REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 47 Pž-4172/2022-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca
Marine Veljak, predsjednika vijeća, Kristine Saganić, suca izvjestitelja i Lenke Ćorić,
člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ISKRA BRODOGRADILIŠTE 1 d.o.o., Šibenik,
Obala Jerka Šižgorića 1, OIB: 19802143813, kojeg zastupa punomoćnik Jasmin
Avdagić, odvjetnik u Šibeniku, Kralja Zvonimira 44. i dr.sc. Damir Primorac, odvjetnik
u Odvjetničkom društvu Primorac & Partneri d.o.o. Split, Trg hrvatske bratske
zajednice 2b, protiv tuženika NAVEGAR TOURS d.o.o., Split, Kranjčevićeva 2, OIB
10352480926, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Močić, odvjetnik u Splitu,
Domovinskog rata 29a/I, radi isplate iznosa od 56.994,33 EUR / 429.423,75 kn,
odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj
Povrv-600/2021-28 od 14. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 6. lipnja 2023.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog
suda u Splitu poslovni broj Povrv-600/2021-28 od 14. srpnja 2022. u točki I. izreke i
dijelu točke III. izreke kojim je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove
postupka u iznosu od 6.446,61 EUR/48.572,00 kn.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 1.144,73 EUR / 8.625,00 kn.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Splitu održan je na snazi platni
nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Helene Dragun iz Splita, poslovni
broj Ovrv-660/2021 od 21. lipnja 2021. za iznos od 429.423,75 kn sa zakonskim
zateznim kamatama koje teku na više pojedinačnih iznosa od dospijeća do plaćanja
te za trošak ovršnog postupka u iznosu od 11.086,55 sa zakonskim zateznim
kamatama od 22. lipnja 2021. do isplate (točka I. izreke). Taj je platni nalog ukinut i
tužbeni zahtjev odbijen za dio troškova ovršnog postupka (točka II. izreke). Tuženiku
je naloženo naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 48.572,00 kn, dok je za
više zatraženi iznos od 36.092,80 kn taj tužiteljev zahtjev odbijen kao neosnovan
(točka III. izreke).

______________________________

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

Poslovni broj: 47 Pž-4172/2022-2 2

2. Prvostupanjski sud je zaključio o osnovanosti tužbenog zahtjeva s osnove
radova izvedenih na tuženikovom brodu koje tuženik kao naručitelj, tužitelju kao
brodograditelju nije platio (čl. 430. Pomorskog zakonika, „Narodne novine“ broj:
181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15, 17/19: dalje: PZ; čl. 29. st. 2. Zakona o
obveznim odnosima, „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,
126/21; dalje: ZOO).

3. Protiv navedene presude u dijelu kojim je prihvaćen tužiteljev zahtjev,
tuženik je izjavio žalbu isticanjem svih žalbenih razloga, s prijedlogom da je ovaj sud
preinači i odbije tužbeni zahtjev. Tuženik smatra da pobijana presuda ne sadrži jasne
razloge, proturječna je sadržaju isprava u spisu i obrazloženje nije potpuno.
Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev i utvrdio da je tuženik potpisivao sve
tužiteljeve račune sa specifikacijama u kojima je navedeno da je riječ o dodatnim
radovima, ali nije uzeo u obzir da sve potvrde nisu potpisane niti pečatirane. Tuženik
u žalbi navodi da iako je tužitelj kasnio s izvođenjem radova, tuženik nije tražio
naknadu za kašnjenje, nego mu je izašao u susret i Aneksima produžio rok isporuke.
Daljnjim žalbenim navodima tuženik posebno upućuje na to da tužitelj ne može
radove koji se odnose na aluminijske dijelove tretirati kao dodatne radove (Aneks 2.
čl. 2. st. 1.3.) te da je tuženiku 25. siječnja 2021. predan samo dio, a ne cijeli brod.
Tuženik ukazuje i na prekoračenje roka bojanja broda i tvrdi da su svi dodatni radovi
za koje tužitelj tvrdi da nisu plaćeni definirani Aneksom 2. te da tužitelj pokušava kroz
konstrukciju dodatnih radova naplatiti radove koje je bio dužan izvesti zbog
pomicanja rokova isporuke.

3.1. U žalbi tuženik upućuje i na to da u spisu nema predatnica izvršenih
radova, koje kao isprave koje je u nalazu istaknuo sudski vještak, predstavljaju dokaz
da su radovi izvedeni bez primjedbi, slijedom čega tvrdi da nije potvrđeno da su
dodatni radovi iz tih računa stvarno i obavljeni. Sud je nekritički ocijenio iskaz
tužiteljevog zastupnika po zakonu i prenagljuje sa zaključkom da je tuženik kriomice
izveo brod iz brodogradilišta, što nije utvrđeno u nijednom sudskom postupku niti su
tuženikov direktor i prokurist sankcionirani. Tuženik je obrazložio da nije točno da je
on neovlašteno organizirao tegljenje broda, zato što ima potvrdu za tegljenje i tužitelj
je bio obaviješten da će brod tegliti 10.-16. svibnja 2021.

4. Odgovarajući na žalbu tužitelj je osporio osnovanost žalbenih navoda,
smatrajući da je prvostupanjski sud o tužbenom zahtjevu donio pravilnu i zakonitu
odluku.

5. Tuženikova žalba nije osnovana.

6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o
parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22; dalje:
ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti
na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8.,

9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

Poslovni broj: 47 Pž-4172/2022-2 3

7. Suprotno tuženikovim žalbenim navodima, ovaj sud zaključuje kako je
prvostupanjski sud na osnovi valjane ocjene izvedenih dokaza, odlučio o tuženikovoj
obvezi tužitelju namiriti dugovani iznos. Pobijana presuda u njenom obrazloženju
sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama, a zaključci i to kako o tužiteljevim
tvrdnjama tako i o tuženikovim prigovorima, pravilno su obrazloženi i utemeljeni na
rezultatima dokaznog postupka. Stoga, prvostupanjski sud nije počinio povredu u
postupanju na koju tuženik žalbom upućuje (čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a), dok
tuženikovo nezadovoljstvo pobijanom presudom i u njoj sadržanom ocjenom
izvedenih dokaza, ujedno ne znači i da je prvostupanjski sud dokaze ocijenio
nedovoljno ili nepravilno. Prvostupanjski je sud ocjenom dokazne snage svih
izvedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, u konačnici donio
pravilnu i zakonitu odluku.

8. Predmet tužbenog zahtjeva odnosi se na plaćanje naknade za dodatne
izvanugovorne radove na tuženikovom brodu CONCEPT C 15, NIB: 270097, za što
je tužitelj tuženiku ispostavio četiri računa. Nakon što je tuženik u prigovoru protiv
rješenja o ovrsi naveo da tužitelj nije dostavio niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazila
osnovanost tužbenog zahtjeva, tužitelj je činjeničnu osnovu sporne tražbine
obrazložio i dostavio opsežnu relevantnu dokumentaciju. Po primitku dokumentacije i
tužiteljevog očitovanja, tuženik je u bitnome kao razlog osporavanja tužbenog
zahtjeva iznosio ove tvrdnje: da je on ispunio obvezu koju je po Ugovoru imao prema
tužitelju, jer u protivnom on ne bi bio upisan kao vlasnik broda u gradnji; da nema
dugovanja prema tužitelju jer da su svi radovi vezani uz gradnju broda trebali biti
ugovoreni u pisanom obliku pa kako to nisu bili, tuženik nije dužan; da nije primio
račune niti opomenu o dugovanju. Dakle, tuženikovo prigovaranje u bitnome se može
sažeti u tvrdnji izostanka primitka računa i opomene o dugovanju (što je sasvim
irelevantno za nastanak i postojanje obveze), u tvrdnji da je sve obveze iz Ugovora
ispunio (nije sporno da je platio ugovorenu cijenu iz pisanog Ugovora), u tvrdnji da
nema duga po spornim računima jer su radovi trebali biti ugovoreni u pisanom obliku,
a kao dodatni dokaz da je on ispunio svoju obvezu poziva se na činjenicu da je
upisan kao vlasnik. Dakle, on nije osporio činjenicu da je radove iz spornih računa
tužitelj izveo. Odlučno je pitanje jesu li ti radovi obuhvaćeni pisanim ugovorom (pa
time i plaćeni plaćanjem cijene od 1,5 mil kn) ili su to dodatni radovi. O tome je sud
trebao izvesti odgovarajuće dokaze kako bi mogao ispitati osnovanost tužiteljevog
traženja u ovoj parnici. Zaključak je ovoga suda da je riječ o dodatnim radovima kako
je to tužitelj u parnici i naznačio, a to prvostupanjski sud pravilno i utvrdio; pored
neosporavane činjenice njihovog izvođenja, uz utvrđenje da je riječ o dodatnim
radovima a ne onima koji bi bili obuhvaćeni pisanim Ugovorom, prvostupanjski sud je
pravilno odlučio tuženika obvezati na plaćanje cijene za njihovo izvođenje (čl. 430.
PZ-a).

9. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio nespornim među strankama da su
tužitelj kao brodograditelj i tuženik kao naručitelj 11. prosinca 2019. sklopili Ugovor
br. 2019-66 o gradnji i isporuci broda pod nazivom Novogradnja C 15, kojim se
tužitelj obvezao za tuženika izgraditi „jedan katamaranski trup i nadgrađe broda
težine 12.500 kg koji se vodi pod nazivom Novogradnja C 15“, a tuženik se obvezao
tužitelju platiti naknadu u ukupnom iznosu od 1.500.000,00 kn. Nije sporno niti to da
su stranke ugovorile da se Ugovorom od 11. prosinca 2019. ugovara samo 1. faza

Poslovni broj: 47 Pž-4172/2022-2 4

izvedbe i to izvedba aluminijskog trupa i nadgrađa, a preostale faze dovršetka broda
ugovorne strane će eventualno regulirati aneksom tom Ugovoru ili novim ugovorom.
Stranke su nakon toga zaključile dva aneksa ugovoru i to 28. veljače 2020. Aneks I
(kojim su izmijenili rokove isporuke i prijema broda te izdavanje bankarske garancije)
i 1. prosinca 2020. Aneks II. kojim su izmijenile rokove isporuke broda, opseg radova
i međusobna prava i obveze na način da se brodograditelj obvezuje izvesti na licu
mjesta sve radove koji se odnose na rezanje, montažu, zavarivanje svih aluminijskih
elemenata; o svom trošku izvesti pripremne radove na antikorozivnoj zaštiti i bojanju;
isporučiti trup i nadgrađe do 25. siječnja 2021. Inače, činjenica što je tuženik u
upisniku brodova upisan kao vlasnik broda u gradnji na temelju potvrde koju mu je
izdao tužitelj, sama po sebi nije dokaz da je tuženik tužitelj platio sve izvedene
radove, a niti dokaz da nema nepodmirenih tuženikovih dugovanja, kako on to u
postupku i u žalbi tvrdi.

10. Tužitelj je u spis dostavio račune sa specifikacijama: od četiri računa, tri su
računa sa specifikacijom izvedenih radova uredno ovjerena od strane tuženikove
ovlaštene osobe:

- po računu broj 21000099-121-1 od 8. travnja 2021. tužitelj potražuje iznos od

199.425,00 kn na ime „dodatnih radova na brodu C-15 prema specifikaciji u prilogu“,
koju je u ime naručitelja potpisao Ivica Pandžić,

- po računu broj 21000055-121-1 od 26. veljače 2021. tužitelj od tuženika
potražuje iznos od 77.161,25 kn na ime „dodatnih radova na brodu C-15 prema
specifikaciji u prilogu“, koju je u ime naručitelja potpisao Ivica Pandžić i ovjerio
tuženikovim pečatom,

- po računu broj 21000145-121-1 od 4. svibnja 2021. tužitelj potražuje iznos od

22.812,50 kn na ime „dodatnih radova na brodu C-15 prema specifikaciji u prilogu“;
ta specifikacija nije potpisana,

- po računu broj 21000111-121-1 od 21. travnja 2021. tužitelj potražuje iznos
od 130.025,00 kn na ime „dodatnih radova na brodu C-15 prema specifikaciji u
prilogu“, koju je u ime naručitelja potpisao Ivica Pandžić.

11. Uzimajući u obzir navedene isprave od čega su tri specifikacije dodatnih
radova uredno i ovjerene od strane tuženika, prvostupanjski je sud ocjenom dokazne
snage i ostalih izvedenih dokaza (saslušanje stranke i svjedoka, nalaz i mišljenje
sudskog vještaka) pravilno zaključio da radovi koji su navedeni u spornim računima
predstavljaju dodatne radove koje je tuženik naručio od tužitelja i koje nije platio.
Dakle, nije riječ o radovima koji bi bili obuhvaćeni pisanim Ugovorom i plaćeni.

11.1. Pritom nije prihvaćen iskaz tuženikovog prokuriste koji je ovjerio
specifikaciju dodatnih radova, u dijelu kojim je on tvrdio da su stranke dogovorile da
će naknadni radovi predstavljati naknadu za kašnjenje s izvođenjem radova po
osnovnom ugovoru. O tome u spisu nema drugih dokaza osim tvrdnje, a tim više,
sam tuženik u žalbi ističe da od tužitelja nije zatražio naknadu koju bi imao pravo
zatražiti zbog zakašnjenja već da mu je izašao u susret i produžio rok isporuke
broda. Tuženik je proturječan u kazivanju, očito u pokušaju otklanjanja obveze platiti
radove. Uz navedeno, tuženik je jasno potpisao radove za koje je navedeno da je
riječ o dodatnim radovima, navedeno je pojedinačno o kojim je radovima riječ i u
kojem iznosu.

Poslovni broj: 47 Pž-4172/2022-2 5

11.2. O tome jesu li sporni radovi obuhvaćeni osnovnim ugovorom ili se radi o
dodatnim radovima izjasnio se i sudski vještak koji je u nalazu i mišljenju jasno
iskazao da se radi o dodatnim radovima, zatim da je naručitelj potpisao račune sa
specifikacijom radova i da je to u praksi redovna pojava, jer se dodatni radovi
posebno ugovaraju van inicijalne specifikacije tj. ugovora o gradnji. Dakle, i sudski je
vještak potvrdio da je riječ o dodatnom radu kao i to da se redovito dodatni radovi
ugovaraju izvan početnog ugovora o gradnji, jer je u brodograđevnoj praksi takav
način proširenja opsega poslova naknadnim radovima uobičajen; nemoguće je
sagledati sve moguće promjene i zahtjeve koji se javljaju tijekom gradnje ili remonta
broda. Potvrdio je i to da je uobičajeno da se po izvedenim dodatnim radovima ovjeri
njihova specifikacija. Pritom, u dijelu kojim je sudski vještak bavio pitanjima sklapanja
ugovora i ugovaranja tih radova, kao i nazivom isprava (predatnica), pravilno je
prvostupanjski sud zaključio da je riječ o pravnom pitanju a ne o zadaći sudskom
vještaku očitovati se o pitanjima o kojima je potrebno sudu nedostajuće stručno
znanje (brodogradnja).

11.3. Valja naglasiti i slijedeće: sudski vještak je iskazao da zbog toga što
nedostaju predatnice izvedenih radova (koje po njegovom tumačenju ovjerava
naručitelj i predstavljaju osnovu za ispostavljanje računa), da time nije potvrđeno da
su dodatni radovi stvarno i obavljeni te da je u tom smislu potrebno detaljnije
očitovanje stranaka. Međutim, u spisu se nalaze ovjerene specifikacije dodatnih
radova sa svim elementima na koje sudski vještak ukazuje kada ispravu o izvršenim
radovima naziva predatnicom. Samim time što se ovjerena isprava sa specifikacijom
dodatnih radova ne naziva predatnicom, doista nije umanjena njena dokazna snaga.
Uz navedeno, sudski vještak dovodi u pitanje moguće izvođenje tog posla, ali takav
prigovor prije toga u parnici nije istaknut. U tom dijelu se vještak upustio u
ocjenjivanje pitanja prelazeći granice vještačenja i ulazeći u ocjenu dokaza što je
zadaća suda. Tuženik, što je tužitelj na ročištu 9. lipnja 2022. izričito izjavio, uopće
nije osporio okolnost da su ti radovi stvarno izvedeni (str. 429 spisa), a tuženik koji je
bio na tom ročištu ni tada tu činjenicu nije osporio.

12. Zato, ocjenjujući sve izvedene dokaze pravilno je prvostupanjski sud
zaključio da su stranke nakon izvršenja radova ugovorenih pisanim ugovorom,
ugovorile izvođenje dodatnih radova koje je tužitelj izvršio, nakon toga tuženiku
poslao specifikacije u kojima je naveden iznos naknade koju je tuženik dužan platiti
za svaku pojedinu stavku, tuženik je račune sa specifikacijama zaprimio i od četiri
računa, tri su uredno ovjerena. Nedostajuća ovjera jednog računa nije odlučna, pored
rezultata cjelokupnog dokaznog postupka kao i činjenice da tuženik nije osporavao
izvođenje tih radova. Tuženika ne oslobađa od obveze plaćanja izvedenog posla niti
činjenica što u tom dijelu stranke nisu imale poseban pisani ugovor ili Aneks (čl. 431.
PZ-a), budući da ne samo što je tuženik u pretežitom dijelu (tri računa od četiri)
ovjerio upravo pisanu specifikaciju koja sadrži sve elemente tog dodatnog rada, nego
je sasvim jasno da su u osnovnom Ugovoru stranke njime ugovorile izvođenje samo
prve faze, što znači da je ugovorena cijena iz pisanog ugovora obuhvaćala upravo te
radove, ne i naknadne.

13. Tuženik u žalbi ničim nije osporio odluku o troškovima postupka, a prvostupanjski je sud i toj odluci dao valjane razloge. Slijedom svega navedenoga,

Poslovni broj: 47 Pž-4172/2022-2 6

odbijanjem tuženikove neosnovane žalbe presuda je u pobijanom dijelu potvrđena (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

14. Tužiteljev zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka nije osnovan. Na
temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, pri odlučivanju koji će se troškovi stranci
nadoknaditi, sud će uzeti u obzir samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja
parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o njihovoj visini, odlučuje sud
ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Ocjenjujući sve okolnosti, ovaj sud zaključuje kako
nije riječ o potrebnom trošku pa je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a, tužiteljev
zahtjev za naknadu troška odgovora na tuženikovu žalbu odbijen.

15. Novčani iznosi u uvodu i izreci presude iskazani su u valuti EUR i kn,
primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 (čl. 43. i 48. Zakona o uvođenju eura
kao službene valute u Republici Hrvatskoj, „Narodne novine“ broj 57/22 i 88/22).

Zagreb, 6. lipnja 2023.

Predsjednik vijeća

Marina Veljak