1

Poslovni broj: UsI-501/23-7

 

  

                 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8    

         

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

              Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Mateji Marjanović, u upravnom sporu tužitelja Republike Hrvatske, OIB: ..., Ministarstva obrane, Z., kojega zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Z., protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Z., OIB: .., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Zagreba, Z., OIB: ..., radi oslobođenja i umanjenja plaćanja komunalne naknade, nakon zaključene javne i usmene rasprave dana 26. svibnja 2023. godine, u nazočnosti opunomoćenice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika i zainteresirane osobe, dana 2. lipnja 2023. godine, 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/21-03/149, URBROJ: 531-07-1-1/3-23-2 od 5. siječnja 2023. godine.

 

Obrazloženje

 

 

1. Tužitelj je podnio tužbu ovom sudu dana 9. veljače 2023. godine protiv rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/21-03/149, URBROJ: 531-07-1-1/3-23-2 od 5. siječnja 2023. godine, kojim se odbija žalba tužitelja protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za komunalne poslove i zelenilo, Odsjeka za komunalne poslove, KLASA: UP/I-363-03/09-054/135, URBROJ: 251-13-31-1/007-21-7 od 11. svibnja 2021. godine. Potonjim rješenjem, točkom I. izreke odbija se zahtjev Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, za oslobođenje od plaćanja komunalne naknade za poslovni prostor, površine 1198,86 m2, koji se nalazi u Z., te za građevinsko zemljište koje služi u svrhu obavljanja poslovne djelatnosti, površine od 250,00 m2, koje se nalazi na istoj adresi. Točkom II. izreke rješenja odbija se zahtjev Republike Hrvatske, Ministarstva obrane za umanjenje utvrđenog iznosa komunalne naknade za poslovni prostor i građevinsko zemljište iz točke 1. izreke.

2. Tužitelj navodi da se u obrazloženju pobijane odluke, drugostupanjsko upravno tijelo poziva na Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, Broj: U-l-3760/2015 od 10. listopada 2017., kojom su ukinute odredbe članka 23. i 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obrani ("Narodne novine", broj: 75/15.), a kojom su vojne lokacije i građevine Republike Hrvatske i Ministarstva obrane bili oslobođeni od plaćanja komunalne naknade. Također, drugostupanjsko tijelo navodi da je Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Broj: U-l-3019/2018 od 30. listopada 2018. ukinuta odredba članka 92. stavka 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj: 68/18.), kojom je bilo propisano da se garažni i poslovni prostor unutar vojne građevine kao i građevinsko zemljište unutar vojne lokacije ne smatraju garažnim i poslovnim prostorom u smislu odredbe članka 92. Zakona. Slijedom toga, utvrđeno je da je Republika Hrvatska obveznik plaćanja komunalne naknade. Tužitelj ističe da je zahtjev za oslobođenje od plaćanja komunalne naknade podnesen u travnju 2018. godine, dakle kada je na snazi bio gore citirani ZKG-03, a ne Zakon o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj: 68/18.), koji je stupio na snagu 27. srpnja 2018. Zbog navedenog, drugostupanjsko upravno tijelo pogrešno primjenjuje materijalno pravne odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj: 68/18.) i njegove izmjene vezane za odluku Ustavnog suda, Broj: U-l-3019/2018 od 30. listopada 2018. S tim u vezi, tužitelj naglašava da je prijedlog za oslobođenje od plaćanja naknade podnesen prije donošenja Odluke Ustavnog suda, Broj: U-l-3019/2018 od 30. listopada 2018., kojom je ukinuta odredba članka 92. stavka 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj: 68/18.), kojom je bilo propisano da se garažni i poslovni prostor unutar vojne građevine, kao i građevinsko zemljište unutar vojne lokacije ne smatraju garažnim i poslovnim prostorom u smislu odredbe članka 92. Zakona. Dakle, s obzirom da je prijedlog za oslobođenje od plaćanja komunalne naknade podnesen u travnju 2018. godine, to se ne može retroaktivno primijeniti Odluka Ustavnog suda, Broj: U-l-3019/2018 od 30. listopada 2018., kojom je ukinuta odredba članka 92. stavka 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj: 68/18.). Slijedom iznesenog, za tužitelja je jasno da je drugostupanjsko upravno tijelo pogrešno primijenilo odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu iz 2018. godine, koji je stupio na snagu nakon podnošenja prijedloga za oslobođenje od plaćanja komunalne naknade, kao i Odluku Ustavnog suda, Broj: U-l-3019/2018 od 30. listopada 2018. koju neosnovano primjenjuje retroaktivno. Pored toga, ističe da je ZKG u članku 22. propisao da se komunalna naknada plaća za: 1.              stambeni prostor, 2. garažni prostor, 3. poslovni prostor, 4. građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti, 5. neizgrađeno građevinsko zemljište. Dakle, potrebno je naglasiti da Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane, kao vlasnik građevinskog zemljišta u površini od 250,00 m2, na adresi Z., ne upotrebljava navedeno zemljište za obavljanje poslovne djelatnosti, nego u svrhu obrane Republike Hrvatske. Naime, Ministarstvo obrane obavlja poslove obrane u interesu Republike Hrvatske i svih građana, a ne poslovnu djelatnost radi stjecanja kakve dobiti. U prilog ovih tvrdnji tužitelj naglašava da obrana, u navedenom smislu, nije navedena u Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti. Zbog navedenog, obrana se ne može smatrati poslovnom djelatnosti u smislu Zakona o komunalnom gospodarstvu, slijedom čega se niti ne može naplaćivati naknada za građevinsko zemljište u površini od 250,00 m2, a koja naknada se naplaćuje aktom Grada Zagreba, KLASA: UP/l-363-03/2009-54/0135 od 9. siječnja 2009., povodom kojeg je podnesen prijedlog za oslobođenje od plaćanja komunalne naknade.

3. Slijedom iznesenog tužitelj predlaže da sud poništi rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/21-03/149, URBROJ: 531-07-1-1/3-23-2 od 5. siječnja 2023. godine i rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za komunalne poslove i zelenilo, Odsjeka za komunalne poslove, KLASA: UP/I-363-03/09-054/135, URBROJ: 251-13-31-1/007-21-7 od 11. svibnja 2021. godine u cijelosti, te vrati predmet na odlučivanje prvostupanjskom tijelu radi donošenja odluke o oslobođenju Republike Hrvatske, Ministarstva obrane od plaćanja komunalne naknade.

4. U svom odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga i navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev.

5. U svom odgovoru na tužbu zainteresirana osoba se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te ističe kako ostaje kod svih navoda i utvrđenih činjenica iznesenih u rješenju, KLASA: UP/I-363-03/09-054/135, URBROJ: 251-13-31-1/007-21-7 od 11. svibnja 2021. Dodatno se  ističe, kako je Grad Zagreb, Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, donio rješenje, KLASA: UP/I-363-03/09-054/135, URBROJ: 251-13-31-1/007-21-7 od 11. svibnja 2021., sukladno članku 22. i 23. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine", broj: 36/95, 109/95, 21/96, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03 - službeni pročišćeni tekst, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 56/13, 94/13, 153/13, 147/14. i 36/15., dalje u tekstu: Zakon) i sukladno članku 5, 8. i 11. Odluke o komunalnoj naknadi ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 19/01, 23/03, 22/09, 25/13. i 6/16., dalje u tekstu: Odluka), propisima koji su bili na snazi u trenutku podnošenja zahtjeva Ministarstva obrane RH, kojeg je gradsko tijelo zaprimilo 18. travnja 2018. Stoga tužitelj pogrešno tumači da je retroaktivno primijenjen zakon, koji je stupio na snagu 4. kolovoza 2018. i njegove izmjene vezane za odluku Ustavnog suda, Broj: U-I-3019/2018 od 30. listopada 2018., a koje prvostupanjsko tijelo samo spominje u rješenju kao dodatni argument. Uzimajući u obzir dugogodišnju sudsku praksu, pravna shvaćanja upravnih sudova i Visokog upravnog suda RH, ali i Vrhovnog suda RH i Ustavnog suda RH, poslovna djelatnost u smislu Zakona o komunalnom gospodarstvu, ne podrazumijeva samo djelatnost, tj. aktivnost koja se provodi radi stjecanja dobiti već sve djelatnosti koje obavljaju pravne i fizičke osobe, tijela državne vlasti, tijela državne uprave i jedinice lokalne (regionalne) samouprave u skladu s propisima. Pritom se provodi razlikovanje između djelatnosti koje se provode radi stjecanja dobiti i onih koje se provode, i primjerice u javnom interesu, i to tako da se za različite djelatnosti propisuju različiti koeficijenti namjene. Slijedom svega navedenog, a prema navedenim odredbama Zakona i Odluke, prvostupanjsko tijelo ispravno je odlučilo donijevši rješenje kojim odbija zahtjev Ministarstva obrane RH, za oslobođenje od plaćanja komunalne naknade za poslovni prostor i građevinsko zemljište i zahtjev za umanjenje iznosa komunalne naknade, iz razloga što nisu bili ispunjeni uvjeti za oslobađanje tužitelja od plaćanja komunalne naknade za predmetni poslovni prostor i građevinsko zemljište, budući da nije riječ o nekretninama koje su prema članku 5, 8 i 11. Odluke oslobođene od plaćanja komunalne naknade, a ni osnove za umanjenje obveze komunalne naknade, budući da nisu bile ispunjene pretpostavke iz članka 10. Odluke. Također je nesporno da tužitelj koristi komunalne usluge i komunalnu infrastrukturu na području Grada Zagreba, te da bi uskraćivanjem plaćanja naknade prikratio jedinicu lokalne  samouprave za iznos prihoda, te ju time ograničio u obavljanju poslova iz samoupravnog djelokruga koji se financiraju iz iste.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 55. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima.

7. Tijekom postupka izvršen je uvid u cjelokupni spis predmeta, te spis tuženika, a posebice u rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/21-03/149, URBROJ: 531-07-1-1/3-23-2 od 5. siječnja 2023. godine (stranica 5-8 spisa), rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za komunalne poslove i zelenilo, Odsjeka za komunalne poslove, KLASA: UP/I-363-03/09-054/135, URBROJ: 251-13-31-1/007-21-7 od 11. svibnja 2021. godine (stranica 9-12 spisa), obavijest Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za materijalne resurse, Službe za nekretnine, graditeljstvo i zaštitu okoliša, KLASA: 363-01/08-01/1, URBROJ: 512M3-020102-08-159 od 19. studenog 2008. godine, rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-363-03/2009-54/0135, URBROJ: 251-13-01/01-2009-01 od 9. siječnja 2009. godine, te prijedlog tužitelja za oslobođenje od plaćanja, podredno za smanjenje iznosa komunalne naknade od 16. travnja 2018. godine.

8. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio od sadržaja pobijanog rješenja od 5. siječnja 2023. godine, kojim se odbija žalba tužitelja protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za komunalne poslove i zelenilo, Odsjeka za komunalne poslove, KLASA: UP/I-363-03/09-054/135, URBROJ: 251-13-31-1/007-21-7 od 11. svibnja 2021. godine. Potonjim rješenjem, točkom I. izreke odbija se zahtjev Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, za oslobođenje od plaćanja komunalne naknade za poslovni prostor, površine 1198,86 m2, koji se nalazi u Z., na adresi …, te za građevinsko zemljište koje služi u svrhu obavljanja poslovne djelatnosti, površine od 250,00 m2, koje se nalazi na istoj adresi. Točkom II. izreke rješenja odbija se zahtjev Republike Hrvatske, Ministarstva obrane za umanjenje utvrđenog iznosa komunalne naknade za poslovni prostor i građevinsko zemljište iz točke 1. izreke. Naime, pregledom spisa predmeta i prvostupanjskog rješenja, utvrđeno je da je ono pravilno i osnovano na zakonu, te da je doneseno na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i pravilno provedenog postupka. Pobijano rješenje doneseno je pozivom na odredbu članka 23. stavka 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine", broj: 26/03-pročišćeni tekst, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 147/14. i 36/15.), a u svezi članka 126. stavka 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine", broj: 68/18, 110/18. i 32/20.), kojim je propisano da rješenje o komunalnoj naknadi donosi upravno tijelo jedinice lokalne samouprave u čijem su djelokrugu poslovi komunalnog gospodarstva za kalendarsku godinu do 31. ožujka tekuće godine, ako se na osnovi odluke predstavničkog tijela mijenja njezina visina u odnosu na prethodnu godinu. Odredbom članka 22. stavka 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu, te odredbom članka 4. Odluke o komunalnoj naknadi („Službeni glasnik grada Zagreba", broj: 19/01, 23/03, 22/09, 18/10, 25/13. i 6/16., dalje u tekstu- Odluka), određeno je da komunalnu naknadu plaćaju vlasnici, odnosno korisnici: 1. stambenog prostora, 2. garažnog prostora, 3. poslovnog prostora, 4. građevinskog zemljišta koje služi obavljanju poslovne djelatnosti i 5. neizgrađenoga građevinskog zemljišta. Odredbom članka 23. stavka 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu propisano je da predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave donosi odluku o komunalnoj naknadi kojom se, između ostalog, utvrđuju i opći uvjeti, te razlozi zbog kojih se u pojedinim slučajevima može odobriti potpuno ili djelomično oslobođenje od plaćanja komunalne naknade, kao i izvore sredstava iz kojih će se namiriti iznos za slučaj potpunog ili djelomičnog oslobođenja od plaćanja komunalne naknade. Nadalje, odredbom članka 23. stavka 4. Zakona o komunalnom gospodarstvu propisano je da upravno tijelo iz stavka 2. toga članka donosi rješenje o privremenom, potpunom ili djelomičnom oslobađanju od plaćanja komunalne naknade. Nadalje, odredbama članaka 5, 8. i 11. Odluke propisani su razlozi za oslobođenje od plaćanja komunalne naknade za prostore. Obzirom da nisu ispunjeni uvjeti za oslobođenje od plaćanja komunalne naknade Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, za poslovni prostor i građevinsko zemljište, koji se nalaze u Z., na adresi .., zahtjev je odbijen. Navedenom Odlukom Ustavnog suda od 11. srpnja 2017. godine ukinuti su članci 19. stavak 1. i 26. Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu RH. Također, Odlukom Ustavnog suda, Broj: U-l-3760/15 i dr. od 10. listopada 2017. godine, Ustavni sud se pozvao na prethodno navedenu Odluku od 11. srpnja 2017., kojom je ocijenio da su navedena stajališta iz te Odluke primjenjiva i na konkretan slučaj, te istom Odlukom ukinuo članke 23. i 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obrani („Narodne novine", broj: 75/15.), kojima su vojne lokacije i građevine RH i Ministarstva obrane bili oslobođeni od plaćanja komunalne naknade. Stoga, iz navedenog bi proizlazilo da je Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane, obveznik plaćanja komunalne naknade. Isto tako Ustavni sud je svojom Odlukom, Broj: U-l-3019/2018 i U-l-3337/2018 od 30. listopada 2018. ukinuo odredbu članka 92. stavka 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine", broj: 68/18.), kojom je bilo propisano da se garažni i poslovni prostor unutar vojne građevine kao i građevinsko zemljište unutar vojne lokacije ne smatraju garažnim i poslovnim prostorom u smislu odredbe 92. Zakona. Imajući u vidu izneseno, prvostupanjsko tijelo je u vezi s navedenim parametrima i u skladu s utvrđenim činjeničnim stanjem žalitelja pravilno utvrdilo obvezu plaćanja komunalne naknade za predmetni poslovni prostor i građevinsko zemljište, a žalbenim prigovorima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog prvostupanjskog rješenja.

9. Sud smatra da je pobijana odluka zasnovana na zakonu, te je prihvatio stajalište tuženika da je Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane, obveznik plaćanja komunalne naknade. Naime, odredbom članka 22. stavka 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine", broj: 36/95, 109/95, 21/96, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03 - službeni pročišćeni tekst, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 56/13, 94/13, 153/13, 147/14. i 36/15., dalje u tekstu: Zakon), te odredbom članka 4. Odluke o komunalnoj naknadi („Službeni glasnik grada Zagreba", broj: 19/01, 23/03, 22/09, 18/10, 25/13. i 6/16., dalje u tekstu - Odluka), određeno je da komunalnu naknadu plaćaju vlasnici, odnosno korisnici: 1. stambenog prostora, 2. garažnog prostora, 3. poslovnog prostora, 4. građevinskog zemljišta koje služi obavljanju poslovne djelatnosti i 5. neizgrađenoga građevinskog zemljišta. Odredbom članka 23. stavka 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu propisano je da predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave donosi odluku o komunalnoj naknadi kojom se, između ostalog, utvrđuju i opći uvjeti, te razlozi zbog kojih se u pojedinim slučajevima može odobriti potpuno ili djelomično oslobođenje od plaćanja komunalne naknade, kao i izvore sredstava iz kojih će se namiriti iznos za slučaj potpunog ili djelomičnog oslobođenja od plaćanja komunalne naknade. Tako su odredbama članaka 5, 8. i 11. Odluke propisani razlozi za oslobođenje od plaćanja komunalne naknade za prostore, dok je člankom 10. Odluke propisana mogućnost umanjenja obveze komunalne naknade. Obzirom da nisu ispunjeni uvjeti za oslobođenje od plaćanja komunalne naknade Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, za poslovni prostor i građevinsko zemljište, koji se nalaze u Z., na adresi.., odnosno da nisu ispunjeni ni uvjeti za umanjenje obveze plaćanja komunalne naknade, zahtjev je odbijen. Dakle, plaćanju komunalne naknade, koja je javno davanje koje se plaća za financiranje obavljanja navedenih komunalnih djelatnosti i za građenje objekata i uređaja komunalne infrastrukture te je prihod proračuna jedinice lokalne samouprave (članak 22. stavak 1. i 2. Zakona) podliježu svi subjekti (građani ili pravne osobe ili tijela državne i javne vlasti, uključujući i one središnje vlasti) koji su vlasnici ili korisnici prostora ili zemljišta iz članka 22. stavka 3. Zakona. Pri tome je potrebito uputiti i na odredbu članka 22. stavka 7. Zakona, koja propisuje da obveznik plaćanja komunalne naknade iz stavka 3. ovoga članka (fizička ili pravna osoba) dužan je u roku od 15 dana od dana nastanka obveze ili promjene osobe obveznika istu prijaviti upravnom tijelu nadležnom za komunalno gospodarstvo jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi nekretnina. Stoga je Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Uprava za materijalne resurse, Služba za nekretnine, graditeljstvo i zaštitu okoliša obavijestilo svojim dopisom, KLASA: 363-01/08-01/1, URBROJ: 512M3-020102-08-159 od 19. studenog 2008. godine (zaprimljeno u Gradskom uredu za prostorno uređenje, graditeljstvo, stambene i komunalne poslove i promet dana 2. prosinca 2008. godine), nadležno upravno tijelo Grada Zagreba da je od 1. siječnja 2009. godine obveznik plaćanja komunalne naknade za vojne nekretnine na području Grada Zagreba Ministarstvo obrane RH, Služba za nekretnine, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Z., s time da moli da se nova rješenja dostavljaju istom, kao i budući računi, na navedenu adresu. Nakon toga, doneseno je i rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-363-03/2009-54/0135, URBROJ: 251-13-01/01-2009-01 od 9. siječnja 2009. godine, da bi Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko upravni odjel, podnijelo dana 16. travnja 2018. godine prijedlog za oslobađanje od plaćanja, podredno za smanjenje iznosa komunalne naknade, koja je utvrđena citiranim rješenjem od 9. siječnja 2009. godine. Jer, Republika Hrvatska drži da Grad Zagreb predmetnu nekretninu pogrešno kategorizira, te bez osnove naplaćuje komunalnu naknadu ili tu naknadu naplaćuje u previsokom iznosu. Naime, Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane korištenjem svojih nekretnina ne ostvaruje dobit, već obavlja poslove obrane u interesu RH, Grada Zagreba i svih njegovih građana. Nije moguće usporediti poslove za opće dobro s poslovnom djelatnošću usmjerenom na stvaranju profita. Tako se u žalbi od 28. svibnja 2021. godine navodi da vojarnu ne čini stambenim prostorom činjenica da u njoj vojnici obitavaju, tako je ne čini ni poslovnim prostorom činjenica da se u njoj i na pripadajućem joj zemljištu provode vojne djelatnosti u javnom interesu. Treba naglasiti da je zakonodavac odredio nekretnine za koje se plaća komunalna naknada, te da se vojne građevine i građevinsko zemljište unutar vojne lokacije mogu podvesti pod članak 22. stavak 2. točku 2, 3. i 4. Zakona, pa nema zapreke da jedinica lokalne samouprave naplaćuje komunalnu naknadu za tu kategoriju nekretnina (za različite djelatnosti propisuje se različiti koeficijenti namjene). Oslobađanje objekata u vlasništvu središnje vlasti od obveze plaćanja komunalne naknade dovelo bi do značajnog umanjenja koristi koju bi stanovnici određenog područja dobili njihovom izgradnjom i djelovanjem s obzirom na to da bi trošak korištenja zajedničke komunalne infrastrukture tih objekata u vlasništvu središnje vlasti pao na teret vlastitih proračunskih sredstava te lokalne zajednice. Takav pristup bio bi suprotan načelu razmjerne korisnosti tako i načelu solidarnosti na kojima počiva sustav komunalnog gospodarstva, kao odraz ustavnog jamstva prava na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu.

10. Uslijed iznijetog, a na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u izreci presude.

 

 

U Zagrebu, 2. lipnja 2023. godine

Sudac:

Ivan Levak,v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).