REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U SPLITU

ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

Split P-2619/2021-19

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda D. L. u pravnoj stvari tužitelja
L. Č. iz K. S., V. 10 OIB:……., zastupanog po
punomoćniku N. B., odvjetniku u S., protiv tuženika
R. A. d.d. Z., M. cesta 69 OIB:…..
zastupanog po punomoćniku J. M., odvjetniku u O. M. & L. d.o.o.
u Zagrebu, zbog ništetnosti i isplate, nakon održane javne glavne rasprave,
zaključene dana 25. svibnja 2023. u nazočnosti stranaka, pozivom na odredbu
čl.335.st.6. i 12. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92,
112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08,96/08-
Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 nadalje u tekstu:
ZPP) dana 02. lipnja 2023.,

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da su ništetne, nepoštene i bez ikakvog pravnog učinka pojedini
dijelovi odredbi članaka 1., 2., i 7., Ugovora o kreditu broj 418-50-4002523
zaključenog između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita dana

28.ožujka 2007., a koji ugovor je solemniziran kod JB M. I. iz S. pod
poslovnim brojem OV-5665/07 dana 31.ožujka 2007., i to u dijelu u kojem je
ugovoreno:

1. da kredit glasi na iznos kunske protuvrijednosti 24.190,22 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja (čl. 1)

2. da je kamatna stopa promjenjiva ovisno o odluci tuženika kao banke (čl. 2) i
3. da se otplata mjesečnih anuiteta određuje u kunskoj protuvrijednosti po
srednjem tečaju tuženika za CHF (čl. 7).

II. Nalaže se tuženiku R. A. d.d. 10000 Z., M.
cesta 69, OIB: ….. da isplati tužitelju L. Č., OIB:….,
V. 10, 21216 K. S., u roku od 15 dana, iznos od 2.371,64 EUR /

17.869,15 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

od dana: na iznos na iznos

KN: EUR: 31.03.2008. 31,15 4,13 31.10.2008. 137,79 18,28 30.11.2008. 25,71 3,41 31.12.2008. 168,18 22,32 31.01.2009. 190,08 25,22

2 P-2619/2021-19

28.02.2009. 199,98 26,54 31.03.2009. 172,71 22,92 30.04.2009. 177,92 23,61 31.05.2009. 136,21 18,07 30.06.2009. 105,50 14,00 31.07.2009. 113,67 15,08 31.08.2009. 129,86 17,23 30.09.2009. 128,45 17,04 31.10.2009. 112,09 14,87 30.11.2009. 142,79 18,95 31.12.2009. 167,41 22,21 31.01.2010. 191,89 25,46 28.02.2010. 194,40 25,80 31.03.2010. 241,92 32,10 30.04.2010. 232,91 30,91 31.05.2010. 250,47 33,24 30.06.2010. 402,57 53,43 31.07.2010. 371,26 49,27 31.08.2010. 466,92 61,97 30.09.2010. 433,86 57,58 31.10.2010. 380,70 50,52 30.11.2010. 492,87 65,41 31.12.2010. 635,55 84,35 31.01.2011. 534,52 70,94 28.02.2011. 569,95 75,64 31.03.2011. 524,89 69,66 30.04.2011. 532,98 70,73 31.05.2011. 724,26 96,12 30.06.2011. 742,89 98,59 31.07.2011. 902,70 119,80 31.08.2011. 820,61 108,91 30.09.2011. 730,75 96,98 31.10.2011. 721,11 95,70 30.11.2011. 714,18 94,78 31.12.2011. 757,05 100,47 31.01.2012. 794,42 105,43 29.02.2012. 799,42 106,10 31.03.2012. 773,57 102,67 30.04.2012. 791,03 104,98

sve po kamatnoj stopi propisanoj čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno
koja je do 31.srpnja 2015. određena po stopi koja se za svako polugodište određuje
uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je
prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, od 01.08.2015. pa do

31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate po stopi
koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska
središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je
obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.
III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti

3 P-2619/2021-19

tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.533,85 € / 11.556,79 kn sa zateznom
kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja, a koja se određuje za svako
polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka
primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije
prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 02. srpnja 2021. ustao tužbom protiv tuženika u kojoj je
naveo da je sa tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj: 418-50-4002523. Međutim,
predmetnim Ugovorom kreditiranje i povrat kredita vezano je uz valutu švicarski
franak te je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, što tužitelj drži nepoštenim i
nezakonitim odnosno da je u suprotnosti sa načelima savjesnosti i poštenja. O
navedenom recentna sudska praksa je već zauzela svoj stav jer su u dva slučaja
prihvaćeni zahtjevi kolektivnih tužbi koje su pokrenuli potrošači i u kojim presudama
je donesena odluka da je riječ o nepoštenim, a time i ništetnim odredbama ugovora o
kreditu. Tužitelj je predložio da sud provede postupak i utvrdi nepoštenost, a time i
ništetnost onih ugovornih odredbi u kojima je ugovorena valuta vezana uz švicarski
franak, odnosno promjenjiva kamatna stopa sukladno jednostranoj odluci banke.
Tužitelj je također zatražio da se tuženika obveže da mu vrati, odnosno isplati, sve
ono što je stekao temeljem tako nepoštenih ugovornih odredbi, kao i da ga se
obveže na snašanje troškova ovog postupka.

1.1. Nakon što je u postupku proveden dokaz financijskim vještačenjem tužitelj
je podneskom od 04. svibnja 2023. uredio svoj dio tužbenog zahtjeva u pogledu
zatražene isplate. U preostalom dijelu je tužbeni zahtjev ostao nedirnutim.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da se u cijelosti protivi tužbi i
tužbenom zahtjevu te je istakao prigovor zastare. Tuženik smatra da je tužitelj bio
dovoljno informiran o svim ugovornim obvezama te je iste imao vremena provjeriti i o
njima se raspitati što znači da su mu sve odredbe bile jasne, razumljive i lako
uočljive. Tuženik je predložio da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Tijekom dokaznog postupka pregledani su: Ugovor o kreditu broj 418-50-
4002523 (kao i sva dokumentacija vezana uz navedeni Ugovor kao što su: otplatna
tablica, obavijesti tužiteljici o promjeni kamatne stope, potvrde o transakcijama, nalozi
za uplatu te prijepis knjigovodstvene kartice i otplatni plan), informativna ponuda broj
009840, zahtjev za kredit, te je provedeno financijsko vještačenje po vještaku
Marijanu Joviću.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Prigovor zastare nije osnovan.

6. Stranke su popisale parnični trošak.

7. Predmet ove parnice je zahtjev za:

- utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditiranju o promjenjivoj

kamatnoj stopi i valutnoj klauzulu i

- isplata stečenog bez osnove po osnovi ništetnosti promjenjive kamatne

stope i valutne klauzule. 8. Među strankama nije sporno:

- da je između parničnih stranaka sklopljen Ugovor o kreditu broj: 418-
50-4002523 u kojem je ugovoren iznos kredita od 24.190,22 CHF u
kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja
kredita,

4 P-2619/2021-19

- da je člankom 2. Ugovora o kreditu određeno da kamatna stopa iznosi

5,20 % i da je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora.

9. Među strankama je sporno jesu li odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj
kamatnoj stopi nepoštena ugovorna odredba, što bi je činilo ništetnom, kao i je li
odredba o valutnoj klauzuli ništetna, o čemu ovisi osnovanost tužiteljevog zahtjeva za
isplatom.

10. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12.
od 04.07.2013. je utvrđeno da je tuženik (u tom postupku kao tuženik pod 4) u
razdoblju od 01.06.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava
potrošača korisnika kredita (u CHF), tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima
koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa
koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom
odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. U
navedenom dijelu citirana presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda
RH broj Pž-7129/13.-4 od 13.06.2014., a Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom
odlukom broj Revt-249/14.-2 od 09.04.2015. odbio je revizije tuženika od 1. do 7. kao
neosnovane. Nadalje, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem
P-1401/12. od 04.07.2013. je utvrđeno da je tuženik (također i u tom postupku kao
tuženik pod 4) u razdoblju od 01.06.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne
interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditnima
koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o
potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana
glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nije
kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za
donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u
vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima
i obvezama ugovornih strana. U navedenom dijelu citirana presuda je potvrđena
presudom Visokog trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem Pž-6632/2017-10 od

14.06.2018., a Vrhovni sud RH svojom odlukom pod poslovnim brojem Rev-
2221/2018-11 od 03.09.2019. odbio je reviziju kao neosnovanu.

10.1. Naprijed navedeni postupak pokrenut po tužbi Hrvatskog saveza udruga
za zaštitu potrošača - POTROŠAČ protiv sedam banaka, a među kojima je i tuženik,
predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi čl.502 c) ZPP-a,
pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske
sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite
prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu. Također, u skladu s odredbom
članka 138. a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07., 125/07.,
75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13.) odluka suda donesena u postupku za
zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavak 1. Zakona u smislu
postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavak 1. Zakona,
obvezuje ostale sudove u postupku, koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete
koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

10.2. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/14.-2 od 09.

04.2015. između ostaloga je navedeno da nije sporno da su odredbe u ugovorima o
kreditu koji su sklapani u spornom razdoblju između banaka kao trgovaca i korisnika
kredita kao potrošača, a koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu
kamatnu stopu bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive, jer je formulacija
ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o
kreditu koje su banke sklapale s potrošačima bila takva da su na temelju nje

5 P-2619/2021-19

potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o
kreditu, ali ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom
budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa. Stoga buduća kamatna stopa
ugovorena kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva. Vrhovni sud RH se u
svojoj odluci Rev-2221/2018-10. od 03.09.2019. u odnosu na nepoštenost i
ništetnost ugovornih odredbi iz ugovora o kreditima vezano za ugovorenu valutu uz
koju je vezana glavnica bio švicarski franak u cijelosti pozvao na obrazloženje
presude Visokog trgovačkog suda Pž-6632/2017-2010. Visoki trgovački sud je
utvrdio da se o ugovornim odredbama kojim se glavnica veže uz valutu švicarski
franak nije pojedinačno pregovaralo, da su odredbe kojima se glavnica veže uz
valutu švicarski franak jasne iako ne sadrže sintagmu "valutna klauzula u švicarskim
francima". Nadalje, Visoki trgovački sud utvrđuje i da se ugovorne odredbe kojima se
glavnica veže uz valutu švicarski franak nalaze na prvim stranicama ugovora, nisu
pisane sitnim slovima pa su zbog toga lako uočljive, ali prosječnom potrošaču nisu
razumljive, protivne su načelu savjesnosti i poštenja. Suprotno navodima tuženika u
odluci Trgovačkog suda u Zagrebu, a koja je potvrđena u odnosu na dio koji se tiče
promjenjive kamatne stope, odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i
Vrhovnog suda Republike Hrvatske, je već utvrđeno da je između ostalih upravo i
tuženik postupao suprotno Zakonu o zaštiti potrošača i suprotno odredbama Zakona
o obveznim odnosima i to koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u
ugovorima o potrošačkom kreditiranju, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja
nije pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu
izračuna tih parametara, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i
obvezama ugovornih strana.

11. Naime, tuženik ponavlja u ovom postupku svoje navode i tvrdnje iz
postupka koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim
sudom u Zagrebu i to navodi da se pojedinačno pregovaralo sa strankama, da se
radi o razumljivoj odredbi, ali u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača je
utvrđeno da službenici tuženih banaka prilikom pregovaranja nisu na valjan i
razumljiv način objasnili postupak formiranja kamatne stope odnosno da potrošači
nisu raspolagali osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u
budućem razdoblju, da ugovorena kamatna stopa nije bila određena niti odrediva,
nije bila razumljiva pa time niti poštena. Također je utvrđeno da je uloga javnog
bilježnika u postupku solemnizacije ugovora, ocijeniti ako je to moguće, jesu li
ugovorne stranke ovlaštene i sposobne poduzeti i sklopiti taj pravni posao, objasniti
im smisao tog posla i uvjeriti se o postojanju njihove prave volje za sklapanje tog
pravnog posla, a što su javni bilježnici i učinili. Utvrđeno je i da tijekom postupka
solemnizacije ugovora o kreditu, korisnici kredita javnim bilježnicima očito nisu izrazili
svoje dvojbe vezano za sadržaj i značaj tih ugovora pa ni sporne odredbe, iz čega je
jasno da javni bilježnici nisu imali razloga primijeniti ovlaštenje iz članka 58. Zakona o
javnom bilježništvu. Pravomoćno je utvrđeno i to da je priroda i specifičnosti valute
švicarski franak poznata bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže
stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu
informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima. Stoga je i
sama nerazumljivost ugovornih odredaba kojima se glavnica veže za švicarski franak
i prema ocjeni ovog suda ozbiljan uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama
ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer
banka za taj rizik zna, ali ga prešućuje te istovremeno za kredit s valutnom klauzulom
u švicarskim francima u reklamama nudi najnižu ugovornu kamatu, čime stvara opću
klimu da je za potrošače ugovor s valutnom klauzulom u švicarskim francima

6 P-2619/2021-19

povoljan i k tome još pojedinačno prilikom pregovaranja o sklapanju ugovora
uvjerava potrošače da je švicarski franak sigurna valuta. Neravnoteža u pravima i
obvezama koja postoji ugovaranjem predmetne odredbe nedvojbeno je na štetu
potrošača i značajna je. Naime, neizvjestan je i iznos glavnice kredita kojeg potrošač
kao dužnik ima obvezu vratiti banci, i cijena, jer se i kamata plaća u istoj valuti, u
švicarskim francima. Dakle, promjenjivi su i neizvjesni bitni elementi ugovora, a
ugovori o stambenim kreditima su u pravilu dugoročni, s tim da banka, koja je u tim
ugovorima vjerovnik, zna da je uz tu valutu vezan poseban rizik zbog činjenice da je
švicarski franak valuta utočišta, koji rizik preuzima potrošač, a da to ne zna.
Nuđenjem najniže ugovorne kamate za ugovore u kojima je glavnica vezana za
valutu švicarski franak banka na nepošten način potiče potrošače na sklapanje
ugovora upravo s valutnom klauzulom u švicarskim francima pri čemu je propuštanje
davanja te bitne informacije koja u startu dovodi do znatne neravnoteže na štetu
potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja.

12. Tuženik je odustao od svog prijedloga da se saslušava njegov zaposlenik
R. S., pa je u konkretnom slučaju sud odbio da se saslušava u postupku
tužitelj, jer sve što je o spornom U. imala reći, tužitelj je napisao u tužbi i
istakao tijekom postupka. K. je odustankom od prijedloga da se sasluša svjedok
S. tuženik praktički odustao od inzistiranja na načelu kontradiktornosti to se
ukazao potpuno bespotrebnim prijedlog da se saslušava tužitelj kao jedna od
ugovornih strana jer je pravu volju druge ugovorne strane trebao svojim iskazom
upotpuniti zaposlenik R. S., a od čega je tuženik odustao.

13. Na temelju naprijed navedenih utvrđenja, sud je utvrdio da je ništetna
odredba ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi jer je odredba o ugovorenoj
kamati utvrđena nepoštenom s obzirom da nije određena, odnosno odrediva u smislu
odredbe članka 269. stavak 2. i članka 272. ZOO-a pa se u smislu odredbe članka

87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača (2003), odnosno članka 102. Zakona o
zaštiti potrošača te ugovorene odredbe ništetne, odredbe o valutnoj klauzuli nisu
razumljive, protivne su načelu savjesnosti i poštenja te su kao takve ništetne pa je
odlučeno kao u točci I. izreke presude.

14. S obzirom da je odredba ugovora o kreditu, a odnosi se na promjenjivu
kamatnu stopu i valutnu klauzulu utvrđena ništetnom, to tužitelj ima pravo potraživati
neosnovano a stečeno po tom ugovoru u skladu s propisom iz odredbe čl. 1111
ZOO-a.

15. Na okolnost utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je proveo vještačenje
po vještaku za financije M. J. koji je dostavio svoj pisani nalaz i mišljenje
dana 20. ožujka 2023. i u njemu je naveo da je u razdoblju od 01. studenog 2007.
tuženik mijenjao kamatnu stopu na više od ugovorene a za plaćanje anuiteta je
korišten srednji tečaj CHF/KN tuženika važeći na dan dospijeća. Tužitelj je kao
korisnik kredita zbog mijenjanja kamatne stope u razdoblju od 30.11.2007. do

30.04.2012. platio veće iznose anuiteta od anuiteta koji bi bili plaćeni da je tijekom
cijelog razdoblja otplate primijenjena početno ugovorena kamatna stopa, u ukupnom
iznosu Kn=5.642,21. Navedeni iznos je kumulativ mjesečnih iznosa dospjelih
sukladno otplatnoj dinamici kredita. Tužitelj je kao korisnik kredita zbog primjene
valutne klauzule i mijenjanja tečaja CHF u odnosu na kunu, u razdoblju cjelokupne
otplate platio pojedinačne veće iznose anuiteta od anuiteta koji bi bili plaćeni da je
tijekom cijelog razdoblja otplate primijenjen tečaj CHF u odnosu na kunu prema
kojem je kredit isplaćen ukupnom iznosu Kn=17.869,15.

16. Nalaz i mišljenje vještaka J. u cijelosti je akceptirao tužitelj te je
sukladno nalazu i mišljenju vještaka uredio tužbeni zahtjev. Tuženik je u očitovanju

7 P-2619/2021-19

na vještvo istaknuo da smatra vještačenje bespredmetnim jer je sve što je tijekom kreditnog razdoblja napravljeno ugovoreno voljom tužitelja.

17. Tuženik se, prema motrištu ovog suda, neosnovano poziva na tzv.
negativne razlike koje su posljedica promjene tečaja CHF/HRK kada je bio niži od
inicijalnog tečaja u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu. Tuženik nije iskazao
postojanje ikakvog potraživanja, prijeboj, protutužbu ili bilo kakav zahtjev u tom
smislu. Sukladno tomu ne postoji nikakav osnov da bi se vršilo umanjivanje iznosa
koje je tuženik nesporno temeljem nepoštene ugovorne odredbe o valuti CHF i
nepoštene odredbe o kamati stekao od tužitelja. Sve da takav zahtjev i postoji, a ne
postoji, odredba članka 323. stavak 2. ZOO-a bi diskvalificirala tuženika u njegovom
zahtjevu koji bi proizlazio iz takvog ništetnog ugovora. Naime, odredba članka 323.
stavak 2. ZOO-a popisuje da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora
odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj
nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti, a
što je utvrđeno u ovom postupku. Isto tako, plaćanjem anuiteta tužitelj nije ništa
primio pa stoga ne bi niti postojala obveza vraćanja nečega što nije primio, što znači
da se u konkretnom slučaju ne bi mogao primijeniti niti članak 323. stavak 1. ZOO-a.
18. Slijedom iznesenog sud je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev na isplatu
iznosa od 2.371,64 € pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

19. Naprijed navedeno i iz razloga što je sud zaključio neosnovanim prigovor
zastare kojeg je tuženik isticao. Naime, zastarni rok u slučaju restitucijskih zahtjeva
koji su posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi kredita u CHF, odnosno u
povodu pokretanja parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača
počinje teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu kolektivne
tužbe, jer je pokretanjem te parnice došlo do prekida zastare te je zastara počela teći
iz početka. Takav stav izražen je u objedinjenom pravnom shvaćanju sjednice
Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 01. ožujka 2022.

19.1. Stoga, budući da se odredbe o ništetnosti ugovora primjenjuju i u slučaju
djelomične ništetnosti ugovora tj. nišetnosti pojedinih ugovornih odredbi, zahtjev za
povrat preplaćenih iznosa nije u zastari jer je tužba podnesena prije isteka roka od 5
godina od dana utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi
presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-
7129/13. od 13.06.2014. i od dana utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj
klauzuli u CHF presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske pod
poslovnim brojem Pž-6632/17. od 14.06.2018.

20. Slijedom svih utvrđenja nije bilo potrebe ponovno provoditi dokazni
postupak jer bi u suprotnom s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i
odredbu članka 502. c) ZPP-a, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno,
neekonomično i previše tegobno za potrošača i u suprotnosti s odredbama ZPP-a i
Zakona o zaštiti potrošača radi čega je sud odbio dokazni prijedlog tužiteljice za
saslušanje nje same. Naime, u naprijed navedenim pravomoćno okončanim
postupcima je utvrđeno da tijekom solemnizacije ugovora o kreditu, korisnici kredita
javnim bilježnicima očito nisu izrazili svoje dvojbe vezano za sadržaj i značaj tih
ugovora pa ni spornih odredbi, iz čega je jasno da javni bilježnici nisu imali razloga
primijeniti ovlaštenja iz članka 58. Zakona o javnom bilježništvu. Isto tako, sukladno
članku 57. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" broj 78/93., 29/94.,
162/98., 16/07. i 75/09. – dalje ZJB) javni bilježnici koji solemniziraju ugovor
potpisnicima obrazlažu smisao i posljedicu ugovora, a ne smisao i posljedice
pojedinih ugovornih odredbi te da javni bilježnik stranke upozorava samo na nejasne,
nerazgovjetne ili dvosmislene izjave stranaka (članak 58. ZJB), a ne ugovorne

8 P-2619/2021-19

odredbe. Osim toga, takva ugovorna odredba utvrđena je ništetnom ranije
navedenom pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu. U tom pogledu
nesporno je da je Ugovor o kreditu br. 418-50-4002523 koji je tužitelj sklopio s
tuženikom obuhvaćen razdobljem iz pravomoćnih presuda u citiranom kolektivnom
sporu te da je u predmetnom Ugovoru o kreditu tuženik koristio odredbe o kamatnoj
stopi promjenjivoj na temelju jednostrane odluke tuženika i valutnoj klauzuli u CHF,
za koje je pravomoćno u kolektivnom sporu utvrđeno da su ništetne i nepoštene.
20.1. Isto tako i Vrhovni sud u svojoj odluci Rev-3142/2018-2 od 19.03.2019.
ističe da nižestupanjski sudovi nisu bili dužni provoditi dokazni postupak neovisno o
tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj,
odnosno apstraktnoj razini, s obzirom da odluka suda donesena u postupku za
zaštitu kolektivnih interesa potrošača i članka 106. ZZP-a u smislu postojanja
povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavak 1. tog Zakona obvezuje
ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je
uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom članka 118.
ZZP-a, a o čemu se radi u ovom slučaju.

21. Prema odredbi članka 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez
osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata i to, ako je stjecatelj
nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

21.1. U konkretnom slučaju sasvim je evidentno da je tuženik nesavjesni
stjecatelj od dana stjecanja uzimajući u obzir da je isti bio svjestan sadržaja
predmetnog ugovora, njegovih odredbi kao i što svaka od njih propisuje, a koji
ugovor uz sve navedeno predstavlja i tipski ugovor te je sasvim razvidno da tuženik
nije poštovao sadržaj istoga. Naime radi se o formalnom (tipskom) ugovoru te je
tuženik ugovorna stranka predmetnog Ugovora sklopljenog s ovdje tužiteljem.
Slijedom navedenoga, kao ugovorna stranka Ugovora tuženik je bio dužan poštivati
sve odredbe Ugovora pa tako i uvjete kreditiranja, a što isti nije učinio. Ovaj sud
stoga smatra da je tuženik u konkretnom slučaju bio nepošteni stjecatelj te tužitelj
ima pravo na kamate od dana isplate svakog pojedinog anuiteta (Gž Zd-1477/2016-
4).

21.2. Dakle, tužitelju pripadaju kamate na dosuđeni iznos od dana stjecanja.
22. Odluka o trošku se temelji na odredbi čl. 154. st. 3., 155., i 164. ZPP-a te
na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika(„Narodne
novine“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14,
118/14, 107/15 i 37/22). Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe i sastava podnesaka
od 24. listopada 2022. te 04. svibnja 2023. kao i za pristupe i zastupanja na ročištima
od 16. veljače 2023. i 25. svibnja 2023. - svaka radnja po 100 bodova te za pristup
ročištu za objavu i uručenje odluke 02. lipnja 2023. - 50 bodova. Ukupan zbir od 550
bodova pomnožen je s iznosom od 15,00 kuna, koliko iznosi vrijednost jednog boda,
te je tako dobiven iznos od 8.250,00 kuna. Tome iznosu pridodali su se još i iznosi od
332,00 € na ime predujma za vještačenje, 36,68 € na ime sudske pristojbe na tužbu i
70,21 € na ime sudske pristojbe na presudu. Zbrajanjem naprijed navedenih iznosa
dobiven je iznos od 1.533,85 € odnosno 11.556,79 kuna koliko će tuženik morati
isplatiti tužitelju, obzirom da je postupak u cijelosti izgubio.

22.1. Kamate na tako dosuđeni trošak tužitelju su temeljem odredbe čl.30.st.2.
Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17)
dosuđene od presuđenja do isplate.

23. Sukladno obvezi o vršenju preračuna u valuti € temeljem Zakona o
uvođenju € kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i
88/22) novčani iznos obveze tuženika prikazan je u eurskom iznosu.

9 P-2619/2021-19

24. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u ovoj odluci.

U Splitu, 02. lipnja 2023.

S U D A C

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku 15 dana od
dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, a za viši,
županijski sud.

Dna:

- punomoćniku tužitelja
- punomoćniku tuženika
- u spis