1

Poslovni broj Gž R-830/2022-3

 

Poslovni broj Gž R-830/2022-3

 

U  I M E  R  E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Vlade Skorupa predsjednika vijeća, Filke Pejković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Butković Brljačić, predsjednice vijeća, u parničnom postupku tužiteljice D. K. iz S., OIB:….., zastupane po punomoćniku M. P., odvjetniku u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB:….., Ministarstvo unutarnjih poslova, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u V., Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pr-216/2020-19 od 15. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 2. lipnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Prihvaća se žalba tuženika te se preinačuje presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pr-216/2020-19 od 15. travnja 2022. u točki I. i dijelu točke III. izreke kojom je odbijen preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu troškova parničnog postupka i sudi:

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice  koji glasi:

 

1. Nalaže se tuženiku da tužiteljici na ime dodatka za rad na terenu isplati iznos od 1.572,77 eur[1]/11.850,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na slijedeće iznose:

 

-39,82 eur/300,00 kuna od 01.05.2015.,

-99,54 eur/750,00 kuna od 01.06.2015.,

-59,73 eur/450,00 kuna od 01.07.2015.,

-39,82 eur/300,00 kuna od 01.09.2015.,

-119,45 eur/900,00 kuna od 01.10.2015.,

 

 

 

 

-19,91 eur/150,00 kuna od 01.11.2015.,

-119,45 eur/900,00 kuna od 01.12.2015.,

-59,73 eur/450,00 kuna od 01.01.2016.,

-19,91 eur/150,00 kuna od 01.02.2016.,

-19,91 eur/150,00 kuna od 01.03.2016.,

-39,82 eur/300,00 kuna od 01.05.2016.,

-99,54 eur/750,00 kuna od 01.06.2016.,

-79,63 eur/600,00 kuna od 01.07.2016.,

-19,91 eur/150,00 kuna od 01.08.2016.,

-19,91 eur/150,00 kuna od 01.10.2016.,

-79,63 eur/600,00 kuna od 01.11.2016.,

-59,73 eur/450,00 kuna od 01.12.2016.,

-39,82 eur/300,00 kuna od 01.01.2017.,

-39,82 eur/300,00 kuna od 01.02.2017.,

-39,82 eur/300,00 kuna od 01.03.2017.,

-59,73 eur/450,00 kuna od 01.04.2017.,

-79,63 eur/600,00 kuna od 01.05.2017.,

-99,54 eur/750,00 kuna od 01.06.2017.,

-59,73 eur/450,00 kuna od 01.07.2017.,

-39,82 eur/300,00 kuna od 01.09.2017.,

-119,45 eur/900,00 kuna od 01.10.2017.,

 

do isplate i to za razdoblje od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za  tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

2. Nalaže se tužiteljici da tuženiku nadoknadi daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 679,74 eur/5.121,50 kn u roku od 15 dana.

 

II. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje citirana presuda u točki II. izreke i dijelu točke III. izreke u odnosu na dosuđeni trošak parničnog postupka tuženiku u iznosu od 196,23 eur/1.478,50 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 15. travnja 2022. do isplate.

 

III. Nalaže se tužiteljici da tuženiku nadoknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 165,90 eur/1.250,00 kn u roku od 15 dana.

 

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. tuženik je obvezan isplatiti tužiteljici iznos od 1.572,77 eur/11.850,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose, pobliže navedeno u izreci citirane presude i tužiteljica je obvezana u točki III. izreke naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 196,23 eur/1.478,50 kn. U točki II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 2.730,11 eur/20.570,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine  mjesečne iznose pa do isplate.

 

2. Protiv citirane presude žali se tuženik iz žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje ZPP), predlažući da se presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev tužiteljice odbije u cijelosti, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz obvezu tužiteljice na naknadu troška parničnog postupka te traži naknadu troškova žalbenog postupka.

 

3. Tužiteljica je podnijela žalbu zbog svih žalbenih razloga u kojoj negira sve navode tuženika kao neosnovane, predlažući da se žalba prihvati i presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu točke II. i dijelu točke III. izreke preinači i traži naknadu troškova žalbenog postupka.

 

4. Žalba tuženika je osnovana, dok je žalba tužiteljice neosnovana.

 

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe iz čl. 365. st. 2. u svezi čl. 354. st. 2. ZPP-a, na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena neka od navedenih povreda postupka, pa tako niti ona iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju se upire žalbenim navodima, budući da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječju, te je istu moguće ispitati.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice, policijskog službenika Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave V., Policijske granične postaje V. (dalje: RH MUP), za isplatu dodatka za rad na terenu, kao materijalnog prava iz radnog odnosa, zbog obavljanja policijskih poslova granične kontrole na graničnim prijelazima O. V. – O., C. – Z. L., G. V. – D. koji se nalaze na području Republike Slovenije u vremenskom razdoblju od svibnja 2015. do kolovoza 2020.

             

7. U provedenom je postupku utvrđeno da je tužiteljica državni službenik zaposlena kod tuženika, da je kao policijski službenik u utuženom razdoblju bila posebnim dnevnim, odnosno mjesečnim rasporedom upućena na rad na Međunarodne granične prijelaze između Republike Hrvatske i Republike Slovenije – O. V. – O., C. – Z. L., G. V. – D., koji se nalaze na području državnog teritorija Republike   Slovenije,  da  je  tužiteljica u utuženom razdoblju imala stalno mjesto boravka u Republici Hrvatskoj (dalje RH) i da je visina tužbenog zahtjeva određena prema evidenciji poslodavca.

 

8. Utvrđeno je:

 

-da se navedeni granični prijelazi nalaze se na području Policijske uprave Varaždinske i da temeljem Uredbe Vlade Republike Hrvatske o graničnim prijelazima ("Narodne novine", broj 79/13) i da prema Uredbi o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva unutarnjih poslova („Narodne novine“ broj 70/12, 140/13, 50/14, 32/15, 11/17, 5/18, 66/18 i 109/18) svi granični prijelazi iz tužbe pripadaju u nadležnost PP Varaždin,

 

-da je tužiteljica poslove granične policije obavljala na državnom teritoriju Republike Slovenije sukladno Zakonu o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu ("Narodne novine" Međunarodni ugovor br. 2/2004),

 

-da je tužiteljica tužbeni zahtjev utemeljila na odredbi članka 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 3. kolovoza 2013. i odredbi članka 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 1. studenog 2017. kojima je na istovjetan način bilo propisano da službenik i namještenik za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta stalnog boravka imaju pravo na dodatak za rad na terenu ukoliko je na terenu provedeno najmanje 8 sati,

 

-da je tužiteljica u utuženom razdoblju obavljala poslove radnog mjesta na koje je raspoređena, unutar iste ustrojstvene jedinice i to Policijske uprave V., Policijske postaje V.. Iako je u utuženom razdoblju radio na različitim graničnim prijelazima, odnosno na različitim mjestima rada, radio je unutar iste ustrojstvene jedinice, na području nadležnosti iste i to poslove radnog mjesta na koje je raspoređena prema pravilniku o unutarnjem redu i aktu o unutarnjem ustrojstvu tog državnog tijela. Zato se prema ocjeni suda prvog stupnja tužiteljičin rad u okviru spomenutih graničnih prijelaza ne može smatrati radom na terenu, već njezinim stalnim mjestom rada. Svrha je terenskog dodatka pokriće povećanih troškova zbog rada na terenu, koji se sastoje od izdataka za hranu i smještaj za vrijeme boravka na terenu.

 

9. Sud prvog stupnja nije pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio zahtjev tužiteljice za isplatom potraživanog iznosa jer sukladno stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesenom u presudi poslovni broj Rev-1206/22 od 17. siječnja 2023. odgovarajući na pitanja zbog kojih je u pravno i činjenično istom predmetu, podudarnim s ovim, Vrhovni sud dopustio izjavljivanje revizije navedeni su slijedeći odgovori:

 

"Svakodnevno obavljanje poslova granične kontrole policijskih službenika za zaštitu granice na graničnim prijelazima koji su ustrojeni sukladno Uredbi o graničnim prijelazima Republike Hrvatske odnosno Uredbi o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja, a koje policijski službenici za zaštitu granice Republike Hrvatske obavljaju u zonama koje su, iako fizički smještene na području Republike Slovenije kao susjedne države, u skladu sa Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, smatra se radom obavljenim u okviru stalnog mjesta rada za koji nisu ispunjene pretpostavke za isplatu terenskog dodatka. To stoga što nadležnost Policijske uprave K., Granične policije M., obuhvaća područje graničnog prijelaza L., H. na S. i M. T. u Republici Hrvatskoj i graničnog prijelaza D., R. i R. u Republici Sloveniji te predstavlja zajedničko službeno mjesto za obavljanje granične kontrole u zoni tog graničnog prijelaza, i to za obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području.

 

Tumačenje Zajedničke komisije broj 7/55 od 22. svibnja 2014. koje se odnosi na primjenu članaka 55. i 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2013. u odnosu na policijskog službenika koji je upućen temeljem posebnog rasporeda obnašati službu na području GP D., uz službeno ovlaštenje za rad na GP D., a izdano na temelju članka 9. Sporazuma između  Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, ne može se primjenjivati na odluke u kojima se odlučuje o pravima na terenski dodatak policijskih službenika za zaštitu granice koji su na raspoređeni na radno mjesto u policijskoj postaji nadležnoj za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice na pripadajućim graničnim prijelazima i zaštitu dijela državne granice te utvrđeni kao zajednička službena mjesta za obavljanje granične kontrole u zoni na graničnim prijelazima za obavljanje hrvatske granične kontrole na državnom području susjedne države."

 

10. Prema tome za zaključiti je kako tužiteljica koja je radila na više graničnih prijelaza u nadležnosti Policijske postaje u kojoj je obavljao svoju službu (radi se o cjelini sastava te Policijske postaje) i neovisno o tome što su pojedine točke u kojima je rad obavljan međusobno udaljene, nije obavljala rad na terenu da bi imao pravo na izdatke za hranu i smještaj tj. terenski dodatak, kako je to predviđeno odredbama članka 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" br. 104/13., 150/13., 153/13.-ispravak, 71/16. i 123/16.-dalje: KU/13) i članka 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ br. 112/17., 12/18.-dalje KU/17). Drugim riječima, tužiteljica je radeći unutar obuhvata svoje Policijske postaje radio unutar svog mjesta rada zbog čega sud prvog stupnja pogrešno navodi da ima pravo na isplatu utuženih iznosa. Iz navedenih razloga žalbu tužiteljice je neosnovana, jer tužiteljica nije upućena temeljem posebnog rasporeda obnašala službu na navedene granične prijelaze uz službeno ovlaštenje za rad na navedenim graničnim prijelazima, a izdanog na temelju  čl. 9. Sporazuma između Vlade RH i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom  i  željezničkom  prometu,  pa  se  stoga  ne  može primijeniti tumačenje Zajedničke komisije broj 7/55 od 22. svibnja 2014. koji se odnosi na primjenu čl. 55. i 56. KU za državne službenike i namještenike iz 2013.  Iz navedenih razloga žalba tužiteljice je neosnovana, jer tužiteljica nije upućena  temeljem posebnog rasporeda obnašati službu na navedenom graničnom prijelazu uz službeno ovlaštenje za rad na  navedenim graničnim prijelazima, a izdanog na temelju čl. 9. Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, pa se stoga ne može primijeniti tumačenje Zajedničke komisije broj 7/55 od 22. svibnja 2014. koje se odnosi na primjenu čl. 55 i 56 KU za državne službenike i namještenike iz 2013.

 

11. Iz navedenih razloga je primjenom odredbe članka 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke, pa budući da tužiteljica nije uspjela u ovom postupku sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a tuženiku su dosuđeni ukupni troškovi parničnog postupka koje sud u obrazloženju navodi da iznose ukupno 862,70 eur/6.500,00 kn pa budući da je toč. III. izreke tuženiku dosuđen iznos od 196,23 eur/1.478,50 kn, ovom presudom tuženiku je dosuđen daljnji iznos od 679,74 eur/5.121,50 kn. 

 

12. Odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđena citirana presuda u točki II. i dijelu točke III. izreke za dosuđeni parnični trošak, te je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

 

13. Odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka jer nije uspjela sa žalbom (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a), jer taj trošak nije opravdan (članak 155. ZPP-a) te je odlučeno kao u točki IV izreke ove presude. Tuženiku je dosuđen trošak žalbenog postupka sukladno čl. 166. st. 3. ZPP-a pa je stoga odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

 

U Rijeci 2. lipnja 2023.

 

 

Predsjednik vijeća

dr. sc. Vlado Skorup, v.r.