REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 44 Pž-4224/2022-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca
Dubravke Matas, predsjednice vijeća, Jagode Crnokrak, sutkinje izvjestiteljice, i
Gorane Aralica Martinović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KIJAC
NEKRETNINE d.d., OIB 36063948499, Omišalj, Poje 1, kojeg zastupa punomoćnik
Branimir Čolić, odvjetnik u Rijeci, protiv 1. tuženika OPĆINA OMIŠALJ, OIB
72908368249, Omišalj, Prikešte 13, i 2. tuženika PESJA-NAUTIKA d.o.o., OIB
01188402868, Omišalj, Kančinar 1, kojeg zastupaju punomoćnici Franjo Matković i
Igor Bezjak, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u Rijeci, radi isplate,
odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj
P-416/19-30 od 10. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 5. lipnja 2023.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Općina Omišalj i potvrđuje
presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-416/19-30 od 10. lipnja 2022. u
dijelu točke I. izreke kojim je tuženiku Općina Omišalj naloženo isplatiti tužitelju Kijac
nekretnine d.o.o. Omišalj, iznos od 8.461,08 EUR / 63.750,00 kn sa zakonskom
zateznom kamatom od 30. svibnja 2019. do isplate po stopi koja se za svako
polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinacijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna
poena, i u dijelu točke II. izreke kojim je tuženiku Općina Omišalj naloženo tužitelju
Kijac-nekretnine d.d. naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.003,98 EUR
/ 15.099,00 kn, sve u roku od osam dana.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-416/19-30
od 10. lipnja 2022. u dijelu kojim je tuženiku Pesja-nautika d.o.o. naloženo solidarno
platiti tužitelju Kijac nekretnine d.d. iznos od 8.461,08 EUR / 63.750,00 kn sa
zakonskim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose od 165,90 EUR /

1.250,00 kn za razdoblje od 15. lipnja 2014. do 15. kolovoza 2018. i trošak postupka
u iznosu od 2.003,98 EUR / 15.099,00 kn te u dijelu kojim je tuženiku Općina Omišalj
naloženo platiti kamate na pojedine mjesečne iznose od 165,90 EUR / 1.250,00 kn
za razdoblje od 15. lipnja 2014. do 15. kolovoza 2018. te se sudi:

______________________________

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

Poslovni broj: 44 Pž-4224/2022-2 2

1. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev da mu tuženik Općina Omišalj
plati zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje na ostale odnose na
pojedine mjesečne iznose od 165,90 EUR / 1.250,00 kn za razdoblje od 15. lipnja

2014. do 15. kolovoza 2018.

2. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev da tuženik Pesja-nautika d.o.o.
plati tužitelju solidarno iznos od 8.461,08 EUR / 63.750,00 kn sa zakonskim zateznim
kamatama po stopi koja se određuje na ostale odnose na pojedine mjesečne iznose
od 165,90 EUR / 1.250,00 kn za razdoblje od 15. lipnja 2014. do 15. kolovoza 2018.,
kao i da mu solidarno naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.003,98 EUR
/ 15.099,00 kn.

3. Nalaže se tužitelju Kijac nekretnine d.d. Omišalj, tuženiku Pesja-nautika
d.o.o. Omišalj, naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 958,09 EUR /

7.218,74 kn u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 298,63 EUR / 2.250,00 kn.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je tuženicima točkom I. izreke naloženo solidarno
platiti tužitelju iznos od 63.750,00 kn sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne
iznose od 1.250,00 kn za razdoblje od 15. lipnja 2014. do 15. kolovoza 2018., a po
stopi koja se određuje na ostale odnose, u roku od 8 dana. Točkom II. Izreke im je
naloženo tužitelju solidarno naknaditi trošak parničnog postupak u iznosu od
15.099,00 kn također u roku od osam dana. Sud ocjenjuje osnovanim tužbeni zahtjev
primjenom odredbe čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima
(„Narodne novine“ broj 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17; u daljnjem tekstu: ZV). Pri
tome kao nesporno utvrđuje da su tuženici dugi niz godina koristili tužiteljeve
nekretnine za odlaganje tzv. zelenog otpada, tako da je tuženik Pesja-nautika d.o.o.
kao pravna osoba koja je s tuženikom Općina Omišalj imala sklopljen ugovor o
obrezivanju, košenju i uređivanju javnih zelenih površina na području Općine Omišalj
po nalogu tuženika Općine Omišalj na spornom zemljištu odlagala takav otpad. Iako
se tužitelj nije protivio takvom korištenju svojeg zemljišta sve do 31. srpnja 2018., sud
nalazi da su tuženici bili nepošteni posjednici, jer je tuženik Općina Omišalj imala
saznanja o tome da nije vlasnik predmetnog zemljišta i da s tužiteljem u vezi
korištenja spornog zemljišta nema nikakav ugovor, a kako je tuženik Općina Omišalj
osnivač tuženika Pesja-nautika d.o.o., onda je i posjed toga tuženika nepošten jer se
kakvoća njegovog posjedovanja cijeni s obzirom na kakvoću posjedovanja njegova
osnivača. Nadalje sud utvrđuje da tuženici nisu posebno sporili visinu naknade u
iznosu od 1.250,00 kn mjesečno, a sud je uzeo u obzir i činjenicu da su stranke prije
pokretanja ovoga spora, u namjeri da sklope ugovor o zakupu spornog zemljišta,
pregovarale o visini zakupnine te je sam drugotuženik predložio iznos od 1.000,00 kn
mjesečno s PDV-om kao iznos zakupnine odnosno odgovarajuću naknadu. Taj iznos
je sud prihvatio uvažavajući i razumnost visine predložene zakupnine pa je stoga
odbio provoditi dokaze financijskim i geodetskim vještačenjem kao i uviđajem na licu
mjesta radi utvrđivanja te odlučne činjenice, pozivom na odredbu čl. 220. st. 2.

Poslovni broj: 44 Pž-4224/2022-2 3

Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst,
25/13, 89/14 i 70/19; u daljnjem tekstu: ZPP). Odluka o zateznim kamatama je
donijeta uz primjenu odredbe čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima
(„Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 75/18; u daljnjem tekstu: ZOO), a
odluka o parničnom trošku uz primjenu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a.

2. Tuženici su protiv presude podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba
parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne
primjene materijalnoga prava, osporavajući i odluku o trošku, s prijedlogom presudu
preinačiti, podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno
suđenje. Prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik Općina Omišalj nepošteni
posjednik, a ne uzima u obzir nesporno utvrđenu činjenicu da tužitelj kroz cijelo
vrijeme korištenja predmetne nekretnine nije prigovorio korištenju te nekretnine, niti
je pozvao tuženika Općinu Omišalj na predaju nekretnine u posjed, niti je poduzeo
bilo kakve druge radnje, što ukazuje da je na zaključak da je tužitelj bio suglasan s
time da tuženici koriste predmetne nekretnine i da su pošteni posjednici. Ukazuju na
iskaze saslušanih svjedoka koji su bili zastupnici po zakonu tužitelja, kao i zastupnika
po zakonu tuženika iz kojih se može zaključiti da je postojao usmeni dogovor između
bivšeg vlasnika nekretnina i komunalnog društva Ponikve koje je ranije posjedovalo
predmetne nekretnine, a glede korištenja nekretnine u navedene svrhe. Ukazuju na
odredbu čl. 18. st. 5. ZV-a prema kojoj se presumira da je posjed pošten, a da je
teret dokaza na tužitelju dokazati suprotno, što nije dokazao. Nadalje, prvostupanjski
sud o nepoštenosti posjeda drugotuženika zaključuje iz činjenice da mu je
prvotuženik osnivač, što međutim ne znači da je tuženik Pesja-natuika d.o.o. trebao
znati da se nalazi u nepoštenom posjedu, a to se ima procjenjivati prema saznanju o
tome od strane ovlaštenih osoba za zastupanje tuženika, koje evidentno nisu
sumnjale u poštenost posjeda tuženika Općine Omišalj pa tako ni u poštenje svoga
posjeda. Osporava se utvrđenje da je nesporna visina tužbenog zahtjeva jer su
tuženici sporili i površinu tvrdeći da su koristili naviše 900 m2, što slijedi iz iskaza
saslušanih svjedoka i snimaka u spisu, za razliku od tvrdnji iz tužbe da su koristili
1500 m2, a osporava se mogućnost utvrđenja visine tužbenog zahtjeva iz pregovora
koji su stranke vodile, jer pregovori ne obvezuju. Osporava se i odluka o solidarnom
obvezivanju tuženika na naknadu troška postupka te tuženici predlažu kako je
navedeno u uvodu.

3. Tužitelj je odgovorio na žalbu osporavajući žalbene navode u cijelosti s
prijedlogom žalbu odbiti, a tužitelju dosuditi trošak žalbenog postupka u iznosu od

2.250,00 kn.

4. Žalba tuženika Općina Omišalj nije osnovana, dok je žalba tuženika Pesja- nautika osnovana.

5. Presuda je ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a. Presudu je
u odnosu na Općinu Omišalj valjalo potvrditi, dok ju je pravilnom primjenom
materijalnog prava u odnosu na tuženika Pesja-natuika d.o.o. valjalo preinačiti.

6. U odnosu na žalbu tuženika Općina Omišalj

Poslovni broj: 44 Pž-4224/2022-2 4

7. Nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje ukazuje žalitelj. Žalitelj pogrešno
smatra da je sud iz rezultata provedenog postupka neosnovano zaključio o
tuženikovu nepoštenom posjedu tužiteljevih nekretnina na kojima je, što je između
stranaka nesporno, tuženik Pesja-nautika d.o.o. odlagao zeleni otpad kroz duže
razdoblje, a po nalogu tuženika Općine Omišalj za odlaganje zelenog otpada
skupljenog s javnih površina na području Općine Omišalj.

8. Pri ocjeni kakvoće tuženikova posjeda nije odlučno to da se tužitelj nije
protivio takvom korištenju tužiteljevih nekretnina po tuženiku. Naime, sukladno
odredbi čl. 18. st. 3. ZV-a posjed je pošten ako posjednik, kada ga je stekao, nije
znao niti s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada
pravo na posjed, a poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed
ne pripada. Pravilno prvostupanjski sud ocjenjuje posjed tuženika Općine Omišalj
nepoštenim, pri čemu pravilno obrazlaže da iz rezultata dokaznog postupka proizlazi,
a niti nije sporno, da je tuženik bio upoznat s činjenicom da nije vlasnik spornih
nekretnina na kojima je u okviru svojih ovlasti organizirao obavljanje komunalne
djelatnosti održavanja javnih površina pa i odlaganjem zelenog otpada s tih javnih
površina na predmetnom tužiteljevom zemljištu na temelju ugovora između Općine
Omišalj i društva Pesja-nautika d.o.o., o čemu je iskazivao i saslušani svjedok
Tihomir Ilijić, kao osoba ovlaštena za zastupanje toga društva od 2017. do 2019.
godine na ročištu 14. listopada 2020. (list 129. – 131. spisa). Za ocjenu nepoštenja
posjeda tuženika kao pravne osobe, dakle, nije odlučno na koji način je prema toj
činjenici reagirao tužitelj, već saznanje o pravu na posjed tuženika, odnosno fizičke
osobe koja je nastupala za tuženika. Kako se radi o jedinici lokalne samouprave koja
je i tijelo javne vlasti, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da tuženiku Općina
Omišalj nije mogla biti nepoznata činjenica da organizira odlaganje zelenog otpada
na tužiteljevoj nekretnini. Dakle, nepošteni je posjednik onaj koji zna da stvar pripada
nekome drugome, što je nesporno tuženik Općina Omišalj znao, slijedom čega je
prvostupanjski sud pravilno ocijenio da tužitelju u odnosu na toga tuženika pripada
pravo na naknadu koristi u smislu odredbe čl. 165. st. 1. ZV-a.

9. Prema ocjeni ovoga suda nisu osnovani žalbeni navodi glede dosuđene
visine koristi koju je tuženik ostvario nepoštenim posjedovanjem tužiteljevih
nekretnina. Iako je tužitelj predlagao izvođenje dokaza radi utvrđivanja visine koristi
koju je tuženik ostvario u razdoblju posjedovanja, a za koje zahtijeva naknadu,
prvostupanjski sud je pravilno visinu ocijenio osnovanom po slobodnoj ocjeni, na
temelju utvrđene činjenice da je tuženik posjedovao svakako najmanje 900 m2
tužiteljevih nekretnina. Izvođenjem predloženih dokaza vještačenjem uviđajem na
licu mjestu stoga bi nastali neopravdano visoki troškovi s obzirom na zatraženu
naknadu u visini iznosa od 1.250,00 kn mjesečno pa ovaj sud ocjenjuje da
prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 220. st. 2. ZPP-a, to jest slobodnom
ocjenom koje će dokaze izvesti, uvažavajući načelo ekonomičnosti postupanja, nije
ostvario bitnu povredu postupka, niti je pogrešno utvrdio odlučne činjenice.

10. Tuženikova je žalba, međutim, osnovana u odnosu na dosuđene zakonske
zatezne kamate na pojedine mjesečne iznose za zatraženo razdoblje. Naime, na
sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova ovoga suda o 16. lipnja 2021. prihvaćeno
je pravno shvaćanje da tražbina vlasnika prema nepoštenom posjedniku po osnovi

Poslovni broj: 44 Pž-4224/2022-2 5

naknade koristi koju je imao za vrijeme svojeg posjedovanja stvari dospijeva danom
podnošenja zahtjeva za naknadu. Iz spisa proizlazi da prije utuženja tužitelj nije
zahtijevao isplatu naknade koristi od tuženika, slijedom čega je kamatu na zatraženi
iznos bilo moguće dosuditi tek od dana tužbe, a u tom smislu je valjalo preinačiti
presudu glede odluke o dosuđenim zateznim kamatama, koja je inače pravilno
dosuđena po stopi koja se određuje na ostale odnose.

12. Zbog toga je u odnosu na tuženika Općinu Omišalj presudu valjalo
potvrditi glede odluke o glavnoj stvari i o trošku postupka na temelju odredbe čl. 368.
st. 1. ZPP-a, a istu djelomično potvrditi, a djelomično preinačiti glede odluke o
dosuđenoj zateznoj kamati na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. t. 3. ZPP-a,
slijedom čega je odlučeno kao u izreci.

13. U odnosu na žalbu tuženika Pesja-nautika d.o.o.

14. Prema ocjeni ovoga suda žalitelj pravilno ukazuje na pogrešnu primjenu
materijalnoga prava kada sud ocjenjuje posjed predmetnih nekretnina po tom
tuženiku nepoštenim, izvodeći ga iz nepoštenog posjeda tuženika Općine Omišalj
kao osnivača tuženika Pesja-nautika d.o.o.

15. Kako je već navedeno, za poštenje posjeda je odlučno je li posjednik kada
ga je stekao znao ili je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da
mu ne pripada pravo na posjed. Također je već ukazano na nespornu činjenicu da su
tuženik Općina Omišalj i tuženik Pesja-nautika d.o.o. bili u ugovornom odnosu glede
odlaganja predmetnog zelenog otpada na tužiteljevim nekretninama, što je i u skladu
s odredbom čl. 15. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj
26/03 – pročišćeni tekst), koji je bio na snazi u vrijeme za koje se traži naknada
koristi, a kojom je propisano da jedinica lokalne samouprave može obavljanje
komunalnih djelatnosti može povjeriti fizičkoj ili pravnoj osobi na temelju pisanog
ugovora. Iz iskaza saslušanih svjedoka sud je pravilno utvrdio da je tuženik Pesja-
nautika d.o.o. postupao na navedeni način po nalogu tužitelja Općine Omišalj, iz
čega proizlazi da žalitelj pravilno ukazuje na odredbu čl. 18. st. 5. ZV-a prema kojoj
posjed smatra poštenim ako se ne dokaže suprotno. Za razliku od Općine Omišalj
koja je kao tijelo javne vlasti organizirala odlaganje zelenog otpada na spornom
zemljištu, znajući da isto nije u njezinom vlasništvu, tuženik Pesja-nautika d.o.o. u
trenutku sklapanja ugovora s Općinom Omišalj i postupanja sukladno tom ugovoru
nije morao posebno o tome voditi računa, jer suprotno tvrdnjama iz tužbe tuženik, u
izvršavanju ugovora nije postupao kao tijelo vlasti, nego kao trgovačko društvo u
ugovornom odnosu s tužiteljem Općina Omišalj, a tužitelj nije dokazao da bi
tuženikov posjed bio nepošten, što bi bila pretpostavka za primjenu odredbe čl. 165.
st. 1. ZV-a i u odnosu na toga tuženika.

16. Zbog navedenog je žalbu tuženika Pesja-nautika d.o.o. valjalo ocijeniti
osnovanom i presudu u odnosu na tog tuženika preinačiti na temelju odredbe čl. 373.
t. 2 i 3. ZPP-a.

17. S obzirom na uspjeh tuženika Pesja-nautika d.o.o. u parnici, a na temelju
odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a, u odnosu na toga tuženika valjalo je preinačiti odluku o

Poslovni broj: 44 Pž-4224/2022-2 6

trošku postupka. Tuženik je zatražio troškove postupka zastupan po punomoćniku
koji je zastupa i tuženika Općinu Omišalj, slijedom čega je navedeni trošak zatražen
sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika
uvećan za 10%, pa s obzirom na činjenicu da je isti punomoćnik zastupao oba
tuženika od kojih je jedan uspio u postupku, ovaj sud smatra da od zatraženog
troška, a koji je bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1.
ZPP-a tuženiku Pesja-nautika d.o.o. pripada polovica od zatraženog troška. Prema
vrijednosti premeta spora, a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi
troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/19 i
37/22) nagrada za zastupanje za pojedinu radnju u punom iznosu iznosi 1.000,00 kn
za svaku radnju, uvećanje od 10% za zastupanje više osoba po Tbr. 36. st. 1. Tarife
iznosi 100,00 kn, tako da je polovica nagrade za pojedinu radnju koja pripada
žalitelju iznosi 550,00 kn uvećano za PDV. Tuženiku je valjalo u tom smislu priznati
trošak sastavljanja odgovora na tužbu po Tbr. 8. t. 1. Tarife trošak sastavljanja
podneska 25. rujna 2019. po Tbr. 8. t. 3., troškove zastupanja na ročištima 1.
listopada 2019., 21. studenoga 2019., 28. svibnja 2020., 14. listopada 2020., 10.
veljače 2021., 20. listopada 2021., 3. veljače 2022. i 27. travnja 2022., za svako po
Tbr. 9. t. 1., što ukupno iznosi uz pripadajući PDV 12.718,75 kn, odnosno polovica
toga iznosa je iznos od 6.359,37 kn ili iznos od 844,03 EUR. Tuženiku pripada
također i polovica od zatraženog troška žalbenog postupka u iznosu od 859,37 kn ili
iznos od 114,06 EUR, tako da je tuženiku Pesja-nautika d.o.o. valjalo dosuditi
ukupno trošak postupka u iznosu od 7.218,74 kn odnosno iznos od 958,09 EUR,
slijedom čega je odlučeno kao u izreci.

18. Tužiteljev zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka ocijenjen je
neosnovanim na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Na temelju odredaba Zakona
o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj
57/22 i 88/22) iznosi u izreci izraženi su u obje valute.

Zagreb, 5. lipnja 2023.

Predsjednica vijeća

Dubravka Matas