaj, zatražio očitovanje o namjeravanom otkazu, koje ovaj nije dostavio u roku iz čl. 150. st. 5. ZR pa se smatra da nije imao primjedbi i prijedloga.

16. Iz Odluke o uvođenju posebne sigurnosne mjere obaveznog testiranja dužnosnika, državnih službenika i namještenika, službenika i namještenika u javnim službama, službenika i namještenika u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi te zaposlenika trgovačkih društava i ustanova pod brojem Klasa: 810-06/20-01/7, Ur.br.: 511-01-300-21-452 od 12.studenoga 2021., razvidno je da je istu donio Stožer Civilne zaštite Republike Hrvatske zbog ubrzanog širenja i povećanog rizika prijenosa bolesti COVID-19, a radi zaštite pučanstva od zaraze i suzbijanja bolesti COVID-19, da se istom uvodi posebna sigurnosna mjera obveznog testiranja i za koje osobe, tj. djelatnike, kada se testiranje provodi, kada iznimno nije testiranje obavezno i za koje osobe, čime se dokazuje provedeno testiranje, gdje se treba potvrda predočiti, posljedice nepredočavanja potvrda, drugi načini dokazivanja, na koga se Odluka ne primjenjuje, gdje se testiranje može obaviti, da je provedbu Odluke obavezan osigurati čelnik tijela, odnosno, poslodavac.

17. Pregledom Zapisnika sa skupa radnika tuženika od 15. studenoga 2021. razvidno je da je sjednicu skupa radnika sazvao ravnatelj tuženika, da je istoj sjednici nazočan bio i tužitelj, da je na dnevnom redu bila navedena Odluka Stožera, da se ravnatelj posebno osvrnuo na toč. VI. i VII. Odluke, da je dogovorio testiranje u P. G. na V., te uputio djelatnike da se mogu testirati i u drugim ustanovama, te zamolio predočenje potvrda, dakle, pozvao djelatnike na obvezu pridržavanja Odluke Stožera Civilne zaštite Republike Hrvatske.

18. Iz službenih zabilješki od 14. i 15. prosinca 2021., koje je tužitelj odbio potpisati, razvidno je da je u te dane ravnatelj tuženika, postupajući po Odluci Stožera, zatražio od tužitelja prije ulaska u službene prostorije na uvid test na virus SARS-CoV-2, EU digitalnu COVID potvrdu ili drugi odgovarajući dokaz utvrđen točkom VII. Odluke Stožera Civilne zašite Republike Hrvatske, te upoznao tužitelja sa navedenom sigurnosnom mjerom za provođenje koje je odgovoran čelnik tijela, odnosno, poslodavac, a da tužitelj isto nije predočio, nakon čega je upozoren na posljedice kršenja posebne sigurnosne mjere i mogućnost otkazivanja Ugovora o radu, pa kako ni nakon slijedeća dva upozorenja dana 21. i 22. prosinca 2021. nije predočio niti jedan od potrebnih dokaza, a niti opravdao svoj izostanak s radnog mjesta na drugi odgovarajući način, pozvan je na iznošenje obrane, nakon čega mu je u roku iz čl. 116. st. 2. ZR izvanredno otkazan Ugovor o radu.

19. Neosnovan je prigovor tužitelja kojim osporava stajalište prvostupanjskog suda o opravdanosti mjere zapreke dolaska tužitelja na radno mjesto od strane tuženika kao poslodavca, čime da su povrijeđena njegova ustavna prava na rad i zdravlje, te se neosnovano poziva na odredbe Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 85/10-pročišćeni tekst – dalje Ustav). Naime, Odluku tuženika o otkazu treba sagledati i kroz čl. 58. Ustava kojim je propisano da se svakome jamči pravo na zdravstvenu zaštitu u skladu sa zakonom i kroz čl. 69. st 2. Ustava kojom je propisano da je svatko dužan, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posvećivati zaštiti zdravlja ljudi. Suprotno žalbenim tvrdnjama tužitelja ovaj drugostupanjski sud smatra da je u situaciji proglašene epidemije zarazne bolesti osobna odgovornosti pojedinaca povećana, jer je to nužno za sprečavanje širenja zaraze te je potrebna pojačana društvena odgovornost koja počiva na načelu solidarnosti, a da u okolnostima povećanog rizika od širenja i prijenosa zaraznih bolesti odluka radnika da ne predoči bilo koji od mogućih dokaza da je za svoju radnu okolinu siguran predstavlja činjenicu koja može utjecati na ugovorni odnos s poslodavcem, zbog čega onemogućavanjem takvom radniku da pristupi u službene prostorije poslodavac štiti život i zdravlje drugih radnika, što je obvezan i prema odredbama ZR i Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj 71/14 i 94/18). To podrazumijeva da su i poslodavci ali i zaposlenici dužni poduzimati sve mjere kako bi smanjili mogućnost širenja zaraze na minimum.

20.1. Također, ističe se kako uvedene mjere nisu diskriminatorne, jer je radnicima tuženika ostavljena mogućnost izbora, cijepljenje koje je dostupno i besplatno ili testiranje koje se provodi prije dolaska na posao. Zahtjev da se obvezno testiraju osobe koje nisu cijepljene i koje nisu preboljele bolest COVID-19 u ovom slučaju ima objektivno i razumno opravdanje, a osporena mjera ima legitiman cilj i razmjerna je u smislu da je uspostavljena pravedna ravnoteža između interesa zajednice i poštovanja prava i sloboda pojedinca, pa se ne radi o nezakonitoj diskriminaciji. Stoga se prihvaća zaključak da u situaciji kada tužitelj nije poštovao odluku tuženika (a bio ju je i po shvaćanju ovoga suda dužan poštovati) o davanju na uvid potvrde o cijepljenju, preboljenu ili negativnom PCR testu, da je opravdano tužitelju zapriječen ulaz u zgradu tuženika i to od strane osoba koje je tuženik ovlastio za vršenje provjera.

21. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, jer je u konkretnim okolnostima, kada je utvrđeno da tužitelj u danima 21. i 22. prosinca 2021. nije dolazio na posao bez opravdanog razloga, tuženik u smislu odredbe čl. 116. ZR imao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog s tužiteljem, budući da u situaciji kad radnik postupa na navedeni način poslodavac s pravom gubi povjerenje u njega, jer je jedna od osnovnih obveza radnika redovit dolazak na posao, pa se slijedom toga svaki izostanak s posla mora opravdati. Stoga činjenica da tužitelj ne poštuje odluku tuženika o davanju na uvid potvrde o cijepljenju, preboljenu ili negativnom PCR testu i time neopravdano izostaje s posla, zbog čega posljedično tuženik nije u mogućnosti organizirati uredno odvijanje procesa nastave u predmetu koji tužitelj predaje, predstavlja tešku povredu obveze iz radnog odnosa, zbog čega, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju stranaka, nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika nije moguć.

22. Stoga je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primjenio materijalno pravo kada je u cijelosti odbio postavljeni tužbeni zahtjev, kao i odredbu čl. 154. st. 1. ZPP prilikom donošenja odluke o troškovima postupka.

23. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja.

24. Pravilno je sud prvog stupnja postupio i kada je odbio prijedlog tužitelja za donošenjem privremene mjere, budući da u smislu čl. 346. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 73/17 i 131/20) tužitelj prvenstveno nije učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine, kao jedne od kumulativno propisanih pretpostavki za određivanje takve mjere.

25. Zbog navedenog valjalo je, temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP, odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje suda prvog stupnja.

 

Zadar, 6. lipnja 2023.

 

Predsjednik vijeća

Igor Delin, v.r.