1

Poslovni broj: Gž Ovr-566/2020-

Poslovni broj: Gž Ovr-566/2020-

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci po sutkinji Mileni Vukelić Margan, u ovršnom postupku ovrhovoditelja 1. V. J. iz P., OIB:… i 2. T. J. iz P., OIB:…, zastupanih po punomoćnici A. Đ. B. odvjetnici iz Z., protiv ovršenika G. G. iz R., OIB: …, zastupanog po punomoćniku V. V., odvjetniku iz R., radi ovrhe na nekretnini, rješavajući žalbu ovršenika podnesenu protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju poslovni broj Ovr-1494/2019 od 22. srpnja 2020., 5. lipnja 2023.,

r i j e š i o  j e

              Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju poslovni broj Ovr-1494/2019 od 22. srpnja 2020.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja je određena ovrha na temelju pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj Ovr-4455/16 od 27. listopada 2016., radi naplate iznosa od 369.226,66 kn te troška ovog ovršnog postupka, sa zateznom kamatom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, s tim što je ovrha određena na nekretnini u suvlasništvu ovršenika G. G. (u ½ dijela) kč. br. … zgr., u naravi kuća upisana u zk. ul. k.o. N..

              2. Protiv rješenja je žalbu podnio ovršenik, pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 80/22, 114/22 - dalje ZPP), koji propis se na odgovarajući način primjenjuje u ovršnom postupku na temelju odredbe čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 – dalje: OZ).

              3. U žalbi navodi da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1912/2012 od 19. srpnja 2013. obvezan predati ovrhovoditeljima u suposjed garažu i podrum u suterenu zgrade u R., na adresi …, uz nalog plaćanja iznosa od 800,00 kn za svaki dan zakašnjenja na ime sudskih penala, ako obvezu ne ispuni u naknadno određenom roku. Potom da je rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj Ovr-4455/2016 od 27. listopada 2016. određen naknadni rok od osam dana ovršeniku i ovršenici M. F. G. te su ovrhovoditelji 23. studenog 2017. podnijeli prijedlog za ovrhu radi naplate sudskih penala, koji prijedlog je prihvaćen rješenjem od 18. prosinca 2017. poslovni broj Ovr-5956/2017. Tvrdi da su nakon donošenja prvostupanjske presude za predaju garaže u suposjed ostavili garažna vrata otključana te da ni ovršenik niti njegova supruga ne priječe ulazak ovrhovoditelja u predmetnu garažu. Stoga da je predložio još u žalbi od 2. studenog 2016. da sud utvrdi postojanje suposjeda garaže od strane ovrhovoditelja. Smatra da je svrha presude bila predaja u suposjed, a ne određivanje sudskih penale, a da su ovrhovoditelji odbili logičan način ispunjenja predaje u suposjed, iz čega proizlazi da žele dodatno kazniti žalitelja i izvući imovinsku korist. Tako da se u prijedlogu za ovrhu uopće ne spominje ono što je traženo tužbenim zahtjevom i određeno u presudi na temelju koje se predlaže ovrha, te da su ovrhovoditelji modificirali činidbu predaje u suposjed u uklanjanje ulaznih vratiju, sve s ciljem ishođenja sudskih penala. Ukazuje na odredbe čl. 255. -259. OZ-a kojima je uređena ovrha radi predaje nekretnine u posjed, prema kojoj sud izlazi na teren i vrši predaju stvari u posjed, koju mogućnost da su imali i ovrhovoditelji ako su doista htjeli nekretninu dobiti u suposjed. Ovako da su odbili predaju na opisani način, kako bi napakostili žalitelju i iz svega izvukli imovinsku korist. Smatra da su svojim radnjama predali nekretninu u suposjed te da nisu bile ispunjene pretpostavke za određivanje sudskih penala. Zaključno ističe da je još krajem 2016. uklonio predmetna vrata i time ispunio činidbu.

              Predlaže ukinuti pobijano rješenje o ovrsi te prijedlog za ovrhu odbiti, sve uz nadoknadu troška žalbenog postupka ovršeniku.

              Ovrhovoditelji u odgovoru na žalbu ističu da iz samih žalbenih navoda ovršenika o tome da je ostavio garažna vrata otključana, nedvojbeno proizlazi da nije postupao prema ovršnoj ispravi, odnosno uklonio vrata garaže u suterenu zgrade u R., čime da su bespredmetni i svi daljnji žalbeni navodi o navodnoj predaji garaže u suposjed. Osporavaju da bi ovršenik uklonio garažna vrata, uz obrazloženje da su uz prijedlog dostavili fotografije vratiju s danom 15. ožujka 2019. iz kojih je jasno vidljivo da vrata nisu uklonjena. Navode da je pravomoćno i rješenje o izricanju sudskih penala za drugo vremensko razdoblje, od 11. studenog 2016. do 15. studenog 2017. te da su ishodili donošenja rješenja o ovrsi radi naplate te tražbine na drugoj nekretnini.

Predlažu stoga žalbu odbiti i rješenje suda prvog stupnja potvrditi.

              Žalba ovršenika nije osnovana.

              Prije svega valja istaći da u ovom predmetu ovršnu ispravu predstavlja pravomoćno rješenje o plaćanju sudskih penala koje je donio Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj 86 Ovr-4455/2016 od 27. listopada 2016. Tim rješenjem je ovršenicima (troje ovršenika od kojih je jedan ovršenik iz ovog postupka G. G.) ostavljen daljnji rok od osam dana od dostave tog rješenja, da ovrhovoditeljima predaju u suposjed garažu i podrum u suterenu zgrade u R., … na način da uklone vanjska vrata garaže, te je ujedno zapriječeno ukoliko ne izvrše navedenu obvezu, da su dužni ovrhovoditeljima solidarno platiti za svaki dan zakašnjenja s izvršenjem činidbe iznos od 800,00 kn. Istim rješenjem je naloženo ovršenicima nadoknaditi ovrhovoditeljima trošak tog postupka u iznosu od 1.280,00 kn, u roku od osam dana.

              Radi se, dakle, o rješenju o ovrsi na temelju presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1912/2012 od 19. srpnja 2013. kojom je naloženo ovršenicima (između ostalog i ovršeniku iz ovog postupka) predati ovrhovoditeljima u suposjed garažu i podrum u suterenu zgrade u R., na način da uklone vanjska vrata garaže, pa kako se radi o obvezi na činjenje istim rješenjem je primjenom odredbe čl. 247 OZ-a izrečena obveza plaćanja sudskih penala, ukoliko se obveza na činidbu ne ispuni.

              Prema odredbi čl. 248. OZ-a na temelju pravomoćnog rješenja o plaćanju sudskih penala iz čl. 247. istog Zakona, sud će u istom ovršnom postupku u kojemu je donio to rješenje, na prijedlog vjerovnika kao ovrhovoditelja, donijeti rješenje o ovrsi radi prisilne naplate dosuđenih penala.

              Upravo to zahtijevaju ovrhovoditelji u ovom postupku, dakle traže prisilnu naplatu već dosuđenih penala i to za razdoblje od 16. studenog 2017. do 2. siječnja 2018. po 400,00 kn, za svaki dan zakašnjenja uz obrazloženje da je za preostali iznos došlo do prijeboja između tražbine ovrhovoditelja V. J. prema ovršeniku, a za razdoblje od 3. siječnja 2018. do 15. ožujka 2019. po 800,00 kn dnevno, što za 437 dana iznosi ukupno 349.600,00 kn, a zajedno s trećinom iznosa parničnog troška od 426,66 kn, tražbina iznosi 369.226,66 kn.

              Ovršenik u žalbi ističe navode koji bi bili relevantni za postupak donošenja rješenja o sudskim penalima, a ne za postupak prisilne naplate već dosuđenih sudskih penala. Tako tvrdi da je postupio prema ovršnoj ispravi na način da je garažna vrata ostavio otključana, smatra da bi to bio pravi način ovrhe, a ne uklanjanje garažnih vratiju, te na kraju da je garažna vrata uklonio još krajem 2016. Međutim, ovrhovoditelji su uz prijedlog dostavili fotografije iz kojih je razvidno da garažna vrata nisu uklonjena na dan 15. ožujka 2019., a sud prvog stupnja je u ovom postupku u dva navrata zakazivao ročište na licu mjesta, kako bi provjerio navode ovršenika, međutim, ovršenik se nije odazvao pozivu suda, iako je na taj način mogao dokazati svoje tvrdnje.

              Ovaj sud nije ovlašten ocjenjivati zakonitost rješenja o sudskim penalima (niti  osnovu niti visinu određenih penala), budući da je rješenje o izricanju sudskih penala pravomoćno. Ovršenik osporava način ovrhe u slučaju kada se radi o obvezi na određenu činidbu, međutim, takvi žalbeni navodi nisu od odlučnog značenja za ishod ovog postupka u kojemu se odlučuje isključivo o ovrsi radi naplate već dosuđenih penala. Isti zaključak odnosi se i na sadržaj ovršne isprave na temelju koje su određeni sudski penali, pri čemu treba naglasiti da je ovršnom ispravom određena predaja u susposjed garaže i podruma upravo na način da ovršenici (između ostalih i ovršenik iz ovog postupka) uklone vanjska vrata garaže.

              Kako u donošenju pobijanog rješenja nije počinjena ni neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu ovršenika odbiti i rješenje suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

U Rijeci 5. lipnja 2023.

Sutkinja

Milena Vukelić Margan v.r.