REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. Vojarna „Sv. Križ“ Dračevac
Split
Poslovni broj: P-3077/2020-19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Sanji Bikić, kao sucu pojedincu, u
pravnoj stvari tužiteljice I. B., O.:…, S.,
zastupane po odvjetnicima iz O.D. M. i R. j.t.d. u
Š., protiv tuženika R. A. d.d., O.:
…, Z., zastupanog po odvjetnicima iz
O.D. M. i L. d.o.o. u Z., radi isplate, nakon
provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 24.travnja 2023. u prisutnosti
tužiteljice osobno, punomoćnice tužiteljice S. R. M., odvjetnice u
Š., i zamjenice punomoćnika tuženika S. Š. M., odvjetnice u
S., i objave od 2.lipnja 2023.,
p r e s u d i o j e:
I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna
odredba, članak 1. Ugovora o kreditu broj: …, sklopljenom
između parničnih stranaka dana 31.07.2006. i solemniziranom od strane
JB Z. P. iz S., pod brojem OU-664/06 od
02.08.2006. godine, u kojem je ugovoreno kako banka odobrava kredit u
kunskoj protuvrijednosti CHF 26.697,38 po srednjem tečaju Kreditora na
dan korištenja i članak 7. u dijelu u kojem se kredit otplaćuje u jednakim
mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za
CHF, važećem na dan dospijeća.
II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna
odredba, članak 2. Ugovora o kreditu broj: …, sklopljenom
između parničnih stranaka dana 31.07.2006. i solemniziranom od strane
JB Z. P. iz S., pod brojem OU-664/06 od
02.08.2006. godine, u djelu u kojem je ugovoreno kako je kamatna stopa
promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.
III. Nalaže se tuženiku R. A. d.d., Z., , OIB:
… isplatiti tužiteljici B. I., iz S.,
Fiksni tečaj konverzije 7.53450
OIB: …, iznos od 31.917,02 kune/4.236,14 EUR-a (slovima:
trideset jedna tisuća devet stotina sedamnaest kuna dvije lipe/četiri tisuće
dvije stotine trideset šest eura četrnaest centi), uvećano za zakonsku
zateznu kamata koja teče od:
30.09.2006. godine na iznos od 12,58 kn / 1,67 eur
31.10.2006. godine na iznos od 9,72 kn / 1,29 eur
30.11.2006.godine na iznos od 0,83 kn / 0,11 eur
30.11.2007. godine na iznos od 84,63 kn / 11,23 eur
31.12.2007.godine na iznos od 83,31 kn / 11,06 eur
31.01.2008.godine na iznos od 83,97 kn / 11,14 eur
29.02.2008.godine na iznos od 83,93 kn / 11,14 eur
31.03.2008. godine na iznos od 84,41 kn / 11,20 eur
30.04.2008. godine na iznos od 81,43 kn / 10,81 eur
31.05.2008.godine na iznos od 123,06 kn / 16,33 eur
30.06.2008. godine na iznos od 123,24 kn /16,36 eur
31.07.2008.godine na iznos od 119,60 kn / 15,87 eur
31.08.2008.godine na iznos od 118,33 kn / 15,71 eur
30.09.2008.godine na iznos od 118,23 kn / 15,69 eur
31.10.2008.godine na iznos od 167,36 kn / 22,21 eur
30.11.2008.godine na iznos od 118,42 kn / 15,72 eur
31.12.2008.godine na iznos od 193,60 kn / 25,70 eur
31.01.2009. godine na iznos od 212,51 kn / 28,20 eur
28.02.2009. godine na iznos od 221,05 kn / 29,34 eur
31.03.2009.godine na iznos od 239,98 kn / 31,85 eur
30.04.2009.godine na iznos od 244,57 kn / 32,46 eur
31.05.2009.godine na iznos od 207,77 kn / 27,58 eur
30.06.2009. godine na iznos od 181,86 kn / 24,14 eur
31.07.2009. godine na iznos od 187,89 kn / 24,94 eur
31.08.2009. godine na iznos od 202,17 kn / 26,83 eur
30.09.2009. godine na iznos od 200,92 kn / 26,67 eur
31.10.2009. godine na iznos od 186,49 kn / 24,75 eur
30.11.2009. godine na iznos od 213,58 kn / 28,35 eur
31.12.2009. godine na iznos od 235,30 kn / 31,23 eur
31.01.2010. godine na iznos od 266,19 kn / 35,33 eur
28.02.2010. godine na iznos od 259,11 kn / 34,39 eur
31.03.2010. godine na iznos od 301,04 kn / 39,95 eur
30.04.2010. godine na iznos od 293,09 kn / 38,90 eur
31.05.2010. godine na iznos od 308,58 kn / 40,96 eur
30.06.2010. godine na iznos od 442,77 kn / 58,77 eur
31.07.2010. godine na iznos od 415,15 kn / 55,10 eur
31.08.2010. godine na iznos od 499,54 kn / 66,30 eur
30.09.2010. godine na iznos od 470,38 kn / 62,43 eur
31.10.2010. godine na iznos od 423,48 kn / 56,21 eur
30.11.2010. godine na iznos od 522,44 kn / 69,34 eur
31.12.2010. godine na iznos od 648,32 kn / 86,05 eur
31.01.2011. godine na iznos od 559,19 kn / 74,22 eur
28.02.2011. godine na iznos od 590,45 kn / 78,37 eur
31.03.2011.godine na iznos od 550,69 kn / 73,09 eur
30.04.2011. godine na iznos od 557,83 kn/ 74,04 eur
Fiksni tečaj konverzije 7.53450
31.05.2011. godine na iznos od 726,59 kn / 96,44 eur
30.06.2011.godine na iznos od 743,03 kn / 98,62 eur
31.07.2011. godine na iznos od 876,86 kn/ 116,38 eur
31.08.2011.godine na iznos od 804,63 kn / 106,79 eur
30.09.2011.godine na iznos od 725,56 kn / 96,30 eur
31.10.2011. godine na iznos od 699,15 kn / 92,79 eur
30.11.2011.godine na iznos od 693,11 kn / 91,99 eur
31.12.2011.godine na iznos od 730,55 kn / 96,96 eur
31.01.2012 .godine na iznos od 763,19 kn / 101,29 eur
29.02.2012 .godine na iznos od 767,56 kn / 101,87 eur
31.03.2012.godine na iznos od 744,98 kn / 98,88 eur
30.04.2012.godine na iznos od 760,23 kn / 100,90 eur
31.05.2012.godine na iznos od 770,66 kn / 102,28 eur
30.06.2012. godine na iznos od 753,11 kn / 99,95 eur
31.07.2012.godine na iznos od 757,73 kn / 100,57 eur
31.08.2012. godine na iznos od 744,57 kn / 98,82 eur
30.09.2012. godine na iznos od 716,14 kn / 95,05 eur
31.10.2012. godine na iznos od 746,44 kn/ 99,07 eur
30.11.2012. godine na iznos od 760,99 kn / 101,00 eur
31.12.2012 .godine na iznos od 750,79 kn / 99,65 eur
31.01.2013. godine na iznos od 693,62 kn / 92,06 eur
28.02.2013. godine na iznos od 742,19 kn / 98,51 eur
31.03.2013. godine na iznos od 746,44 kn / 99,07 eur
30.04.2013. godine na iznos od 727,40 kn / 96,54 eur
31.05.2013. godine na iznos od 668,19 kn / 88,68 eur
30.06.2013. godine na iznos od 666,69 kn / 88,48 eur
31.07.2013. godine na iznos od 681,23 kn / 90,41 eur
31.08.2013. godine na iznos od 704,54kn / 93,51 eur
07.09.2013. godine na iznos od 1,86 kn / 0,25 eur
s time da kamata na svaki pojedinačni iznos teče od dospijeća do 31.
srpnja 2015. u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana
polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanom za 5
postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja
se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do
isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne
stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje
glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog
dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici u roku 15 dana nadoknadi parnični trošak
u iznosu od 1.730,64 EUR/13.039,51 kn (slovima: tisuću sedam stotina
trideset eura šezdeset četiri centa/trinaest tisuća trideset devet kuna
pedeset jedna lipa), sa zateznom kamatom tekućom od donošenja presude
odnosno od 2.lipnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem kamatne stope koju je ESB
primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je
Fiksni tečaj konverzije 7.53450
obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
Obrazloženje
1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 9.rujna 2020. navodi se da je tužiteljica
sa tuženikom 31. srpnja 2006. sklopila Ugovor o kreditu broj: …
solemniziran od strane JB Z. P. iz S., pod brojem OU-664/06
od 02.08.2006. Navedenim ugovorom, u čl. 1. tuženik je odobrio tužiteljici kredit u
kunskoj protuvrijednosti od 26.697,38 CHF, po srednjem tečaju kreditora na dan
korištenja kredita. Čl. 2. Ugovora ugovorena je redovna kamatna stopa u iznosu od
5,20% godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.
Tužiteljica je cijelo vrijeme trajanja kredita uredno podmirivala svoje obveze, te je
kredit i zatvorila 7.9.2013. Naprijed navedene odredbe iz članka 1. Ugovora kojom je
ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, kao i odredba članka 2.
Ugovora o kreditu kojom je omogućeno da banka jednostrano mijenja kamatnu
stopu, ništetne su jer je povrijeđeno tužiteljičino pravo kao potrošača. Ništetnost
spornih odredbi utvrđena je Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-
1401/2012 od 04. srpnja 2013. koju je potvrdio Visoki Trgovački sud R.
H. svojom Presudom poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.,kao i
Presudom poslovni broj Pž-6632/17 od 14.6.2018., a koje odluke su donesene u
kolektivnom postupku koji je savez udruga za zaštitu potrošača „P.“, kao
ovlašteni tužitelj temeljem tužbe od 4. travnja 2012. pokrenuo i vodio protiv osam
banaka, između ostalog i ovdje tuženika. Tako je točkom II. drugostupanjske presude
poslovni broj Pž-7129/13 utvrđeno da se potvrđuje prvostupanjska odluka
Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 04. srpnja 2013. u dijelu točke 3. izreke
kojom se utvrđuje da je tuženik R. A. d.d, u razdoblju od
10.09.2003. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača,
korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i
nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o
kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom
postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom
odlukom R. A. d.d., a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja
ugovora R. A. d.d kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao
potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i
metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku R. A. d.d o
promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u
pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju
kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time R. A. d.d
postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („NN“ br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. do 06.08.2007. te suprotno Zakonu o
obveznim odnosima. Presudom Visokog Trgovačkog suda R. H.,
poslovni broj Pž-6632/2017 od 14.06.2018. potvrđena je Presuda Trgovačkog suda u
Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 od 14.07.2013 u dijelu koji glasi: Utvrđuje se da je
tuženik R. A. d.d., u razdoblju od 01. siječnja 2004. do 31. prosinca
2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući
ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u
ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je
ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i
Fiksni tečaj konverzije 7.53450
u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti
informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke
utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja
predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo ta posljedicu neravnotežu u pravima i
obvezama ugovornih strana pa je time R. A. d.d postupila suprotno
odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN broj:
79/07,125/07,75/09,79/09,89/09 i 133/09 i to člancima 96. i 97. te suprotno
odredbama Zakona o obveznim odnosima. Kako sukladno odredbama članka 138.a
Zakona o zaštiti potrošača, te članka 502. Zakona o parničnom postupku,
pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske
sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite
prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu, to se naprijed navedene odluke
primjenjuju i u ovom postupku. Tužiteljica niti u vrijeme zaključenja Ugovora, a niti
nakon sklapanja istog, nije bila upoznata pod kojim uvjetima će tuženik jednostrano
mijenjati ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu. Čak štoviše, o toj odredbi ugovora
nije mogla niti pregovarati. Iz konstrukcije odredbe članka 2. navedenog ugovora, nije
moguće utvrditi da li će, kako će i kada će tuženik mijenjati kamatnu stopu. Tuženik
nije kod sklapanja ugovora vezao promjenu ugovorene kamatne stope uz neku
tržišnu referentnu kamatnu stopu, primjerice eskontnu kamatnu stopu HNB ili
tromjesečne ili šestomjesečne zapise Ministarstva financija ili neku drugu domaću i/ili
stranu tržišnu referentnu kamatnu stopu. Takvim propustom, tuženik je onemogućio
bilo kakvu provjeru jednostrane promjene kamatne stope za navedeni kredit.
Posljedica takvog propusta tuženika je da su svi, opravdani i neopravdani, tržišni
rizici svaljeni na teret tužiteljicu, a da o tome prilikom zaključenja ugovora nije bila
upoznata. Polazeći od načela jednake vrijednosti činidaba kao općeg načela
obveznog prava i prava potrošača na informiranost, kao općeg načela zaštite
potrošača, promjena kamatnih stopa ne može biti prepuštena jednostranoj odluci
tuženika. Tuženik je kao savjesni gospodarstvenik trebao prema načelu savjesnosti i
poštenja voditi računa i o interesima tužiteljice i u ugovoru odrediti egzaktne
parametre temeljem kojih će banka mijenjati kamatne stope, čime određivanje
obveze tužiteljice ne bi bilo prepušteno jednostranoj odluci tuženika. Nadalje, tuženik
je tužiteljicu propustio informirati i općem riziku vezanom za svaku valutnu klauzulu, o
činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski
franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezano za
euro, o tome da je rast tečaja franka u kontekstu skorog uvođenja euro zone gotovo
potpuno izvjestan. Ni o ovoj odredbi u kojoj je glavnica vezana uz švicarski franak
nije se pojedinačno pregovaralo. Tuženik je o rizicima i karakteristikama valutne
klauzule CHF morao informirati tužiteljicu i to pisanim putem, kao i mogućim
pojavama tijekom otplate koje mogu znatno uzrokovati znatnu neravnotežu prava i
obveza na štetu tužiteljice. Tužiteljica napominje kako je specifičnost valute CHF
poznata tuženiku, ali ne i osobi poput tužiteljice koja ne raspolaže stručnim znanjem
što uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem predmetne
odredbe.Ugovor o kreditu je nesporno dvostrani pravni posao u odnosu na kojeg
vrijede temeljna načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika
u obveznom odnosu, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednake vrijednosti
činidaba, načelo savjesnosti i poštenja i načelo zabrane zlouporabe prava. Imajući u
vidu sve gore navedeno, tužiteljica ističe kako učinak ništetnosti ugovornih odredbi o
promjenjivoj kamatnoj stopi pretpostavlja tužiteljičino pravo na povrat preplaćenih
iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženiku bio dužan platiti da se od početka otplate
do dana zatvaranja kredita primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa odnosno
Fiksni tečaj konverzije 7.53450
pravo na povrat iznosa od 9.315,52 kuna (sada 1.236,38 EUR). Isto tako tužiteljica
ističe kako učinak ništetnosti gore navedenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli
predstavlja tužiteljevo pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi
tuženiku bila dužna platiti da se od početka otplate do dana zatvaranja kredita za
cijelo vrijeme primjenjivala otplata bez valutne klauzule. To dakle predstavlja pravo
na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tužiteljica bila dužna platiti
tuženiku do dana zatvaranja kredita prema ugovorenom tečaju kune spram CHF na
dan isplate kredita odnosno pravo na povrat iznosa od 22.548,41 kuna (sada
2.992,69 EUR). Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže da sud donese presudu
kojom će utvrditi da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba,
članak 1. Ugovora o kreditu broj: 418-50-3594214, sklopljenom između parničnih
stranaka dana 31.07.2006. i solemniziranom od strane JB Z. P.
iz S., pod brojem OU-664/06 od 02.08.2006., u kojem je ugovoreno kako banka
odobrava kredit u kunskoj protuvrijednosti CHF 26.697,38 po srednjem tečaju
Kreditora na dan korištenja i članak 7. u dijelu u kojem se kredit otplaćuje u jednakim
mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF,
važećem na dan dospijeća (točka I.tužbenog zahtjeva), utvrditi da je ništetna i bez
pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 2. Ugovora o kreditu broj: …, sklopljenom između parničnih stranaka dana 31.07.2006. i
solemniziranom od strane JB Z. P. iz S., pod brojem OU-
664/06 od 02.08.2006. u djelu u kojem je ugovoreno kako je kamatna stopa
promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora (točka II.tužbenog
zahtjeva), naložiti tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 9.315,52 kune (sada 1.236,38
EUR) uvećano za zakonsku zateznu kamata koja teče od dospijeća svakog
pojedinog iznosa do isplate (točka III.tužbenog zahtjeva), naložiti tuženiku da isplati
tužiteljici iznos od 22.548,41 kunu (sada 2.992,69 EUR), uvećano za zakonsku
zateznu kamata koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate (točka
IV.tužbenog zahtjeva), te naložiti tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog
postupka (točka V. tužbenog zahtjeva).
1.1. Podneskom od 16.ožujka 2023. tužiteljica je konačno uredila tužbeni
zahtjev tako da od tuženika potražuje isplatu iznosa od 4.236,14 EUR/31.917,02
HRK na ime pretplate po promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli (točka III.
tužbenog zahtjeva), dok je tužbeni zahtjev u preostalom dijelu pod točkom I., II., i
sada IV. ostao neizmijenjen.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost tužbe i tužbenog
zahtjeva. Ističe da nije sporno da su tužiteljica i tuženik 31.7.2006. zaključili Ugovor
o kreditu broj 418-50-3594214 (dalje u tekstu: Ugovor) kojim je tuženik stavio
tužiteljici na raspolaganje iznos kredita kunske protuvrijednosti CHF 26.697,38 s
redovnom kamatom u iznosu od 5,20 %, godišnjom, promjenjivom i kamatom po
dospijeću u iznosu od 15,00% godišnje, također promjenjivom. Ugovor je sklopljen
sukladno članku 1021. Zakona o obveznim odnosima koji je lex specialis i regulira
ugovore o kreditu između banke i korisnika kredita, a istim je propisano da su bitni
sastojci ugovora o kreditu obveza banke da korisniku kredita stavi na raspolaganje
određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku
namjenu ili bezutvrđene namjene, dok je obveza korisnika kredita banci platiti
ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vratiti u vrijeme i na način utvrđen
ugovorom. Nesporno je da je tužiteljica slobodnom voljom sklopila Ugovor s
promjenjivom kamatnom stopom i u valutnoj klauzuli CHF te da su joj prilikom
Fiksni tečaj konverzije 7.53450
sklapanja Ugovora uručeni i opći akti kreditora te da se svojim potpisom usuglasila
sasvim odredbama ugovora o kreditu i uručenim općim aktima. Tužiteljica
neutemeljeno ističe da je ugovorena valutna klauzula nepoštena i nedopuštena, a
kao takva i ništetna i ne navodi u čemu se sastoji propust tuženika da tužiteljicu
upozori na mogućnost snošenja rizika uslijed rasta tečaja sukladno ugovorenoj
valutnoj klauzuli u valuti CHF. Zakonom o obveznim odnosima dopuštena je odredba
ugovora kojom se vrijednost ugovorne obveze izračunava na temelju tečaja valute
RH u odnosu prema stranoj valuti iz čega proizlazi da je tuženik postupao isključivo u
skladu sa zakonom pa tužiteljica neosnovano ističe da je tuženik ugovaranjem
valutne klauzule CHF bio nepošten. Tuženik je o svim okolnostima i rizicima valutne
klauzule obavijestio tužiteljicu pri sklapanju Ugovora, a da je tuženik vodio računa o
tužiteljici kao klijentu, vidljivo je i iz Zahtjeva za kredit u kojem je tužiteljica, između
više ponuđenih valuta (EUR, CHF, USD, kunski kredit) vlastoručno odabrala valutu
CHF nakon čega je zaključen Ugovor u valuti CHF. Takav odabir valutne klauzule
(između više ponuđenih) predstavlja pojedinačno pregovaranje. Promjena tečaja
strane valute ni na koji način nije predvidiva niti je tuženik mogao procijeniti kretanje
tečaja CHF pa ni bilo koje druge strane valute. Suprotno tvrdnjama tužiteljice,
ugovaranjem valutne klauzule, tužiteljica je također preuzeo valutni rizik s obzirom da
ugovaranje valutne klauzule utječe na financijski položaj korisnika kredita jer se
kunska protuvrijednost novčanog tijeka (anuiteti, rate ili mjesečni obroci po kreditu)
mijenja u ovisnosti o kretanju tečaja valute u kojoj je ugovorena valutna klauzula.
Svaki korisnik bilo kojeg kredita u kojem je ugovorena valutna klauzula, neovisno o
izboru valute, preuzima rizik moguće promjene tečaja i svojim potpisom preuzima
prava i obveze, odnosno odgovornost za ispunjenje obveze sukladno ugovornim
odredbama. Tuženik nije postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja jer da bi se
odredba o potrošačkom ugovoru mogla smatrati nepoštenom kumulativno moraju biti
ispunjeni sljedeći uvjeti (čl.81. Zakona o zaštiti potrošača NN br.
96/03):a) da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo i b) da se, suprotno načelu
savjesnosti i poštenja, takvim uređenjem uzrokuje značajna neravnoteža u pravima i
obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Obzirom da je tužiteljica, nakon što
je upozorena o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, vlastoručno odabrala
valutnu klauzulu CHF, razvidno je da je tuženik postupio u cijelosti u skladu s
načelom savjesnosti i poštenja. Iz otplatnih planova koje je tužiteljica dostavila uz
tužbu proizlazi da je tužiteljica sve informacije o tečaju CHF na dan mogla dobiti
korištenjem usluge R. D., a koju uslugu nije nikada koristila. Tuženik ističe
prigovor zastare u odnosu na povrat utuženog iznosa jer je sukladno čl. 226. Zakona
o obveznim odnosima propisano da takve tražbine zastarijevaju za tri godine od
dospjelosti svakog pojedinog davanja, a tužba je podnesena 8.9.2020. Općim
uvjetima,kojima se uređuju osnovna pravila poslovnih odnosa između klijenta i
B., a koji su korisnici kredita uručeni prilikom sklapanja Ugovora, propisan
je i način određivanja visine kamatne stope, način obračuna i plaćanja kamate pa je
iz istih vidljivo da se kamatna stopa utvrđuje ugovorom o kreditu,ugovara se u
postotku u odnosu na glavnicu i izražava na godišnjoj razini, a može se ugovoriti kao
fiksna ili promjenjiva. Pravnu osnovu za promjenu kamatne stope predstavljaju
upravo odredbe Ugovora o promjenjivosti kamatne stope i opći akti tuženika, a
tužiteljici ne samo da je pojašnjena odredba Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi,
već je ista njihovo razumijevanje i prihvat potvrdila javnom bilježniku kao povjereniku
suda prilikom solemnizacije Ugovora. Odredba o promjenjivosti kamatne stope je
jasna,lako uočljiva, razumljiva, a iz navoda tužiteljice u tužbi proizlazi da bi kamatna
stopa trebala biti fiksna jer joj fiksna kamatna stopa trenutno odgovara te ignorira
Fiksni tečaj konverzije 7.53450
činjenicu da tužiteljica prije zaključenja Ugovora nije zahtijevala fiksnu kamatnu
stopu,već je pristala na odredbu Ugovora kojom je ugovorena promjenjiva kamatna
stopa. Da je ugovaranje promjenjive kamatne stope dopušteno i razumljivo, proizlazi i
iz odluke Visokog trgovačkog suda R. H. P. 2462/2003. Tuženik ističe
i prigovor zastare. Vrhovni sud R. H. je presudom posl.br. Rev-2245/17
od 20.3.2018. povodom om posl.br. Rev-2245/17 od 20.3.2018. povodom izvanredne
revizije izrazio pravno shvaćanje da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu
kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o
obveznim odnosima, zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje
teći ispočetka, tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.
Budući da je presuda Visokog trgovačkog suda R. H. pod posl.br. Pž-
7129/13 od 13.6.2014. postala pravomoćna danom kada je donesena, a upravo ta
presuda je potvrdila presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 u
dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu na koju se tužiteljica poziva. Time
je zastarni rok za restitucijske zahtjeve koji se odnose na kamatnu stopu počeo teći
dana 13.6.2014.i na konkretnu tražbinu se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina
sukladno odredbi čl. 225. Zakona o obveznim odnosima. Obzirom da je tužiteljica
podnijela tužbu 8.9.2020. razvidno je da je od pravomoćnosti gore navedene sudske
odluke proteklo više od 5 godina, odnosno da je protekao opći zastarni rok od 5
godina slijedom čega se predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice. Tužiteljica se ne
može pozivati ni na jedno utvrđenje iz odluka u “slučaju Franak“ jer se ne radi o
odlukama koje djeluju erga omnes, već iz tih odluka proizlazi da potrošači svoje
navode o povredi njihovih prava imaju svaki zasebno dokazivati. Tužiteljica ne može
smatrati da je osnov njene tužbe dokazan samim postojanjem presuda drugih sudova
o nepoštenosti i ništetnosti valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, već isto
mora dokazati. Tužiteljica nije bila stranka u postupku koji se vodio povodom
kolektivne tužbe pa se ne može pozivati na utvrđenja iz navedene presude, već je
dužna dokazati ništetnost. Tuženik se protivi visini tužbenog zahtjeva i provođenju
financijskog vještačenja jer je potraživanje tužiteljice prije svega u zastari. Tuženik
predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te naložiti tužitelju naknaditi
tuženiku trošak parničnog postupka s zateznim kamatama od dana donošenja
prvostupanjske presude do isplate.
3.Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom ugovora o kreditu broj … od 31.srpnja 2006. solemniziranog kod JB Z. P. iz
S. pod brojem OU-664/2006 dana 2.kolovoza 2006., otplatnog plana kredita,
prijepisa knjigovodstvenih kartica za kredit, zahtjeva za kredit od 31.srpnja 2006.,
financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po sudskom vještaku D. C. i
saslušanjem tužiteljice.
4.Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Između parničnih stranaka nije sporno da su dana 31.srpnja 2006. i to
tuženik kao kreditor, a tužiteljica kao korisnik kredita sklopili Ugovor o kreditu broj
…, solemniziranog kod JB Z. P. iz S. pod
brojem OU-664/2006 dana 2.kolovoza 2006., kojim je tuženik- banka odobrila
tužiteljici kao korisniku iznos kredita od 26.697,38 CHF isplaćen u kunskoj
protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja, na rok otplate 84
mjeseca, instrumente osiguranja tamo pobliže navedene, uz u čl. 2. redovnu
kamatnu stopu "od 5,20 % godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim
Fiksni tečaj konverzije 7.53450
stopama kreditora, uz obvezu tužiteljice na otplatu kredita u jednakim mjesečnim
anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora važećem za CHF
na dan dospijeća a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku, te je
određeno je da anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu (čl. 7.
Ugovora). Nije sporno ni to da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica
švicarski franak (CHF) te da je predmetni kredit otplaćen. Također među strankama
nije sporno da je od sklapanja predmetnog ugovora o kreditu pa nadalje dolazilo do
promjene kamatne stope, kao i tečaja valute švicarskog franka.
5.1. Međutim, sporna je osnova i visina postavljenog tužbenog zahtjeva, kao i osnovanost prigovora zastare.
6.Obzirom na razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici (Ugovor je zaključen
31.srpnja 2006.), a za ocjenu valjanosti ovdje spornih ugovornih odredbi mjerodavan
je Zakon o zaštiti potrošača (NN, br. 96/03, nadalje: ZZP/03) za
razdoblje do 6. kolovoza 2007., te Zakon o zaštiti potrošača (NN 79/07,
125/07, 75/07, 75/09, 79/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13, nadalje ZZP/07.).
6.1.Prema odredbi članka 81. st. 1. ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije
pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i
poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na
štetu potrošača. Prema odredbi članka 84. ZZP/03 nije dopušteno ocjenjivati jesu li
poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako
razumljive i lako uočljive, s tim da je ta odredba identična i odredbi iz čl. 99. ZZP/07,
što bi posljedično značilo da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne,
koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive. Odredbom članka 87. st. 1. ZZP/03
proizlazi da je nepoštena ugovorna odredba ništava.
6.2.Prema odredbi članka 96. st. 1. ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije
pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i
poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na
štetu potrošača, dok odredba stavka 2. tog članka propisuje da se smatra da se o
pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed
formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito
ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.
6.3.Citirane odredbe ZZP-a se temelje na D. V. 93/13/ EEZ od 5.
travnja 1993. godine o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (S.
list EZ 1993. L 95/29, dalje Direktiva 93/13). Tako se prema Direktivi 93/13 (čl. 3. st.
2.) smatra da odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao
trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njen sadržaj, posebno u kontekstu
unaprijed formuliranih standardnih ugovora ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj
odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu, a koje pravilo se u svjetlu
ostalih odredbi i cilja Direktive 93/13 tumači restriktivno na način da se, čak ako je
potrošač i mogao pregovarati o sadržaju određene odredbe, ali stvarno nije na njen
sadržaj utjecao, tj. nije ga promijenio, ugovorna odredba se smatra jednostrano
određenom.
6.4.Prema Presudi ES pravde od 30. travnja 2014. godine u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 treba
Fiksni tečaj konverzije 7.53450
tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.
6.5. Nadalje, treba istaknuti da je člankom 4. Zakona o obveznim odnosima
(NN, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, nadalje: ZOO) propisano da su u
zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici
dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja
općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i
uvažavati interese obje ugovorne strane, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi
obveznog odnosa. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se
ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane, odnosno uredan i
savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane.
7.Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/2012 od 4. srpnja
2013. po tužbi HSU za zaštitu potrošača između ostalog je u
odnosu na ovdje tuženika utvrđeno kako je u razdoblju od 1.6.2004. do 31.12.2008.
povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući
ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na
način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a
da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije
potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje
valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi
zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što pak je imalo za posljedicu neravnotežu
u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada
važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 1.6.2004. do 6.8.2007., protivno
čl. 81., 82. i 90. (NN 96/03), a od 7.8.2007. do 31.12.2008., protivno odredbama istog
Zakona (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i čl. 96. i 97. Zakona, te
suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te u razdoblju od 10.9.2003. do
31.12.2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava
potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, te koristeći u istima
ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna
stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u
skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije
zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije sa korisnicima kreditnih usluga
pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna
tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je
imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj
na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.
7.1.Presudom Visokog Trgovačkog suda R. H. broj Pž-7129/13-
4 od 13. lipnja 2014., presuda je potvrđena u odnosu na ovdje tuženika u dijelu u
kojem je utvrđeno da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008.
povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u
potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je
ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze
promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno
pregovaralo i koja je ništetna. Presudom istog suda broj Pž-6632/17-10 od
14.6.2018. utvrđeno je kako je ovdje tuženik a tamo četvrtotuženik u razdoblju od
01.11.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača,
korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i
Fiksni tečaj konverzije 7.53450
nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o
kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski
franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora četvrtootuženik kao trgovac nije
potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje
valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi
zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u
pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time četvrtotuženik postupio suprotno
odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („NN“ br. 96/03.) u
razdoblju od 01.11.2004. do 06.08.2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od
07.08.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti
potrošača („NN“ br. 79/07., 12/05., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to
člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o
obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008., a koja
povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika
kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene
ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na
način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u
ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom četvrtotuženika
i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora
četvrtotuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno
pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara
koji utječu na odluku četvrtotuženika.
7.2.U odnosu na tvrdnju tuženika da se navedene presude ne mogu
primjenjivati i na tužiteljicu odgovoriti je kako se prema odredbi čl. 502.c ZPP-a
fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na
pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st.
1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika,
povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je
tužiteljica ovlaštena štititi. U tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u
kojoj će se ta osoba na nj pozvati. U tom slučaju sud je vezan uz utvrđenja u parnici
u kojoj će se ta osoba na nj pozvati, a upravo na ta utvrđenja se tužiteljica i poziva u
tužbi.
7.3. I odredbom čl. 118. ZZP/14 određeno je kako odluka suda donesena u
postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl.106. stavka 1. u smislu
postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz 106. stavak 1. tog Zakona, obvezuje
ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je
uzrokovana postupanjem tuženika.
7.4.Dosljedno, polazeći od naprijed citiranih odredbi ZPP-a i ZZP-a te imajući
u vidu da su sporne odredbe Ugovora o kreditu sadržajno izražene na identičan
način kao i one koje su pravomoćnim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu
utvrđene ništetnim, ovaj sud nije bio dužan provoditi nikakve dokaze u pravcu da se
o utvrđenim ništetnim odredbama Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, da
li su one jasne, teško razumljive i/ili teško uočljive i da li te odredbe suprotno načelu
savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih
strana na štetu potrošača i neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite
pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini.
Fiksni tečaj konverzije 7.53450
7.5. Naime, odredbe o promjeni kamatne stope i valutnoj klauzuli su
odlučujuće ugovorne odredbe, a u konkretnom slučaju ovisne su isključivo o odluci
jednog ugovaratelja i to tuženika, bez istovremeno jasno određenih uvjeta
promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena čime takve odredbe
uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice što
dovodi do toga, da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, a dužnik svaku
promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti. To stoga jer razlozi za promjenljivost
kamatne stope nisu razvidni potrošaču prilikom sklapanja ugovora niti mu omogućuju
da provjeri opravdanosti razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja
trajanja kredita. Ugovorna kamata kao naknada koju se korisnik kredita obvezuje
platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko
razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca,
mora biti određena, odnosno odrediva. Dakle, radi se o znatnoj neravnoteži u
pravima i obvezama između stranaka na štetu tužiteljice jer su predmet i cijena bitni
sastojci Ugovora, a putem označene ugovorne odredbe tuženik je onemogućio
utjecaj druge ugovorne strane na visinu kamate što je suprotno odredbi čl. 26. ZOO-a
koja propisuje da je Ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim
sastojcima Ugovora.
7.6. Na temelju naprijed navedenih utvrđenja, sud je utvrdio da odredbe
ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nisu razumljive,
protivne su načelu savjesnosti i poštenja te su kao takve ništetne slijedom čega
tužiteljica ima pravo potraživati neosnovano stečeno po tom ugovoru u skladu s
propisom članka 1111. ZOO-a. Izvršenjem Ugovora o kreditu nije mogao nestati
uzrok ništetnosti spornih ugovornih odredbi o valuti CHF i jednostrano promjenjivoj
kamatnoj stopi, jer su navedene odredbe bile ništetne i nepoštene već od dana
sklapanja Ugovora o kreditu, dakle ex tunc pa time nisu ni mogle postati naknadno
valjane ispunjenjem ugovora. U tom pogledu člankom 326. stavak 1. ZOO-a
predviđeno je da ništetan ugovor ne postaje valjan kad uzrok ništetnosti naknadno
nestane, a sukladno članku 326. stavak 2. ZOO-a ništetnost se ne može isticati samo
ako su kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke: da je ugovor u cijelosti
ispunjen, a uzrok ništetnosti je bila zabrana manjeg značaja. Budući da je u
predmetnom slučaju tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača
zajamčene Direktivom 93/13 EEZ i Zakonom o zaštiti potrošača, što je rezultiralo
neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih strana u ugovorima o potrošačkom
kreditiranju na štetu potrošača, sasvim je jasno da u ovom slučaju nema govora o
tome da bi uzrok ništetnosti spornih ugovornih odredbi bila zabrana manjeg značaja,
pa je jasno da nisu ispunjene pretpostavke iz članka 326. stavak 2. ZOO-a. Prema
tome, bez obzira na činjenicu što je tužiteljica u cijelosti otplatila predmetni Ugovor o
kreditu, tužiteljica ni u kojem slučaju nije izgubila pravo isticati ništetnost spornih
ugovornih odredbi i isplatu preplaćenih iznosa, a što je u skladu i s pravnim
shvaćanjem VSRH-a iznesenim u više sudskih odluka.
7.7. Slijedom navedenoga, sud je prihvatio tužbeni zahtjev kojim se traži
utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu
kamatnu stopu, kao i odredbi kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak, pa je
odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I. i II.
8. U odnosu na prigovor zastare, odgovoriti je kako je zastarni rok po stjecanju bez osnove 5 godina. Članak 215. st. 1. ZOO-a propisuje da zastara počinje teći
Fiksni tečaj konverzije 7.53450
prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze,
ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok čl. 241. ZOO-a
propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom
radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom radi
utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.
8.1. Čl. 245. st. 1. ZOO propisuje da nakon prekida zastara počinje teći
iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok
za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe
ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno
prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od
dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.
8.2. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda R. H. u
pogledu početka tijeka zastare individualnih restitucijskih zahtjeva potrošača
izraženog u odluci pod brojem Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., pokretanjem
parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača prekinut je tijek zastare
na temelju odredbe čl. 241. ZOO-a, pa zastara individualnih restitucijskih zahtjeva
potrošača počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke
donesene u povodu te tužbe. Tužba za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača
podnesena je 4. travnja 2012. u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-
1401/2012, te do nastupa prekida tijeka zastare nije protekao opći rok zastare od 5
godina. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/2012 od 4. srpnja
2013., u dijelu kojim je i u odnosu na tuženika utvrđena ništetnost ugovorne odredbe
koja se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope sukladno jednostranoj
odluci banke, postala je pravomoćna 13. lipnja 2014., dok je u odnosu na ništetnost
valutne klauzule postala pravomoćna 14. lipnja 2018.
8.3. Međutim, na temelju čl. 323. st. 1. ZOO-a, u kojem slučaju zastara počinje
teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi, odnosno u
konkretnom slučaju od donošenja prvostupanjske presude (2.lipnja 2023.), jer je
ovom presudom kao prethodno pitanje riješeno pitanje ništetnosti pojedinih odredbi
Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi, razvidno je da zastarni rok propisan
čl. 225. ZOO-a od pet godina nije protekao.
9. Nadalje, sud je omogućio tuženiku dokazivanje da je u konkretnom slučaju
tužitelju kao potrošaču u postupku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu dao
odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, imajući u vidu odluku Ustavnog suda
U-III/5458/2021 od 30.lipnja 2022. prema kojoj bi odbijanje dokaznih prijedloga radi
saslušanja zaposlenika banke koji su sudjelovali u obradi kredita predstavljalo
povredu načela jednakosti oružja. Međutim, tuženik je odustao od izvođenja dokaza
saslušanjem svjedoka R. S., zaposlenika tuženika na okolnosti navoda
iz odgovora na tužbu.
10.Što se tiče visine zahtjeva ista je utemeljen na saznanjima do kojih je sud
došao provedenim vještačenjem po sudskom vještaku financijske struke D. C.,
na čiji nalaz i mišljenje stranke nisu imale konkretnih primjedbi, a i sud ga prihvaća
kao objektivan, stručan, jasan, potpun i bez proturječnosti te utemeljen na
mjerodavnim ispravama te primjeni pravilne metodologije obračuna. Naime, tuženik
nije prigovorio matematičkom izračunu vještaka, već prigovorio nalazu i mišljenju
sudskog vještaka u pogledu zadatka koji je vještak dobio, a to ne predstavlja metodu
izračuna već pravni stav suda o tome što je tuženik stekao na temelju ništetnih
odredbi Ugovora.
Fiksni tečaj konverzije 7.53450
10.1. U nalazu sudski vještak ističe da je obradom raspoložive dokumentacije
utvrdio da je tužiteljica 9. rujna 2020. podnijela tužbu protiv tuženika navodeći da je
tuženik u sklopljeni Ugovor o kreditu broj … ugradio nepoštenu i
ništetnu ugovornu odredbu tako da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica
švicarski franak te odredbu o jednostranoj promjeni kamatnih stopa što je imalo za
posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu
tužiteljice. Tužiteljica potražuje povrat preplaćenih iznosa kako s osnova ništetne
odredbe o valuti švicarski franak tako i ništetne odredbe o jednostrano promjenjivim
kamatama od početka otplate do dana zatvaranja kredita. Pregledom dokumentacije
u spisu utvrđeno je da su dana 31. srpnja 2006. tužiteljica kao Korisnik kredita i
tuženik R. A. d.d., Z. (Kreditor) zaključili Ugovor o kreditu broj
… solemniziran dana 2. kolovoza 2006. pod brojem OU-664/06. Kredit
je odobren namjenski za kupnju novog vozila M., u kunskoj protuvrijednosti
iznosa od 26.697,38 CHF po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita.
Ugovoren je rok otplate od 84 mjeseca na način da se glavnica kredita u iznosu od
26.697,38 CHF otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti
po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća. Prvi anuitet
dospijeva na naplatu u mjesecu koji slijedi iza mjeseca u kojem je kredit iskorišten, ali
najkasnije do 30.11.2006. Mjesečni anuiteti dospijevaju zadnjeg dana u mjesecu.
Ugovorena je promjenjiva kamatna stopa od 5,20% godišnje, a obračunava se
mjesečno te je uključena u anuitet. Za vrijeme otplate kredita, kamatna stopa je
mijenjana na više od ugovorene i u utuženom razdoblju kretala se u rasponu od
5,20% do 7,75%. Promjene kamatnih stopa imale su za posljedicu povećanje
anuiteta po osnovi viših kamata kao i usporavanje dinamike otplate glavnice kredita.
Tečaj kune prema CHF mijenjan je sukladno tržišnim uvjetima valute i utvrđivan je
tečajnim listama Banke koje su primjenjivane prilikom dospijeća anuiteta što je
utjecalo na povećanje iznosa anuiteta te duga glavnice. U nastavku vještak daje
izračun razlika u kunama zbog ništetnih odredbi o kamatnoj stopi te valutnoj klauzuli.
U Tablici 1 prikazani su: početni otplatni plan s početnom kamatnom stopom, otplatni
plan koji je primjenjivala banka u CHF s promjenjivom kamatnom stopom, uplate u
kunama prema datumu, razlike po kamatama u CHF i HRK kao i razlike u kunama po
anuitetima zbog povećanja tečaja CHF u odnosu na HRK za cijelo razdoblje otplate
kredita. U stupcima 3-7 nalazi se početni otplatni plan u CHF s početnom kamatnom
stopom. U stupcima 8-12 nalazi se izvršeni otplatni plan u CHF s promjenjivom
kamatnom stopom. U stupcu 13 nalazi se razlika kamate u CHF, a dobije se tako da
se od iznosa naplaćene kamate (stupac 10) oduzme iznos kamate prema početnom
otplatnom planu i početnoj stopi (stupac 5). U stupcu 14 nalazi se srednji tečaj CHF
Banke (tuženika) na dan dospijeća, a koji je preuzet iz arhive tečajne liste tuženika. U
stupcu 15 izračunata je razlika kamate u HRK množenjem razlike kamate u valuti iz
stupca 13 sa srednjim tečajem iz stupca 14. U stupcima 16-17 nalaze se podaci o
datumu uplate i plaćenim iznosima u kunama preuzeti iz Prijepisa knjigovodstvene
kartice kredita. U stupcu 18 nalazi se srednji tečaj za CHF Banke (tuženika) na dan
korištenja kredita. Datum korištenja kredita preuzet je iz Izvršenog otplatnog plana, a
srednji tečaj iz arhive tečajne liste Banke. U stupcu 19 nalazi se iznos početnog
anuiteta s ugovorenom kamatnom stopom i prema početnom tečaju, a dobije se
množenjem iznosa anuiteta u CHF iz stupca 4 i početnog tečaja B. iz stupca 18.
U stupcu 20 nalazi se razlika anuiteta u HRK kakvi su trebali biti prema početnom
otplatnom planu i stvarno naplaćenih iznosa anuiteta, a dobiju se razlikom iznosa iz
stupca 17 i 19. Budući da razlika anuiteta odražava promjene kamate i promjene
tečaja potrebno je od tog iznosa (iz stupca 20) oduzeti već izračunati utjecaj
Fiksni tečaj konverzije 7.53450
promjene kamatne stope iz stupca 15 da bi se dobio utjecaj promjene tečaja CHF u
odnosu na HRK, i to je prikazano u stupcu 21. Iz Tablice 1 vidljivo je da u razdoblju
od početka otplate 30.09.2006. do dana zatvaranja kredita 07.09.2013. razlika po
osnovi preplaćenih kamata uslijed povećanja kamatne stope ukupno 7.666,22
kn/1.017,48 EUR kako je pojedinačno po mjesecima vidljivo u stupcu 15, a više
plaćenih anuiteta zbog valutnih promjena ukupno 22.623,65 kn/3.002,67 EUR kako
je pojedinačno po mjesecima vidljivo u stupcu 21, a što proizlazi iz razlike pozitivnih
iznosa pretplate od ukupno 24.250,80 kn/3.218,63 EUR i negativnih od 1.627,15
kn/215,96 EUR. Na osnovu izračuna prikazanih u Tablici 1, u nastavku vještak daje
rekapitulaciju pozitivnih razlika anuiteta u kunama prema točnom datumu dospijeća
pojedine preplate uz prikaz utvrđenih iznosa u valuti EUR sukladno fiksnom tečaju
konverzije 1 Eur = 7,53450 kn.
10.2. Zaključno u svom mišljenju sudski vještak ističe da je uvidom u
dokumentaciju nesporno da su tužiteljica i tuženik sklopili Ugovor o kreditu broj 418-
50-3594214 dana 31. srpnja 2006. u iznosu od 26.697,38 CHF isplaćenog 4.
kolovoza 2006. godine u kunskoj protuvrijednosti po tečaju 4,611264 te da je u
obračunskom razdoblju od početka otplate do dana zatvaranje kredita 7. rujna 2013.
tuženik obračunavao mjesečne anuitete temeljem kunske protuvrijednosti CHF
valute. U obračunskom razdoblju tuženik je mijenjao kamatnu stopu u odnosu na
ugovorenu što je utjecalo na povećanje kamata odnosno anuiteta izraženih u CHF, a
time i na usporavanje otplate glavnice kredita. Budući da je glavnica kredita vezana
za švicarski franak, a kredit je otplaćivan u kunskoj protuvrijednosti, uslijed povećanja
tečaja CHF u odnosu na HRK, tijekom vremena povećavali su se i iznosi anuiteta
izraženi u kunama. Na osnovi analize podataka i izračuna prikazanih u Nalazu, za
cijelo vrijeme od početka otplate do dana zatvaranja kredita tj. u razdoblju od 30.
studenog 2006. do 7. rujna 2013., utvrđeno je da preplata po kreditu nastala uslijed
povećanja kamatne stope na više od ugovorene te povećanja tečaja u odnosu na
početni iznosi ukupno 31.917,02 kn (4.236,14 EUR*).
10.3. Podneskom od 16.ožujka 2023. tužiteljica je konačno uredila tužbeni
zahtjev tako da od tuženika potražuje isplatu iznosa od 4.236,14 EUR/31.917,02
HRK na ime pretplate po promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli (točka III.
tužbenog zahtjeva), dok je tužbeni zahtjev u preostalom dijelu pod točkom I., II., i
sada IV. ostao neizmijenjen. Time je tužiteljica povisila iznos koji potražuje za 7,07
EUR/53,09 kn, dakle za taj iznos preinačila tužbu, a po kojem preinačenom
tužbenom zahtjevu se tuženik upustio u raspravljanje, pa se ima smatrati da je
pristao na preinaku.
10.4. Tužiteljica je u otplati kredita tuženiku vraćala kunske iznose radi čega
joj pripada pravo na isplatu kunskih iznosa, sada preračunatih u službenu valutu RH-
eure, povećanih anuiteta zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana uplate
svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, kako je pobliže navedeno u izreci presude,
sukladno čl. 1115. ZOO, odnosno čl. 29. st. 1. u svezi s čl. 183. st. 1. istoga Zakona i
to po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.
10.5. U odnosu na tijek zatezne kamate treba navesti da u konkretnom slučaju
nije sporno da je tuženik unaprijed sastavio ugovor o kreditu, tako da je do njegova
stjecanja došlo na temelju po njemu sastavljenih i nametnutih ništetnih ugovornih
odredbi, zbog čega tuženik ima položaj nesavjesna stjecatelja. Stoga je tuženik
Fiksni tečaj konverzije 7.53450
dužan platiti tužiteljici zateznu kamatu počevši od dana stjecanja odnosno od dana isplate anuiteta.
11. Slijedom navedenog, prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom
iznosa od 4.236,14 EUR/31.917,02 HRK koje je tužiteljica pretplatila na ime valutne
klauzule i promjenjive kamatne stope (točka III.izreke presude), zajedno sa zateznom
kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, a sve po izračunu koji
između parničnih stranaka nije sporan.
12. U odnosu na status tužiteljice kao potrošača, treba navesti da je prema
članku 3. stavak 1. točke 1. ZZP-a/03 potrošač svaka fizička osoba koja sklapa
pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti
poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. U ovom slučaju namjena kredita je
kupovina motornog vozila koji je tužiteljica kupila kao fizička osoba, dok tuženik nije
za suprotni zaključak pružio nijedan dokaz, niti postoje okolnosti koje bi upućivale na
zaključak da je tužiteljica ugovor sklopila u svrhe koje su namijenjene njenom
zanimanju, poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, pa se tužiteljicu ima
smatrati potrošačem.
12.1. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je 2006. u C. M. odabrala
vozilo za kupnju, a oni su imali dogovorenu suradnju sa tuženikom, te je sukladno
uputi pristupila u poslovnicu tuženika, gdje su je obavijestili koju dokumentaciju treba
pribaviti. Nakon toga je pozvana iz banke da dođe na potpisivanje Ugovora o kreditu,
koji je tužiteljicu već dočekao pripremljen, s tim da su je u banci tada obavijestili da je
najpovoljniji kredit u švicarskim francima. Kada je pročitala tekst ugovora i upitala za
promjenjivu kamatnu stopu, zaposlenica tuženika joj je rekla da se radi o tipskom
ugovoru te da se ništa neće mijenjati vezano za kamatu. Tijekom sklapanja ugovora
o kreditu nitko od strane tuženika nije upozorio tužiteljicu na eventualne rizike
ugovaranja kredita u švicarskim francima, odnosno vezanje isplate za tečaj te valute.
Ugovor je solemnizirala kod JB Z. P., kojom prilikom je samo
potpisala ugovor, JB nije prolazila sa tužiteljicom kroz tekst ugovora.
Rate kredita su već nakon godinu ili nešto dana, a najkasnije 2008. počele rasti, a
prilikom plaćanja rata na šalteru banke nije dobila nikakve konkretne odgovore na
pitanje zbog čega rate rastu. U trenutku potpisivanja ugovora tužiteljica je bila
svjesna da potpisuje ugovor s valutnom klauzulom po srednjem tečaju banke, a od
tuženika nije tražila ugovaranje kredita u nekoj drugoj valuti, jer joj je rečeno da je
„švicarac“ najpovoljnija valuta.
13.Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., 155., 156. st. 1. i 164. ZPP-a.
13.1.Tužiteljici koja je zastupana po punomoćniku trošak je odmjeren sukladno
Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 103/14.,
118/14., 107/15., 37/22, 126/22, dalje: Tarifa) i to Tbr. 7., 8., 9., 48. i 50., Zakonu o
sudskim pristojbama (NN 118/2018., dalje: ZSP), Uredbi o Tarifi sudskih
pristojbi (NN, 53/2019., 92/2021., 37/2023), i priloženom popisu
parničnog troška, a imajući u vidu vrijednost predmeta spora prema konačno
uređenom zahtjevu (4.236,14 EUR/31.917,02 HRK) i da je tužiteljica uspjela u
cijelosti u sporu, za sljedeće radnje: za sastav tužbe 100 bodova, za sastav
obrazloženog podneska od 21.11.2022. kojim se tužiteljica očituje na navode iz
Fiksni tečaj konverzije 7.53450
odgovora na tužbu 100 bodova, za sastav obrazloženog podneska od 16.03.2023.
kojim se tužiteljica očitovala na nalaz i mišljenje sudskog vještaka i uredila tužbeni
zahtjev 100 bodova, za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj
stvari ili su se izvodili dokazi održanim 23.studenoga 2022. i 24.travnja 2023. po 100
bodova za svako ročište, odnosno ukupno 500 bodova, što pomnoženo s vrijednosti
boda od 15,00 kn/1,99 EUR daje iznos od 995,00 EUR/7.496,83 kn, što uvećano za
25% PDV-a ukupno iznosi 1.243,75 EUR/9.371,03 kn. Na taj iznos treba nadodati
trošak financijskog vještačenja u iznosu od 398,15 EUR/2.999,86 kn, i trošak sudske
pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od po 44,37 EUR/334,32 kn, tako da je
tužiteljici priznat ukupan trošak u iznosu od 1.730,64 EUR/13.039,51 kn. Na
dosuđeni trošak tužiteljici je priznata i zatezna kamata temeljem odredbe
čl.151.st.3.ZPP-a, i po stopi određenoj člankom 29.st.2.ZOO-a, pa je odlučeno kao u
izreci ove presude točkom IV.
U Splitu, 2.lipnja 2023.
SUTKINJA:
Sanja Bikić v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo
žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a
za nadležni županijski sud u 3 primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava
presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje
smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
- tužiteljici putem punomoćnika,
-tuženiku putem punomoćnika,
-u spis.
Fiksni tečaj konverzije 7.53450
