Poslovni broj: 6 Gž-223/2023-2

1

 

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Igora Delina, člana vijeća i suca izvjestitelja te Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. z. za z. o., P. ured G., …, OIB: …, koga zastupa voditeljica P. službe G. V. M., dipl. oec., protiv tuženika D. E. iz K., …, vlasnika obrta E. E., K., …, OIB: …, koga zastupa punomoćnik J. J., odvjetnik u Z., …, radi regresnog potraživanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj P-1/2022-25 od 5. siječnja 2023., u sjednici održanoj 6. lipnja 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se žalba tuženika D. E. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj P-1/2022-25 od 5. siječnja 2023.

 

Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom presudom je suđeno:

"Nalaže se tuženiku D. E. iz K., …, vlasniku obrta E. E. da tužitelju H. z. za z. o. Z., …, OIB: … naknadi štetu u ukupnom iznosu od 6.520,28 € / 49.127,05 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

 

- na iznos od 70,00 kuna / 9,29 € obveznog osiguranja od 24. travnja 2009. pa do isplate

- na iznos od 151,50 kuna / 20,11 € obveznog osiguranja od 22. svibnja 2009. pa do isplate

- na iznos od 147,00 kuna / 19,51 € obveznog osiguranja od 22. svibnja 2009. pa do isplate

- na iznos od 81,66 kuna / 10,84 € obveznog osiguranja od 5. lipnja 2009. pa do isplate

- na iznos od 7.193,52 kuna / 954,74 € obveznog osiguranja od 3. srpnja 2009. pa do isplate

- na iznos od 33.369,94 kuna /4.428,95 € obveznog osiguranja od 3. srpnja 2009. pa do isplate

- na iznos od 387,05 kuna / 51,37 € obveznog osiguranja od 3. srpnja 2009. pa do isplate

- na iznos od 40,83 kuna / 5,42 € obveznog osiguranja od 5. srpnja 2009. pa do isplate

- na iznos od 40,83 kuna / 5,42 € obveznog osiguranja od 17. srpnja 2009. pa do isplate

- na iznos od 39,61 kuna / 5,26 € obveznog osiguranja od 22. kolovoza 2009. pa do isplate

- na iznos od 138,23 kuna / 18,35 € obveznog osiguranja od 1. rujna 2009. pa do isplate

- na iznos od 881,28 kuna / 116,97 € obveznog osiguranja od 3.rujna 2009. pa do isplate

- na iznos od 2.154,24 kuna / 285,92 € obveznog osiguranja od 3. rujna 2009. pa do isplate

- na iznos od 2.154,24 kuna / 285,92 € obveznog osiguranja od 3.rujna 2009. pa do isplate

- na iznos od 1.200,00 kuna / 159,27 € obveznog osiguranja od 17.rujna 2009. pa do isplate

- na iznos od 1.077,12 kuna / 142,96 € obveznog osiguranja od 6. listopada 2009. pa do isplate

 

po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

2. Protiv citirane presude tuženik je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da ostaje kod navoda iz žalbe od 22. svibnja 2021. te da ne može biti odgovoran za radnju svog radnika koja je dovela do njegovog ozljeđivanja. U ovoj pravnoj stvari ne postoji njegova objektivna odgovornost jer je ozljeđivanje radnika nastalo isključivo iznenadnom radnjom oštećenika koju nije mogao spriječiti niti predvidjeti, što proizlazi iz iskaza svjedoka i tuženika, a posebno samog oštećenika. Smatra da svakako postoji suodgovornost A. J. od 80 % za nastanak štetnog događaja koji je izazvao štetnu posljedicu te troškove liječenja koje je snosio tužitelj. Predlaže preinaku pobijane presude odbijanjem tužbenog zahtjeva te nalogom tužitelju da mu naknadi parnični trošak.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio žalbene navode tuženika, ističući da je treće vještačenje pokazalo da je za ozljeđivanje radnika A. J. odgovoran poslodavac. Predlaže da se odbije žalba i potvrdi pobijana presuda.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tuženik ne konkretizira žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga iznesenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11.-pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP), koji se primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.), na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP, ovaj sud ocjenjuje da navedene bitne povrede postupka nisu počinjene.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik na ime naknade regresne tražbine isplati iznos od 6.520,28 eura (49.127,05 kn) s pripadajućim zateznim kamatama, imajući u vidu odredbu čl. 116. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj 150/08., 94/09., 153/09., 71/10. i 139/10.; dalje ZOZO).

7. Prema odredbi čl. 116. st. 1. ZOZO zavod (HZZO) je obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete od pravne ili fizičke osobe ako su bolest, povreda ili smrt osigurane osobe nastale zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu ili druge mjere za zaštitu građana.

8. Na temelju činjeničnih utvrđenja:

- da je osiguranik tužitelja A. J. za vrijeme radnog odnosa kod tuženika 17. veljače 2009. zadobio tešku tjelesnu ozljedu - višestruki prijelom lumbalne kralježnice i zdjelice,

- da je troškove liječenja radnika tuženika kao i troškove refundacije bolovanja snosio tužitelj,

- da poslodavac (tuženik) nije u cijelosti ispunio svoju obvezu osposobljavanja za rad na siguran način ozlijeđenog radnika koji je osposobljen za rad na siguran način sa motornom lančanom pilom, ali nije osposobljen za radno mjesto sjekača,

- da zaposlenici nisu vodili računa o vlastitoj sigurnosti što ukazuje na nedostatnu osposobljenost u zaštiti na radu i pomanjkanju znanja o štetnim posljedicama koje mogu nastati za njih osobno, njihovu obitelj i poduzeće u kojem ostvaruju egzistenciju,

- da se otkopčavanje drvnih sortimenata, u ovom slučaju drugog traktora, može obavljati samo kad je traktor isključen iz brzine, zaštitna daska spuštena na tlo, vitlo otkočeno, vučna užad olabavljena i prethodno utvrđeno da teret stabilno leži na tlu,

- da se nije vodilo dovoljno pozornosti u razradi radnog procesa tj. loša je organizacija rada u smislu obavljanja radnog postupka popravka traktora,

- da je neposredni rukovoditelj u ovom slučaju morao organizirati obavljanje navedenih radova te koordinirati i kontrolirati rad radnika kako bi spriječio i/ili zabranio rad radnika ukoliko radi suprotno propisima zaštite na radu i uputama poslodavca,

- da je tuženik kao poslodavac mogao zbog specifičnosti poslova koji su se obavljali u trenutku nastanka ozljede u potpunosti utjecati na slijed događaja koji su uzrokovali nastanak ozljede radnika A. J. prilikom obavljanja poslova u svom redovnom radu na način da su se radnici pridržavali uputa proizvođača pri održavanju i popravcima radne opreme (šumskog traktora) i pri obavljanju radne operacije popravka dok je radna oprema u pogonskom stanju kao i da je poslove popravka trebalo obavljati na siguran način,

- da poslodavac nije smio niti započeti radove na improvizirani način zato što je upravo iz tih razloga i nastao štetni događaj,

- da je prije započinjanja radne operacije osposobljavanja šumskog traktora poslodavac trebao radnicima objasniti što, tko i kako je trebao obaviti tu radnju i gdje se tko trebao nalaziti u trenutku obavljanja radne operacije, što se obavlja neposredno prije početka radova i traje 5 do 10 minuta što nije gubitak vremena za trajanje operacije, a sprječava moguće samoinicijativne operacije radnika,

- da radnika A. J. kada je krenuo samoinicijativno obavljati radnu operaciju nitko nije uputio da to ne smije učiniti,

- da tuženik kao poslodavac nije osigurao da se radovi obavljaju u skladu s pravilima zaštite na radu odnosno da radni postupak bude tako pripremljen i organiziran i da se provodi na način da se njime ne utječe štetno na sigurnost radnika, a što je u suprotnosti s odredbama čl. 44. i čl. 55. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj 59/96., 94/96., 104/03., 100/04., 86/08. i 116/08.; dalje ZZR),

- da voditelj radova nije obavijestio radnike o svim opasnostima koje bi mogle utjecati na njihovu sigurnost i zdravlje što je u suprotnosti s odredbom čl. 31. ZZR niti je spriječio da se radnik A. J. podvuče pod nož traktora što je u suprotnosti s odredbom čl. 73. ZZR te je u trenutku kada je voditelj  poslova utvrdio da ne mogu pokrenuti traktor isti trebao spustiti nož, odspojiti čelično uže od istog, a u slučaju da vidi da se radnici koje je udaljio s mjesta događaju približavaju, zaustaviti ih i upozoriti da se vrate na početnu udaljenost sve dok se nož ne spusti, a sajla ne odspoji.

prvostupanjski sud zaključuje da se radni postupak osposobljavanja šumskog traktora za rad koji je bio zakočen zbog zaleđene ručne kočnice nije provodio sukladno pravilima struke i zaštite na radu te da je povreda radnika nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu, zbog čega je tužitelj ovlašten zahtijevati naknadu prouzročene štete od tuženika sukladno odredbi čl. 116. st. 1. ZOZO.

9. Tuženik prigovara da ne može biti odgovoran za radnju svog radnika koja je dovela do njegovog ozljeđivanja i da ne postoji njegova objektivna odgovornost jer je ozljeđivanje radnika nastalo isključivo iznenadnom radnjom oštećenika koju nije mogao spriječiti niti predvidjeti, referirajući se na razloge za oslobođenje od odgovornosti za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti iz odredbe čl. 1067. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05. i 41/08.), prema kojoj se vlasnik stvari oslobađa od odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti.

9.1. Međutim, predmet spora nije zahtjev za naknadu štete nastale u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću, nego regresni zahtjev osiguratelja za naknadu štete od poslodavca ako je povreda osiguranika nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu, dakle materijalno pravo predstavlja i ispituju se pretpostavke iz odredbe čl. 116. st. 1. ZOZO.

10. Sagledavajući predmet spora kroz odredbu čl. 116. st. 1. ZOZO, prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka za zaštitu na radu i zaštitu od požara mr.sig. Z. P., dipl. ing. pravilno utvrdio da je tuženik kao poslodavac mogao i bio u mogućnosti utjecati na izbjegavanje štetnog događaja i utjecati da radnik A. J. ne poduzme opasnu radnju koju je poduzeo i koja je dovela do njegovog ozljeđivanja, da je trebao osigurati da se poslovi oslobađanja ručne kočnice izvode u skladu s pravilima zaštite na radu odnosno u skladu s uputama proizvođača traktora, da je voditelj radova trebao odrediti tko će i na koji način sudjelovati u radovima sukladno radnom mjestu svakog radnika tj. udaljiti na dovoljnu udaljenost radnike koji ne sudjeluju u radovima, kao i spriječiti podvlačenje radnika A. J. pod nož budući da je takav postupak protivan pravilima zaštite na radu, da se radni postupak osposobljavanja šumskog traktora za rad koji je bio zakočen zbog zaleđene ručne kočnice nije provodio sukladno pravilima struke i zaštite na radu propisanih odredbom čl. 44. ZZR, zaključujući da bi vjerojatnost nastanka ovakvog štetnog događaja bila minimalna ili gotovo nikakva da je poslodavac poduzeo sve mjere zaštite na radu koje su opisane kao propusti poslodavca.

11. Stoga je, nalazeći da je povreda radnika A. J., a time i šteta tužitelju u vidu plaćenih troškova liječenja i refundacije bolovanja, nastala isključivo zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu, prvostupanjski sud je prihvaćanjem tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 6.520,28 eura (49.127,05 kn) s pripadajućim zateznim kamatama, i po ocjeni ovoga suda, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo (čl. 116. st. 1. ZOZO). 

12. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, dakle odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Zadru 6. lipnja 2023.

 

 

Predsjednica vijeća

 

Katija Hrabrov, v.r.