1

Poslovni broj: 8 Us I-746/2022-7

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 8 Us I-746/2022-7

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Jasenki Beker, po prijedlogu sudske savjetnice Tatjane Sekulić, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Huselić, u upravnom sporu tužitelja Ž. C. iz K., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik N. N., odvjetnik iz N. G., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., OIB:…, radi prisilne naplate poreza, 2. lipnja 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja radi poništavanja rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-415-05/21-01/109, URBROJ: 513-04-22-2 od 25. svibnja 2022.

 

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja o ovrsi Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda O. KLASA: UP/I-415-02/18-15/784, URBROJ: 513-02-7010/4-20-13 od 16. lipnja 2020. kojim je u točki I. izreke utvrđeno da tužitelj duguje, temeljem ovršne isprave, na dan 16. lipnja 2020. iznos od 42.418,79 kn (glavnica u iznosu od 34.223,69 kn, kamate u iznosu od 8.195,10 kn) po osnovi posebnog poreza na motorna vozila. Naplata će se provesti pljenidbom novčanih sredstava (mirovine) ovršenika. U točki II. izreke naloženo je Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje da po primitku ovog rješenja, provede ovrhu pljenidbom dijela mirovine ovršenika koji nije izuzet od ovrhe sukladno odredbama Ovršnog zakona na način da navedene iznose uplaćuje u korist navedenih računa Državnog proračuna te da obračuna i uplati daljnje kamate na glavnicu duga počevši od 17. lipnja 2020. do podmirenja duga. U točki III izreke određeno je da će se, ako Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje u roku od osam dana od dana dostave ovog rješenja ne ospori tražbinu ovršenika, a pri isplati mirovine ne postupi po ovom rješenju, naplata provesti pljenidbom njegovih novčanih sredstava, u iznosu dospjelih tražbina ovršenika. Točkom IV. izreke određeni su troškovi ovrhe u iznosu od 200,00 kn i naveden broj računa Državnog proračuna na koji se uplaćuju. Točkom V. izreke određeno je da žalba ne odgađa provedbu ovrhe.

2. Tužitelj u tužbi, u bitnome, navodi kako rješenje o ovrsi ne sadrži oznaku ovršne ili vjerodostojne isprave na temelju koje se određuje ovrha, a što je u suprotnosti s odredbom članka 141. stavka 2. Općeg poreznog zakona. Smatra pogrešnim stav tuženika prema kojem odredbe Općeg poreznog zakona ne propisuju obvezu prvostupanjskog tijela da uz rješenje o ovrsi dostavi vjerodostojne odnosno ovršne isprave na kojima temelji svoj zahtjev. Navodi da je prvostupanjsko rješenje nezakonito i iz razloga što iz istog nije vidljivo u kojem se iznosu određuje pljenidba dijela mirovine na novčanim sredstvima ovršenika u smislu odredbe članka 172. ii 173. Ovršnog zakona te smatra da je prvostupanjsko rješenje neodređeno i samim time neprovedivo te je proturječno samo sebi i razlozima o odlučnim činjenicama na kojima se temelji. Predlaže Sudu provesti dokaz saslušanjem stranaka, usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti osporavano rješenje tuženika, uz naknadu troška upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako u cijelosti ostaje kod pobijanoga rješenja iz razloga navedenih u obrazloženju istoga te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

4. Radi utvrđivanja svih odlučnih činjenica u sporu, pred ovim Sudom je održana javna rasprava 26. svibnja 2023. u prisutnosti opunomoćenika u zamjeni tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, sukladno članku 39. stavku 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/2010., 143/2012., 152/2014., 94/2016., 29/2017. i 110/2021.). Na održanoj raspravi opunomoćenik u zamjeni tužitelja ostao je kod svih navoda iz tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva te je zatražio trošak upravnog spora za sastav tužbe u iznosu od 497,71 eur, trošak zastupanja na ročištu dana 26. svibnja u iznosu od 497,71 eur, trošak konferencije sa strankom u iznosu od 99,54 eur, trošak pribave isprava u iznosu od 99,54, trošak sudskih pristojbi u iznosu od 132,72 eur sve s pripadajućim PDV-om u iznosu od 298,63 eur, odnosno sveukupno 1.625,85 eur.

5. Na održanoj raspravi Sud je sukladno članku 33. stavku 5. Zakona o upravnim sporovima, u vezi s člankom 292. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022. i 114/2022.) odbio dokazni prijedlog za saslušanjem stranaka jer je prema stajalištu ovoga Suda, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno.

6. Sud je izveo dokaze uvidom u spis, svu dokumentaciju koja je priložena spisu kao i u spis provedenog upravnog postupka.

7. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima sud smatra da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. Prema odredbi članka 140. stavka 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/2016., 106/2018., 121/2019.,m 32/2020., 42/2020. i 114/2022.) ovrha se provodi na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave. Stavak 2. točka 1. istog članka propisuje da su ovršne isprave iz stavka 1. ovoga članka i rješenja o utvrđivanju poreza.

9. Člankom 154. stavkom 6. Općeg poreznog zakona propisano je da ako je predmet pljenidbe dospjela novčana tražbina ovršenika –zaposlenika tada će ovrhovoditelj naložiti ovršenikovom dužniku – poslodavatelju da plaću ovršenika isplati u korist propisanih uplatnih računa uzimajući u obzir izuzeća propisana člankom 155. ovoga Zakona. Primjerak rješenja dostavlja se ovršeniku – zaposleniku i ovršenikovom dužniku – poslodavatelju. Stavkom 7. istoga članka propisano je da ako ovršenikov dužnik – poslodavatelj, u roku od osam dana od dana primitka rješenja iz stavka 6. ovoga članka, nije osporio tražbinu ovršenika – zaposlenika a pri isplati plaće nije izvršio nalog poreznog tijela, porezno tijelo će donijeti rješenje o pljenidbi njegovih novčanih sredstava u iznosu dospjelih tražbina ovršenika – zaposlenika u skladu sa člankom 153. ovoga Zakona.

10. Člankom 88. Općeg poreznog zakona propisano je da u poreznom postupku teret dokaza snosi porezno tijelo za činjenice koje utemeljuju porez, porezni obveznik za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez.

11. Uvidom spis upravnog postupka utvrđeno je da je prvostupanjsko rješenje o ovrsi od 16. lipnja 2020. doneseno na temelju ovršne isprave, rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda O. KLASA: UP/I-471-01/17-15/72, URBROJ: 513-02-7056/29-17-1 od 29. prosinca 2017. koje je postalo izvršno 26. veljače 2018.

12. Prema tome, imajući u vidu naprijed navedene odredbe Općeg poreznog zakona kao i činjenicu da je prvostupanjsko rješenje o ovrsi doneseno na temelju valjane ovršne isprave te činjenicu da tužitelj nije priložio dokaze kojima bi dokazao da je njegova obveza prema tuženiku, koja je određena navedenom ovršnom ispravom, manja od iznosa utvrđenog prvostupanjskim rješenjem o ovrsi od 16. lipnja 2020. niti je dokazao da je ovršna isprava na temelju koje je doneseno prvostupanjsko rješenje o ovrsi od 16. lipnja 2020. ukinuta, poništena ili na drugi način stavljena izvan snage, a uzimajući u obzir da je navedena ovršna isprava postala izvršna 26. veljače 2018. ovaj Sud je stava da donošenjem prvostupanjskog rješenja kao i pobijanog rješenja tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te da navodi tužitelja izneseni u tužbi nisu osnovani.

13. Stoga, nije od utjecaja na drugačije odlučivanje u ovoj upravnoj stvari navod tužitelja kako mu uz rješenje o ovrsi nije dostavljena ovršna isprava na temelju koje je predmetno rješenje doneseno stoga što, kako pravilno smatra tuženik, iz odredbi Općeg poreznog zakona ne proizlazi obveza prvostupanjskog tijela da uz rješenje o ovrsi dostavi i ovršnu ispravu na temelju koje je rješenje doneseno.

14. Neosnovan je i tužbeni navod tužitelja kako prvostupanjsko rješenje o ovrsi nije provedivo jer iz istoga nije vidljivo u kojem se iznosu određuje pljenidba dijela mirovine tužitelja budući da iz istog proizlazi kako je određena ovrha pljenidbom dijela mirovine ovršenika koji nije izuzet od ovrhe sukladno odredbama Ovršnog zakona.

15. Kako, dakle, tužitelj u tužbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, a Sud ne nalazi nezakonitosti u osporavanom rješenju tuženika i prvostupanjskog tijela, odnosno provedenom upravnom postupku, Sud smatra da donošenjem pobijanih rješenja nije došlo do povrede prava tužitelja, kao niti do povrede zakona na štetu tužitelja pa je primjenom odredbe članka 57. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan, i odlučeno je kao u točki I izreke ove presude.

16. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 79. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, odlučeno je kao u točki II izreke presude.

 

 

U Osijeku 2. lipnja 2023.

 

                                                                                                           Sutkinja

                                                                                                       Jasenka Beker,v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima).