Baza je ažurirana 09.02.2026. zaključno sa NN 132/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Poslovni broj: 6 Gž R-91/2023-2

1

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 6 R-91/2023-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zadru, po sucu Igoru Delinu, u pravnoj stvari tužiteljice D. B. iz M., , OIB: , koju zastupa punomoćnica I. T. M., odvjetnica u O. društvu T. M. i partneri, Z., , protiv tuženika K. B. C. Z., Z., …., OIB: , koga zastupa M. Č. M., dipl. iur, radi isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-5624/2021-23 od 15. ožujka 2023., 5. lipnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se djelomično žalba tužiteljice D. B. i u cijelosti žalba tuženika K. B. C. Z., Z. kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-5624/2021-23 od 15. ožujka 2023. u toč. I. i II. izreke i u toč. III. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom troška preko 31,11 eura (234,37 kn) do zatraženog iznosa.

II Preinačuje se djelomično ista prvostupanjska presuda u toč. III. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom troška za iznos od 31,11 eura (234,37 kn), tako da se nalaže tuženiku K. B. C. Z. da tužiteljici D. B., uz trošak u iznosu od 638,73 eura/ 4.812,50 kn, nadoknadi daljnji parnični trošak u iznosu od 31,11 euro (234,37 kn) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 5. lipnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, u roku od 8 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom presudom je suđeno:

"I. Nalaže se tuženiku K. B. C. Z. iz Z., , OIB: da tužiteljici D. B. iz M., , OIB: isplati iznos od 544,29 €/ 4.100,95 kn* zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose:

- od 15,99 € od 12.02.2016.,

- od 7,67 € od 12.07.2016.,

- od 24,10 € od 12.08.2016.,

- od 4,60 € od 10.09.2016.,

- od 2,20 € od 12.10.2016.,

- od 12,05 € od 12.11.2016.,

- od 6,12 € od 10.12.2016.,

- od 1,85 € od 12.01.2017.,

- od 15,65 € od 11.02.2017.,

- od 13,58 € od 11.03.2017.,

- od 4,32 € od 13.05.2017.,

- od 6,16 € od 10.06.2017.,

- od 8,65 € od 11.07.2017.,

- od 3,04 € od 12.08.2017.,

- od 7,67 € od 12.09.2017.,

- od 37,79 € od 12.10.2017.,

- od 6,21 € od 11.11.2017.,

- od 1,57 € od 12.12.2017.,

- od 30,04 € od 12.01.2018.,

- od 10,56 € od 13.02.2018.,

- od 8,99 € od 13.03.2018.,

- od 8,18 € od 12.04.2018.,

- od 13,28 € od 12.05.2018.,

- od 10,06 € od 12.06.2018.,

- od 17,71 € od 12.07.2018.,

- od 16,43 € od 11.08.2018.,

- od 5,13 € od 12.09.2018.,

- od 11,06 € od 12.10.2018.,

- od 20,54 € od 13.12.2018.,

- od 30,12 € od 12.01.2019.,

- od 3,12 € od 12.02.2019.,

- od 4,48 € od 12.03.2019.,

- od 3,59 € od 11.04.2019.,

- od 4,88 € od 11.06.2019.,

- od 23,38 € od 11.07.2019.,

- od 8,98 € od 13.08.2019.,

- od 25,50 € od 11.09.2019.,

- od 2,76 € od 11.10.2019.,

- od 7,62 € od 12.11.2019.,

- od 17,21 € od 12.12.2019.,

- od 16,78 € od 11.01.2020.,

- od 28,72 € od 11.02.2020.,

- od 31,85 € od 11.03.2020.,

- od 3,54 € od 11.06.2020.,

- od 0,51 € od 12.08.2020.,

- od 0,02 € od 10.10.2020.

do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, sve u roku 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženiku K. B. C. Z. iz Z., , OIB: da tužiteljici D. B. iz M., , OIB: naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 638,73 eura/ 4.812,50 kn* zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 15.3.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, sve u roku 15 dana.

 

III. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu isplate zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima i zahtjev tužitelja za naknadom troška u preostalom iznosu iznad dosuđenog."

 

2. Protiv odluke o trošku u toč. III. izreke tužiteljica je izjavila žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da je na ročištu 6. veljače 2023. zatražila naknadu troška u iznosu od 1.633,58 eura / 12.308,19 kn tražeći trošak prema vrijednosti predmeta spora prilikom poduzimanja svake radnje, kako je i trebalo odmjeriti parnične radnje koje je poduzela. Prvotno naznačena vrijednost predmeta spora je bila 10.001,00 kn te je nakon financijskog vještačenja bila specificirana kao 4.100,95 kn, odnosno 544,29 eura. Tvrdi da joj je trebalo priznati troškove podnesaka od 15. ožujka, 9. siječnja i 27. prosinca 2021. te 14. rujna 2022. koji predstavljaju nužne troškove. Na ročištu 6. veljače 2023. je zaključena rasprava te određeno ročište za objavu presude za 20. ožujka 2023, koje je preloženo za 15. ožujka 2023., a istovremeno je strankama dostavljena presuda putem sustava e-komunikacije, čime je uskraćena za trošak zastupanja na ročištu za objavu presude.

3. Protiv citirane presude u toč. I. i II. izreke tuženik je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o trošku. Tvrdi da je izreka presude u pobijanom dijelu nerazumljiva i proturječna sama sebi , odnosno da postoji proturječnost između onoga što se navodi u obrazloženju presude i sadržaja isprava i zapisnika iz postupka. Svi dodaci i uvećanja plaća obračunavaju se na osnovnu plaću utvrđenu čl. 47. st. 2. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Dodatak za posebne uvjete rada, liječnički dodatak za iznimnu odgovornost i dodatak za znanstveni stupanj obračunati su na osnovnu plaću i ne obračunavaju se na prekovremene sate jer prekovremeni sati nisu dio osnovne plaće. Pogrešne je i odluka suda o parničnom trošku. Predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu odbijanjem tužbenog zahtjeva te obvezivanjem tužiteljice na snošenje parničnog troška. podredno ukidanje presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba tužiteljice djelomično osnovana.

6. Suprotno žalbenim navodima tuženika, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13. i 70/19.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22.), jer je izreka presude u pobijanom dijelu razumljiva, u obrazloženju su navedeni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama te se presuda u tom dijelu može ispitati.

6.1. Nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj sud po čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti. Stoga žalba tuženika iz tog žalbenog razloga nije osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice, konačno postavljen u podnesku od 26. rujna 2022., da joj tuženik na ime razlike plaće nastale u razdoblju od siječnja 2016. do listopada 2020. zbog neobračunatog dodatka za posebne uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje isplati ukupan iznos od 544,29 eura (4.100,95 kn) s pripadajućim zateznim kamatama.

8. P. sud je utvrdio da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu primalje u rađaonici K. za ženske bolesti i porode, Z. za perinatalnu medicinu u P. ulici u Z. koja je u navedenom razdoblju radila u otežanim uvjetima rada te da joj je tuženik isplaćivao dodatak za otežane uvjete rada i za odgovornost za život i zdravlje ljudi samo na dio sati koje je tužiteljica odradila. Utvrđeno je i da je tužiteljici pogrešno obračunata i isplaćena naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad.

9. Prema nalazu i mišljenju stalne sudske vještakinje P. B., dipl. oec. iz C. za financijska vještačenja d.o.o., Z., u utuženom razdoblju tuženik tužiteljici nije obračunao dodatak za otežane uvjete rada u iznosu od 2.791,29 kn, po osnovi iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi u iznosu od 696,51 kn te je manje obračunao naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad u iznosu od 613,15 kn, dakle tužiteljici je sveukupno manje isplaćen iznos od 4.100,95 kn.

10. Odredbama čl. 47. st. 1., 2. i 3. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''Narodne novine'', broj 143/13.; dalje KU1), koji je bio na snazi u dijelu utuženog razdoblja od siječnja 2016. do 28. veljače 2018., kao i odredbama čl. 45. st. 1., 2. i 3. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''Narodne novine'', broj 29/18.; dalje KU2), koji je bio na snazi u preostalom dijelu utuženog razdoblja od 1. ožujka 2018., ugovoreno je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža te da su dodaci na osnovnu plaću stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

10.1. Odredbom čl. 51. st. 1. KU1, kao i odredbom čl. 49. st. 1. KU2, ugovoreno je da će se osnovna plaća radniku uvećati za rad noću 40%, za rad subotom 25 %, za rad nedjeljom 35 %, za prekovremeni rad 50% te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima, a odredbom čl. 51. st. 9. KU1, kao i odredbom čl. 49. st. 9. KU2, ugovoreno je da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

10.2. Odredbama čl. 57. KU1, kao i odredbama čl. 55. KU2, ugovoreno je, između ostalog, da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću te da će se osnovna plaća na tužiteljičinom radnom mjestu uvećati za 25%.

10.3. Odredbom čl. 5. Dodatka I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''Narodne novine'', broj 96/15.; dalje Dodatak I. KU1), koji je bio na snazi u dijelu utuženog razdoblja od siječnja 2016. do 28. veljače 2018., dodan je iza čl. 59. KU1 čl. 59.a kojim je ugovoreno da, iznimno od čl. 59. KU1, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće. Navedeno je također ugovoreno odredbom čl. 58. KU2.

10.4. Odredbom čl. 36. st. 1. KU1, kao i odredbom čl. 34. st. 1. KU2, ugovoreno je da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu.

10.5. Odredbom čl. 59. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (''Narodne novine'', broj 141/12.; dalje TKU1), koji je bio na snazi u dijelu utuženog razdoblja od siječnja 2016. do 30. studenoga 2017., kao i odredbom čl. 58. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (''Narodne novine'', broj 128/17.; dalje TKU2), koji je bio na snazi u preostalom dijelu utuženog razdoblja od 1. prosinca 2017., ugovoreno je da, ako je zaposlenik u javnoj službi odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

10.6. Nadalje, odredbom čl. 91. st. 3. Zakona o radu (''Narodne novine'', broj 93/14. i 127/17.; dalje ZR), koji je bio na snazi u cjelokupnom utuženom razdoblju, propisano je da plaća iz stavka 1. toga članka obuhvaća osnovnu plaću ili minimalnu plaću i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora,pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad.

10.7. Prema odredbi čl. 81. ZR za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

10.8. Isto tako, odredbom čl. 94. ZR propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi radnik ima pravo na povećanu plaću, a odredbom  čl. 92. st. 3. ZR propisano je da se, ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuje najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu.

11. Prvostupanjski sud je, uzimajući u obzir tako utvrđeno činjenično stanje, kao i sadržaj odredbi čl. 59. st. 1. TKU1, čl. 58. st. 1. TKU2, čl. 36. st. 1., čl. 47. st. 1., 2. i 3., čl. 51. st. 1. i 9., čl. 57. KU1, čl. 34. st. 1., čl. 45. st. 1., 2. i 3., 49. st. 1. i 9., čl. 55. i čl. 58. KU2, čl. 5. Dodatka I. KU1 te čl. 81., čl. 91. st. 3., čl. 92. st. 3. i čl. 94. ZR, pravilno postupio kada je zaključio da je tužiteljica u utuženom razdoblju imala pravo na dodatak za posebne, odnosno otežane uvjete rada od 18 % i pravo na dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi od 4%, kao i pravo na pravilan obračun naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad te kada je naložio tuženiku da isplati tužiteljici na ime glavnice bruto iznos od 4.10095 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine mjesečne iznose od sljedećeg dana nakon dana njihovog dospijeća do isplate, koje tužiteljici sukladno odredbi čl. 92. st. 3. ZR u vezi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21.) također pripadaju.

12. Tu valja dodati i da, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na osmoj sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019., zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 143/13. i 96/15., dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

13. Slijedom toga, neosnovani su daljnji žalbeni navodi tuženika u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude u dijelu u kojem je odlučeno o glavnom potraživanju tužiteljice, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, pogrešno primijenio materijalno pravo.

14. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom donošenja odluke o trošku parničnog postupka jer je tužiteljici pravilno priznat trošak zastupanja prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.; dalje Tarifa) kao i trošak vještačenja od 2.000,00 kn, koji je bio potreban za vođenje ove parnice, primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP.

15. U odnosu na žalbene navode tužiteljice da je prvotno naznačena vrijednost predmeta spora bila 10.001,00 kn te je nakon financijskog vještačenja specificirana kao 4.100,95 kn, odnosno 544,29 eura, valja odgovoriti da je u ovom predmetu podnesena tužba iz čl. 186.b ZPP, tzv. stupnjevita tužba, a prema odredbi čl. 186.b st. 5. ZPP, u stupnjevitoj tužbi tužitelj je dužan naznačiti vrijednost predmeta spora u skladu s odredbom čl. 40. st. 2. ZPP, dok je prilikom postavljanja tužbenoga zahtjeva iz čl. 186.b st. 4. tužitelj dužan iznova naznačiti vrijednost predmeta spora, pa od trenutka postavljanja tužbenog zahtjeva za isplatu vrijednost predmeta spora odgovara tako naznačenoj visini tužbenog zahtjeva (čl. 40. ZPP). Međutim, kada tužiteljica tužbeni zahtjev precizira na način da je isti niži od vrijednosti predmeta spora koja je naznačena u tužbi tada se prema vrijednosti tog, konačnog zahtjeva, a s obzirom na uspjeh s njime ima računati i sagledati osnovanost zahtjeva o troškovima postupka.

15.1. Isto tako, osnovano tužiteljici nije priznat trošak sastava podnesaka od 15. ožujka 2021. kojim se očitovala na navode tuženika, ponavljajući navode iz činjeničnog supstrata tužbe, od 9. siječnja 2021. kojim traži dostavu dokumentacije te 14. rujna 2022., kao ni trošak zastupanja na ročištu za objavu presude, koji nije ni nastao.

15.2. Međutim, za sastav podneska od 27. prosinca 2021. kojim tužiteljica nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka te je djelomično povukla tužbu, precizirajući tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 4.100,95 kn s kamatama od dospijeća do isplate, tužiteljici treba priznati trošak od 12,5 bodova (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), koji pomnožen s vrijednošću boda i uvećan za PDV od 25 % daje trošak od 31,11 euro (234,37 kn).  

16. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP djelomično odbiti žalbu tužiteljice i u cijelosti žalbu tuženika kao neosnovane i odlučiti kao u toč. I izreke ove presude.

17. Također je trebalo na temelju čl. 373. toč. 3. ZPP djelomično preinačiti prvostupanjsku presudu i odlučiti kao u toč. II izreke ove presude.

18. U nepobijanom dijelu u toč. III. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu isplate zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

             

U Zadru 5. lipnja 2023.

 

 

Sudac

 

Igor Delin, v.r.

 

 

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu